Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-246/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆR OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Bruni Pelicarić, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pelicarić & Smerdel d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženog DR OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boris Klemen, odvjetnik u Zagrebu, Poljička 5, radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude na temelju priznanja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-303/2024-12 od 28. ožujka 2025., dana 1. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje pobijano rješenje o troškovima iz točke II. i III. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-303/2024-12 od 28. ožujka 2025.
II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:
„I. Utvrđuje se da je s danom 23. kolovoza 2024. prestala obveza plaćanja doprinosa za uzdržavanje koji je tužitelj ĆR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan plaćati tuženiku DR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu P2-218/02 od 19. prosinca 2003.
II. Nalaže se tužitelju ĆR OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tuženiku DR OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 Eur u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužitelj ĆR sa zahtjevom za naknadu parničnog troška s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovanim.“
2. Protiv odluke o troškovima postupka iz točke II. i III. navedene presude, koja se prema čl. 129. st. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) smatra rješenjem, tužitelj je podnio žalbu kojom istu pobija zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ), uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, a tužitelju dosude troškovi žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i tuženiku dosuditi troškove odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti
6. U predmetnom postupku tužitelj traži da sud utvrdi, da je njegova obveza uzdržavanja prema tuženiku, utvrđena presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-218/02 od 19.12.2003., prestala jer tuženik ne ispunjava uredno i redovno svoje akademske obveze. Tužitelj je naime utvrdio da tuženik, rođen 2001., koji nije obavještavao tužitelja o statusu ispunjavanja svojih sveučilišnih obveza, ne ispunjava redovno akademske obveze jer je već nekoliko godina, od 2020/2021., upisan u prvu godinu studija i položio je samo tri ispita.
7. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao osnovanost tužbenog zahtjeva, no istaknuo je da tužitelj nema nikakav kontakt s njim od rođenja, da je izgubio iz vida njegovo zdravstveno stanje i niz bolesti od kojih tuženik boluje i zbog kojih nije bio u mogućnosti redovito i uredno ispunjavati svoje obveze, no kako nemaju nikakav kontakt tuženik niti ne želi da ga tužitelj uzdržava. Međutim, kako ga tužitelj nije ni na koji način kontaktirao radi mirnog rješenja spora, niti je dokazao da podmiruje uzdržavanje tuženiku, a tuženik nije dao povoda tužbu te je prije upuštanja u raspravljanje priznao tužbeni zahtjev, protivi se snošenju troškova postupka tužitelja i sam postavlja, sukladno odredbi čl. 157. ZPP-a zahtjev za naknadu troškova parnice.
8. Tuženiku su dosuđeni troškovi postupka sukladno odredbi čl. 366. ObZ-a u vezi čl. 157. i 155. ZPP-a vodeći računa da tuženik nije dao povoda za tužbu i da je u odgovoru na tužbu prije nego se upustio u raspravljanje priznao tužbeni zahtjev a koji troškovi se odnose na trošak jednokratne nagrade po Tbr. 7. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad (NN 138/23, dalje: Tarifa) - 200 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 Eur (Tbr 50 Tarife) iznosi 400,00 Eur uz nagradu po Tbr 42 ili 100,00 Eur što ukupno iznosi 500,00 Eur.
9. Neosnovano tužitelj prigovara zaključku prvostupanjskog suda, da tuženik nije dao povoda tužbi, ističući da nije imao nikakav kontakt s tuženikom niti uvida u njegovo ispunjavanje akademskih obveza, te je morao sam, kako navodi, istraživati status studija tuženika.
10. Tužitelj je otac tuženika pa ga činjenica da nema s njim kontakt ne može dovesti ni na koji način u povoljniju poziciju u parnici, jer je briga o redovnom školovanju tuženika njegova zakonska obveza, a isti je, prema čl. 290. st. 5. ObZ, mogao prvenstveno od tuženika kao svog djeteta, a potom od nadležnog tijela tražiti i dobiti podatke o djetetovom obrazovanju.
11. Dakle, tužitelj je u svako doba mogao od tuženika tražiti podatke o njegovom obrazovanju, a činjenica da sa sinom ne kontaktira pa je isto propustio, ne znači da je tuženik dao povoda tužbi radi prestanka uzdržavanja. Iz navoda tuženika proizlazi da on zbog bolesti, koje, prema dokumentaciji u spisu, traju od rođenja, ne može redovito i uredno ispunjavati studijske obveze, ali ne želi da ga tužitelj uzdržava upravo zato što nema s njim kontakt od rođenja.
12. Tuženik je tužbeni zahtjev priznao odmah u odgovoru na tužbu, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da nije dao povoda tužbi jer se tužitelj nesporno nije obratio samom tuženiku radi udovoljenja tom zahtjevu.
13. Zakon ne predviđa obvezu djeteta da obavijesti roditelja o tome da ne ispunjava redovito studijske obveze (za što tuženik smatra da ima opravdan razlog u vidu zdravstvenog stanja, koje je tužitelju poznato jer traje od rođenja), već, prema citiranom čl. 290. st. 5. ObZ, samo pravo roditelja da od djeteta traži i dobije podatke o njegovom obrazovanju, odnosno zaposlenju. Takve podatke tužitelj od tuženika nije tražio, pa ne može prigovarati da ga tuženik o istim nije obavijestio, odnosno da je dao povoda tužbi radi prestanka uzdržavanja.
14. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. odlučeno je kao u izreci (točka I).
15. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je na temelju čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP, budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, a troškovi odgovora na žalbu nisu bili potrebni radi vođenja postupka, radi čega je odlučeno kao u točki II izreke.
U Zagrebu, 1. srpnja 2025.
S u d a c:
Gordana Bošković Majerović
