Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice VĐ, zbog prekršaja iz čl. 46. st. 3. Zakona o psihološkoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 98/19), odlučujući o žalbi okrivljenice VĐ, podnesenoj putem branitelja Marije Lončarević-Latković, odvjetnice iz Osijeka, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: Pp-645/2025, od 9. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice VĐ i pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ) okrivljenica VĐ je dužna naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideseteura), u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenica je proglašena krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 600,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 46. st. 3. Zakona o psihološkoj djelatnosti, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.
2. Istom presudom okrivljenica je dužna naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura.
3. Protiv navedene presude okrivljenica je putem branitelja pravodobno podnijela žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni.
4. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, da presudom nisu na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenice pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.
7. U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ, kako to neutemeljeno ističe žaliteljica navodeći da je pobijana presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, te da joj nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama zbog čega je nejasna i ne može se ispitati. Suprotno tvrdnji žaliteljice presuda je razumljiva i prvostupanjski sud je, prema ocjeni ovoga suda, dao valjano obrazložene razloge za krivnju okrivljenice, koje prihvaća i ovaj sud.
8. Nadalje, na temelju obrane okrivljenice i provedenih dokaza prvostupanjski sud je osnovano zaključio da je okrivljenica počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret, za koji je pravilno i zakonito proglašena krivom i kažnjena, a žalbenim navodima u kojima u bitnom ponavlja navode obrane da je zaposlena u Osnovnoj školi Antuna Mihanovića u Osijeku, na radnom mjestu stručnog suradnika – psihologa, da ima odgovarajuću vrstu i stupanj obrazovanja, da je položila stručni ispit za zanimanje stručnog suradnika psihologa pri Ministarstvu znanosti i obrazovanja, zatim da u cijelosti obavlja poslove stručnog suradnika u školskoj ustanovi, a da niti jedan propis kojim se uređuje obrazovni sustav u Republici Hrvatskoj ne upućuje na dodatne uvjete koji se traže za stručnog suradnika psihologa u školskoj ustanovi, pa tako niti uvjete prema Zakonu o psihološkoj djelatnosti, te da u svom radu ne obavlja čistu psihološku djelatnost sukladno Zakonu o psihološkoj djelatnosti, već da obavlja posao stručnog suradnika – psihologa sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, žaliteljica nije objektivno i argumentirano dovela u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
9. Naime, ovaj sud prihvaća pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da okolnost da je iz Izvješća o provedenom inspekcijskom nadzoru Službe prosvjetne inspekcije, od 19. srpnja 2019. razvidno kako je okrivljenici utvrđeno ispunjavanje uvjeta za obavljanje poslova stručnog suradnika psihologa u školskoj ustanovi, nema utjecaja na prekršajnu odgovornost okrivljenice prema odredbama Zakona o psihološkoj djelatnosti, s obzirom da je čl. 46. st. 3. Zakona o psihološkoj djelatnosti propisano da će se kazniti za prekršaj fizička osoba koja obavlja psihološku djelatnost, a nije joj priznato pravo na obavljanje psihološke djelatnosti (članak 7.).
10. Nije prijeporno da okrivljenici nije priznato pravo na obavljanje psihološke djelatnosti sukladno čl. 7. citiranog Zakona, a neosnovano žaliteljica tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer da je sud propustio tražiti opis radnog mjesta odnosno koje poslove obavlja okrivljenica i jesu li ti poslovi oni poslovi koji spadaju u obavljanje psihološke djelatnosti sukladno odredbama Zakona o psihološkoj djelatnosti ili ne.
11. Naime, iz iskaza svjedokinje ŠĐ koja je 5. srpnja 2021. provela nadzor na radom okrivljenice kao psihologa škole, te obrasca za provedbu stručnog nadzora Hrvatske psihološke komore nad radom psihologa, analiza radnog mjesta (list spisa 11), u koji je prvostupanjski sud izvršio uvid, proizlazi da je neposrednim uvidom u plan rada za tekuću godinu svjedokinja utvrdila najvažnije poslove psihologinje (područje rada: rad s učenicima, rad s djecom s teškoćama u razvoju, rad s roditeljima, rad s učiteljima, istraživanja, razvojni programi projekti, skrb za mentalno zdravlje, osobno stručno usavršavanje), a sukladno čl. 4. Zakona o psihološkoj djelatnosti, psihološka djelatnost je sustav pojedinačno ili skupno usmjerenih stručnih postupaka utemeljen na načelima i spoznajama psihološke znanosti i prakse koji obuhvaća, pored ostalog, prevenciju, kao psihološke postupke provedene radi zaštite mentalnog zdravlja, povećanja sposobnosti za suočavanje sa svakodnevnim zahtjevima i kriznim situacijama te smanjenja rizika od obolijevanja, ozljeđivanja i psihosocijalnih problema, kao i stručna istraživanja psihičkih procesa, stanja, sposobnosti, osobina i ponašanja, a sukladno čl. 6. istog Zakona psihološka djelatnost se obavlja u svim društvenim područjima, a posebice u onima koji se odnose, pored ostalog, na odgoj i obrazovanje.
12. U odnosu na žalbene navode žaliteljice da tužitelj nije ovlašten provoditi nadzor nad njezinim radom, ističe se da sukladno članku 19. st. 2. Zakona o psihološkoj djelatnosti, tužitelj, Hrvatska psihološka komora ima status pravne osobe s javim ovlastima, a čl. 112. st. 1. PZ propisano je: „Pravne osobe koje imaju javne ovlasti, ovlaštene su za prekršajni progon za one prekršaje koji su propisani u području javnih ovlasti koje imaju“.
13. Također, neosnovano žaliteljica ističe prigovor zastare tvrdeći da nema dokaza da je nadzor bio upravo na taj dan (5. srpnja 2021.) jer da okrivljenica nije dobila nikakav dokaz, zapisnik ili rješenje o nadzoru, pa da je tužitelj mogao navesti bilo koji dan budući da je neovlašteno došao u nadzor ne s ciljem provođenja nadzora, već samo da utvrdi je li okrivljenica član Komore koja vrši represiju suprotno zakonskim odredbama koje se odnose na osobe koje primjenjuju Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, s tim da nije niti utvrđeno koje poslove obavlja okrivljenica. Naime, iz zapisnika o stručnom nadzoru nad radom psihologa, proizlazi da je obavljen 5. srpnja 2021., od 10 – 12 sati, a koji zapisnik je potpisan i od strane okrivljenice.
14. Izrečena kazna okrivljenici u granicama je zakona, valjano je obrazložena i nije prestroga, tim više što je primjenom čl. 37. PZ znatno ublažena ispod donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj (od 10.000,00 do 50.000,00 kuna), a koju kaznu i ovaj sud smatra primjerenom prirodi i težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.
15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.
16. Slijedom navedenog trebalo je žalbu okrivljenice odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 1. srpnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.
