Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-559/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, GJĆ, izvjestiteljice i članice, GJ, članice, u pravnoj stvari tužitelja BJ /OIB [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], zastupanog po punomoćnici mr.sc. Gorani Roso, odvjetnici u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske /OIB 52634238587/, za Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu Split, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-479/2018-56 od 12. travnja 2024., u sjednici održanoj 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-479/2018-56 od 12. travnja 2024. u dijelu stavka I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.633,52 eura sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 77,50 eura od 31. srpnja 2011., 222,81 eura od 31. kolovoza 2011., 206,41 eura od 30. rujna 2011., 207,95 eura od 31. listopada 2011., 207,57 eura od 30. studenoga 2011., 208,11 eura od 31. prosinca 2011., 221,79 eura od 31. siječnja 2012., 205,06 eura od 29. veljače 2012., 204,91 eura od 31. ožujka 2012., 204,91 eura od 30. travnja 2012., 205,15 eura od 31. svibnja 2012., 204,91 eura od 30. lipnja 2012., 206,12 eura od 31. srpnja 2012., 206,10 eura od 31. kolovoza 2012., 202,25 eura od 30. rujna 2012., 202,25 od 31. listopada 2012., 202,25 od 30. studenoga 2012., 203,62 od 31. prosinca 2012., 203,46 eura od 31. siječnja 2013., 203,45 eura od 28. veljače 2013., 203,45 eura od 31. ožujka 2013., 175,60 eura od 30. travnja 2013., 184,32 eura od 31. svibnja 2013., 186,73 eura od 30. lipnja 2013., 184,94 eura od 31. srpnja 2013., 205,37 eura od 31. kolovoza 2013., 178,51 eura od 30. rujna 2013., 181,89 eura od 31. listopada 2013., 181,83 eura od 30. studenoga 2013., 181,53 eura od 31. prosinca 2013., 182,60 eura od 31. siječnja 2014., 182,70 eura od 28. veljače 2014, 12,69 eura od 31. ožujka 2014., 182,70 eura od 30. travnja 2014., 228,84 eura od 31. svibnja 2014., 194,00 eura od 30. lipnja 2014., 173,83 eura od 31. srpnja 2014., 172,28 eura od 31. kolovoza 2014., 180,56 eura od 30. rujna 2014. i 62,46 eura od 31. listopada 2014. do isplate i u dijelu stavka II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 15.614,47 eura s pripadajućom zateznom kamatom.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-479/2018- 56 od 12. travnja 2024. u dijelu stavka I izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 7.633,52 eura do iznosa od 12.719,54 eura (za iznos od 5.086,02 eura) sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 73,82 eura od 31. srpnja 2011., 136,89 eura od 31. kolovoza 2011., 130,68 eura od 30. rujna 2011., 131,06 eura od 31. listopada 2011., 130,96 eura od 30. studenoga 2011., 128,98 eura od 31. prosinca 2011., 136,22 eura od 31. siječnja 2012., 130,95 eura od 29. veljače 2012., 130,97 eura od 31. ožujka 2012., 130,97 eura od 30. travnja 2012., 131,04 eura od 31. svibnja 2012., 130,97 eura od 30. lipnja 2012., 131,28 eura od 31. srpnja 2012., 131,27 eura od 31. kolovoza 2012., 131,28 eura od 30. rujna 2012., 131,28 od 31. listopada 2012., 131,28 od 30. studenoga 2012., 129,91 od 31. prosinca 2012., 131,58 eura od 31. siječnja 2013., 131,58 eura od 28. veljače 2013., 131,58 eura od 31. ožujka 2013., 127,63 eura od 30. travnja 2013., 127,80 eura od 31. svibnja 2013., 128,40 eura od 30. lipnja 2013., 127,95 eura od 31. srpnja 2013., 133,05 eura od 31. kolovoza 2013., 127,96 eura od 30. rujna 2013., 128,00 eura od 31. listopada 2013., 128,06 eura od 30. studenoga 2013., 127,91 eura od 31. prosinca 2013., 128,20 eura od 31. siječnja 2014., 128,21 eura od 28. veljače 2014, 128,20 eura od 31. ožujka 2014., 128,20 eura od 30. travnja 2014., 139,74 eura od 31. svibnja 2014., 131,03 eura od 30. lipnja 2014., 125,99 eura od 31. srpnja 2014., 125,62 eura od 31. kolovoza 2014., 127,67 eura od 30. rujna 2014. i 61,88 eura od 31. listopada 2014. do isplate te u dijelu stavka II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 15.614,47 eura do iznosa od 38.894,74 eura (za iznos od 23.280,27 eura) s pripadajućom zateznom kamatom i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.086,02 eura sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 73,82 eura od 31. srpnja 2011., 136,89 eura od 31. kolovoza 2011., 130,68 eura od 30. rujna 2011., 131,06 eura od 31. listopada 2011., 130,96 eura od 30. studenoga 2011., 128,98 eura od 31. prosinca 2011., 136,22 eura od 31. siječnja 2012., 130,95 eura od 29. veljače 2012., 130,97 eura od 31. ožujka 2012., 130,97 eura od 30. travnja 2012., 131,04 eura od 31. svibnja 2012., 130,97 eura od 30. lipnja 2012., 131,28 eura od 31. srpnja 2012., 131,27 eura od 31. kolovoza 2012., 131,28 eura od 30. rujna 2012., 131,28 od 31. listopada 2012., 131,28 od 30. studenoga 2012., 129,91 od 31. prosinca 2012., 131,58 eura od 31. siječnja 2013., 131,58 eura od 28. veljače 2013., 131,58 eura od 31. ožujka 2013., 127,63 eura od 30. travnja 2013., 127,80 eura od 31. svibnja 2013., 128,40 eura od 30. lipnja 2013., 127,95 eura od 31. srpnja 2013., 133,05 eura od 31. kolovoza 2013., 127,96 eura od 30. rujna 2013., 128,00 eura od 31. listopada 2013., 128,06 eura od 30. studenoga 2013., 127,91 eura od 31. prosinca 2013., 128,20 eura od 31. siječnja 2014., 128,21 eura od 28. veljače 2014, 128,20 eura od 31. ožujka 2014., 128,20 eura od 30. travnja 2014., 139,74 eura od 31. svibnja 2014., 131,03 eura od 30. lipnja 2014., 125,99 eura od 31. srpnja 2014., 125,62 eura od 31. kolovoza 2014., 127,67 eura od 30. rujna 2014. i 61,88 eura od 31. listopada 2014. do isplate. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 15.614,47 eura do iznosa od 38.894,74 eura (za iznos od 23.280,27 eura) s pripadajućom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 211,50 eura, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 106,00 eura.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime imovinske štete i to bruto razlike izgubljene zarade za razdoblje od 01. lipnja 2011. g. do 15. rujna 2014. g. ukupan iznos od 12.719,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljenim prije prvog dana tekućeg polugodišta, uvećanjem te stope za 3% poena, i to kako slijedi:

- iznos od 151,32 € za mjesec lipanj 2011. g. od 31. srpnja pa do isplate

- iznos od 359,70 € za mjesec srpanj 2011. g. od 31. kolovoza pa do isplate

- iznos od 337,09 € za mjesec kolovoz 2011. g. od 30. rujna pa do isplate

- iznos od 339,01 € za mjesec rujan 2011. g. od 31. listopada pa do isplate

- iznos od 338,53 € za mjesec listopad 2011. g. od 30. studenog pa do isplate

- iznos od 337,09 € za mjesec studeni 2011. g. od 31. prosinca pa do isplate

- iznos od 358,01 € za mjesec prosinac 2011. g. od 31. siječnja pa do isplate

- iznos od 336,08 € za mjesec siječanj 2012. g. od 29. veljače pa do isplate

- iznos od 335,88 € za mjesec veljaču 2012. g. od 31. ožujka pa do isplate

- iznos od 335,88 € za mjesec ožujak 2012. g. od 30. travnja pa do isplate

- iznos od 336,19 € za mjesec travanj 2012. g. od 31. svibnja pa do isplate

- iznos od 335,88 € za mjesec svibanj 2012. g. od 30. lipnja pa do isplate

- iznos od 337,40 € za mjesec lipanj 2012. g. od 31. srpnja pa do isplate

- iznos od 337,37 € za mjesec srpanj 2012. g. od 31. kolovoza pa do isplate

- iznos od 333,53 € za mjesec kolovoz 2012. g. od 30. rujna pa do isplate

- iznos od 333,53 € za mjesec rujan 2012. g. od 31. listopada pa do isplate

- iznos od 333,53 € za mjesec listopad 2012. g. od 30. studenog pa do isplate

- iznos od 333,53 € za mjesec studeni 2012. g. od 31. prosinca pa do isplate

- iznos od 335,04 € za mjesec prosinac 2012. g. od 31. siječnja pa do isplate

- iznos od 335,03 € za mjesec siječanj 2013. g. od 28. veljače pa do isplate

- iznos od 335,03 € za mjesec veljaču 2013. g. od 31. ožujka pa do isplate

- iznos od 303,23 € za mjesec ožujak 2013. g. od 30. travnja pa do isplate

- iznos od 312,12 € za mjesec travanj 2013. g. od 31. svibnja pa do isplate

- iznos od 315,13 € za mjesec svibanj 2013. g. od 30. lipnja pa do isplate

- iznos od 312,89 € za mjesec lipanj 2013. g. od 31. srpnja pa do isplate

- iznos od 338,42 € za mjesec srpanj 2013. g. od 31. kolovoza pa do isplate

- iznos od 306,47 € za mjesec kolovoz 2013. g. od 30. rujna pa do isplate

- iznos od 309,89 € za mjesec rujan 2013. g. od 31. listopada pa do isplate

- iznos od 309,89 € za mjesec listopad 2013. g. od 30. studenog pa do isplate

- iznos od 309,44 € za mjesec studeni 2013. g. od 31. prosinca pa do isplate

- iznos od 310,89 € za mjesec prosinac 2013. g. od 31. siječnja pa do isplate

- iznos od 310,91 € za mjesec siječanj 2014. g. od 28. veljače pa do isplate

- iznos od 310,89 € za mjesec veljaču 2014. g. od 31. ožujka pa do isplate

- iznos od 310,90 € za mjesec ožujak 2014. g. od 30. travnja pa do isplate

- iznos od 368,58 € za mjesec travanj 2014. g. od 31. svibnja pa do isplate

- iznos od 325,03 € za mjesec svibanj 2014. g. od 30. lipnja pa do isplate

- iznos od 299,82 € za mjesec lipanj 2014. g. od 31. srpnja pa do isplate

- iznos od 297,88 € za mjesec srpanj 2014. g. od 31. kolovoza pa do isplate

- iznos od 308,23 € za mjesec kolovoz 2014. g. od 30. rujna pa do isplate

- iznos od 144,34 € za mjesec rujan 2014. g. od 31. listopada pa do isplate.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnog troška ukupan iznos od 38.894,74 Eur-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljenim prije prvog dana tekućeg polugodišta uvećanjem te stope za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.“

2. Protiv presude žali se tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a) predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima žalbe, uz naknadu troška njezinog sastava.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe tuženice te ju predlaže odbiti. Traži trošak sastava žalbe.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora u ovom stadiju postupka jest zahtjev tužitelja za isplatom utuženog iznosa u vidu izgubljene zarade za razdoblje od 20. lipnja 2011. (trenutak priznanja prava na invalidsku mirovinu radi bolesti) do 15. rujna 2014. (razlike između bruto plaće koju bi primao da mu nije prestao radni odnos i neto iznosa invalidske mirovine koju je primao), s obzirom da je isti pravomoćno oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo, slijedom čega je otpala zakonska osnova za prestanak službe po sili zakona s danom 28. kolovoza 2008., a u službu je vraćen s danom 15. rujna 2014. i to temeljem rješenja MUP-a RH od 3. rujna 2014. (čl. 93. st. 3. Zakona o radu /„Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, PRO 137/04 i 68/05 u daljnjem tekstu: ZR-a/04/, čl. 87. st. 3. Zakona o radu /„Narodne novine“ broj 149/09, 6/11, 82/12 , 88/12 i 73/13 u daljnjem tekstu: ZR-a/09/ i čl. 95. st. 3. Zakona o radu /„Narodne novine“ broj 93/14 u daljnjem tekstu: ZR-a/15/).

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP- a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP- a.

7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti, koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, radi čega nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a), ali je na isto pogrešno primijenio materijalno pravo (čl. 365. ZPP-a).

8. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja proizlazi:

-da je tužitelj radio kao policijski službenik PU Splitsko-dalmatinske, Prometne policije Split na radnom mjestu vođe ophodnje te da mu je prestala državna služba po sili zakona sa danom 28. kolovoza 2008.;

-da je tužitelj rješenjem MUP-a RH od 3. rujna 2014. vraćen u državnu službu s danom 15. rujna 2014. i to u PU Splitsko-dalmatinsku te je raspoređen na radno mjesto vođe ophodnje u PP Trogir;

-da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu od 5. listopada 2011. zbog bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad te mu je počevši od 20. lipnja 2011. priznato pravo na invalidsku mirovinu;

-da je tužitelju rješenjem MUP-a RH od 15. listopada 2014., nakon što je rješenjem od 3. rujna 2014. vraćen u službu s danom 15. rujna 2014. služba prestala 30. listopada 2014. s pravom na mirovinu;

-da je provedeno vještačenje po vještakinji medicine rada dr. Milani Varinac Barač te knjigovodstveno financijsko vještačenje po vještaku Ivanu Buljanu i to na okolnost utvrđivanja preostale radne sposobnosti tužitelja u spornom razdoblju i poslova koje je isti bio u mogućnosti obavljati te posljedično tome i visini izgubljene zarade u utuženom razdoblju;

-da se vještakinja dr. Milane Varinac-Barač na okolnost da li se tužitelj mogao vratiti na radno mjesto policijski tehničar-vozač, očitovala da se isti, uvažavajući preostalu radnu sposobnost, nije mogao vratiti na radno mjesto policijskog tehničara- vozača, jer da sukladno Pravilniku o utvrđivanju zdravstvene i psihičke sposobnosti vozača i kandidata za vozače (u daljnjem tekstu: Pravilnik) ne udovoljava zdravstvenim uvjetima za to radno mjesto, jer boluje od kroničnog PTSP-a te trajnih promjena osobnosti koje dijagnoze su, sukladno čl. 13a toč. 10 te čl. 13a toč. 4.

Pravilnika, kontraindicirane za poslove vozača profesionalca;

-da je uvidom u sistematizaciju radnih mjesta kod tuženice vještakinja medicine rada utvrdila da su radna mjesta na kojima bi tužitelj mogao raditi sukladno preostaloj radnoj sposobnosti administrativni referent za evidencije (unošenje podataka u sustav AOP-a) te da to nije u suprotnosti s kontraindikacijama koje su postavljene za tužitelja kod donošenja odluke o profesionalnoj nesposobnosti za rad, kao i na radnom mjestu administrativnog tajnika za primanje i otpreme pošte te primanja i upućivanja stranaka;

-da je s obzirom na utvrđenje na kojim bi radnim mjestima tužitelj mogao nastaviti raditi s preostalom radnom sposobnošću u utuženom razdoblju provedeno financijsko vještačenje te je tužitelj u skladu s istim specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 4. veljače 2024. prema drugoj varijanti nalaza i mišljenja vještaka Ivana Buljan na način da potražuje naknadu imovinske štete radi izgubljene zarade u iznosu od 12.719,54 eura za razdoblje od lipnja 2011. do rujna 2014. i to kao razlike između bruto plaće koju bi isti primao na radnom mjestu administrativnog tajnika i mirovine koju je primio;

-da je dopunskim financijskim vještačenjem od 11. travnja 2025., na koje nije bilo primjedbi, sačinjen izračun izgubljene zarade, ali na način da je ista izračunata kao razlika između neto plaće koju bi tužitelj primao da je nastavio raditi kod tuženice u skladu sa svojom preostalom radnom sposobnošću i mirovine koju je primao te je utvrđeno da bi ta razlika za radnom mjesto administrativnog tajnika iznosila 7.788,51 eura.

9. Imajući u vidu prednja utvrđenja pravilno je zaključio sud prvog stupnja da tužitelj ostvaruje pravo na isplatu utuženog iznosa s obzirom da je isti, imajući u vidu činjenicu da je rješenjem MUP-a RH od 3. rujna 2014. vraćen u državnu službu s danom 15. rujna 2014. i to u PU Splitsko-dalmatinsku te je raspoređen na radno mjesto vođe ophodnje u PP Trogir; morao biti vraćen u radno-pravnu situaciju jednaku onoj u kojoj bi se nalazio da mu državna služba nije prestala po sili zakona sa danom 28. kolovoza 2008. međutim, kako to osnovano u žalbi ističe tuženica, pogrešno se pri tome (u odnosu na pravnu osnovu za odgovornost tuženice) pozivajući na odredbu čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj: 59/96, 94/96, 114/03, 86/08 i 75/09), budući da tuženica ne odgovora tužitelju za štetu koja je istom uzrokovana profesionalnom bolešću, to stoga što je utvrđeno da je kod tužitelja nastala profesionalna nesposobnost za rad radi bolesti, a ne kao posljedica profesionalnog oboljenja.

10. Međutim, pogrešno je zaključio sud prvog stupnja da tužitelju pripada pravo na naknadu štete na ime izgubljene zarade kao razlike između bruto plaće koju bi primio da je nastavio raditi kod tuženice i mirovine koju je primio, to stoga što isti ostvaruje pravo na razliku između neto plaće i mirovine (Rev-491/22 od 11. listopada 2022.), tako da je u navedenom smislu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.086,02 eura sa zatraženom zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose razlike u plaći od njihovog dospijeća do isplate.

11. Na žalbene navode valja odgovoriti:

-da je temelj prestanka radog odnosa tužitelja rješenje MUP-a RH od 15. listopada 2014. o prestanku službe 30. listopada 2014. s pravom na mirovinu, a ne priznanje prava na invalidsku mirovinu za koje je točno da predstavlja jedan od razloga za prestanak službe sukladno odredbi čl. 120. st. 1. Zakona o policiji (“Narodne novine“, broj: 34/11), tako da se tuženica ne može s uspjehom pozivati na primjenu navedenog zakonskog propisa, niti tvrditi da je tužitelju trenutkom priznavanja prava na invalidsku mirovinu prestala služba po sili zakona (u odnosu na isto nikada niti nije donesena odluka);

-da je provedenim vještačenjem po vještaku medicine rada utvrđeno na koja radna mjesta se tužitelj mogao vratiti uvažavajući njegovu preostalu radnu sposobnost te je vještak financijske struke dao tri varijante izračuna izgubljene zarade temeljem podataka o plaći usporednih radnika koje je tuženica dostavila u spis, a tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 4. veljače 2024., temeljem varijante izračuna koja je za njega najpovoljnija, s time da se zz tuženice na ročištu 26. veljače 2024., na kojem je zaključena glavna rasprava, očitovao da se ne protivi tako postavljenom tužbenom zahtjevu.

12. Radi izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu, odnosno konačnog uspjeha tužitelja u sporu od 87,3 % valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku (čl. 154. st. 2. ZPP-a) pri čemu osnovano u žalbi upire tuženica da je nakon ukidne odluke ovoga suda poslovni broj Gž R-1405/2017 od 8. svibnja 2018. vrijednost predmeta spora valjalo procjenjivati prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu na način da je ista u tom stadiju postupka iznosila 12.719,54 eura[1] /85.834,40 kn, uz što valja imati u vidu i tbr. 8/1 i 8/6 tbr. prilikom priznavanja tužitelju troška sastava obrazloženih podnesaka (4 po svakom prvostupanjskom postupku) pa je tužitelju na ime troška zastupanja na ročištu 11. listopada 2018., 4. lipnja 2019., 5. svibnja 2021., 8. rujna 2021. valjalo priznati po 50 bodova; na ročištima 22. studenoga 2018., 14. ožujka 2019., 25. siječnja 2021., 25. siječnja 2021., 10. ožujka 2021., 13. travnja 2022., 22. veljače 2023. i 26. veljače 2024. po 100 bodova; sastava podnesaka od 6. prosinca 2018. 25 bodova; podnesaka od 24. srpnja 2019., 14. siječnja 2020., 20. siječnja 2021., 7. rujna 2021. sve po 100 bodova; podnesaka od 9. studenoga 2021., 19. travnja 2022., 2. veljače 2024. po 50 bodova, tako da na ime troška tužitelju pripada iznos od 15.614,47 eura (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a u vezi s tbr. 7/1, 8/1, 8/3, 9/1, 9/2, 9/3 i 54. OT), pri čemu tužitelju nije priznat trošak PDV-a, jer se njegova punomoćnica izjasnila da nije obveznica plaćanja istog.

13. Na žalbene navode kojima se osporava pravilnost odluke o parničnom trošku valja navesti da je točno da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 39.862,53 kn (otpremnina), kao i da je podneskom od 4. veljače 2024. specificirao tužbeni zahtjev na način da je umjesto prvotno traženog iznosa od 224.411,79 kn sada potraživao isplatu iznosa od 12.719,54 eura/85.834,40 kn, međutim tuženica se takvom djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva nije protivila, niti je stavila zahtjev za naknadu parničnog troška u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva.

13.1. Također je neosnovan prigovor retroaktivne primjene OT, s obzirom je tbr. 52/3 OT propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

14. Tuženici je priznat trošak žalbenog postupka u omjeru u kojem je sa žalbom uspjela (47%) odnosno u iznosu od 211,50 eura (čl. 154. st. 2. ZPP-a u vezi s tbr. 9/6, 10/1 i 54. OT).

15. Tužitelju je priznat trošak pristupa na sjednicu vijeća u iznosu od 106,00 eura (čl. 154. st. 2. ZPP-a u vezi s tbr. 9/6 i 54. OT).

16. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, budući taj trošak nije potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

17. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 2. za stavak I., čl. 373. toč. 3. ZPP-a za stavak II., čl. 166. st. 2. ZPP-a za stavke III. i IV. te čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak V.).

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac