Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž R-195/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sucu Jeleni Bušić, u pravnoj stvari tužitelja EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Dom zdravlja Karlovac iz Karlovca, Dr. V. Mačeka 48, OIB: 81499488050, zastupanog po punomoćnici Mateji Šola, odvjetnici u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-185/2024-7 od 6. svibnja 2025., 1. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-185/2024-7 od 6. svibnja 2025.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" Nalaže se tuženiku Dom zdravlja Karlovac, [adresa], OIB: 81499488050, da tužitelju EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 641,62 eur bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 51,20 eur od 16.01.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 51,64 eur od 16.02.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 44,93 eur od 16.03.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 53,19 eur od 16.04.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 51,54 eur od 16.05.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 49,45 eur od 16.06.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 54,20 eur od 16.07.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

, - 48,40 eur od 16.08.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 50,64 eur od 16.09.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 46,58 eur od 16.10.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 46,22 eur od 16.11.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 47,19 eur od 16.12.2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 46,44 eur od 16.01.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koje teku od presuđenja (6. svibnja 2025.) pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv naprijed navedene presude žalbu je izjavio tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. - dalje: ZPP). U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a kao i na bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 12. st. 3. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtjeva i trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivio svim žalbenim navodima tuženika.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio, žalbene navode tuženika i navode tužitelja iz odgovora na žalbu, utvrđeno je da ne postoji niti jedna od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa tako i razlozi o odbijanju istaknutih prigovora tuženika tijekom postupka zbog čega nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na kojega u žalbi ukazuje tuženik.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za razdoblje od mjeseca prosinca 2015. do siječnja 2017. u ukupnom iznosu od 641,62 EUR, a na temelju odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine (dalje: ID Dodatka Sporazumu/11) i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. godine (dalje: AO).

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, utvrđeno je sljedeće:

- da je u utuženom razdoblju tužitelj bio zaposlen kod tuženika kao vozač sanitetskog vozila;

- da je tuženik tužitelju tijekom utuženog razdoblja obračunavao i isplaćivao plaću primjenom osnovice od 5.108,84 kuna, a od mjeseca siječnja 2017. godine primjenom osnovice u iznosu od 5.2011,02 kune utvrđene odlukom Vlade RH;

- da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 23. studenog 2006. godine zaključili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum/06), kojim su ugovorili povećanje osnovice u 2007., 2008. i 2009. godini za po 6 %;

- da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu/09), kojim je ugovoreno zamrzavanje osnovice za 2009. godinu na razini (5.108.84 kuna) one koja se je primjenjivala u 2008. godini;

- da je navedenim Dodatkom Sporazumu/09, u njegovu čl. III. ugovoreno da će osnovica za plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna u momentu kada prema objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) dođe do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, u u odnosu na isto vremensko razdoblje prethodne godine; - da je odredbama čl. IV. – V. Dodatka Sporazumu/09 ugovorena daljnja uskladba plaća u javnim službama povećanjem osnovice i to utvrđivanjem pariteta između prosječne bruto plaće u javnim službama i prosječne mjesečne bruto plaće u Republici Hrvatskoj;

- da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 26. listopada 2011. godine zaključili ID Dodatka Sporazumu/11, s tim da ga, od sindikata koji su sklopili Sporazum/06 i Dodatak Sporazumu/09, nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi

RH već ga je samo parafirao;

- da su navedene ID Dodatka Sporazumu/11 usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. godine, a Vlada RH i sindikati javnih službi su 07. prosinca 2011. godine usvojili i Vjerodostojno tumačenje ID Dodatka Sporazumu/11, glede čl. IV. u svezi čl. VII.; - da su Vlada RH i sindikati javnih službi, među kojima je i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske sklopili Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN broj 115/10. – dalje: TKU/10), i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN broj 141/12. – dalje: TKU/10), u čijim odredbama je (čl. 51. st. 4.) izričito ugovoreno da se Dodatak 4 Sporazumu/09 te sve njegove izmjene i dopune, što znači i ID Dodatka Sporazumu/11, primjenjuje na pitanje visine plaća u javnim službama;

- da je čl. III. ID Dodatka Sporazumu/11 ugovoreno da će osnovica za plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno dva ili više posto;

- da je prema objavi DZS-a od 28. kolovoza 2015. godine tromjesečni BDP za drugo tromjesečje 2015. godine realno veći za 1,2 % u odnosu na isto vremensko razdoblje u 2014. godine, a prema objavi DZS-a od 27. studenog 2015. godine da je tromjesečni BDP za treće tromjesečje 2015. godine veći za 2,8 % u odnosu na isto vremensko razdoblje u 2014. godine pa prosječni rast BDP-a za navedena dva uzastopna tromjesečja 2015. godine iznosi 2 %.

8.1. Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja sud prvog stupnja pravilno zaključuje da zaposlenima u javnoj službi pripada u utuženom periodu plaća po osnovici za obračun plaće od 5.415,37 kuna bruto.

9. I prema shvaćanju ovoga suda pravilna je ocjena suda prvog stupnja prema kojoj ID Dodatka Sporazumu/11 po svojoj pravnoj naravi predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u smislu odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN broj 39/09. i 124/09. – dalje: ZOPJS), kojom je propisano da se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlada RH i sindikati u javnim službama, kao i u skladu s odredbom čl. 51. st. 4. TKU/12, kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. ali i svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima, a potpuno istu odredbu je sadržavao i TKU/10. Zbog navedenog protivne žalbene tvrdnje tuženika ne mogu se prihvatiti.

9.1. Naime, nije sporno da je tužitelj postavljeni tužbeni zahtjev temeljio na tvrdnjama da su se u utuženom razdoblju ispunili uvjeti za obračun plaće tužiteljici uz primjenu osnovice u visini od 5.415,37 kn, i to temeljem odredbe čl. III. ID Dodatka Sporazumu/11, jer su službeni pokazatelji DZS-u RH ukazali na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (II. i III. tromjesečje 2015.) u odnosu na isto razdoblje prethodne (2014.) godine, prosječno dva ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja.

10. Pri tome sud prvog stupnja pravilno zaključuje da su se ispunili uvjeti za primjenu odredbe čl. III. ID Dodatka Sporazumu/11.

10.1. Osim toga odredbom čl.VII.st.3. ID Dodatka Sporazumu/11 ugovoreno je da, ako se nešto plaća ili povećava „za mjesec“, onda se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata ili povišica, a to znači da je razdoblje iz čl. III., tj. druga faza započela od 1. prosinca 2015. jer su pretpostavke iz čl. III. ispunjene u studenom 2015., jer prema statističkim podacima DZS-u od četvrtog tromjesečja 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, a pozitivni rast se nastavio kroz 2015., 2016. 2017. godinu, a budući da u razdoblju iz čl. III., koje je počelo teći u prosincu 2015. nije bilo negativnog rasta, onda ni logički nije moguće primijeniti odgodu uskladbe iz čl.VII.st.1. ID Dodatka Sporazumu/11, jer se takva odgoda može primijeniti samo „ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanim u čl. III. do V.“.

11. Sve naprijed navedeno u skladu je i sa pravnih shvaćanjem VSRH izraženim u odluci broj Rev-1111/2020, u kojoj je navedeni sud povodom izvanredne revizije na postavljeno pitanje odgovorio da „dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII. st. 1. ID Dodatka Sporazumu/11 za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja)“.

11.1. S obzirom na naprijed navedeno, pravilna je i zakonita odluka suda prvog stupnja kojom je tužitelju dosuđena razlika plaće temeljem čl. III. ID Dodatka Sporazumu/11, koju čini razlika između osnovice po kojoj je tuženik isplaćivao plaću tužitelju u utuženom razdoblju i osnovice u iznosu od 5.415,37 kuna.

12. Stoga neosnovano u žalbi tuženik ukazuje da pobijana presuda nema nikakvih razloga u pogledu istaknutih prigovora promašene pasivne legitimacije, prigovora nedostatka aktivne legitimacije te prigovora nepostojanja utuženog potraživanja, a sve to iz razloga koji su naprijed navedeni.

12.1. Nadalje, neosnovan je i istaknuti prigovor zastare potraživanja tužitelja budući prema čl. 139. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. – dalje ZR) potraživanje iz radnog odnosa zastarijeva za pet godina. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 5. siječnja 2021. čime je došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., u daljnjem tekstu: ZOO), a najstariji utuženi iznos dospijeva 16. siječnja 2016., to očito nije protekao petogodišnji zastarni rok.

13. Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja, a i u žalbenom postupku sporno je ima li tužitelj, koji je u utuženom razdoblju radio na poslovima vozača sanitetskog prijevoza, pravo na isplatu razlike plaće s obzirom na činjenicu da je zaposlen na temelju lažne svjedodžbe, a radi čega je i dobio izvanredni otkaz ugovora o radu od 29. travnja 2020. te je i pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K-238/2020 od 6. srpnja 2020.

14. U ovom dijelu sud prvog stupnja pravilno otklanja isti prigovor tuženika obrazlažući to time da je u utuženom razdoblju tužitelj odradio poslove njegovog radnog mjesta na koje je tada bio raspoređen, i da, s obzirom da osnovanost zahtjeva za isplatu razlike plaće nije vezana za njegovu stručnu spremu, već za način i primjenu osnovice plaće, da mu ista razlika plaće pripada za razdoblje prije izvanrednog otkaza ugovora o radu.

15. S obzirom na navedeno, neosnovan je žalbeni navod tuženika da se dosudom istog iznosa izravno poništava svrha kažnjavanja i zanemaruje postojanje pravomoćne kaznene presude poslovni broj K-238/2020-2 od 6. srpnja 2020. kojom je tužitelj proglašen krivim, te da je time počinjena i bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 12. st. 3. ZPP-a, odnosno da se time tužitelju zapravo dosuđuje nepripadna imovinska korist koju je ostvario počinjenjem kaznenog djela radi kojega je i pravomoćno osuđen.

15.1. Odredbom čl. 12. st. 3. ZPP-a određeno je da je u parničnom postupku, sud, u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik proglašava krivim.

16. U konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima tuženika, ista odredba se ne može primijeniti u konkretnom slučaju, jer nesporno utvrđena kaznena odgovornost ovdje tužitelja na temelju presude poslovni broj K-238/2020-2 od 6. srpnja 2020. ne predstavlja prethodno pitanje za donošenjem pravilne i zakonite odluke suda povodom zahtjev tužitelja u ovom postupku.

17. Naime, na temelju iste kaznene presude tužitelj je proglašen krivim za kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava – krivotvorenjem isprave opisano u čl. 311. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, te je zbog toga od strane tuženika donesena i Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29. travnja 2020. a koja Odluka nema retroaktivni učinak na Ugovor o radu na temelju kojega je tužitelj obavljao poslove vozača sanitetskog vozila u utuženom razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017., s obzirom da tijekom postupka tuženik niti tvrdi niti dokazuje da je isti Ugovor o radu utvrđen ništetnim. Naime, samo u tom slučaju bi se mogao prihvatiti žalbeni navod tuženika da je otpala pravna osnova na temelju koje tužitelj postavlja zahtjev u ovom postupku.

18. Stoga, kako je tijekom postupka bilo nesporno da je tužitelj u utuženom razdoblju odradio poslove na koje je raspoređen Ugovor o radu, a osnovanost zahtjeva za isplatu razlike plaće nije vezana uz stručnu spremu, već za način primjene i izračuna osnovice plaće, to tužitelju pripada isplata razlike plaće za razdoblje prije izvanrednog otkaza ugovora o radu.

19. Stoga donošenjem pobijane presude nisu povrijeđena prava tuženika zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine”, Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., u daljnjem tekstu: Konvencija), niti pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine” broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14.- u daljnjem tekstu: Ustav RH).

20. S obzirom na navedeno pravilna je i zakonita odluka o troškovima parničnog postupka koja je donesena na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.) a koju tuženik pobija samo u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari.

21. Kako žalbeni navodi tuženika ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke presude.

22. Odluka o troškovima žalbenog postupka tuženika donesena je na temelju čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i isti troškovi tuženiku nisu dosuđeni budući da sa žalbom nije uspio.

Osijek, 1. srpnja 2025.

Sudac

Jelena Bušić