Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-191/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od Sanje Joka Umićević, predsjednice vijeća, mr.sc. Iris Gović Penić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja tužiteljice GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po opun. Goranu Mandiću, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženika RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Jurici Juriću, odvjetniku u Đakovu, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-48/2023-29 od 31. ožujka 2025., te o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-48/2023-29 od 31. ožujka 2025.u sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-48/2023-29 od 31. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-48/2023-29 od 31. ožujka 2025.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreke prvostupanjske presude glasi:

"I. Nalaže se tuženiku RZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje tužiteljice GZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinosi iznos od 300,00 eura (slovima: tristotineeura), mjesečno počevši od 1. ožujka 2023. godine pa do 1. ožujka 2024. godine time da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od prvog u mjesecu za prethodni mjesec, i to od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok od 01.01.2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 500,00 eura (slovima: petstotinaeura), u roku od 15 dana."

2. Izreka prvostupanjskog rješenja glasi:

"Ne dopušta se objektivna preinaka tužbe iz podneska od 19. veljače 2025. (str. 82 spisa)."

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga te traži naknadu troška sastava žalbe.

4. Protiv rješenja žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga.

5. Žalbe su neosnovane.

5. Ispitujući prvostupanjske odluke, kao i postupak koji im je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a kao niti one koje žalitelji ističu u žalbi. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Tužiteljica je dana 31. siječnja 2023. podnijela tužbi u kojoj navodi da je brak stranaka razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Đakovu br. P-Ob- 11/2022 od 16. ožujka 2022.

Istom presudom određena je obveza tuženika da za uzdržavanje tužiteljice doprinosi po 2.000,00 kn (265,45 EUR) počevši od 1. ožujka 2022. pa do 1. ožujka 2023. Od donošenja navedene presude imovinske prilike tužiteljice nisu se promijenile. Obzirom na svoju dob (64 godine) i nadalje nije u mogućnosti svojim radom ostvarivati prihod niti u dogledno vrijeme na drugi način osigurati sredstva za život. Tuženik je umirovljenik i ostvaruje mjesečnu mirovinu od 900,00-1.000,00 eura, nema obvezu uzdržavanja drugih osoba i u mogućnosti je i na dalje doprinositi za njeno uzdržavanje. Obzirom na okolnosti u kojima stranke žive i njihove imovinske prilike tužiteljica smatra da je opravdano da sud tuženiku produlji obvezu uzdržavanja za još jednu godinu i nakon roka određenog gore spomenutom presudom koji istječe 1. ožujka 2023.

8. Podneskom od 19. veljače 2025. tužiteljica je izmijenila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika RZ da za uzdržavanje tužiteljice GZ doprinosi 300 eura mjesečno počev od 1. ožujka 2023. pa do 1. ožujka 2026., a od toga dana dok za to postoje zakonski razlozi, s tim da dospjele obroke plati odjednom s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevale, do svakog 10-og dana u tekućem mjesecu.

9. Iz presude i rješenje Općinskog suda u Đakovu broj P Ob-11/2022-9 od 16. ožujka 2022. kojom je razveden brak stranaka utvrđeno je da je naloženo tužitelju RZ da za uzdržavanje tuženice GZ doprinosi iznos od 2.000,00 kn mjesečno, počevši od 01. ožujka 2022. do 01. ožujka 2023., s tim da joj dospjele obroke plati odjednom, u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali do svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec.

10. Iz pravomoćne presude Općinskog suda u Đakovu P Ob-2/2022-24 od 8. kolovoza 2023. utvrđeno je da je tužiteljica GZ suvlasnica nekretnine u naravi kuće i dvorišta, te oranica ukupne površine 776 čhv (2791 m2), u ½ dijela, te je naloženo tuženiku RZ da tužiteljici GZ isplati iznos od 597,25 eura sa zateznim kamatama od 4. srpnja 2023. pa do isplate, a koji iznos joj je isplaćen 6. lipnja 2024.

11. Iz izvješća o osobnim, obiteljskim i materijalnim prilikama HZSR, PU Đakovo od 18. lipnja 2024. utvrđeno je da je od PP Đakovo zaprimljeno izvješće gdje je navedeno da je 27.8.2023. došlo do nasilja u obitelji od strane RZ na štetu bivše supruge GZ i da je protiv istog podnesen optužni prijedlog, a uvidom u očevidnik počinitelja i žrtava nasilja u obitelji, vidljiva je presuda Općinskog suda u Đakovu gdje je RZ izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana, te zaštitna mjera zabrane približavanja bivšoj supruzi GZ na udaljenosti manjoj od 10 m u trajanju od jednog mjeseca na području RH. Obitelj GZ je više puta od strane ovog PU savjetovana u pogledu mirnog rješavanja sukoba i na komunikaciju temeljenoj na toleranciji uvažavanju drugih i njihovih potreba i osjećaja, a da probleme oko imovinsko pravnih odnosa rješavaju putem nadležnih institucija. Navode da bivši supružnici RZ i GZ žive u istoj kući u odvojenim kućanstvima, kuća je visoka prizemnica građena 1980., stambeni prostor je opremljen svim potrebnim namještajem, u prizemlju su dvije spavaće sobe, kuhinja s dnevnim boravkom, hodnik i kupaonica, te spavaonicu u prizemlju koriste RZ i sin G, a na katu kuće je uređena jedna soba koju kao spavaonicu koristi GZ, kuća ima okućnicu s garažom, vrtom i voćnjakom, obveze oko plaćanja režija raspodjeljuju na dva dijela na način da GZ polovicu obveze na ime režija uplaćuje RZ putem bankovne transakcije trajnog naloga, njezini prihodi su 265 eura mjesečno na ime obveze uzdržavanja od strane bivšeg supruga, sin G je zaposlen u poduzeću "[obrt]" u [adresa] gdje ostvaruje plaću u iznosu od 600,00 eura mjesečno, vlasnik je osobnog automobila Opel Corsa, 2022., drugih prihoda nemaju, dok RZ ostvaruje pravo na starosnu mirovinu oko 800 eura mjesečno, te drugih prihoda nema. Na pozive ovog PU odazvala se GZ dana 5. lipnja 2024., dok je RZ poslan poziv i u više navrata telefonskim putem kontaktiran, ali se nije odazvao pozivima. GZ je navela da i dalje živi u kućanstvu sa sinom G u [adresa], koji je trenutno nezaposlen jer mu je istekao ugovor o radu koji naknadno nije produžen, a isti je ostvarivao plaću od listopada 2023. do veljače 2024. u iznosu od 700 eura, a od veljače 2024. prima uplate na iznos od 482,05 eura kao novčanu naknadu za nezaposlene osobe, a zadnja isplata je bila u travnju 2024. GZ navodi da je trenutno bez prihoda jer je obveza uzdržavanja nje od strane supruga prestala i financijski joj pomažu rodbina i prijatelji, radi navedene situacije osjeća poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju i da je samim tim narušen odnos između nje i sina R, radi čega je i njeno zdravstveno stanje narušeno, ali nije u kontrolama liječnika jer to sve iziskuje vrijeme i novčana sredstva kojih ona trenutno nema. Navodi da sa sinom B nije u nikakvom kontaktu duži niz godina, da se RZ iselio iz kuće u rujnu 2023. nakon izdržavanja kazne zatvora koju je dobio radi obiteljskog nasilja, da je isti u nekoliko navrata dolazio u dvorište obiteljske kuće i odnosio stvari (agregat, motorka za piljenje drva, stroj za mljevenje mesa), ali bi to bilo najčešće kada je odsutna. Provjerom kroz Socskrb aplikaciju vidljivo je da GZ nema nikakvih prihoda. Nadalje, dana 14. lipnja 2024. se ponovno pokušalo stupiti u kontakt s RZ, te je isti odgovorio pozivu da od rujna 2023. ne živi u obiteljskoj kući u [adresa] i da se trenutno nalazi u [adresa], iskazao je nezadovoljstvo zbog pozivanja na način da ga se istim uznemiruje, te je bio verbalno agresivan navodeći da se obrate njegovom odvjetniku za sva pitanja koja ih zanimaju. Prilikom razgovora je naveo da mu kasni isplata mirovine koju je ostvario u Finskoj. Uvidom u Socskrb aplikaciju i dohvat podataka o imovini i primitcima korisnika vidljivo je da je RZ od siječnja 2024. imao isplatu na ime mirovine u iznosu od 972,64 eura mjesečno u koju je uvršten iznos od 324,43 eura mjesečno na ime inozemne mirovine. Navode da PU nema novih saznanja o eventualnom nasilničkom ponašanju između bivših supružnika GZ i RZ, a niti je zaprimio bilo kakva saznanja od strane drugih institucija od mjeseca listopada 2023. zaključno s danom pisanja ovog izvješća.

12. S obzirom na navedeno pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kako je naznačeno u izreci prvostupanjske presude.

12.1. Naime, prema članku 295. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23. - dalje: ObZ-a) bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti.

Odredbom članka 285. ObZ-a propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjim ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

Odredbom članka 298. stavak 1. ObZ-a propisano je da obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnostima da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život, dok je stavkom 2. istog članka propisano da u opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržavanja, a tužba se može podnijeti do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno.

Kako je u konkretnom slučaju uzdržavanje određeno do 1. ožujka 2023., tužiteljica je na vrijeme podnijela tužbu, odnosno 31. siječnja 2023.

13. Tužiteljica traži da se produlji tuženikova obveza uzdržavanja koja je određena presudom Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P Ob-11/2022-9 od 16. ožujka 2022.

Sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je tužiteljica u dobi od nepunih 67 godina (rođena je **.**.1958.),

- da su stranke sklopile brak 8. kolovoza 1978., dok je brak razveden 16. ožujka 2022.

- da je u braku stranaka rođeno dvoje djece, te tužiteljica živi sa mlađim sinom, koji je nezaposlen, dok nije u kontaktu sa starijim sinom sa kojim je tuženik sklopio ugovor o doživotnom uzdržavaju,

- da je tužiteljica završila gimnaziju, nikada nije bila zaposlena i ne ostvaruje nikakve prihode,

- da je tuženik redovno plaćao uzdržavanje tužiteljice iznosom od 2.000,00 kn/265,45 eura mjesečno od 1. ožujka 2022. do 1. ožujka 2023., kako mu je to naloženo sudskom presudom

- da je tužiteljica u međuvremenu postala suvlasnica obiteljske kuće u jednakim dijelovima sa tuženikom, koji je iz iste iselio u rujnu 2023. nakon izdržavanja kazne zatvora radi obiteljskog nasilja prema tužiteljici, a po njegovim navodima unajmio je kuću od supruge starijeg sina, za koju plaća najam u iznosu od 200,00 eura mjesečno skupa sa režijama, nema obveze uzdržavanja drugih osoba,

- da tuženik ne posjeduje druge nekretnine niti pokretnine, prima mirovinu u iznosu od 972,64 eura mjesečno u koju je uvršten iznos od 324,43 eura mjesečno na ime inozemne mirovine.

13.1. Odredbom članka 307. stavak 1. ObZ-a propisano je da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, dok je stavkom 3. propisano da pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

13.2. U postupku je utvrđeno da troškovi tužiteljice minimalno iznose 300,00 eura mjesečno, posebno zimi kada se grije na drva, u te troškove ulaze režije, hrana, odjeća, obuća, a mjesečni troškovi tuženika 400,00 do 500,00 eura mjesečno, a odnose se na troškove najma, hrane, odjeće obuće, ogrjeva.

13.3. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio, s obzirom na navode tužiteljice i tuženika u svezi njihovih troškova za uzdržavanjem, kao i opće poznatu činjenicu da su od donošenja ranije odluke kojom je tuženiku naloženo da za uzdržavanje tužiteljice doprinosi iznos od 2.000,00 kn / 265,45 eura, osnovni životni troškovi znatno porasli, pa je očito da tužiteljica bez pomoći drugih osoba ne bi mogla podmiriti niti osnovne životne troškove koji iznose najmanje 300,00 eura mjesečno, jer je bez prihoda, a ne može se zaposliti s obzirom na njezinu dob od 67 godina, dok je tuženik u mirovini, koja iznosi oko 970 eura mjesečno, živi sam i nema druge zakonske obveze uzdržavanja.

13.4. S obzirom na navedeno, a kako je faktična bračna zajednica između tužiteljice i tuženika trajala nepune 44 godine, dakle dugi vremenski period, dok tužiteljica koja je završila gimnaziju nikada nije zasnivala radni odnos već se brinula o njihovom kućanstvu i dvoje zajedničke djece te je sada u dobi od 67 godina ima i zdravstvenih problema, dok s obzirom na njezinu dob nema mogućnosti da si na drugi način osigura sredstva za život, pravilno je sud prvog stupnja produljio, ali i povisio obvezu uzdržavanja.

S druge strane, tužitelj ima mjesečne prihode od oko 970,00 eura pa plaćanjem 300,00 eura mjesečno tužiteljici neće biti narušena njegova egzistencija, niti to predstavlja očitu nepravdu u smislu odredbe članka 299. ObZ-a.

14. U odnosu na žalbene navode tuženika treba dodati da je tuženik suvlasnik kuće u kojoj tužiteljica živi i nije niti nužno da plaća najamninu za kuću (svoje snahe) u koju je preselio. Tužitelju je bila određena zabrana približavanja tužiteljici u trajanju od mjesec dana, a nakon isteka tog vremena ima pravo živjeti u kući čiji je suvlasnik pa plaćanje najamnine, iako to nije nužno, samo ukazuje da tuženik ima novčanih sredstava koja mu preostanu nakon što podmiri svoje mjesečne potrebe. Suprotno navodima tužitelja koje iznosi u žalbi, sud prvog stupnja je jasno naveo da je općepoznato da su troškovi života porasli i da već to samo po sebi opravdava povećanje iznosa uzdržavanja za otprilike 35,00 eura mjesečno u odnosu na raniju odluku suda, dok povećanje koje učinjeno spornom prvostupanjskom presudom ne ugrožava egzistenciju tuženika.

Tuženik kao posebno važnu činjenicu ističe da je tužiteljica od prodaje zemljište primila iznos od 597,25 eura. Međutim, taj iznos je isplaćen u razdoblju nakon isteka razdoblja na koje se tužbeni zahtjev odnosi.

Sugeriranje tuženika da bi tužiteljica, iako sada ima 67 godina, mogla raditi također je neosnovano, jer bi tužiteljica s obzirom na svoju dob u vrijeme na koje se odnosi tužbeni zahtjev već zasigurno, i da je bila u radnom odnosu, ostvarila uvjete za mirovinu, kao što je i tuženik te uvjete već ostvario i nalazio se u mirovinu u razdoblju na koje se odnosi tužbeni zahtjev.

Tuženik nije dokazao niti tužiteljica tvrdi da bi obrađivanjem poljoprivrednog zemljišta i voćnjaka tužiteljica značajnije popravila svoju financijsku situaciju pa nema mjesta zaključku da bi obrađivanjem poljoprivrednog zemljišta i voćnjaka sredstva za život tužiteljica mogla ostvariti iz svoje imovine.

15. Sud prvog stupnja pravilno je primjenom članka 190. stavak 1. i 2. ZPP-a, u svezi s člankom 191. stavak 1. ZPP-a odbio dozvoliti preinaku tužbe.

15.1. Tuženik se protivio preinaci tužbe iz podneska od 19. veljače 2025., jer smatra da je tužiteljica prekludirana s isticanjem novog zahtjeva za uzdržavanjem, odnosno smatra da je produljenje uzdržavanja trebalo biti zatraženo prije isteka vremena uzdržavanja.

15.2. S druge strane, tužiteljica je zaista uzdržavanje od tuženika počevši od 1. ožujka 2024. zatražila izvan zakonom propisanog roka pa nije bilo svrsishodno dozvoliti preinaku tužbe.

Naime, prema članku 298. ObZ-a obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, a može se produljiti, ali je tužbu trebalo podnijeti do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno.

Kako je tužiteljica prethodno tražila produljenje uzdržavanja do ožujka 2024., ona je prije isteka tog vremena bila dužna podnijeti tužbu i za daljnje razdoblje, od ožujka 2024., a što nije učinila.

16. I odluka o troškovima postupka pravilno je donesena primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu.

17. Slijedom svega navedenoga, žalba tuženika je kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda potvrđena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, dok je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko je rješenje potvrđeno primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a.

18. Kako tuženik nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević