Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kžzd-34/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća za mladež, Pera Miloglava i Marte Jelić, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Kristine Rilović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika RK, zbog kaznenih djela iz članka 158. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, pod poslovnim brojem Kzd-24/2025, od 07. svibnja 2025., u sjednici vijeća za mladež održanoj 01. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženika RK te se potvrđuje prvostupanjska presuda .

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda optuženik RK, pod točkama 1. i 2. izreke, proglašen je krivim zbog dva kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 1. KZ/11, te djelom pod točkom 3. kazneno djelo protiv imovine – teška krađa iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi člankom 228. stavkom 1. KZ/11, te su mu za svako od kaznenih djela iz članka 158. stavak 1. KZ/11 utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 1 (jednu) godinu i 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. u vezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te je isti temeljem članka 51. stavak KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jednu) godinu i 6 (šest) mjeseci.

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku RK u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode i to od trenutka uhićenja 19. siječnja 2025. u 21,00 pa nadalje vrijeme koje će provesti u istražnom zatvoru do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora.

Na temelju članka 152. stavka 2. Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56713, 145/13, 152/14, 70/17, dalje: ZKP/08) oštećeniku [trgovačko društvo] je dosuđen postavljeni imovinskopravni zahtjev te je naloženo optuženiku RK da isplati oštećniku [trgovačko društvo] iznos od 236,00 Eura (dvijestotineitridesetišesteurainulacenti) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženik RK dužan je naknaditi troškove ovog kaznenog postupka i to trošak paušala u visini od 100,00 (jednustotinueurainulacenti), sukladno članku 145. stavku 2. točka 6. ZKP/08, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, te trošak braniteljice po službenoj dužnosti o visini kojih troškova će se odlučiti naknadno posebnim rješenjem na temelju članka 148. stavka 4. ZKP/08.

2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženik RK, putem braniteljice Ivane Buić, odvjetnice u Rijeci, zbog bitne povrede kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i on oslobodi optužbe, ili da se ista ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku.

5. Žalba optuženika RK nije osnovana.

6. Optuženik RK u svojoj žalbi, u bitnome, ističe da kod njega nije postojala svijest o počinjenju kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, niti je on imao kriminalnu namjeru, a da je znao da oštećenica nema još petnaest godina zasigurno se ne bi upustio u spolne odnose s istom, bez obzira na njezino inzistiranje, tako da njegova krivnja nije ničim dokazana niti su činjenice i okolnosti temeljene na čvrstim dokazima. Isto tako, u žalbi se ističe da je optužba pod točkom 3. potpuno krivo kvalificirana budući se nikako ne može raditi o teškoj krađi, već o minornoj krađi.

7. Međutim, protivno tim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud dao valjane razloge o odlučnim činjenicama pravilno analiziravši i ocijenivši obranu optuženika, kao i sve izvedene dokaze, a prvenstveno iskaze žrtve oštećenice djeteta ŽK, te svjedokinje IK, odgajateljice u [obrt], Ispostava [adresa], koje je ocijenio potpuno vjerodostojnim, te, u bitnome, a u odnosu na to da je optuženik znao za činjenicu da žrtva oštećenica ima 14 godina, suglasnim, našavši utvrđenim da su radnjama optuženika RK, opisanim u točkama 1. i 2. izreke presude, ostvarena sva bitna obilježja bića kaznenih djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 1. KZ/11. Isto tako, a na temelju provedenih dokaza, i to poglavito zapisnika o očevidu, od 17. siječnja 2025., službene bilješke u svezi pregleda snimke nadzorne kamere, te popisa otuđenih predmeta Tisak Plus d.o.o. od 17. siječnja 2025. i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 17. siječnja 2025., prvostupanjski sud je osnovano našao utvrđenim da je optuženik RK počinio i kazneno djelo iz teške krađe iz članka 229. stavak 1. u svezi sa člankom 228. stavak 1. KZ/11.

8. Stoga je prvostupanjski sud, temeljem navedenih zakonskih propisa, optuženiku RK utvrdio primjerene kazne zatvora za svako od inkriminiranih kaznenih djela, te potom, temeljem članka 51. KZ/11, a pravilno utvrdivši i ocijenivši, te valjano obrazloživši, sve okolnosti važne za izbor vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11, i to našavši samo olakotne okolnosti na strani optuženika, osudio istog na primjerenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu zatvora mu je, na temelju članka 54. KZ/11, uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, i to od trenutka uhićenja 19. siječnja 2025. u 11:00 pa nadalje. Izrečenom kaznom, prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a protivno žalbenim navodima, pravilno zaključio da će se time ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno generalna i specijalna prevencija. Isto tako, osnovana je odluka o troškovima kaznenog postupka, budući nije bilo uvjeta za primjenu odredbe članka 148. stavka 6. ZKP/08 odnosno oslobađanje optuženika obveze da naknadi u cijelosti ili djelomično troškove kaznenog postupka.

9. Stoga, budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, te kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene ni povrede iz članka 476. stavka 1. ZKP/08, na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, na temelju članka 482. ZKP/08, žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci.

U Dubrovniku, 01. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća za mladež:

Nikša Lučić