REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3220/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Alen Blagajac, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu, i II. tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o. - Podružnica Zagrebačke ceste, OIB: 85584865987-008, kojeg zastupa punomoćnica Željka Pilipović, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2274/2016-3 od 31. kolovoza 2017., kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4142/13-32 od 15. ožujka 2016., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-4142/13-36 od 5. travnja 2016., u sjednici održanoj 1. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e :

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Ispravljenom presudom prvostupanjskog suda pod toč. I. izreke naloženo je II. tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 14.840,00 kn sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi za razdoblje od 31. prosinca 2013. do 31. srpnja 2015. određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim na iznos od 14.000,00 kn od 31. prosinca 2013. pa do isplate, te na iznos od 840,00 kn tekućim od 15. ožujka 2016. pa do isplate, kao i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 13.845,67 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2016. pa do isplate. Pod toč. II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva u odnosu na II. tuženika u iznosu od 12.860,00 kn, kao i zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 840,00 kn tekućih od 31. prosinca 2013. do 14. ožujka 2016.; dio troškova parničnog postupka u iznosu od 400,00 kn tekućih od 21. travnja 2011. do 14. ožujka 2016., dok je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na I. tuženika u cijelosti. Pod toč. III. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi I. tuženiku parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kn. Pod toč. IV. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi II. tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.783,65 kn.

2. Drugostupanjskom presudom pod toč. I. izreke žalbe tužiteljice i II. tuženika uvažene su kao djelomično osnovane, te je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženika prihvaćen i kojem je naloženo II. tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od ukupno 14.840,00 kn (14.000,00 kn + 840,00 kn) sa zateznim kamatama (toč. I. izreke); potvrđena u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženika, kao i u odnosu na I. tuženika odbijen (toč. II. izreke), potvrđena u odluci o troškovima postupka u odnosu na I. tuženika (toč. III. izreke), dok je pod toč. b. izreke prvostupanjska presuda ukinuta u odluci o parničnom trošku u odnosu na tužiteljicu (toč. I. izreke), kao i u odnosu na II. tuženika (toč. IV. izreke), te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Pod toč. II. izreke ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

3. Protiv drugostupanjske presude u odnosu na II. tuženika reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske izraziti stajališta o pravnim pitanjima naznačenim u reviziji, te drugostupanjsku presudu u cijelosti preinačiti uz naknadu troškova revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužiteljice je nedopuštena.

6.1. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je tužiteljica imala vezano za prometnu nezgodu koja se dogodila zbog propusta II. tuženika, jer nije održavao kolnik, pa je vozilo tužiteljice ulazeći u desni zavoj zbog zaleđenosti kolnika sletjelo s ceste.

6.2. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su u odnosu na dio odluke o tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete (za tuđu pomoć i njegu) u iznosu od 840,00 kn zauzeli shvaćanje da tužiteljici na navedeni iznos pripada zatezna kamata od dana presuđenja (15. ožujka 2016.) do isplate s obzirom da je sud visinu naknade utvrdio prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, te je tada određena visina naknade te štete (čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 78/15, dalje: ZOO), dok je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih od 31. prosinca 2013. do 14. ožujka 2016.

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7.1. Prema odredbi st. 3. toga članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7.2. Navedene pretpostavke iz čl. 382. st. 3. ZPP-a moraju biti kumulativno ispunjene, pa u slučaju da nije ispunjena bilo koja od navedenih pretpostavki revizija nije dopuštena.

8. Tužiteljica je u reviziji naznačila pravna pitanja koja glase:

1. Je li drugostupanjski sud dužan u svojoj presudi jasno i detaljno obrazložiti svoje stajalište u pogledu žalbenih navoda tužitelja, odnosno bilo koje stranke u postupku, te jasno obrazložiti svoj stav u pogledu navoda žalbe o kojoj odlučuje i pri tome navesti razloge zbog koji smatra da su konkretni žalbeni navodi i razlozi neutemeljeni, tj. navesti i obrazložiti zbog čega smatra da navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost I-stupanjske odluke, odnosno zbog čega smatra da prvostupanjski sud nije počinio pogreške i nepravilnosti na koje parnična stranka ukazuje u svojoj žalbi protiv prvostupanjske presude?

2. Počinje li teći zatezna kamata na iznos naknade za potrebnu tuđu pomoć i njegu, a u postupku za naknadu štete iz prometne nezgode, i nastaje li obveza tuženika na platež te kamate u trenutku predaje odštetnog zahtjeva tuženiku u mirnom postupku, a u slučaju kada se oštećena osoba obrati osiguravajućem društvu ili drugoj osobi odgovornoj za naknadu štete u mirnom postupku s odštetnim zahtjevom (tj. prijedlogom za nagodbu) uz koji je priložila svu dokumentaciju potrebnu za utvrđivanje osnova i opsega obveze tuženika prema oštećeniku, ili tijek kamata počinje teći tek od donošenja prvostupanjske odluke?

3. Pravi li, a u povezanosti s prethodno navedenim pravnim pitanjem, odredba čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09 i 75/09 – dalje u tekstu ZOOP), kao propis lex specialis u postupcima za naknadu štete po izvanugovornoj odgovornosti zbog štete nastale u prometnoj nezgodi, bilo kakvu razliku u odnosu na početak tijeka zateznih kamata za naknadu neimovinske i naknadu nenovčane imovinske štete (tuđa pomoć i totalna šteta na vozilu), a u slučaju kada se oštećena osoba obrati osiguravajućem društvu ili drugoj osobi odgovornoj za naknadu štete u mirnom postupku sa svom dokumentacijom potrebnom za utvrđivanje osnova i opsega obveze tuženika prema oštećeniku, te propisuje li ta odredba ZOOP-a (od 1. do st. 4) jasno obveze tuženika i pravo tužiteljice na naplatu zateznih kamata ili tijek kamata počinje teći tek donošenjem prvostupanjske odluke?

4. Predstavlja li odredba čl. 12 ZOOP-a st. 1. do st. 4. zakonom predviđenu iznimku od općeg pravila navedenog u odredbi čl. 1089. st. 2. noveliranog ZOO (Narodne novine 35/05 i 41/08 )?

8.1. Revidentica ističe da se u ovom slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koja je nastala u prometnoj nezgodi pa da se stoga moraju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09 - dalje: ZOOP) kao lex specialis. Vezano za razloge važnosti navedenih pitanja u smislu čl. 382. st. 3. ZPP tužiteljica ukazuje na praksu drugostupanjskih sudova (odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni brojevi: Gžn-1177/14-2 od 9. svibnja 2017., Gžn-457/15-2 od 1. prosinca 2015., Gžn-1755/13-3 od 1. ožujka 2016., Gžn- 1922/13-5 od 25. listopada 2016., Gž-4412/15-2 od 16. svibnja 2016., Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1746/15-3 od 23. svibnja 2016. i dr.). u kojim odlukama je protiv tuženika osiguratelja prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete (tuđe pomoći) od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (prijedloga nagodbe) pozivom na odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP prema kojoj odredbi oštećena osoba ima pravo na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

9. U odnosu na prvo postavljeno pitanje ističe se da isto nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, jer je odgovor na to pitanje sadržan u odredbama čl. 365.

- 375. ZPP koja su jasna i kojima je određeno postupanje suda drugog stupnja po žalbi stranaka.

10. Drugo, treće i četvrto postavljana pitanja nisu također važna u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, jer tužiteljica nije ukazala na odgovarajuće razloge važnosti, pozivom na navedene drugostupanjske odluke, s obzirom na to da se iste odnose na slučajeve kada postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete prema odredbama ZOOP, dok u konkretnom slučaju II. tuženik nije osiguratelj. I na njega se ne primjenjuju odredbe ZOOP-a. Stoga navedene odluke nisu primjenjive u konkretnom slučaju.

11. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a reviziju tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 1. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil