Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž Ob-34/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, Marijane Žulj Jakovljević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] – [adresa], zastupan po punomoćniku Milanu Jurčeviću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženice AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] – [adresa], s boravištem u [adresa], zastupana po punomoćnici Zvjezdani Barić, odvjetnici iz Splita, radi razvoda braka i uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja ŠB i žalbi tuženice AB, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob- 75/2024-16 od 30. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 01. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba tužitelja ŠB i žalba tuženice AB kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob- 75/2024-16 od 30. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja ŠB za naknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P Ob- 75/2024-16 od 30. travnja 2025. presuđeno je:

"I. Razvodi se brak zaključen dana 11. studenog 1995. u Splitu, između ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i AB, rođene Š, OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Split za godinu 1995. pod rednim brojem 00997.

II. Odbija se zahtjev tužene koji glasi:

"Nalaže se tužitelju ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]), [adresa] da na ime uzdržavanja bračnog druga AB OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]), [adresa] doprinositi mjesečno iznos od 300,00 Eura počev od dana podnošenja ovog zahtjeva pa ubuduće, najkasnije do petnaestog u mjesecu za tekući mjesec na račun tužene, a u slučaju kašnjenja sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka. "

2. Protiv točke III. navedene presude tužitelj ŽB je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. i čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP. Predlaže prihvatiti žalbu tužitelja i preinačiti pobijanu presudu u dijelu pod točkom III. izreke, a podredno ukinuti pobijanu presudu u dijelu pod točkom III. izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Protiv točke II. navedene presude tuženica AB je pravodobno podnijela žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti žalbu tužene, preinačiti pobijanu presudu pod točkom II. izreke, odnosno usvojiti zahtjev tužene za uzdržavanje. Podredno, predlaže ukinuti pobijanu presudu pod točkom II. izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja i tuženice nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja i tuženice, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a koji se primjenjuje temeljem čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23 u daljnjem tekstu ObZ), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koji se pozivaju tužitelj i tuženica u žalbi iz razloga što su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Dakle, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost. Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP.

7. Na temelju provedenog postupka i ocjene izvedenih dokaza na način određen čl. 8. ZPP, suprotno žalbenim navodima tuženice prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve činjenice koje su relevantne za ovaj postupak.

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja radi razvoda braka stranaka iz razloga što su odnosi stranaka u braku teško i trajno poremećeni, a i iz razloga što tužitelj i tužena već dulje vrijeme ne žive zajedno. Predmet postupka je također i zahtjev tuženice za uzdržavanje u smislu čl. 295. ObZ.

9. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da su se stranke suglasile po pitanju razvoda braka pa se temeljem odredbi čl. 369. st. 3. ObZ smatra da su bračni drugovi podnijeli prijedlog za sporazumni razvod braka slijedom čega je prvostupanjski sud razveo brak stranaka temeljem čl. 51. t. 1. ObZ (točka I. izreke).

10. Kako je tužitelj osporavao tuženici pravo na uzdržavanje, prvostupanjski sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja i tuženicu te dokumentaciju priloženu u spisu pa je u provedenom postupku utvrdio:

- da je tužitelj u vojnoj mirovini koja iznosi 1.700,00 eur

- da je tužitelju utvrđen trajni gubitak sposobnosti za rad rješenjem HZMO od 07. veljače 2002.

- da je tužitelj u obvezi podmirivati kredit u mjesečnom iznosu od 287,99 eur

- da tužitelj ima režijske mjesečne troškove u iznosu oko 90,00 eur

- da iz uvjerenja vlasništvu vozila od 13. prosinca 2023. proizlazi kako se tužitelj vodi kao vlasnik vozila Škode Octavia 1,9 TDI i motornog vozila marke Suzuki Vitara 1.0 te da je tužitelj krajem 2023. godine prepisao na tuženicu vozilo Škodu Octaviu, Hyndai Accent i motor skuter Kymco spacer

- da je tuženica radno sposobna jer ostvaruje mjesečni dohodak radom u tvrtci AD Plastic pa da mjesečno s osnova rada ostvaruje dohodak od 748,95 eur

- da je tijekom 2023. godine tuženica ostvarila neoporeziva primanja u ukupnom iznosu od 902,87 eur

- da je tuženica u razdoblju od siječnja 2024. godine do listopada 2024. godine ostvarila dohodak u iznosu od 8.886,84 eur, odnosno mjesečni iznos od 836,76 eur na ime dohotka

- da je u 2024. godini tuženica ostvarila neoporezivi primitak u iznosu od 536,56 eur

- da tuženica pomaže u uzdržavanju svoje punoljetne kćeri A

- da je tuženica realizirala kredit kako bi svojoj majci dala iznos od 6.000,00 eur i bratu 2.000,00 eur

- da je tuženici temeljem rješenja HZMO PU Split od 15. ožujka 2024. utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 50 %

- da tuženica boluje od osteoporoze s patološkim prijelomom, stanje nakon prijeloma vrata lijeve natkoljenične kosti 2015., postoperativna hipotireoze, stanje nakon potpune tireoidektomije, kronične opstruktivne bolesti pluća s entizemom, manjka vitamina D, kratkovidnost i proteinsko energetska pothranjenost, te da koristi terapiju za sve navedeno

- da je u tijeku postupak između stranaka radi utvrđenja bračne stečevine kod Općinskog suda u Splitu pod brojem P Ob-593/2023.

11. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tuženice radi uzdržavanja jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke odredbe iz čl. 295. ObZ. U obrazloženju prvostupanjski sud navodi kako je tuženica radno sposobna osoba, ostvaruje svoj mjesečni dohodak radom u tvrtci AD Plastic, a također je osoba koja je navela da pomaže svojoj kćeri A te da je realizirala kredit kako bi dala svojoj majci 6.000,00 eur i bratu 2.000,00 eur. Nadalje, prvostupanjski sud obrazlaže kako tužena ima dovoljno novčanih sredstava za vlastito uzdržavanje, a također ima i dovoljno imovine u vidu pokretnina (vozila) koja može otuđiti i priskrbiti si dodatna sredstva za život. Također, prvostupanjski sud smatra kako tuženica ima mogućnost rada kod svoje kume jer je i sama navela da za istu odrađuje neke poslove. Između tužitelja i tužene se vodi postupak radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, a upitno je kako će taj postupak biti riješen. Nasuprot tome, tužitelj je osoba s utvrđenim trajnim gubitkom radne sposobnosti, a od svojih primanja ima troškove za vlastitu egzistenciju pa tako ima trošak kredita koji je podignut u vrijeme zajednice života stranaka jer živi u staroj kući na selu koji je naslijedio od svoga oca i koji tijekom zimske sezone mora kupiti drvo za ogrjev čija cijena iznosi više od 1.000,00 eur.

12. Prvostupanjski sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te žalbenim navodima tuženice nisu dovedena u sumnju utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda temeljem kojih je sud odbio zahtjev tuženice za uzdržavanje.

13. Odredbom čl. 295. st. 1. ObZ propisano je kako bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti.

14. Navedeni uvjeti postavljeni su kumulativno što znači da moraju biti ispunjeni uvjeti i na strani osobe koja traži uzdržavanje i na strani osobe od koje se uzdržavanje zahtjeva.

15. U konkretnom slučaju, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako tuženica ima dovoljno sredstava za život iz razloga što je ista zaposlena i ostvaruje svoj mjesečni dohodak radom u tvrtci AD Plastic u iznosu od 748,95 eur tijekom 2023. godine, s tim da je u navedenoj godini ostvarila i neoporeziva primanja u iznosu od 902,87 eur. Također, pravilno je utvrđeno kako su mjesečna primanja tuženice u razdoblju od siječnja 2024. godine do listopada 2024. godine u iznosu od 836,76 eur i neoporezivi primitak u iznosu od 536,56 eur. Pravilnim utvrđenjem činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je utvrdio kako tuženica ima dovoljno imovine u svome vlasništvu u vidu pokretnina (vozila) koja može otuđiti i to Škodu Octaviu i motor skuter Kymco spacer i na taj način si priskrbiti dodatna sredstva za život. Činjenica što je tužena prodala vozilo Hyndai Accent u svome vlasništvu i novac dala kćerki A ukazuje kako tuženica ima dovoljno sredstava za život jer u suprotnom ne bi novac od prodaje dala kćerki, a koja je punoljetna i za koju tuženica nema obvezu uzdržavanja. Isto tako, činjenica što je tuženica od kredita koji je realizirala dala svojoj majci 6.000,00 eur, a bratu 2.000,00 eur također govori u prilog činjenici kako tuženica ima dovoljno novčanih sredstava za vlastito uzdržavanje, stoga nema pravo na uzdržavanje od svog bračnog druga.

16. Suprotno žalbenim navodima tuženice, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženica radno sposobna iz razloga što je tuženica zaposlena pa je to čini radno sposobnom, a činjenica što tuženica ima utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 50% prema rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu od 15. ožujka 2024. ne čini tuženicu radno nesposobnom. Naime, u provedenom postupku tuženica nije predlagala provođenje dokaza na tu okolnost stoga je primjenom pravila o teretu dokazivanja, utvrđeno da je tuženica radno sposobna jer nema dokaza o tome da bi zdravstveni problemi tuženice, ograničavale tuženicu u obavljanju poslova radnog mjesta na kojem je zaposlena.

17. Također, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako tuženica ima mogućnost rada kod svoje kume, a koja joj za obavljene poslove financijski pomaže te taj prihod ne predstavlja stalno zaposlenje već dodatni izvor zarade, a suprotno žalbenim navodima.

18. Svi ostali žalbeni navodi tuženice osporavaju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, međutim kako je to već navedeno, prvostupanjski sud je primjenom čl. 8. ZPP pravilno utvrdio činjenično stanje.

19. Slijedom svih utvrđenja, u slučaju kada bračni drug koji traži uzdržavanje ima dovoljno sredstava za život ili ih može ostvariti iz svoje imovine, kao što je ovdje slučaj, nije potrebno utvrđivati sredstva i mogućnosti bračnog druga, ovdje tužitelja (iako je to prvostupanjski sud utvrđivao) jer obje pretpostavke iz čl. 295. st. 1. ObZ moraju biti kumulativno ispunjene. Prema tome, a kako nisu ispunjena oba uvjeta iz čl. 295. st. 1. ObZ pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljice za uzdržavanje.

20. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. ZPP i čl. 366. st. 1. ObZ pravilno odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

21. Naime, tužitelj je u cijelosti uspio u postupku, dok se tuženica, tijekom postupka suglasila sa razvodom braka pa je brak stranaka razveden temeljem sporazuma. Iako, tuženica nije uspjela sa svojim zahtjevom za uzdržavanje, uzeta su u obzir njezina mjesečna primanja od oko 800,00 eur, kao i znatno veća mjesečna primanja tužitelja u iznosu od oko 1.700,00 eur, kao i činjenice da tuženica pomaže pri uzdržavanju svojih punoljetnih kćeri, koja po zakonu nije dužna uzdržavati pa sve navedene okolnosti opravdavaju odluku da svaka stranka snosi trošak postupka.

22. Tužitelju nije priznat trošak sastava žalbe jer sa istom nije uspio (čl.166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

23. Slijedom navedenog, a kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

24. Stranke nisu pobijale odluku pod točkom I. izreke pa o tome nije raspravljano.

Vukovar, 01. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan