Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-177/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jerko Bakula, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Centar za toplinske obrade d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 22 D, OIB: 69962914918, kojeg zastupa punomoćnik Ante Župić, odvjetnik u Odvjetničkog društva Župić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7545/2020-22 od 16. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 7545/2020-22 od 16. prosinca 2022. pod točkom III. izreke i sudi:
1. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati daljnji iznos od 1.195,83 eura[1] / 9.010,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 1. rujna 2020. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.) u ostalim odnosima, u roku od 15 dana.
2. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kn/414,75 eura.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak žalbe u iznosu od 154,20 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 3.010,00 kn/399,49 eura sa kamatom tekućom od 01. rujna 2020. do isplate.
Pod točkom II. izreke nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.950,00 kn/789,70 eura, sa zateznom kamatom tekućom od
16. prosinca 2022. do isplate.
Pod točkom III. izreke:
Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 9.010,00 kn /1.195,83 eura sa kamatom tekućom od 01. rujna 2020.g. do isplate, po stopi po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“
Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženoj trošak parničnoga postupka u iznosu od 3.125,00 kn/414,75 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom III. izreke žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava kao zakonom predviđenog razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) te predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti. Traži trošak žalbe.
3. Žalba tužitelja je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koja mu je nastala na radu kod tuženika kao poslodavca.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi i po službenoj dužnosti.
6. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:
- da nije sporno da je tužitelj doživio ozljedu na radu, dana 31. siječnja 2020. u kojoj je ozlijedio mali prst lijeve ruke,
-da svjedok SŠ u svom iskazu navodi da je radio zajedno sa tužiteljem kod tuženika, slabo se sjeća događaja vezanih uz tužiteljevu nezgodu, vidio je da se tužitelj ozlijedio, i to tako što je povlačio košaru i pritisnuo je prste njome, nije vidio točno ozljedu, vidio je samo da mu je zamotan prst,
-da tužitelj u svom iskazu navodi da je prilikom obavljanja radnih zadataka kolegi na viličaru pala košara sa viličara, on mu je došao pomoći i prignječio je prst, košara ima na vrhu rešetku, on ju je u tom dijelu uhvatio i kako je kolega gurao košaru nazad prignječio mu je prst, rukavice nije imao jer mu je tada bila pauza,
-da zakonski zastupnik tuženika BŠ u svom iskazu navodi da nije vidio nezgodu, došao je nakon nje, koliko je bio upoznat sa radom trebalo je transportirati materijal za obradu do mjesta obrade, transportno sredstvo bio je viličar, radnici nisu radnu operaciju izvodili prema uputstvima jer kada se prenosi viličarom i materijal padne, radnici ne smiju rukama premještati košaru ako je teža od 50 kg, a po izvješću o obrađenom dijelu materijala radilo se o košari preko 300 kg, da kada su vidjeli da pada materijal trebali su se odmaknuti, pričekati, materijal ostaviti na podu, pomaknuti viličar i ručno premjestiti razbacani materijal,
-da iz iskaza svjedoka, a i samoga tužitelja proizlazi da isti nije nosio zaštitne rukavice, -da tužitelj tvrdi kako je bila pauza, međutim, protivno propisima o zaštiti na radu pokušavao je zadržati materijal da ne padne sa viličara,
-da poslodavac odgovara za štetu koju pretrpi zaposlenik na radu, pri obavljanju svog radnog zadatka, po kriteriju objektivne odgovornosti pa se te objektivne odgovornosti može, u cijelosti ili djelomično, osloboditi samo u slučaju da dokaže da je šteta nastala zbog više sile, protupravnih djelovanja treće osobe, ili krivnjom samog zaposlenika,
-da s obzirom da je tuženik poduzeo sve mjere zaštite, sukladno pravilima o objektivnoj odgovornosti i oslobođenju od iste, prvostupanjski sud je zaključio kako je tužitelj 50 % odgovoran za nastanak štetnoga događaja,
-da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Igora Stipančića proizlazi kako je tužitelj u štetnom događaju 31. siječnja 2020. zadobio ranu na malom prstu i prijelom zadnjeg članka petog prsta lijeve šake,
-da je nokat petog prsta lijeve šake deformiran,
-da je strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio intenzivan i kratkotrajan, tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trpio oko 2 dana, srednjeg oko 5 dana i manjeg oko 3 tjedna, bol jakog intenziteta je trpio do 3 dana, srednjeg oko 7 dana, a manjeg još do 4 tjedana, tuđa pomoć mu je bila potrebna u trajanju od 4 tjedna 2 h na dan zbog nemogućnosti služenja lijevom rukom zbog nošenja imobilizacije i neposredno po skidanju iste, potom je trebao još pomoć u trajanju od 2 tjedna tri puta tjedno po 2 h zbog otežanog služenja lijevom rukom, naruženje zbog izgleda tj. vrha petog prsta ožiljka na jagodici prsta odnosno izgleda nokta malog prsta lijeve šake je blagog stupnja,
-da se vještak usmeno očitovao na prigovore tuženika na ročištu 9. prosinca 2021.,
-da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan objektivno i u skladu s pravilima struke,
-da uzimajući u obzir karakter, lokaciju i težinu zadobivenih ozljeda, neugodnosti kojima je liječenje popraćeno, trajanje liječenja, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, osobna svojstva tužiteljice, trajne posljedice koje će tužitelj trpjeti u budućem životu, utjecaj koje će iste imati na svakodnevni život tužitelj, te aktualnu sudsku praksu u sličnim slučajevima, primjenom propisa čl. 1100 st. 2 ZOO-a, prvostupanjski sud je ocijenio da je primjerena novčana naknada s osnove povrede prava osobnosti tužitelja ukupno 18.020,00 kn i to po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova 7.000,00 kn, pretrpljenog straha 6.000,00 te naknada za naruženje u iznosu od 4.000,00 kn, kao i iznos od 1.020,00 tuđe pomoći i njege, pa je, uzimajući u obzir kriterije za dosudu pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje uz doprinos od 50 % prvostupanjski sud utvrdio osnovanim taj dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 9.010,00 kn,
-da obzirom da je tuženik dobrovoljno isplatio iznos od 6.000,00 kn, tužitelju je dosuđen preostali iznos od 3.010,00 kn.
7. Prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja, a time i nastanku štete.
8. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku propisana je odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023.) prema kojoj ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava te odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018. i 96/2018., dalje u tekstu: ZZR) prema kojoj poslodavac za ozljedu na radu odgovara po načelu objektivne odgovornosti.
9. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe čl. 25. st. 2. ZZR-a. Iz sadržaja odredbe članka 25. stavak 2. ZZR-a proizlazi kako se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
10. Iz neosporenog iskaza tužitelja proizlazi da je instinktivno priskočio kada se košara na viličaru nagela da padne, da košara na vrhu ima rešetku i on ju je u tom dijelu prihvatio i kako je kolega povukao košaru nazad da mu je prignječen prst, koja činjenična utvrđenja tuženik nije osporio. Imajući u vidu ovakve okolnosti štetnog događaja, ovaj sud ne nalazi da je do štete došlo namjerom ili krajnjom nepažnjom tužitelja. Namjerno postupa onaj koji postupa znajući i hotimice (s namjerom), dok s krajnjom nepažnjom postupa onaj štetnik koji u svom radu ne upotrijebi ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek. Pri tome, u postupku nije dokazano da je okolnost što tužitelj opisanu radnju nije poduzeo sa zaštitnim rukavicama od utjecaja na nastanak štete. Naime, zakonski zastupnik tuženika je u iskazu naveo da ne može procijeniti na koji način bi rukavica zaštitila tužitelja u konkretnom slučaju, a medicinski vještak je naveo da se on ne može očitovati da li bi nošenje rukavica spriječilo ili umanjilo ozljedu tužitelja.
11. Stoga, s obzirom da je teret dokaza postojanja razloga za potpuno ili djelomično oslobođenje od objektivne odgovornosti na poslodavcu, a tuženik nije dokazao postojanje okolnosti iz čl. 25. ZZR-a zbog kojih bi se mogao osloboditi odgovornosti ili je umanjiti, tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi cjelokupnu štetu koja mu je nastala, koja visina nije osporena niti po tužitelju niti po tuženiku.
12. Slijedom istoga, valjalo je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a po žalbi tužitelja preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i tužitelju dosuditi i preostali iznos zahtjeva tužitelja za osnova neimovinske i imovinske štete.
13. Tužitelju je prvostupanjskom presudom pod točkom II. izreke dosuđen sav parnični trošak primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a (točka 12. obrazloženja prvostupanjske presude), pa je primjenom iste odredbe valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška koji je dosuđen pod točkom III. st. 2. izreke prvostupanjske presude (točka 13. obrazloženja prvostupanjske presude.
14. Tužitelju je primjenom Tbr. 10. 4. i 42. Tarifa o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022.) priznat trošak sastava žalbe prema vrijednosti predmeta ožalbenog dijela u iznosu 154,20 eura.
U Zagrebu 1. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Vesna Žulj
