Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-314/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr. sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupanog po punomoćniku KH, dipl. prav., protiv I- tuženika AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II- tužene ŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III- tužene TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV- tuženika KHA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i V-tuženika MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Klaić & Klaić iz Kutine, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-580/2023-38 od 21. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-580/2023-38 od 21. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjske presude glasi:
"I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
I." Utvrđuje se da je ugovor o radu, a kojeg su sklopili prvotuženik AH, [adresa], 10360 Sesvete, OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotužena ŠH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s početkom rada 04.102019. g. drugotužene kod prvotuženika ništetan.
II. Utvrđuje se da je ugovor o radu, a kojeg su sklopili prvotuženik AH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i trećetužena TH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s početkom rada 11.10.2019. g. trećetužene kod prvotuženika ništetan.
III. Utvrđuje se da je ugovor o radu, a kojeg su sklopili prvotuženik AH, [adresa], 10360 Sesvete, OIB [osobni identifikacijski broj] i četvrtotuženik AHA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s početkom rada 30.12.2019. g. četvrtotuženika kod prvotuženika ništetan.
IV. Utvrđuje se da je ugovor o radu, a kojeg su sklopili prvotuženik AH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i petotuženik FH, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s početkom rada 09.10.2021. g. petotuženika kod prvotuženika ništetan.
V. Nalaže se tuženima solidarno platiti tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje-Regionalni ured Zagreb OIB 02958272670, Zagreb, Mihanovićeva 3, nastale troškove ovog postupka u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena a u ostalim odnosima za tri postotna poena."
II/ Nalaže se tužitelju naknaditi V-tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući odluku suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tužitelj ističe u žalbi. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.
5. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da se II-tužena zaposlila kod I-tuženika 4. listopada 2019. da bi ostvarila prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret tužitelja. Cilj II-tužene i I-tuženika bio je ostvarivanje prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranu). Nadalje, tužitelj tvrdi da se III-tužena zaposlila kod I-tuženika 11. listopada 2019. da bi ostvarila prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret tužitelja. Cilj III-tužene i I-tuženika bio je ostvarivanje prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranu). Prema tvrdnjama tužitelja i IV- tuženi se zaposlio kod I-tuženika 30. prosinca 2019. da bi ostvario prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret tužitelja. Cilj IV-tuženika i I-tuženika bio je ostvarivanje prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranu). Tužitelj se poziva na čl. 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koji propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenoga osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu.
Nadalje, tužitelj ističe da je čl. 8. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19) propisano da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje poslova koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno. Članak 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, odnosno da je predmetni ugovor sklopljen radi zaobilaženja propisa, a ne obavljanja poslova prema sklopljenom ugovoru. Prividnost kao mana volje i to kao oblik svjesnog nesklada između volje i očitovanja, jer stranke ne žele pravni posao koji sklapaju, ima za posljedicu ništetnost takvog pravnog posla pa se stoga s istim postupa kao da nije ni sklopljen.
Slijedom navedenog, primjenom čl. 187. ZPP-a, tužitelj traži utvrđenje ništetnim ugovora o radu između I-tuženika i II, III i IV-tuženika, a podneskom od 13. lipnja 2023. tužitelj preinačuje tužbu na način da pored I-IV tuženika podnosi tužbu i protiv V-tuženika, u kojoj navodi da se V-tuženik zaposlio kod I-tuženika od 9. do 27. listopada 2021. da bi ostvario prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret tužitelja. Od 9. studenoga 2021. V-tuženik je ostvario kod tužitelja status osigurane osobe kao nezaposlena osoba. Cilj V-tuženika i I-tuženika bio je ostvarivanje prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret sredstava tužitelja, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranu).
6. Pravilno je sud prvog stupnja odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja. Naime, tužitelj tvrdi da su ugovori o radu prividni, a time i ništetni.
Odredbom čl. 285. st. 1. ZOO-a propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, dakle posljedica prividnog ugovora u smislu citirane zakonske odredbe nije njegova ništetnost, nego nepostojanje pravnog učinka iz razloga što se radi o pravno nepostojećem ugovoru, koji iz tog razloga ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva kako to zahtijeva čl. 322. st. 1. ZOO-a.
Zbog navedenoga, ne može se utvrditi da je ništetan ugovor iz razloga zbog kojih tužitelj tvrdi da je prividan.
7. Nadalje, prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
Tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da tužitelj nije dokazao postojanje bilo kojeg ugovora o radu sklopljenog između tuženika. No, neovisno o tome je li tužitelj dokazao postojanje ugovora o radu između tuženika, temeljem provedenih dokaza ne može se zaključiti da postoje razlozi iz čl. 322. st. 1. ZOO-a zbog kojih bi sud mogao utvrditi da su navedeni ugovori o radu između tuženika ništavi.
Nije dokazano da bi tuženi sklopili ugovor o radu suprotno zakonu jer kod sklapanja ugovora o radu postoji sloboda ugovaranja i korištenje te slobode ugovaranja samo po sebi ne može biti protuzakonito.
Isto tako, tužitelj nije dokazao da bi eventualno sklapanja ugovora o radu, neovisno o njihovom trajanju, bilo suprotni moralu društva ili Ustavu Republike Hrvatske. Tužitelj samo polazi od pretpostavke da su ugovori sklopljeni radi ostvarivanja prava iz zdravstvenog osiguranja, ali navedeno nije dokazao u ovom postupku.
8. Slijedom svega navedenog primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a prvostupanjska je presuda potvrđena, a žalba tužitelja kao neosnovana odbijena.
U Zagrebu, 1. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević
