Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Poslovni broj: P Ob-222/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Martini Kozar kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužiteljice AL iz [adresa] Republike 17, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zorislav Krivačić i Korana Krivačić iz Bjelovara, protiv tuženika ČL iz [adresa] Republike 146, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Vukmanoviću, odvjetniku u Bjelovaru, uz sudjelovanje maloljetne djece stranaka VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] Republike 17, ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] Republike 17 i RL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] Republike 17, koje zastupa poseban skrbnik GL iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, Trg Lj. Patačića 1. Virovitica, te Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Bjelovar, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, nakon glavne i tajne rasprave zaključene 17. lipnja 2025. u prisutnosti stranaka osobno, punomoćnika tužiteljice, posebnog skrbnika, na ročištu za objavu i uručenje presude 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 14. veljače 2023. koji je odobren rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj R1 Ob-197/2023-3 od 20. ožujka 2023. u dijelu održavanja osobnih odnosa tuženika sa maloljetnom djecom, te u dijelu razmjene informacija u vezi s djetetom na način da će:

- maloljetna djeca VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2015., ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2018. i RL, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2019. s ocem ČL ostvarivati osobne odnose svaki drugi vikend od subote ujutro do nedjelje u 19,00 sati na način da majka tuženika JL preuzme djecu na adresi prebivališta tužiteljice i vrati ih u nedjelju u 19,00 sati,

- po dogovoru tijekom tjedna tijekom ljetnih i zimskih praznika stranke će putem majke tuženika JL dogovarati susrete i druženja s ocem, pri čemu je tuženik dužan o navedenom prethodno obavijestiti tužiteljicu kao majku 12 sati prije početka ostvarivanja planiranih osobnih odnosa,

- informacije oko djece će stranke razmjenjivati putem majke tuženika JL.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je tužbom od 18. srpnja 2024. predložila izmjenu odluke o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima tuženika sa maloljetnom djecom stranaka, VL rođenog **.**.2015., ŽL rođenog **.**.2018. i RL rođene **.**.2019.

1.1. U tužbi navodi da su stranke bile u braku od 26. travnja 2014. do 20. ožujka 2023., da je brak razveden rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj R1 Ob- 197/2023-3 od 20. ožujka 2023., a točkom II. navedenoga rješenja je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 14. veljače 2023. u odnosu na zajedničku maloljetnu djecu stranaka. Navodi da maloljetna djeca stanjuju s tužiteljicom na adresi u [adresa], Hrvatske Republike 17, da su stranke 30. travnja 2024. podnijele sudu na potvrdu novi Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 11. travnja 2024. (R1 Ob-277/2024 - obustava), no da je izostala potvrda istoga jer je tužiteljica na ročištu održanom 12. srpnja 2024. izrazila zabrinutost za interes djece jer je za vrijeme trajanja braka, ali i nakon razvoda, došlo do nekoliko incidentnih situacija koje imaju obilježja prekršajnih i kaznenih djela nasilja u obitelji, prijetnji i dr., na štetu tužiteljice, što je tužiteljica pravodobno i prijavila te su protiv tuženika vođeni odgovarajući kazneni i prekršajni postupci. Navodi da su se osobni kontakti tuženika s djecom odvijali sporadično i to u vrlo kratkom vremenskom trajanju po samo nekoliko sati što je u suprotnosti s Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi gdje je bilo određeno da bi djeca kod tuženika trebala provoditi tri vikenda u mjesecu, pola državnih i vjerskih blagdana (djecu obično preuzima tuženikova majka JL kod tužiteljice, te ih također i vraća). Smatra da zbog ponašanja tuženika i učestalih emocionalnih ucjena s njegove strane se djeca osjećaju nelagodno, ustrašeno i pod stresom jer tuženik u svakoj prilici kada kontaktira s djecom bilo telefonski, bilo uživo kada provode vrijeme s njim, ispituje djecu o tužiteljici i njezinom privatnom životu te ukoliko djeca daju odgovor koji se njemu ne sviđa ili odbijaju odgovarati na pitanja, upućuje im prijetnje da će prekinuti svaki kontakt s njima, da će doći pokazati im što ih ide ili da će sebe ubiti, a kakva postupanja tuženika postavljaju veliki emocionalni teret i stres na djecu niske životne dobi, posebice u odnosu na VL s kojim tuženik najčešće kontaktira. Iznosi da su djeca nakon takvih razgovora s ocem potresena, plačljiva, u strahu i vrlo rastresena, pa da iako se tuženik brine o djeci, isti, ne kontrolirajući svoje emocije i prebacujući odgovornost za nezadovoljstvo na djecu, stvara prevelik pritisak na njih što se kod djece očituje u pojačanom strahu za oba roditelja, kao i vlastitu sigurnost.

1.2. Tužbenim zahtjevom traži da sud donese odluku o izmjeni Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 14. veljače 2023. na način da će maloljetna djeca stanovati s tužiteljicom, da će tužiteljica roditeljsku skrb ostvarivati samostalno u svim bitnim osobnim pravima djece, a koja se između ostaloga tiču vrtića i kasnijeg školovanja, zdravstvene skrbi, zastupanja u vezi s vrjednijom imovinom djece, te da se svo troje djece uvede na poreznu karticu tužiteljice, kao i da se izmijeni plana u pogledu osobnih odnosa tuženika s djecom na način da se isti odvijaju svaki petak od 16:30 do 19:00 sati pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Hrvatski zavod za socijalni rad, u prostorima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar (dalje: HZZSR). Postavlja i zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je sukladno potvrđenom Planu o zajedničkoj skrbi od 14. veljače 2023. uredno obavljao skrb za djecu zajedno sa tužiteljicom, da nije suglasan da se skrb o djeci izvršava isključivo po tužiteljici, te da je netočno da je tužiteljica onemogućena u odlučivanju o skrbi djece na odgovarajući način pa da bi stoga postojali valjani razlozi da tužiteljica samostalno obavlja roditeljsku skrb nad zajedničkom djecom stranaka. Protivi se da se osobni odnosi tuženika s djecom održavaju pod nadzorom jer da prema djeci nikada nije nasilno i štetno postupao, iznoseći da je uredno ostvarivao kontakte sa svo troje djece, po djecu je dolazila tuženikova majka JL, a kako je i određeno tom odlukom, te su djeca uredno vraćana majci, a za vrijeme kontakata nije prema djeci iskazivao bilo kakvu nebrigu ili emocionalno zapostavljanje, a posebno nije djecu opterećivao sa ranije lošim odnosima njega i tužiteljice koji su doveli do razvoda braka jer da ti odnosi ne smiju predstavljati teret za djecu i niti ih oni obzirom na njihovu dob mogu pravilno razumjeti.

3. Sukladno odredbi čl. 240. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23. – dalje ObZ) HZZSR, Područni ured Bjelovar je trima rješenjima od 29. srpnja 2024. za posebnog skrbnika djece u ovome postupku imenovao GL iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica.

4. U tijeku dokaznog postupka izvedeni su dokazi saslušanjem stranaka, pribavljeno je mišljenje dvoje maloljetne djece po posebnom skrbniku djece GL, izvršen je uvid: u rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj R1 Ob-197/2023- 3 od 20. ožujka 2023. kojim je razveden brak između stranaka i kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 14. veljače 2023., u izvješće o obveznom savjetovanju prije pokretanja postupka u vezi s djetetom sastavljeno po HZZSR, Područnom uredu Bjelovar od 16. travnja 2024., u priklopljene spise Općinskog suda u Bjelovaru: K-238/2023, Pp-3024/2022, K-120/2024, Pp-3590/2024, u prijedlog HZZSR Područni ured Bjelovar od 17. listopada 2024.

4.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka majke tuženika, JL, jer je na ročištu održanom 17. lipnja 2025. od toga dokaznog prijedloga tuženik odustao.

5. Po dovršenom raspravljanju na ročištu 17. lipnja 2025. stranke su postigle sporazum u pogledu predmetnog spora o roditeljskoj skrbi, odnosno u pogledu tužbenog zahtjeva, te su predložile da se donese presuda na temelju postignutoga sporazuma, a koji sporazum glasi:

- sporazumni su da maloljetna djeca VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2015., ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2018. i RL, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2019. stanuju s tužiteljicom na adresi [adresa] Republike 17, [adresa],

- sporazumni su da zajednički ostvaruju roditeljsku skrb,

- sporazumni su da razmjenjuju informacije oko djece putem majke tuženika JL,

- da maloljetna djeca s ocem, ovdje tuženikom, ostvaruju osobne odnose svaki drugi vikend od subote ujutro do nedjelje u 19,00 sati, na način da majka tuženika JL preuzme djecu na adresi prebivališta tužiteljice i vrati ih u nedjelju u 19,00 sati,

- po dogovoru tijekom tjedna tijekom ljetnih i zimskih praznika stranke će također putem majke tuženika dogovarati susrete i druženja s ocem, pri čemu je tuženik dužan o navedenom prethodno obavijestiti tužiteljicu kao majku 12 sati prije početka ostvarivanja planiranih osobnih odnosa,

- svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

5.1. Dakle, tužiteljica je po sporazumu odustala od tužbenog zahtjeva u odnosu na samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u svim bitnim pravima djeteta, te od zahtjeva da se osobni odnosi tuženika s djecom odvijaju pod nadzorom, a predmetni sporazum je sud u cijelosti našao osnovanim, sve budući da u smislu čl. 6. ObZ-a roditelji prije svega imaju pravo, dužnost i odgovornost živjeti sa svojim djetetom i skrbiti se o djetetu, a pomoć im se pruža i intervenira samo u slučaju potrebe, a u smislu čl. 9. ObZ-a poticanje sporazumnog rješavanja obiteljskih odnosa je zadaća svih koji obitelji pružaju stručnu pomoć ili odlučuju o obiteljskim odnosima. Naime, kako je uvjet za prihvaćanje sporazuma dobrobit djeteta, a što se utvrđuje u ovome postupku, sud je predmetni sporazum ispitao sukladno čl. 420. st. 1. ObZ-a, te je ocijenjeno da isti jest u skladu s dobrobiti i najboljem interesu djece, pri čemu je uvaženo i mišljenje djece, a koje u predmetnom postupku sukladno odredbama iz čl. 360. ObZ-a, ako je to moguće, je sud dužan pribaviti i uzeti u obzir, a k tomu, i u odlučnom dijelu je sporazum stranaka u skladu s mišljenjem i prijedlogom HZZSR od 17. listopada 2024. u kojemu se predlaže da se osobni odnosi oca s djecom odvijaju jednom tjedno u prostoru Obiteljskog centra, od 15,00 do 17,00 sati u trajanju od tri mjeseca uz nazočnost osobe koju će HZZSR imenovati posebnim rješenjem, a ako bi tijekom ta tri mjeseca otac korigirao svoj razgovor s djecom o tužiteljici, da se osobni odnosi održavaju na dosadašnji način i da baka bude osoba koja djecu prati od majke do oca i vraća ih.

5.2. Uzevši u obzir navode tužbe, te pravomoćno dovršene kaznene i prekršajne postupke za tuženika, ovaj sud, bez obzira na postignuti sporazum stranaka, svoju odluku o tužbenom zahtjevu kojim se traži izmjena Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u pogledu roditeljske skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom nije donio primjenom čl. 421. ObZ-a već je istu obrazložio.

6. Naime, temeljne tvrdnje tužiteljice koje je iznijela i tijekom izvanparničnog postupka poslovni broj R1 Ob-277/2024 u kojemu su stranke bile predložile odobravanje novoga Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi su bile (na ročištu u predmetnom izvanparničnom postupku održanom 12. srpnja 2024. na kojemu je isti obustavljen) da ne prihvaća (novi) Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi jer to nije u interesu djece, jer da djeca imaju strah od oca obzirom da su nazočila kada je tuženik htio pregaziti tužiteljicu, kada se htio baciti u bunar, da VL ima strah da otac ne dođe, a uslijed svega navedenoga da smatra da je potrebno da se osobni odnosi odvijaju pod nadzorom. Prednje tvrdnje i navode je tužiteljica iznijela u tužbi (u odlučnom dijelu navedeni u točki 1.1. ove presude), a u prilog osnovanosti istih je predložila pribavu kaznenih i prekršajnih postupaka koji su se vodili protiv tuženika kod ovoga suda, a što je i učinjeno.

7. Uvidom u spis Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-120/2024 je utvrđeno da je tuženik zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. i 2. Kaznenog zakona počinjenog 27. siječnja 2024. na štetu tužiteljice pravomoćno osuđen na kaznu zatvora od 6 mjeseci, a koja kazna zatvora je zamijenjena radom za opće dobro; uvidom u spis Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-238/2023 je utvrđeno da je tuženiku zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. i 2. Kaznenog zakona počinjenog 19. ožujka 2023. na štetu tužiteljice pravomoćno primijenjena uvjetna osuda u trajanju od 2 godine; uvidom u spis Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu poslovni broj Pp-3024/2022 je utvrđeno da je tuženiku zbog prekršajnog djela iz čl. 10. st. 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu tužiteljice pravomoćno izrečena novčana kazna u iznosu od 260,00 eura; uvidom u spis Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu poslovni broj Pp-3590/2024 je utvrđeno da je prema tuženik pravomoćno osuđen zbog prekršajnog djela iz čl. 10. st. 1. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji – što je 5. srpnja 2024. tijekom komunikacije na videopozivu putem aplikacije Viber svojem maloljetnom djetetu VL rekao da je to zadnje što čuje tatu i da će se tata ubiti, što je VL prestrašilo i uznemirilo – te je prema tuženiku primijenjena uvjetna osuda.

8. Tužiteljica u svome iskazu danom na ročištu 7. ožujka 2025. je u bitnome navela da nakon razvoda braka su stalno prisutna nasilna ponašanja tuženika prema njoj kojima su nazočna djeca, te da je tuženik dijete VL zvao mobitelom i govorio mu da će se ubiti ako prekine poziv, da su u par navrata djeca slušala izjave tuženika da će se on ubiti ako mama ostavi tatu, da će se objesiti. Zadnji puta osobni odnosi tuženika s djecom bili su prije dva tri tjedna, ali samo na par sati, a od razvoda braka djeca su prespavala samo jednom kod tuženika, u pravilu tuženik ih uzme na par sati i vrati ih natrag, odnosno njegova majka. Kada su djeca bila s ocem, onda ih, posebice VL, tuženik ispituje o tužiteljici, psihički ga opterećuje izjavama i upitima gdje je tužiteljica, što radi, s kim se druži. Nadalje je tužiteljica iskazala da je jednom prilikom u dvorištu tuženik bio krenuo automobilom na tužiteljicu, da su djeca vidjela kako se tuženik želio baciti u bunar, pa su djeca tu noć povraćala, pišala u gaće, danima vršili veliku nuždu u gaće.

8.1. U svome iskazu tužiteljica dalje navodi i da je tuženik za svoja ponašanja kazneno i prekršajno osuđivan, da je nakon veljače 2024. bilo nasilničkog ponašanja tuženika, slao joj je poruke s prijetnjama koje je ona ignorirala i nije ih prijavljivala jer ju je bilo više sram stalno nešto prijavljivati, a da nakon što je podnijeta tužba u ovome parničnom predmetu u srpnju 2024., tuženik se malo smirio, prestao je slati poruke da će se ubiti, da ne može živjeti bez tužiteljice, a tek u rujnu 2024. kad je vjerojatno shvatio da je sve pokrenuto, prestao je slati poruke takvog sadržaja, ali i dalje opterećuje VL, te da zadnji put kada se VL žalio da ga tuženik opterećuje pitanjima o tužiteljici je bilo kada su djeca bila na prespavljivanju kod tuženika u rujnu ili listopadu 2024. Iskazuje da djeca nisu odbijala ići kod tuženika jer su im tamo i baka i sestrične i tamo im je lijepo, te da tuženik zapravo nije nikada uskratio nikakvu suglasnost za djecu (primjerice upis u vrtić ali da se ona boji hoće li to napraviti na vrijeme pa mu kaže da je rok za neku suglasnost par dana ranije), ali sva komunikacija završi tuženikovim pričama o razvodu, o kući i svemu ostalom, samo ne o djeci.

9. Tuženik u svome iskazu danom na ročištu 17. lipnja 2025. je u bitnome naveo da ne vidi razlog za vođenje ovog postupka, da zna da je bio kriv u prošlosti, no da ne smatra da ne bi trebao imati skrbništvo nad djecom te se protivi odvijanju osobnih odnosa pod stručnim nadzorom. Iskazao je da da proteklih godinu dana sa tužiteljicom nije ništa razgovarao osim vezano za djecu, te dodao da sa svime što je tužiteljica vezano za djecu predlagala se bio složio, a da nije poštivao u odobreni Plan u pogledu ostvarivanja osobnih odnosa iz razloga što se istoga nije pridržavala niti tužiteljica. Na pitanje posebnog skrbnika je li majci uskratio kakvu suglasnost vezano za promjenu doktora, za odlaske na izlete, tuženik je iskazao da nije, a na pitanje zamjenice punomoćnika tužiteljice jesu li prednje navedene suglasnosti od strane tuženika bile dane pravovremeno, tuženik je iskazao da jesu, samo da je tužiteljica to prezentirala kao da nisu.

10. HZZSR u svojoj socijalnoj anamnezi za parnične stranke koja je sastavljena u postupku donošenja odluke o roditeljskoj skrbi o djeci VL, ŽL i RL od 17. listopada 2024. je naveo da razvod braka za tuženika nije bio i konačan prekid odnosa s tužiteljicom, da i dalje želi nastaviti taj odnos i nada se pomirenju, te da je za to koristio situacije kada je dolazio po djecu ili imao video pozive s djecom da komunicira s tužiteljicom, pa kada je bio frustriran izostankom željene tužiteljičine reakcije, govorio je da će si nauditi ili da će tužiteljici nešto učiniti, pri čemu nije vodio računa da to čuju djeca i da kod djece, a posebno kod VL koji je zbog svoje dobi nešto svjesniji obiteljskih odnosa i raspoloženja roditelja, izazivalo strah i uznemirenost. U srpnju 2024. je tuženik u video pozivu sinu ponovno izgovorio da će se ubiti zbog mame, a tada je tužiteljica zatražila da se osobni odnosi djece s tuženikom nadziru. Nadalje je u prijedlogu HZZSR navedeno da djeca vole s ocem provesti vrijeme, ali da se boje za sigurnost oba roditelja, da djeca vole biti kod bake JL, očeve mame gdje otac živi, i gdje postoje osnovni uvjeti za boravak djece vikendom, te da kada baka djecu odvodi od majke do oca i obrnuto, smanjuje se vjerojatnost da djeca svjedoče nasilnom ponašanju oca prema majci, ali time se ne može spriječiti oca da djecu ispituje o majci i govori im kako će si nauditi radi nje, uslijed čega je HZZSR smatra da je opravdan zahtjev tužiteljice da se održavanje osobnih odnosa oca i djece privremeno nadzire. HZZSR je predložio susrete jednom tjedno u prostoru Obiteljskog centra, od 15,00 do 17,00 sati u trajanju od tri mjeseca uz nazočnost osobe koju će HZZSR imenovati posebnim rješenjem, a ako bi tijekom ta tri mjeseca otac korigirao svoj razgovor s djecom o tužiteljici, predloženo je da se osobni odnosi održavaju na dosadašnji način i da baka bude osoba koja djecu prati od majke do oca i vraća ih.

11. U podnesku posebnog skrbnika od 11. lipnja 2025. je navedeno da je poseban skrbnik u prostorijama Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica 24. ožujka 2025. obavio razgovor s djecom VL i ŽL, a da s RL nije obavljen razgovor zbog niske kronološke dobi. Navedeno je da u razgovoru VL navodi da živi s mamom, bratom i sestrom, a da s njima živi i A s kojim se super slaže, pri čemu u razgovoru sam nastavlja kako je tata prepisao kuću pola na mamu, a pola kuće na njega, brata i sestru. Naveo je da je tatu zadnji put vidio u subotu jer je tata imao rođendan za koji mu je napravio čestitku i da je sve super bilo, da je prije imao problema s tatom da sada više nema jer se tata od prošle godine promijenio pa sada više ne pije, ne govori svašta o mami i da bi zato tatu želio češće viđati. Tata mu fali jer ga ne vidi često pa da bi volio kod tate i spavati, a smatra da bi to voljeli i brat ŽL i sestra RL koja najviše voli ići kod tate. Kaže da sve odlaske kod tate dogovara mama s bakom, a njemu tata zna pisati poruke.

11.1. ŽL je posebnom skrbniku djece rekao da pohađa vrtić u [adresa], da živi s mamom, bracom, sekom i s maminim prijateljem A u kući, da mu je lijepo tako živjeti i da želi i dalje živjeti s mamom. Kuhaju mu mama i prijatelj A i ništa mu ne fali, a da tata živi s bakom (kaže da je tata vozač kamiona, a da on zna voziti bicikli bez pomoćnih kotača), voli ići kod tate jer su mu tamo i sestrične Č i V s kojima se puno igra, a one su djeca od tatinog brata. Navodi kako je samo jednom spavao kod tate, ali da želi puno više spavati kod njega i to kako kaže: „ 20 puta bar“.

12. Odredbom čl. 105. st. 1 ObZ-a je propisano da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske oduke u skladu s djetetovom dobrobiti, a sukladno st. 3. istog članka ObZ-a jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka pri čemu je sud dužan voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, dok sukladno st. 4. istoga članka ObZ-a roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi odnosno sklapanju Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi dužan dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, a u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

13. Odredbom čl. 104. st. 1. ObZ-a je propisano da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a st. 4. je propisano da su roditelji dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja rješavati sporazumno.

14. Sukladno odredbi st. 1. čl. 124. ObZ-a sud može, u slučaju razdvojenog života roditelja (čl. 413. st. 1. ObZ-a) odrediti da se osobni odnosi djeteta s roditeljem ostvaruju pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Hrvatski zavod za socijalni rad.

15. Kako su na ročištu održanom 17. lipnja 2025. stranke u pogledu spornoga u ovome postupku postigle sporazum, te kako razlozi koje je tužiteljica tijekom postupka iznosila vezano za ponašanja tuženika po ocjeni ovoga suda ne opravdavaju niti određivanje ostvarivanja samostalne roditeljske skrbi tužiteljice, niti održavanju osobnih odnosa tuženika s maloljetnom djecom, prihvaćen je sporazum stranaka.

16. To stoga što iz provedenoga dokaznog postupka proizlazi da je tuženik koji doduše jeste osuđivan prekršajno i kazneno za djela počinjena na štetu tužiteljice, odnosno djeteta VL, uvidio štetnost svojih takvih ranijih ponašanja, proizlazi da je korigirao svoje ponašanje, a što se zaključuje i iz iskaza same tužiteljice gdje ista navodi da je negdje od podnošenja tužbe u ovome parničnom predmetu, a što je bilo 18. srpnja 2024., tuženik više ne šalje uznemirujuće poruke tužiteljici, a na upit suda na ročištu održanom 17. lipnja 2025. da se izjasni ostaje li kod takve svoje tvrdnje o ponašanju tuženika, tužiteljica je iskazala da ostaje kod takvoga svojeg iskaza.

17. Stranke su, po ocjeni ovoga suda, uvidjele važnost postizanja dogovora oko pitanja bitnih za skrb o djeci tj. u pogledu spornih sadržaja roditeljske skrbi radi kojih je vođen ovaj parnični postupak, pa je donesena presuda u skladu sa sporazumom stranaka za koji je ocijenjeno da je u skladu s dobrobiti i interesom djece jer su stranke kod sporazuma vodile računa o željama djece, mogućnostima i potrebi djece koja trebaju razvijati daljnju vezu i privrženost i sa tuženikom na neposredan način, sve obzirom da roditelji trebaju kroz svoje ponašanje pokazati djeci da su uvidjeli pogrešnost nekih svojih ranijih postupanja (postupci vođeni protiv tuženika), trebaju kroz komunikaciju zaštititi djecu od štetnih utjecaja koji je bio prisutan uslijed ranije narušenih odnosa roditelja. Pri prihvaćanju sporazuma se sud vodio najboljim interesom maloljetne djece i pravilima o zaštiti djece koja su propisana č. 3., 9. i 12. Konvencije o pravima djeteta, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

18. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom čl. 366. ObZ-a obzirom da su stranke i u odnosu na troškove postupka postignule sporazum, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

Bjelovar, 1. srpnja 2025.

Sudac

Martina Kozar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kad je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćniku

3. Posebnom skrbniku maloljetne djece

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad – Područnom uredu Bjelovar

5. Spis