Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-202/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Penić Lukač, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, protiv tužene IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku u Križevcima, radi utvrđenja, donošenja odluke o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima djeteta i roditelja i uzdržavanju djeteta mlljt. MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnom skrbniku CO, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-70/2024-21 od 14. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob-70/2024-21 od 14. travnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke, te pod točkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženoj plaćati na ime uzdržavanja mlljt. MO iznos od 127,66 eur mjesečno počev od 14. travnja 2025. nadalje.
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P Ob- 70/2024-21 od 14. travnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženoj plaćati na ime uzdržavanja mlljt. MO iznos od 127,66 eur mjesečno od 1. ožujka 2024. do 14. travnja 2025. i sudi:
„Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za plaćanjem uzdržavanja mlljt. MO u iznosu od 127,66 eur mjesečno od 1. ožujka 2024. do 14. travnja 2025. “
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak žalbenog postupka u iznosu od 58,60 eur, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
„I. Zajedničko dijete stranaka mlljt. MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2022., stanovat će s ocem NO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].
II. Tužena IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ostvarivat će osobne odnose sa mlljt. AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], svaki utorak i četvrtak od 15,00 sati do 19,00 sati, svaki drugi vikend od subote u 10,00 sati do nedjelje u 18,00 sati, svaki drugi vjerski blagdan i državni praznik od 10,00 sati do 18,00 sati, time da će jedan roditelj dolaziti po dijete, a drugi roditelj vraćati dijete na adresu roditelja.
III. Nalaže se tuženoj IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime uzdržavanja mlljt. MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], plaćati iznos od 127,66 eur mjesečno, počev od 1. ožujka 2024., kao dana podnošenja tužbe, pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, time da dospjele iznose plati u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinog iznosa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve na tekući račun oca i z.z. SO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].
IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja iznad dosuđenog iznosa za uzdržavanje djeteta od 127,66 eur mjesečno do zatraženog iznosa od 300 eur mjesečno.
V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtjeva utvrđenje da je izvanbračna zajednica stranaka prestala 2. studenoga 2023.
VI. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“
2. Protiv točaka I., II. i III. presude žalbu je podnijela tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu u pobijanom dijelu, podredno presudu ukine i vrati premet na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu tužene odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak odgovara na žalbu.
4. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a na žalbene navode tužene valja odgovoriti da presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i nema proturječja između stanja spisa i danih razloga.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za donošenjem odluke s kojim će od roditelja živjeti maloljetno dijete stranaka, o susretima i druženjima drugog roditelja s djetetom, te o obvezi uzdržavanja maloljetnog djeteta.
6. Između stranaka nije sporno da su bile u izvanbračnoj zajednici u kojoj je 9. svibnja 2022. rođeno mlljt. dijete, sin MO.
7. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio:
- da je izvanbračna zajednica stranaka prestala 5. studenoga 2023., kada je došlo do nasilja u obitelji, te je tada tužena odselila iz domaćinstva u kojem je živjela s tužiteljem i njegovim roditeljima, te se preselila kod svojih roditelja kod kojih živi njezin mlljt. sin S,
- da su obje stranke kada su zajedno živjele uživale marihuanu, te da tužitelj i dalje povremeno konzumira marihuanu,
- da su stranke nakon prestanka izvanbračne zajednice sklopile plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 14. studenoga 2023. kojim su se sporazumjeli da mlljt. dijete provodi sa svakim od roditelja tjedan dana, svaki drugi državni praznik i blagdan, te pola svih školskih praznika, po dogovoru roditelja, što se provodilo, time da su se roditelji prilagođavali potrebama djeteta u slučaju njegove bolesti ili bolesti drugih osoba u kućanstvu, pa je dijete bilo više dana kod jednog ili kod drugog roditelja,
- da tužena iz ranijeg braka ima mlljt. sina ĐO koji živi kod njezinih roditelja,
- da je tužena nakon prestanka izvanbračne zajednice s tužiteljem u novoj izvanbračnoj zajednici sa LO, živi u kući njegove obitelji koja je udaljena od 50 do 100 m od njene obiteljske kuće, te s izvanbračnim partnerom ima sina I, rođenog **.**.2024.,
- da u kući partnera tužene nema potrebnih stambenih uvjeta za stanovanje mlljt. ĐO, djeteta iz prvog braka tužene, pa tako ni za mlljt. AO, jer je obiteljska kuća majčina partnera u renoviranju,
- da tužitelj živi u kućanstvu s roditeljima koji u potpunosti sudjeluju u brizi i skrbi oko mlljt. AO kada se dijete nalazi kod oca,
- da su stranke kao roditelji podjednakih roditeljskih kompetencija, imaju potpunu podršku svojih obitelji, uključeni su u brigu o mlljt. zajedničkom djetetu, komunikacija stranaka odvija se putem njihovih roditelja, te je tijekom ovog postupka komunikacija postala kvalitetnija, između njih je sada bolja suradnja i razumijevanje.
8. Iz mišljenja stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Križevci (dalje: HZZSR) proizlazi da su oba roditelja podjednakih roditeljskih kapaciteta, oba imaju podršku proširene obitelji, te ne zanemaruju brigu o mlljt. djetetu. Obzirom je na strani majke došlo do promjene, ima dijete s novim partnerom s kojim će živjeti na drugoj adresi, neutvrđenih sposobnosti istoga, niti osoba s kojima će majka živjeti, da majka ima i dijete mlljt. ĐO, koji zahtjeva dodatnu brigu, obzirom na postojeće teškoće u vidu teškoća u izražavanju emocija, te sumnje u postojanje ADHD, smatraju da bi dijete mlljt. MO trebao živjeti s ocem, a kontakti s majkom trebali bi se održavati svaki utorak i četvrtak od 15,00 sati do 19,00 sati, svaki drugi vikend od subote u 10,00 sati do nedjelje u 18,00 sati, svaki drugi vjerski blagdan i državni praznik od 10,00 sati do 18,00 sati.
9. Utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, budući je sud prvog stupnja na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.
10. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbe čl. 96. st. 2., čl. 95. st. 1. i 119. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, dalje: ObZ).
11. Odredbom članka 96. st. 2. ObZ propisano je da su roditelji dužni sporazumno odrediti mjesto djetetova stanovanja, a ako roditelji ne stanuju zajedno, dijete može imati mjesto stanovanja samo kod jednog roditelja.
12. Odredbom članka 95. st. 1. ObZ propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom.
13. Odredbom članka 119. st. 1. ObZ propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem, osim ako ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem nije u interesu djeteta.
14. Odluka prvostupanjskog suda da će maloljetni AO živjeti s tužiteljem pravilna je jer je sud prvog stupnja imao u vidu da su obje stranke jednakih roditeljskih kapaciteta i uključeni su u brigu o zajedničkom djetetu.
15. U odnosu na žalbene navode tužene kojima u sadržajno u bitnom ističe da tužitelj nije podoban roditelj, valja navesti da ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja da je trenutno u najboljem interesu djeteta da stanuje kod oca, jer dijete tamo živi u kontroliranim uvjetima s obzirom da tužitelj živi sa svojim roditeljima, koji su u potpunosti uključeni u život i brigu o djetetu, a tužena živi kod izvanbračnog partnera s kojim je dobila dijete, te trenutno nema stambenih uvjeta da mlljt. AO živi s njom. Kako stranke imaju zajedničku roditeljsku skrb o svim bitnim pitanjima za dijete, te tužitelj, jednako kao i tužena, ima roditeljske kompetencije, prema shvaćanju ovoga drugostupanjskog suda pravilno je sud prvog stupnja odlučio kada je donio odluku da će dijete stanovati kod tužitelja.
16. Ukazuje da se odluka suda o tome da će maloljetno dijete stranka živjeti s tužiteljem ne temelji na njegovim roditeljskim kompetencijama, nego na zaključku suda da je u najboljem interesu maloljetnog djeteta da trenutno živi kod oca, jer majka nema stambenih uvjeta za život s djetetom. Međutim, u slučaju da se promjene okolnosti, tužena može od suda zahtijevati izmjenu odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati, kao i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom.
17. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 306. i 307. ObZ obvezao tuženu na plaćanje uzdržavanja za maloljetnog AO u iznosu od 127,66 eur mjesečno uzevši u obzir potrebe maloljetnog djeteta, te primanja tužene. Međutim kako je nesporno da je do donošenja odluke u ovom predmetu mlljt. AO provodio jednako vremena kod oba roditelja, odnosno da je tjedan dana živio sa tužiteljem, a tjedan s tuženom, osnovano žaliteljica smatra da je obvezna plaćati zakonsko uzdržavanje od donošenja odluke da će mlljt. dijete stranka stanovati kod oca.
18. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužene protiv točaka I. i II. izreke, te protiv točke III. u dijelu kojim je dosuđeno uzdržavanje od dana donošenja prvostupanjske presude kao neosnovane i prvostupanjsku presudu potvrditi u tom dijelu primjenom odredbe čl. 368. st. 1 ZPP, dok je valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom III. izreke kojim je naloženo tužiteljici plaćati mjesečno uzdržavanje od 1. ožujka 2024. do 14. travnja 2025. i u tom dijelu odbiti zahtjev, na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP.
19. Tuženoj je dosuđen trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje: OT) od 250,00 eur, odnosno prema uspjehu tužene u žalbenom postupku s 23,44% trošak žalbenog postupka u iznosu od 58,60 eur.
20. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka.
U Zagrebu, 1. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivica Veselić
