Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-1111/2020-4

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Dragoslav Zuber i Senka Zuber Šanjek, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg po punomoći zastupaju odvjetnici OD POROBIJA & POROBIJA j.t.d. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj 1 P-511/2018-21 od 28. listopada 2020. godine, u sjednici održanoj 1. srpnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e i  r i j e š i o

I. Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana i u točci I. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu broj 1 P-511/2018-21 od 28. listopada 2020. godine.

II. Uvažava se djelomično žalba tuženika i u točkama II. i III. izreke ukida presuda Općinskog suda u Varaždinu broj 1 P-511/2018-21 od 28. listopada 2020. godine te u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

III. Žalba tuženika izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja se kao nedopuštena odbacuje.

IV. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim odredbe članaka 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 32004935049 sklopljenog dana 17. lipnja 2005. godine između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 51.278,10 kuna s kamatama na ime pretplate s osnova ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 9.142,00 kuna (točka III. izreke) te je prvostupanjskim rješenjem dopuštena preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 31. ožujka 2020. godine.

2. Protiv te odluke, i presude i rješenja, žalbu je izjavio tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe presudu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, ili pak presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, zahtijevajući i naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika predlaže istu kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

3. Žalba protiv presude je djelomično osnovana, dok je žalba protiv rješenja nedopuštena.

4. Prema odredbi članka 190. stavak 9. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba, a odredbom članka 367. stavak 1. ZPP je propisano da će nedopuštenu žalbu odbaciti drugostupanjski sud rješenjem, ako to nije učinio prvostupanjski sud ovlaštenjem iz članka 358. ZPP. Kako tuženik nedopušteno posebnom žalbom spori odluku suda prvog stupnja o dopuštenoj preinaci tužbe (izreka prvostupanjskog rješenja) to je temeljem citiranih zakonskih odredbi žalbu tuženika u tom dijelu valjalo odbaciti i riješiti kao u točci III. izreke ove odluke.

5. Neutemeljeno tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredaba spornog ugovora o kreditu - zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer u tom dijelu pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu nejasni ni proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava i samih tih isprava.

5.1. Nije u pravu tuženik ni kada pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 190. ZPP, s tvrdnjom da preinaka tužbe povećanjem zahtjeva tijekom glavne rasprave nije dopuštena. Naime, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 190. stavka 2. ZPP kada je dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (Zaključak broj 4. sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021. godine), a što je ovdje bio slučaj.

5.2. Budući da nisu počinjene u žalbi istaknute bitne postupovne povrede, a kako prvostupanjski sud u tom dijelu prvostupanjske presude nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to žalba tuženika izjavljena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti uvažena.

6. Nije u pravu žalitelj ni kada pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

6.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 17. lipnja 2005. godine sklopili potrošački kredit u svrhu adaptacije kuća - Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3204935049 (dalje: Ugovor), kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 62.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za CHF na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate od 19 godina;

- da je u članku 7. Ugovora određeno da je isplata anuiteta vezana uz valutu CHF;

- da je u članku 2. Ugovora ugovorena redovna kamata od 4,90% godišnje, te je određeno da je kamata promjenjiva sukladno Odluci banke o kamatnim stopama,

- da je tuženica nakon sklapanja Ugovora višekratno i jednostrano mijenjala visinu kamatne stope, kao i da je došlo do promjene tečaja CHF, pri čemu su istovremeno mijenjani (povećani) anuiteti kredita;

- te, da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna, kao i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.

6.2. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da su odredbe Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i dr.) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO).

7. Žalbeni navodi tuženika da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, na koju se prvostupanjski sud pozvao, ne može primijeniti u konkretnom slučaju nisu osnovani, jer se navedena presuda odnosi na potrošačke ugovore o kreditu, kakav je i sporni ugovor koji su stranke sklopile.

7.1. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da je sporni Ugovor - potrošački ugovor, te da su pravni učinci odluka sudova po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno čl. 502.c ZPP, s tim da pojam naknade štete u smislu odredbe članka 502.a ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, a time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, a što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac u Izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 70/19) proširio učinak odredbe članka 502.a ZPP i na tužbe za isplatu. Tome treba dodati, a u odnosu na vezanost suda učincima pravomoćne presude iz kolektivnog spora, da je i odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i dr.) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

8. Zbog svega navedenog, jer u tom dijelu nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, žalbu tuženika djelomično je valjalo odbiti, u dijelu pod točkom I. izreke – kojim su utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženice i valutnoj klauzuli u CHF - potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

9. Međutim, osnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu iznosa od 51.278,10 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke), zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

10. Naime, prvostupanjski sud je na ime preplate kredita po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, tužitelju dosudio zatraženi iznos od 51.278,10 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je obračun pretplate izvršio za razdoblje od sklapanja kredita do konverzije, primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,90% godišnje, utvrđujući da se radi o ukupnoj preplati, a koji iznos nije umanjen za iznos preplate utvrđene konverzijom od 7.380,68 kuna. Obrazlažući dalje svoj stav prvostupanjski sud navodi da „iznos od 51.278,10 kuna koji tužitelj potražuje u ovom postupku nije uvršten u izračun konverzije sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i tek s isplatom tog iznosa će tužitelju u potpunosti biti vraćen iznos koji je tuženik primio kao rezultat promjene kamatnih stopa po odlukama tuženika i izmjenama tečaja valute CHF u odnosu na kune“, čime su razlozi presude proturječni, jer po nalazu vještaka iznos od 51.278,10 kuna predstavlja ukupni iznos preplate, dakle i onaj priznat konverzijom, dok prvostupanjski sud navodi „da taj iznos nije uvršten u izračun konverzije“.

11. Tuženik se pak, tijekom prvostupanjskog postupka (a i sada u žalbi), pozivao na pravne učinke među strankama sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu od 5. siječnja 2016. godine, kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, koji je sklopljen suglasno kogentnim odredbama članaka 19.a - 19.i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), a u kojem je promijenjena valuta i kamatna stopa, utvrđen preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u EUR-ima, utvrđen iznos preplate i ugovoren način njezina korištenja, ističući da su sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu u cijelosti prestale obveze tužiteljice i tuženika iz Ugovora, odnosno, "da je početni kredit u CHF prestao postojati u potpunosti nakon što je konvertiran u EUR, pa po tom kreditu u CHF ne može više biti nikakvog potraživanja niti zahtjeva".

11.1. Budući da prvostupanjska presuda u pogledu istaknutog prigovora tuženika sadrži proturječne razloge, jer je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu pretplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru suglasno nalazu i mišljenju vještaka, kao da stranke nisu sklopile Dodatak ugovoru o kreditu temeljem odredbi ZID ZPK/15, tj. pri tomu nije imao u vidu da je u Dodatku ugovoru o kreditu uračunata pretplata (i po toj osnovi), te je ugovoreno da se iznos pretplate koristi za namirenje budućih anuiteta koji će dospijevati u skladu sa tim Dodatkom, to je ostvarena istaknuta bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

12. Ujedno, a glede pravnih učinaka konverzije, napominje se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 20. prosinca 2022. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dane svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.".

13. Stoga je žalbu tuženika valjalo uvažiti, u dijelu pod točkama II. i III. izreke ukinuti prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 369. stavka 1. ZPP riješiti kao u točki II. izreke.

14. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti učinjenu povredu, pozvati će vještaka financijske struke da dopuni nalaz i mišljenje na način da utvrdi iznose u Dodatku ugovoru o kreditu obračunate pretplate po osnovu promjenjive kamatne stope za svako mjesečno razdoblje povrata kredita do sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu, pa će u skladu sa razlozima ove odluke - pravilnom primjenom materijalnog prava, o ukinutom dijelu donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, koju će valjano obrazložiti.

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke IV. izreke, temelji se na odredbi članka 166. stavaka 3. i 4. ZPP.

U Šibeniku, 1. srpnja 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić