Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-574/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Ane Jeleč-Pecirep i člana vijeća Ljudevita Zoričića, u pravnoj stvari tužitelja ZG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg po punomoći zastupa Veljko Miljević odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miljević i Partneri j.t.d. u Zagrebu, Vlaška 7/I, protiv tuženika ĆG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg po punomoći zastupa Branko Kostić odvjetnik u Zagrebu, Domobranska ulica 27, uz sudjelovanje kao umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate i predaje u posjed, odlučujući o žalbama stranaka i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4789/2021-118 od 26. svibnja 2023., u sjednici održanoj dana 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja, tuženika i umješača na strani tuženika, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 4789/2021-118 od 26. svibnja 2023.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijeni su tužbeni zahtjev kojim je zahtijevano da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju naknadu za neosnovano korištenje kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 3311 m2 koja kč.br. je dio kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u iznosu od 11.250,00 kn mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 15. studenoga 1999. pa nadalje i naknaditi parnični trošak (točka I. izreke), te je odbijen kao neosnovan i daljnji zahtjev tuženika-protutužitelja ĆG kojim je zahtijevano da se naloži tuženiku-protutužitelju ZG predaja u posjed dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 3667 m2, a koji dio se sastoji od dijelova katastarskih čestica u k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] od 2335 m2, kč. br. [katastarska čestica] od 159 m2, te cijelih katastarskih čestica iste k. o. i to kč. br. [katastarska čestica] od 351 m2, kč. br. [katastarska čestica] od 351 m2, kč. br. [katastarska čestica] od 351m2, kao i predaja u posjed dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 224 m2 koji se sastoji od dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 224 m2, kao i predaja u posjed dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 87 m2 koji se sastoji od dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 87 m2 s nalogom tužitelju-protutuženiku da o svom trošku ukloni sve izgrađene objekte i ograde na navedenim površinama kao i otpadni građevinski i klesarski materijal, jer se u protivnom, temeljem ove presude, ovlašćuje tuženik-protutužitelj na poduzimanje radnji potrebnih za njihovo uklanjanje na trošak tuženika uz naknadu prouzročenog parničnog troška zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude (točka II. izreke), te određeno da svaka stranka i umješač na strani tuženika snose svoje troškove postupka (točka III. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem. Zahtijeva troškove sastava žalbe i sudske pristojbe žalbe u ukupnom iznosu od 3.426,95 EUR.

3. Predmetnu presudu, u dijelu pod točkom III. izreke, pobijaju tuženik i umješač. Tuženik presudu u navedenom dijelu pobija zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, a umješač zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Predlažu preinačiti prvostupanjsku presudu prihvaćanjem njihovih zahtjeva za naknadu parničnog troška. Tuženik zahtijeva trošak sastava žalbe od 311,07 EUR.

4. U odgovoru na žalbe tuženika i umješača, tužitelj predlaže žalbe odbiti kao neosnovane i dosuditi parnični trošak tužitelju u smislu njegovih žalbenih navoda. Zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu i sudsku pristojbu odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 2.011,56 EUR.

5. Žalbe su neosnovane.

U odnosu na žalbu tužitelja

6. Neutemeljeno tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer suprotno žalbenim navodima žalitelja kojima ističe kako je pobijana presuda u pogledu odlučnih činjenica – postojanja i pravne učinkovitosti vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama - utemeljena na nerazumljivim i spisu proturječnim razlozima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost o tim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju i pravnoj snazi isprava naznačenih u spisu i samih tih isprava kako to tužitelj neosnovano smatra.

7. Nije u pravu tužitelj ni kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP koju nalazi ostvarenom time što je prvostupanjski sud odbio njegov prijedlog za pribavljanjem spisa toga suda broj Z-14174/94 te propustio ocijeniti i vrednovati spis I-3340/94 na okolnosti kada je, na osnovu kojih isprava, te glede kojih nekretnina i protiv kojih osoba provedena sporna uknjižba u korist tužitelja, jer navedene činjenice proizlaze iz priloženog spisa prvostupanjskog suda broj I-1947/96 u kojem su sadržani dijelovi i predmetnih spisa koji se tiču predmeta ovog spora.

8. Nije u pravu tužitelj ni kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP i time što je odbio njegove dokazne prijedloge za građevinskim i financijskim vještačenjem na okolnosti pravilnog utvrđivanja visine zahtjeva na ime naknade za neosnovano korištenje nekretnine, u situaciji kada je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da osnova zahtjeva za isplatu naknade za neosnovano korištenje nekretnine nije dokazana, zbog čega odbijanje izvođenja dokaza na okolnosti visine zahtjeva nema značaj onemogućavanja tužitelja da raspravlja pred sudom. Slijedom toga, na pravilnost i zakonitost pobijane presude, protivno navodima žalitelja, nisu od utjecaja, neovisno o njihovoj neosnovanosti, daljnji razlozi prvostupanjske presude sadržani u točki 7. obrazloženja kojima odbija i predmetne dokaze kao i sve daljnje, pozivom na zaštitu stranaka na suđenje u razumnom roku neosnovano smatrajući da je, između ostalih, i zbog duljine trajanja ovog postupka bilo nužno odbiti sve daljnje dokaze, jer je prvostupanjski sud prije te ocjene pravilno zaključio da izvođenje daljnjih dokaza nije nužno, jer su odlučne činjenice već utvrđene, pa se daljnjim dokazima očigledno ne bi utvrdilo ništa novoga niti drugačijeg od već utvrđenih bitnih činjenica.

9. Pored toga, protivno navodima žalitelja, prvostupanjski sud je raspravio sva sporna pitanja na koja mu je ukazao ovaj drugostupanjski sud u ranijem rješenju broj: GŽ- 1058/2020 od 19. svibnja 2021., čime nije počinjena ni daljnja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 377. st. 2. ZPP na koju tužitelj neosnovano ukazuje.

10. Nadalje, protivno žalbenim navodima žalitelja, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 12. st. 1. i 3. ZPP, jer je prvostupanjski sud na pravilan način ocijenio značaj pravomoćno okončanog kaznenog postupka u smislu vezanosti suda u ovoj parnici o postojanju kaznenog djela i kaznene odgovornosti zemljišnoknjižnog referenta koji je provodio sporni upis uknjižbe prava vlasništva u korist tužitelja, kao i činjenicu da je tužitelj pravomoćno oslobođen od sumnje u počinjenje kaznenog djela koje mu se stavljalo na teret u vezi predmetne uknjižbe. Jednako tako, neutemeljeno tužitelj ističe i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 2. st. 1. ZPP, jer je, protivno navodima žalitelja kojima ističe da je prvostupanjski sud postupio izvan okvira predmeta spora ocjenjujući ništavost cjeline tužiteljevog vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prvostupanjski sud pravilno odlučio u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, ocjenjujući odlučne činjenice i na temelju njih izvodeći zaključke samo u odnosu na dio nekretnina koje su predmet spora, dok dio navedene katastarske čestice u površini od 5090 m2, koja je nesporno vlasništvo tužitelja, protivno navodima žalbe, prvostupanjskom presudom nije dovedeno u pitanje, jer se zahtjev tužitelja ne odnosi na taj dio predmetne katastarske čestice, pa kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je žalba tužitelja podnesena zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

11. Neosnovano tužitelj pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate mjesečnog iznosa od 11.250,00 kn od 15. studenoga 1999. pa nadalje sa zakonskom zateznom kamatom, na ime naknade za neosnovano korištenje kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 3311 m2, što odgovara dijelu kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], utemeljen na tvrdnji da je predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi upisana kao njegovo vlasništvo a tuženik istu neovlašteno drži u posjedu sagradivši na predmetnoj nekretnini objekt od kojeg ostvaruje imovinsku korist, te zahtjev da mu tuženik preda svoj posjed dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 3667 m2, koji dio odgovara katastarskim česticama u k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] od 2335 m2, kč. br. [katastarska čestica] od 159 m2, kč. br. [katastarska čestica] od 351 m2, kč. br. [katastarska čestica] od 351 m2, kč. br. [katastarska čestica] od 351m2, te dijela od 224 m2 kč. br. [katastarska čestica] iste k. o. [katastarska općina], te predaje u posjed dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 87 m2 koji odgovara dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 87 m2 s zahtjevom i da tuženik o svom trošku ukloni sve izgrađene objekte i ograde na navedenim površinama kao i otpadni građevinski i klesarski materijal.

13. Naime, nesporno je da je tuženik protiv tužitelja pokrenuo parnični postupak tužbom od 2. travnja 2004. zavedena pod poslovnim brojem P-3033/04, radi utvrđenja prava vlasništva u svoju korist dijela kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tvrdeći da mu je dio te katastarske čestice od 1053 m2 predan u posjed 1981. kao naknada za drugu ekspropiranu nekretninu, na kojem dijelu je sagradio poslovne objekte za obavljanje klesarske djelatnosti, a tuženik da je upisao svoje vlasništvo i na tom dijelu na temelju ovršne dozvole u predmetu I-3340/94 rješenjem Z-14174/94, ali osnov upisa nije poznat, dok se tuženik iz tog postupka a tužitelj iz ovog protivio zahtjevu navodeći da je vlasništvo te nekretnine stekao kupovinom,

- da je podneskom od **.**.2006. ZG podnio protutužbu protiv tužitelja ĆG, kojom zahtijeva da se tužitelju ĆG naloži predaja u posjed dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 3667 m2, koji se sastoji od dijelova kat. čest. u k. o. [katastarska općina] i to dijela kč. br. [katastarska čestica] od 2335 m2, kč. br. [katastarska čestica] od 159 m2, cijele kč. br. [katastarska čestica] iste k.o. od 351 m2, cijele kč. br. [katastarska čestica] iste k.o. od 351 m2 i kč. br. [katastarska čestica] k.o. od 351m2, te dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 224 m2 koji predstavlja u naravi dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 224 m2, te dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 87 m2 što predstavlja dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 87 m2, zahtijevajući i da mu se naloži da o svom trošku ukloniti sve izgrađene objekte i ograde na navedenim površinama kao i otpadni građevinski i klesarski materijal a u protivnom se tuženik-protutužitelj ovlašćuje na poduzimanje radnji potrebnih za njihovo uklanjanje na trošak tuženika,

- da su navedeni postupci, kao i onaj po tužbi tužitelja ZG od 15. studenoga 2004. protiv tuženika ĆG, radi isplate naknade za neosnovano korištenje kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 3311 m2 što predstavlja dio kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], spojeni radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke rješenjem prvostupanjskog suda broj P-5988/16 od 22. kolovoza 2017., a činjeničnu osnovu tužbe od 15. studenoga 2004. predstavljala je tvrdnja tužitelja da tuženik neosnovano koristi predmetnu nekretninu u njegovom vlasništvu tako što je na istoj sagradio objekt i isti iznajmljuje čime da je stekao korist koju je dužan vratiti u predmetnom mjesečnom iznosu od po 11.250,00 kn počevši od 15. studenoga 1999.,

- da je ranijom prvostupanjskom presudom broj P-5988/16 od 18. rujna 2020., u točki II. izreke, odbijen tužbeni zahtjev ĆG radi utvrđenja prava vlasništva dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa kako nije podnosio žalbu, presuda je u tom dijelu postala pravomoćna istekom roka za njezino podnošenje, slijedom čega su preostali u ovom postupku kao predmeti spora naprijed navedeni zahtjevi tužitelja ZG.

14. Prema razlozima prvostupanjske presude nesporno je u postupku i da je protiv tužitelja ZG i zemljišnoknjižnog referenta Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zagrebu vođen kazneni postupak zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, kojim je zemljišnoknjižni referent neosnovano izvršio uknjižbu prava vlasništva u korist ZG na kč. br. [katastarska čestica] k. o. u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i tužitelju omogućio da se upiše kao vlasnik svih katastarskih čestica upisanih u predmetnom zk. ul., u kojem postupku je donesena pravomoćna presuda kojom je zemljišnoknjižni referent proglašen krivim zbog počinjenja navedenog kaznenog djela, te je prema utvrđenjima iz pravomoćne kaznene presude isti proveo upis prava vlasništva u korist ZG na zk. česticama broj 8404/1, 8404/14 i 8404/15 iste k. o. ukupne površine od 33729 m2 i navedenom mu uknjižbom na nepripadajućem dijelu zemljišta pribavio imovinsku korist od najmanje 4.792.995,00 kn, dok je osuđujuća kaznena presuda protiv tužitelja, radi poticanja na kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-394/19 od 12. prosinca 2019. kojom je optužba protiv tužitelja odbijena zbog nastupa zastare.

15. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o preostalom predmetu spora, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da su u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] upisane kč. br [katastarska čestica] i kč. br [katastarska čestica], te u zk. ul. [broj ZK uloška] iste k. o. da je bila upisana kč. br. [katastarska čestica] od 32666 m2, kao isključivo vlasništvo tužitelja od utuženog razdoblja pa do provedbe u zemljišnoj knjizi pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P1645/2015 od 13. ožujka 2020. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-3266/2020 od 8. rujna 2021. kojom je utvrđeno, i u odnosu na tužitelja iz ovog postupka kao jednog od tuženika iz tog postupka, da je Republika Hrvatska suvlasnik nekretnina upisanih u predmetnom zk. ul. za 27576/32666 dijela a tužitelj preostalih 5090/32666 dijela, te da je Republika Hrvatska vlasnica za cijelo kč. br. [katastarska čestica] iste k. o., a tužitelj obvezan na trpljenje uknjižbe prava suvlasništva odnosno vlasništva u korist Republike Hrvatske, nakon čega je u zemljišnoj knjizi upisano pravo suvlasništva odnosno pravo vlasništva u korist tužitelja i Republike Hrvatske na navedeni način,

- da je, imajući u vidu predmetnu pravomoćnu presudu, tužiteljev suvlasnički dio od 5090 m2 kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] nastao na temelju njegovog isključivog vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 5090 m2, pa je upis prava suvlasništva tužitelja navedene nekretnine u predmetnom dijelu samo formalan, jer stvarno nije vlasnik niti jednog drugog dijela navedene katastarske čestice osim 5090 m2 koje pripadaju navedenim katastarskim česticama u k. o. [katastarska općina], a koji dio ni na koji način nije povezan sa nekretninama odnosno katastarskim česticama koje su predmet ovog spora,

- da je tužitelj 12. veljače 2004. podnio tužbu protiv tuženika Mramor promet d.o.o. te NG i ĆG, radi predaje u posjed kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 3311 m2, te zgrade br. 19 i zgrade u površini od 43 m2 što predstavlja dio kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (očigledno glede nekretnine na koju je upravljen zahtjev za naknadu za neosnovano korištenje), da je presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P-1629/04 od 17. ožujka 2004. prihvaćen tužbeni zahtjev, a rješenjem Županijskog suda u Zagrebu navedena presuda je ukinuta i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje, nakon čega je spis dobio novi broj P-3210/05, da je predmetni postupak prekinut do okončanja kaznenog postupka pred Županijskim sudom u Zagrebu broj K-14/13, tako da isti nije pravomoćno dovršen kako to proizlazi iz utvrđenja prvostupanjskog suda i podataka sustava eSpis,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu broj P-3473/94 od 21. rujna 1994. ispravljena rješenjem od 6. veljače 1996., utvrđeno da je tužitelj ZG vlasnik objekata izgrađenih na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa da mu kao takvom pripada pravo korištenja kč. br. [katastarska čestica], dvorište, vrt, oranica, livada, pašnjak i put na Grobnoj cesti 21, površine 5 rali, 1569,6 čhv, što su mu dužni priznati tuženici GP Gortan Zagreb i Euroinspekt Zagreb i izdati valjanu tabularnu ispravu u roku od 15 dana jer će u protivnom istu zamijeniti presuda, dok je istom presudom u cijelosti odbijen zahtjev u odnosu na III tuženika Grad Zagreb,

- da je, prema podacima rekonstruiranog spisa I-1947/96, izvršnim prijedlogom od 11. listopada 1994. vjerovnik ZG tražio izvršenje predmetne presude u odnosu na dužnike GP Gortan i Euroinspekt, povodom čega je doneseno rješenje o izvršenju 20. listopada 1994. kojim se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu upis u zemljišnu knjigu u korist tužitelja prava vlasništva na nekretninama koje se sastoje od objekata sagrađenih na kč. br. [katastarska čestica] te prava korištenja te čestice u naravi dvorište, vrt, oranica, livada, pašnjak i put na Horvatovcu na ime i u vlasništvo, odnosno za korištenje ZG,

- da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen parnični postupak u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, protiv, između ostalih, i tuženika ZG kao tužitelja iz ovog postupka, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, u kojem je donesena naprijed navedena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj

P1645/2015 od 13. ožujka 2020.,

- da je povodom žalbe tužitelja iz ovog a tuženika iz predmetnog postupka, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3266/2020 od 8. rujna 2021. žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena navedena presuda u predmetnom dijelu, s obrazloženjem koje prvostupanjski sud navodi: "da je neosnovano pozivanja tuženika na presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3473/94 od 21. rujna 1994. i rješenje o ispravku te presude od 6. veljače 1996. kao osnovu stjecanja njegovog prava vlasništva. U tom postupku tužitelj nije sudjelovao, pa niti ne može biti vezan pravnim učincima takvih pravomoćnih sudskih odluka. Te odluke mogu djelovati samo između stranaka koje su sudjelovale u tom postupku i nemaju nikakvog utjecaja na primjenu čl. 47. Zakona o privatizaciji. S tim u vezi, ne stoji ni žalbeni navod tuženika da su predmetne sudske odluke trenutkom upisa prava vlasništva u zemljišne knjige prestale biti obvezujuće samo za stranke i postale obvezujuće za sve i to zbog javnog karaktera zemljišnih knjiga. Načelo javnosti, na koje se očito referira tuženik, pretpostavlja da je uvid u zemljišne knjige slobodan svima bez potrebe dokazivanja pravnog interesa i da se one smatraju vjerodostojnima u pogledu njihovog sadržaja. Međutim, ta presumpcija glede sadržaja nije neoboriva (osim kada je stjecatelj bio u dobroj vjeri) te nema utjecaja na međustranački pravni učinak sudske odluke temeljem koje je izvršen zemljišnoknjižni upis stečenog prava na način da ona nakon upisa djeluje i prema trećima. Tuženik pravne učinke sudske odluke očito pogrešno poistovjećuje sa učincima prava vlasništva kao apsolutnog stvarnog prava koje djeluje prema svima, slijedom čega se i njegova zaštita ostvaruje prema svakome tko vrijeđa to pravo."3.1. Dalje u obrazloženju iste odluke stoji: "Međutim, kako se u odnosu na nekretnine, koje su predmet ovog spora, sve iz razloga kako je to naprijed već obrazloženo, ne može raditi o stečenom pravu vlasništva tuženika temeljem Ugovora o prodaji od 6. srpnja 1993., a niti pravomoćnom presudom od 21. rujna 1994. ispravljenom rješenjem od 6. veljače 1996., to nema niti povrede prava vlasništva. Samim time, nema ni temelja za povredu tuženikovog ustavnog i konvencijskog jamstva prava vlasništva iz čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, a neosnovano je stoga i njegovo upiranje na ranije stečeno pravo pozivom na odredbu čl. 389. st. 1. ZV-a te odredbe čl. 130. st. 2. i čl. 127. st. 2. ZV-a. Uzgredno, ni to što su predmetne isprave (ugovor i sudske odluke) vremenski i djelovanjem prethodile stupanju na snagu Zakona o privatizaciji (22. ožujka 2006.) nije od nikakve važnosti za pravilno razrješenje ovog spora jer glede nekretnina na koje se odnose (izuzev dijela zk. č. br. 8404/1 površine 5090 m2, koja nije predmet ovog postupka), zbog činjenice da u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća nisu unesene u društveni kapital pravne osobe, nikada nije došlo do pretvorbe prava upravljanja, korištenja i raspolaganja u pravo vlasništva. Kako sudske odluke na koje se poziva tuženik kao temelj stečenog prava vlasništva, prema ocjeni ovog suda, već zbog iznijetih razloga nisu prepreka tužiteljevom stjecanju prava vlasništva na temelju zakona, to ni žalbeni navodi o njihovom prejudicijelnom značaju i s tim u vezi počinjenim povredama, kao ni oni o povredi prava na pravično suđenje kao neodlučni nisu razmatrani",

- da je, imajući u vidu obrazloženje predmetne pravomoćne presude, u postupku pretvorbe društvenog poduzeća "Vladimir Gortan", Zagreb, započetog sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća, na temelju rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju o davanju suglasnosti na namjeravanu pretvorbu od 17. travnja 1992. predmet kupoprodaje s tužiteljem doista bila nekretnina u Zagrebu oznake k. č. br. [katastarska čestica], ali samo u onom dijelu na kojem je Gortan Građevinarstvo d.d., Zagreb, sukladno tada važećim propisima, stekao vlasništvo na nekretninama, koje su procijenjene u njegov temeljeni kapital u postupku pretvorbe, ali ne i predmetnih iz ovog postupka, zbog čega se ne može raditi o stečenom pravu vlasništva tužitelja po osnovi Ugovora o prodaji od 6. srpnja 1993. i uknjižbe po pravomoćnoj presudi od 21. rujna 1994. ispravljenoj 6. veljače 1998. u postupku izvršenja iste odnosno uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi po prijedlogu tužitelja od 11. listopada 1994.,

- da je neosnovana tvrdnja tužitelja da je u vremenskom razdoblju kada je bio upisani isključivi zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina vrijedila predmnjeva istinitosti i potpunosti tako upisanog stanja u zemljišnoj knjizi, smatrajući da ta pretpostavka štiti samo u dobroj vjeri upisana zemljišnoknjižna prava, što ovdje nije slučaj, imajući u vidu da je do upisa došlo uslijed počinjenja kaznenog djela zemljišnoknjižnog referenta u korist tužitelja, zbog čega je samo ta činjenica dovoljna za ocjenu nevaljanosti odnosno nezakonitosti predmetne uknjižbe.

16. Kraj tako utvrđenog, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužitelj nije vlasnik nekretnina koje su predmet spora, budući da u odnosu na uknjižbu njegovog prava vlasništva u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] (što odgovara kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i kč. br. [katastarska čestica] te kč. br. [katastarska čestica] iste k. o. nije vrijedila predmnjeva istinitosti takvog upisanog stanja zemljišne knjige, pravilno smatrajući da na takav zaključak ne utječe niti kasnije uknjiženo pravo suvlasništva u korist tužitelja za 5090/32666 dijela kč. br. [katastarska čestica] iste k. o. temeljem naprijed navedene pravomoćne presude Trgovačkog suda, zbog čega je zakonito odbio tužbene zahtjeve kao neosnovane pravilno smatrajući da tužitelj u ovom postupku ne uživa pravnu zaštitu niti temeljem čl. 1. st. 1. Protokola br. 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine-Međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10).

17. Iako se prvostupanjski sud pri tome nije pozvao na odredbe nacionalnog materijalnog prava koje je primijenio, zaključivši da tužitelj protivno svojoj obvezi nije dokazao svoje vlasništvo nekretnina koje su predmet ovog spora kao jednu od kumulativno potrebnih pretpostavki za pružanje pravne zaštite koju zahtijeva u ovom postupku, očigledno je prema takvim razlozima prvostupanjske presude, neosnovanost zahtjeva ocijenjena time jer nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 151/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15 - dalje ZVDSP) koja propisuje da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svoga posjedovanja, imajući u vidu i da je tužitelj zahtjev za predaju nekretnine u vlasnički posjed iz točke I. izreke prvostupanjske presude za koju zahtijeva naknadu za korištenje, zahtijevao od tuženika tužbom od 12. veljače 2004. a koji postupak prema naprijed navedenom nije pravomoćno dovršen odnosno isti je i dalje u prekidu što nije od utjecaja na odluku o zahtjevu za isplatu. U odnosu na zahtjev za predaju u posjed nekretnina iz točke II. izreke prvostupanjske presude, prema sadržaju obrazloženja prvostupanjske presude, neosnovanost zahtjeva je ocijenjena prema čl. 161. st. 1. ZVDSP koja propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, te da je u smislu odredbe čl. 162. st. 1. ZVDSP tužitelj bio dužan dokazati vlasništvo kako nekretnine za koju zahtijeva neosnovano korištenje tako i one na koji glasi zahtjev za predaju posjeda, što u ovom sporu nije dokazao.

18. Neutemeljeno tužitelj ističe žalbene prigovore – da je tužitelj prema novo nastalom zemljišnoknjižnom stanju od prosinca 2021. ostao suvlasnik u 5090/32666 idealnog dijela kč. br. [katastarska čestica] pa je prema pravilima o idealnom suvlasničkom dijelu nekretnine, koje nije razvrgnuto niti je između suvlasnika postignut dogovor o podjeli posjeda i suvlasničkih prava, te pravila o izvršavanju prava suvlasništva glede cijele nekretnine, aktivno materijalnopravno legitimiran za zahtjeve i za isplatu naknade za neosnovano korištenje i za predaju u posjed, ističući da preostali idealni dio upisan u korist umješača na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) – a time i suvlasnički dio tužitelja – nije fizički ograničen na određeni prostorni dio predmetne nekretnine.

19. Suprotno navedenom prigovoru, iz naprijed navedenih utvrđenja prvostupanjskog suda jasno proizlazi da idealni dio tužitelja od 5090 m2 je upisan u zemljišnoj knjizi u odnosu na ukupno upisanu površinu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 32666 m2, a taj dio odgovara u katastru uspostavljenim kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obje u ukupnoj površini od 5090 m2, pa je očito da je fizički dio kč. br. [katastarska čestica] od 5090 m2 izdvojen iz sastava te katastarske čestice i od istog u katastru uspostavljene navedene dvije čestice u k. o. [katastarska općina], pa je riječ o fizičkom (realnom dijelu) kč. br. [katastarska čestica] u nespornom vlasništvu tužitelja, koji ni na koji način nije povezan sa drugim isto tako fizičkim (realnim) dijelom kč. br. [katastarska čestica] iste k.o. koji je predmet zahtjeva u ovom postupku radi isplate naknade za korištenje, jer je taj zahtjev upravljen na drugi fizički (realni) dio te kč. koji odgovara prostoru i površini druge kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 3311 m2. Osobito time, jer i tužitelj u žalbi dalje ističe da iako je upisan u zemljišnoj knjizi u idealnom dijelu od prosinca 2021. – u ovom postupku ne traži naknadu za korištenje cijele kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već traži naknadu precizno određenih dijelova kako su i naznačeni u izreci presude odnosno na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 3311 m2, u odnosu na koju, kao i na one nekretnine na koje glasi zahtjev za predaju posjeda, protivno svojoj obvezi iz čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP nije dokazao svoje vlasništvo, pa primjena pravila o teretu dokazivanja (čl.221.a ZPP) opravdava ocjenu prvostupanjskog suda da ta činjenica nije dokazana.

20. Neosnovan je i daljnji žalbeni prigovor tužitelja – da prvostupanjski sud u dokazne svrhe nije pročitao ni izvršni spis istog suda broj I-3340/94 u kojem se imao nalaziti spis Z-14174/94 čiji se broj i ishod izričito navodi u činjeničnom opisu kaznenog djela za koje se teretio tužitelj u navedenom kaznenom postupku u vezi predmetnog knjižnog upisa, koji je uslijedio upravo radi izvršenja pravomoćne i ovršne presude broj P-3473/94 od 21. rujna 1994., na kojoj presudi – uz rješenje o ispravku te presude te zakon i ugovor iz 6. srpnja 1993. – tužitelj gradi tvrdnju o stečenom pravu vlasništva na predmetnim nekretninama, te da je tužitelj pravo vlasništva na istim nekretninama stekao konstitutivno daleko prije – još pravnim poslom Ugovorom o prodaji od 6. srpnja 1993. odnosno najkasnije pravomoćnošću presude P-3473/94 od 21. rujna 1994. ispravljene 6. veljače 1996. odnosno odlukom suda – dakle po svim osnovama prije stupanja na snagu Zakona o privatizaciji (Narodne novine 21/96 – dalje: ZP).

21. Naime, odlučni dijelovi predmetnog spisa se nalaze u pribavljenom i u dokaznom postupku pregledanom naprijed navedenom spisu prvostupanjskog suda broj I- 1947/96 iz kojeg proizlazi da je tužitelj 11. listopada 1994. podnio izvršni prijedlog radi provedbe presude broj P-3473/94 od 21. rujna 1994. te naknadno dostavljenog rješenja o ispravku iste, da je prijedlog prihvaćen i 20. listopada 1994. doneseno rješenje o izvršenju broj I-3340/94, da je predmetna presuda donesena po tužbi tužitelja od 11. svibnja 1994. u kojoj je tvrdio da je nekretnine u Zagrebu na lokaciji "grobna cesta" sada [adresa] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje se sastoje od kč. br. [katastarska čestica] koje u naravi predstavljaju kč. br. [katastarska čestica] te kat. čest. [katastarska čestica] stekao vlasništvo tako da je s I-tuženikom (GP Gortan) zaključio ugovor o kupoprodaji i kasnije anekse na temelju posjedovnog stanja i katastarskog plana, da je u zemljišnoj knjizi nekretnina upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist II-tuženika (Agrokombinat Zagreb) koji nikada nije koristio navedene nekretnine pa je pasivno legitimiran za priznavanje prava korištenja treće tuženik (Grad Zagreb), da spisu prileže i Posjedovni list 2358 prema kojem je kao posjednik kč. br. [katastarska čestica] od ukupno 5090 m2 evidentiran Gortan građevinarstvo d.d. od čega je kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 23, kč. br. [katastarska čestica], dvorište od 3.140 m2 te kč. br. [katastarska čestica] u naravi tri zgrade i dvorište od 1.950 m2, da spisu prileže i tužba od 22. veljače 2006. u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog fonda za privatizaciju protiv I-tuženika ZG, drugo tuženika Gortan građevinarstvo d.d. i treće tuženika Euroinspekt- Agroinspekt d.o.o. u kojoj se ističe da nekretnine iz predmetne presude, osim dijela od 5090 m2 nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe tog društvenog poduzeća u prilogu kojeg je dostavljeno Rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 16. ožujka 2005. iz kojeg proizlazi da u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Vladimir Gortan u vrijednost društvenog kapitala nisu procijenjene nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] u 27576/32666 dijela, te kč. br. [katastarska čestica] te se iste prenose u vlasništvo Hrvatskog fonda za privatizaciju temeljem čl. 47. Zakona o privatizaciji temeljem rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju o davanju suglasnosti na namjeravanu pretvorbu od 17. travnja 1992. prema kojem je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine broj 19/91, 83/92 – dalje: ZPDP) društveno poduzeće Vladimir Gortan u procijenjenu vrijednost društvenog kapitala uključilo samo kč. br [katastarska čestica] od 3140 m2 i kč. br. [katastarska čestica] od 1950 m2 k. o. [katastarska općina] prema navedenom Posjedovnom listu, pa je dakle pravilno prvostupanjski sud zaključio da nekretnine koje su predmet ovog spora nisu bile procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća.

22. Slijedom toga, ugovorom od 3. srpnja 1993. prodavatelj na tužitelja nije mogao prenijeti više prava nego što ga je sam imao, budući je u odnosu na nekretnine koje su predmet ovog spora u to vrijeme egzistirao upis društvenog vlasništva u zemljišnoj knjizi, a ne prava vlasništva u korist prodavatelja iz predmetnog ugovora, budući je u vrijeme sklapanja ugovora i podnošenja prijedloga za izvršenje (11. listopada 1994.) bila dana suglasnost u smislu čl. 12. ZPDP na namjeravanu pretvorbu rješenjem od 17. travnja 1992. u kojoj nekretnine koje su predmet spora nisu uvrštene u društveni kapital pretvorenog poduzeća, pa su i dalje ostale upisane u zemljišnoj knjizi kao društveno vlasništvo a ne vlasništvo novo nastalog društva, što je tužitelju bilo odnosno moralo biti poznato, zbog čega nije postupao u dobroj vjeri prilikom upisa tog prava u zemljišnu knjigu kako je to pravilno ocijeni i prvostupanjski sud, pa se ne može pozivati na djelovanje povjerenja u istinitost iz čl. 123. st. 1. ZVDSP, ali ne samo iz razloga prvostupanjskog suda odnosno što je sud u ovom postupku vezan učincima pravomoćne kaznene presude kojom je zemljišnoknjižni referent oglašen krivim za počinjenje predmetnog kaznenog djela u vezi predmetnog upisa (čl. 12. st. 3. ZPP). Navedeno i time jer je u vrijeme podnošenja prijedloga za upis, tužitelj znao odnosno mogao znati da prodavatelj iz ugovora od 6. srpnja 1993. nije zemljišnoknjižni vlasnik nekretnina koje su predmet ovog spora, niti vlasnik po samom zakonu, s obzirom na tada postojeći upis društvenog vlasništva predmetnih nekretnina zbog neprocijenjenosti istih u vrijednost društvenog kapitala, imajući u vidu da su bile jasne i dostupne svakome odredbe ZPDP osobito čl. 2. st. 1. koja je propisivala sadržaj društvenog kapitala i odluke o pretvorbi, kao i sadržaj elaborata o knjigovodstvenoj i procijenjenoj vrijednosti poduzeća prema čl. 11., u odnosu na koje je prema čl. 12. ZPDP dana suglasnost od strane Hrvatskog fonda za privatizaciju, a kasnije čl. 47. ZP, neovisno od toga što u razdoblju od donošenja i stupanja na snagu ZPDP pa do donošenja ZP nije bio izrijekom propisan titular prava vlasništvu neprocijenjenih nekretnina, jer je odlučno u ovom postupku da takve neprocijenjene nekretnine koje su predmet spora, nisu mogle biti niti su bile predmet kupoprodaje od 3. srpnja 1993. što je tužitelj znao odnosno morao znati.

23. Imajući u vidu naprijed navedeno, neosnovano tužitelj smatra da je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio samo iz obrazloženja pravomoćne presude Trgovačkog suda, već je iste moguće utvrditi na naprijed navedeni način i pregledanim spisom I- 1943/96 prema kojem su te činjenice istovjetne onima utvrđenim u obrazloženju pravomoćne presude Trgovačkog suda, pa kako je izrekom te presude, u odnosu na tuženika iz tog postupka a tužitelja iz ovog, utvrđeno suvlasništvo Republike Hrvatske na dijelu od 27576/32666 kč. br. [katastarska čestica], te isključivo vlasništvo kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stečeno u korist RH, odnosno ranije Hrvatskog fonda za privatizaciju na temelju čl. 47. ZP, time se radilo o stjecanju prava vlasništva na temelju samog zakona u trenutku ispunjenja materijalno pravnih pretpostavki za stjecanje tog prava, i bez upisa istog u zemljišnu knjigu neovisno od toga što je ZP stupio na snagu nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, imajući u vidu odlučnu činjenicu da je u to vrijeme egzistirao upis društvenog vlasništva zbog neprocijenjenosti predmetnih nekretnina u postupku pretvorbe društvenog poduzeća. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako je upis isključivog prava vlasništva predmetnih nekretnina u korist tužitelja od utuženog razdoblja do provedbe pravomoćne presude Trgovačkog suda u zemljišnoj knjizi (tužitelj ističe u prosincu 2021.) nevaljan odnosno neistinit, očigledno time jer u trenutku podnošenja prijedloga za upis nije postojala pravna osnova za stjecanje prava vlasništva u korist tužitelja ni po jednoj osnovi iz čl. 20. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91- dalje: ZOVO) pa tužitelj vlasništvo nije mogao steći predmetnim upisom na temelju ugovora od 3. srpnja 1993. i navedene presude na koje se poziva, sukladno čl. 33. ZOVO, kao i da je kasniji upis prava suvlasništva u korist tužitelja u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] od prosinca 2021. samo formalan, slijedom čega su otklonjeni pravni učinci uknjižbe prava vlasništva u postupku povodom prijedloga od 11. listopada 1994. kao i kasnije uknjiženog prava suvlasništva u korist tužitelja za 5090/32666 dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu.

24. Navedeno stoga jer je u ovom postupku oborena predmnjeva istinitosti upisanog zemljišnoknjižnog stanja prema odredbi čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama važećim u trenutku podnošenja tužbe (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/176, 63/19 – dalje: ZZK), sadržajno identična čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine, broj: 63/19, 128/22, 155/23, 127/24) i djelovanja povjerenja u istinitost u smislu čl. 123. st. 1. ZVDSP pa su neosnovani žalbeni navodi tužitelja kojima se poziva na upisano stanje zemljišne knjige sukladno priloženom zemljišnoknjižnom izvatku.

25. Ujedno, protivno navodima žalbe, tužitelj nije isticao niti jednu činjenicu iz koje bi proizlazilo da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao i bez upisa u zemljišnu knjigu odnosno po samom zakonu u smislu čl. 21. ZOVO u vezi čl. 388. st. 2. ZVDSP ili odredbe čl. 129. ZVDSP.

26. Zbog sve naprijed navedenog, neodlučni su i bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude i daljnji žalbeni razlozi – da je prvostupanjski sud na predmetnim nekretninama, napose u vezi zkč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koristio dijelove sadržaja presude Trgovačkog suda u Zagrebu protiv koje podnio prijedlog Vrhovnom sudu Republike Hrvatske za dopuštenje revizije koji pravni lijek je zabilježen u zemljišnoj knjizi, te naknadno zaprimljenim podneskom od 8. listopada 2024. kojim ukazuje da je rješenjem Revd-1340/2024-3 od 3. srpnja 2024. dopušteno podnošenje revizije protiv presude ovog suda broj Gž-922/2022-2 od 19. lipnja 2023. zbog pravnih pitanja: "Protežu li se granice objektivne pravomoćnosti i na obrazloženje presude ili se objektivna pravomoćnost odnosi samo na izreku presude" i "je li zakonito i pravilno prihvatiti prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije i već uslijed toga odbiti vlasničkopravni zahtjev zemljišnoknjižnog idealnog suvlasnika nekretnine (kao tužitelja) za naknadom koristi od nevlasnika i posjednika nekretnine (kao tuženika), isključivo pozivom na sadržaj obrazloženja pravomoćne presude iz drugog postupka, iz čijeg obrazloženja proizlazi da zemljišnoknjižni idealni suvlasnik nije stekao vlasništvo na katastarski određenom dijelu te nekretnine, usprkos činjenici da izreka te pravomoćne presude ne sadrži takve navode iz obrazloženja iste i usprkos činjenici da se izreka te pravomoćne presude (u odluci o glavnoj stvari) iscrpljuje u utvrđenju stjecanja idealnog suvlasništva treće osobe na predmetnoj nekretnini, ne dirajući u već postojeće idealno suvlasništvo tužitelja na istoj nekretnini“.

U odnosu na žalbe tužitelja, tuženika i umješača na strani tuženika protiv točke III. izreke prvostupanjske presude

27. U ovom postupku, prema odredbi čl. 313. ZPP, radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke presude, spojene su parnice po tužbi tužitelja ĆG protiv tuženika ZG od 2. travnja 2004. (P-3033/04), radi utvrđenja prava vlasništva dijela kč. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], u kojoj je podneskom od **.**.2006. ZG podnio protutužbu protiv tužitelja-protutuženika ĆG radi predaje u posjed dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 3667 m2 o kojoj je odlučeno pobijanom presudom, i parnica po tužbi tužitelja ZG od 15. studenoga 2004. protiv tuženika ĆG, radi isplate naknade za neosnovano korištenje kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 3311 m2 (P- 9253/04). O zahtjevu iz parnice P-3030/04 odlučeno je na način da je tužitelj iz iste (ĆG) u cijelosti već pravomoćno odbijen s tužbenim zahtjevom, pa je u toj parnici riječ o neuspjehu tužitelja a uspjehu tuženika, jednako kao što je o zahtjevu iz parnice P-9253/04 tužitelj (ZG) u cijelosti odbijen s oba zahtjeva, pa je i u toj parnici riječ o neuspjehu tužitelja a uspjehu tuženika, zbog čega su stranke jednako uspjele u ovom postupku.

28. Naime, imajući u vidu ishod ovih sporova, obje su stranke u cijelosti izgubile svaka svoju parnicu kao tužitelji, te istodobno uspjeli u drugoj u kojoj su bili na pasivnoj strani kao tuženici, pa kako je neuspjeh jedne stranke istodobno uspjeh druge, time, protivno navodima žalbi, nisu ostvarene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, nastavno čemu je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP određujući da svaka stranka i umješač snose svoje troškove.

29. Zbog svega naprijed navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, neosnovane žalbe stranaka kao i umješača na strani tuženika, valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu te temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

30. Odluka iz točke II. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP, a zahtjeve stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka, valjalo je odbiti, jer nisu uspjele sa podnesenim žalbama (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Šibeniku 1. srpnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić