Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-596/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnicima Zlatku Gregurić, Tatjani Figač-Gregurić i Hrvoju Mladiniću, odvjetnicima u zajedničkom odvjetničkom uredu u Bjelovaru, protiv tuženika Termaks d.o.o., Bjelovar, Ždralovi, Milke Trnine 7/A, OIB: 75767741301, zastupanog po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-198/2022-58 od 29. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Pr-198/2022-58 od 29. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju naknadu plaće u iznosu od 5.439,91 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća do isplate, kako je pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. Pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim je u okviru sporednog potraživanja koje se odnosi na zateznu kamatu u vezi dosuđenog bruto iznosa od 5.439,91 € tužitelj potraživao i isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, a odbija se kao neosnovan zahtjev u vezi zatražene zatezne kamate na zadnju dosuđenu svotu od 453,78 € od 16. veljače 2019. pa sve do 15. veljače 2020. Nadalje, pod točkom III. izreke tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 2.150,00 € zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 29. ožujka 2024. do isplate, dok je pod točkom IV. odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja u vezi naknade parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 2.150,00 € do zatraženog iznosa od 3.169,18 € odnosno u vezi isplate iznosa od 1.019,18 € sa zateznom kamatom na taj iznos od 29. ožujka 2024.

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom I. i III. kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova sastava žalbe te sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknadu plaće za razdoblje od nezakonitog otkaza 16. travnja 2019. do 24. siječnja 2020. kada je sudski raskinut radni odnos.

6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Isto tako, ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Isto tako, tuženik žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također ističe tuženik.

9. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-111/2019-39 od 29. travnja 2021. utvrđeno da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. travnja 2019., u pogledu radnog odnosa tužitelja i tuženika, nedopuštena te je tom istom odlukom sa danom 24. siječnjem 2000., utvrđen sudski raskid ugovora o radu zaključenog između stranaka dana 07. kolovoza 2014., pri čemu je istom presudom tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 18.500,00 kn/2.455,37 €[1] na ime naknade štete sa zateznom kamatom na taj iznos od 29. travnja 2021.;

- da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da na temelju u spisu raspoložive radno-pravne dokumentacije tužitelja (platnih lista tužitelja za mjesece siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2019. godine) je tuženik obračunavao tužitelju bruto plaću u iznosu od 4.625,00 kuna, za rad tijekom mjeseca siječnja, veljače i ožujka 2019., te je tužitelju za travanj za rad do 16. travnja 2019. obračunata plaća za taj mjesec u iznosu od 2.466,67 kn odnosno da je iznos pripadajućeg osobnog dohotka tužitelja u razdoblju od 17. travnja 2019. pa sve do 23. siječnja 2020. (koji matematički izračun je potkrijepljen brojem radnih sati za svaki utuženi mjesec, kako je to vidljivo na 3 listu vještačkog nalaz), ukupno neisplaćen tužitelju u iznosu od 5.643,47 € po osnovi naknade plaće u utuženom razdoblju, a od kojeg iznosa je trebalo odbiti utvrđen prihod kojeg je tužitelj ostvario radom kod drugih poslodavaca u mjesecu travnju 2019. odnosno da je ukupan neisplaćen iznos od 5.439,91 € (a što u ranije važećoj valuti predstavlja svotu od 40.987,22 kuna).

10. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev sa obrazloženjem da obzirom da je utvrđena nedopuštenom Odluka o izvanrednom otkazu od 16. travnja 2019. kako to proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru broj Pr-111/2019-39 od 29. travnja 2021. i to jer je tuženik nedopušteno donio odluku o otkazu ugovora o radu, a sukladno visini koja je utvrđena financijskim vještačenjem pri čemu je bilo potrebno odbiti svotu koju je tužitelj zaradio u utuženom razdoblju kod drugih poslodavaca u utuženom razdoblju. Isto tako, utvrđuje da sukladno čl. 125. st. 1. Zakona o radu, radnik ima pravo zahtijevati naknadu štete od svog poslodavca u slučaju kada sud određuje dan prestanka radnog odnosa, nakon što je prethodno utvrdio nedopuštenom odluku poslodavca o otkazu ugovora o radu, međutim, to pravo radnika na potraživanje naknade štete, ne lišava radnika prava da potražuje naknadu plaće do određenog dana kada mu je na temelju sudske odluke prestao radni odnos, za cijelo razdoblje u kojem radnik nije radio kod svog poslodavca, isključivo stoga što je poslodavac nedopuštenom odlukom otkazao ugovor o radu, slijedom čega prvostupanjski sud odlučuje kao u izreci prvostupanjske presude pod točkom I.

11. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje koje tužitelj niti u prvostupanjskom, a niti u žalbenom postupku nije uspio dovesti u sumnju, sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 95. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/14, 12/17, 98/19 - dalje: ZR), kojom je propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

12. U odnosu na žalbene navode tuženika da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je razvidno da je između stranaka ugovorena mjesečna bruto plaća u visini od 4.625,00 kn, a iz Ugovora o radu na određeno proizlazi da je ugovorena bruto plaća u visini od 3.100,00 kn, ocijenjeni su kao neosnovani. Naime, iz Ugovora o radu od 7. kolovoza 2014. proizlazi da je prilikom sklapanja ugovora o radu bila ugovorena osnovna bruto plaća u iznosu od 3.100,00 kn, koja se je povećala te je razvidno, a i nesporno utvrđeno da je tužitelju u prethodna tri mjeseca prije otkazivanja isplaćena bruto plaću u iznosu od 4.625,00 kn/613,84 €, a koja je tako i ugovorena.

13. Slijedom navedenog, kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tuženik obračunavao tužitelju bruto plaću u iznosu od 4.625,00 kn/613,84 €, za rad tijekom mjeseca siječnja, veljače i ožujka 2019., te da je tužitelju za rad do 16. travnja 2019. obračunata plaća ta taj mjesec u iznosu od 2.466,67 kn, to je pravilno prvostupanjski sud visinu naknade plaće zbog neopravdanog otkaza dosudio pošavši od isplaćene plaće u prethodna tri mjeseca, a u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 5 ZR.

14. Isto tako, neosnovani su i žalbeni navodi da pravo na naknadu plaće može ostvariti samo radnik koji je zahtijevao vraćanje na rad, valja reći da pogrešno žalitelj smatra da bi pravo tužitelja na naknadu plaće bilo uvjetovano zahtjevom za povratak na rad. Naime, iz presude Općinskog suda u Bjelovaru, posl. br. 111/2019-39 od 29. travnja 2021. iz točke I. izreke jasno proizlazi da je Odluka o izvanrednom otkazu od 16. travnja 2019. nezakonita i radni odnos nije prestao sve do sudskog raskida radnog odnosa sa danom 24. siječnja 2020. Prema tome, riječ je o uspostavi istog radnopravnog statusa koji je postojao prije donošenja nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu te tužitelj ima pravo na naknadu plaće koju bi dobio da nije bilo nezakonitog prestanka radnog odnosa.

15. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da tužitelj nema pravo na naknadu plaće jer mu je već isplaćena naknada štete u iznosu od 2.455,37 €, valja reći da su ocijenjeni kao neosnovani te je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da činjenica da je tužitelju dosuđena naknada štete zbog sudskog raskida radnog odnosa ne isključuje radnika prava da potražuje naknadu plaće do određenog dana kada mu je na temelju sudske odluke prestao radni odnos, za cijelo razdoblje u kojem radnik nije radio kod svog poslodavca jer mu je poslodavac nedopuštenom odlukom otkazao ugovor o radu.

16. Naime, kad radnik ne traži povratak na posao već predlaže sudski raskid, on ima pravo na naknadu plaće do dana sudskog raskida radnog odnosa, a ujedno i pravo naknadu štete koja se priznaje kod sudskog raskida jer se radi o različitim vidovima isplate odnosno o naknadi štete zbog sudskog raskida radnog odnosa što bi bio oblik naknade neimovinske štete dok se kod naknade plaće radi o plaći koju bi radnik ostvario da nije bilo nezakonite odluke o otkazu, slijedom čega su žalbeni navodi tuženika u tom smislu neosnovani.

17. Osim odluke o glavnoj stvari i odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova tužitelju te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22 i 126/22).

18. Slijedom navedenog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke te odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

19. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke.

20. Isto tako, zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP) te je odlučeno kao pod točkom III.

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić