Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-722/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, sutkinje Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Grubišića kao suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u predmetu tužitelja IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Jeleni Majstorović, odvjetnici iz Rijeke, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 21. veljače 2023., poslovni broj Pr-3770/2021-13, u sjednici vijeća 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pr-3770/2021-13 od 21. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod toč. II. i III. izreke.

II. Preinačuje se pobijana presuda pod toč. I. izreke i toč. III. izreke u dijelu kojim zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen za 706,34 eur-a i sudi:

"1. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.585,44 eur/19.480,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 258,81 eur/ 1.950,00 kn (150,00 kn x 13 odrađenih smjena) od 01. lipnja 2016.

- 39,82 eur/ 300,00 kn (150,00 kn x 2 odrađene smjene) od 01. srpnja 2016.

- 179,18 eur/ 1.350,00 kn (150,00 kn x 9 odrađenih smjena) od 01. kolovoza 2016.

- 19,91 eur/ 150,00 kn (150,00 kn x 1 odrađena smjena) od 01. rujna 2016.

- 278,72 eur/ 2.100,00 kn (150,00 kn x 14 odrađenih smjena) od 01. listopada 2016.

- 19,91 eur/ 150,00 kn (150,00 kn x 1 odrađena smjena) od 01. studenog 2016.

- 278,72 eur/ 2.100,00 kn (150,00 kn x 14 odrađenih smjena) od 01. prosinca 2016.

- 39,82 eur/ 300,00 kn (150,00 kn x 2 odrađene smjene) od 01. siječnja 2017.

- 278,72 eur/ 2.100,00 kn (150,00 kn x 14 odrađenih smjena) od 01. veljače 2017.

- 238,90 eur/ 1.800,00 kn (150,00 kn x 12 odrađenih smjena) od 01. travnja 2017.

- 19,91 eur/ 150,00 kn (150,00 kn x 1 odrađena smjena) od 01. svibnja 2017.

- 278,72 eur/ 2.100,00 kn (150,00 kn x 14 odrađenih smjena) od 01. lipnja 2017.

- 19,91 eur/ 150,00 kn (150,00 kn x 1 odrađena smjena) od 01. srpnja 2017.

- 318,53 eur/ 2.400,00 kn (150,00 kn x 16 odrađenih smjena) od 01. kolovoza 2017.

- 315,88 eur/ 2.380,00 kn (170,00 kn x 14 odrađenih smjena) od 01. studenog 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od sa od 706,34 eur-a/5.321,92 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 1. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev pod toč. I. izreke kojim tužiteljica potražuje od tuženika isplatu 2.585,44 eur[1] /19.480,00 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama. Pod toč. II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 3.270,29 eur/24.640,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a pod toč. III. izreke je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak od 877,47 kn, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška u preostalom dijelu kao i zahtjev tužitelja za naknadom troška u cijelosti.

2. Protiv navedene presude u toč. II. izreke i toč. III. izreke u dijelu kojim je odbijen njezin zahtjev za isplatu 722,01 eur (u odnosu na primjenu Tumačenja 7/55 od 20. svibnja 2014.) tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. Tuženik je također podnio žalbu protiv toč. I. izreke i toč. III. izreke zbog žalbenih navoda iz čl. 353. st. 1. t. 2. i t. 3. ZPP s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba tužiteljice je neosnovana, a žalba tuženika osnovana.

4. Pobijana presuda u svemu sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje se upire, pa prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ili koju od povreda pravila o postupku na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja kao policijskog službenika za zaštitu granice Policijske uprave Primorsko - goranske županije, Postaja granične policije Rupa, za isplatu utuženog iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama po osnovi terenskog dodatka u razdoblju od siječnja 2015. do svibnja 2018.

6. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko - goranske županije, Postaja granične policije Rupa na radnom mjestu policijski službenik za graničnu kontrolu te da je obavljao poslove svog radnog mjesta na stalnim graničnim prijelazima koji se nalaze unutar teritorija Republike Slovenije, da je tužitelju izdano službeno ovlaštenje na temelju čl. 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu za obavljanje poslova na graničnom prijelazu Pasjak - Starod i pograničnom prijelazu Lipa - Novokračine niti visina konačno usklađenog tužbenog zahtjeva.

6.1. U žalbenom postupku, kao i tijekom postupka sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno pripada li tužitelju za obavljanje poslova na stalnim graničnim prijelazima koji se nalaze unutar teritorija Republike Slovenije na graničnom prijelazu Pasjak - Starod i pograničnom prijelazu Lipa – Novokračine, terenski dodatak u smislu odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i tumačenja Zajedničke komisije br. 7/55 od 20. svibnja 2014.

7. Sud prvog stupnja u bitnome je utvrdio:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio raspoređen na rad na radno mjesto vođe grupe za zaštitu granice u Postaji granične policije Rupa, Policijska uprava Primorsko-goranska,

- da je prema rasporedu rada u istom razdoblju te poslove obavljao na zajedničkim graničnim prijelazima koje pokriva Policija granične policije Rupa, a to su međunarodni granični prijelazi Pasjak - Starod (Republika Slovenija) i malogranični prijelaz Lipa - Novokračine (Republika Slovenija) na kojima se obavlja kontrola na slovenskom državnom području temeljem dogovora između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole,

- da je rad tužitelja bio organiziran u turnusima od po 12 sati na način da je smjene preuzimao u službenim prostorijama Policijske granične policije Rupa, a potom se organiziranim prijevozom prevozio na međugranični prijelaz Pasjak - Starod ili na malogranični prijelaz Lipa - Novokračine,

- da je za vrijeme dok je obavljao rad na međugraničnom prijelazu Pasjak - Starod koristio dnevni odmor u trajanju od 1 sata, ali ne u cijelosti nego u više dijelova kroz smjenu, ovisno o mogućnostima uvjetovanim opsegom posla,

- da je službenicima na raspolaganju bila čajna kuhinja i dnevni boravak koji su mogli koristiti za vrijeme dnevnog odmora, a marenda se u pravilu nosila od kuće,

- da nije bilo organiziranog prijevoza službenim vozilom do teritorija Republike Hrvatske, ali su službenici mogli samostalno prijeći na teritorij Republike Hrvatske, udaljen oko 70 m, i imali su na raspolaganju jedno službeno vozilo, no to nisu činili jer to zbog opsega posla nije bilo moguće, a službeno vozilo je znalo biti i korišteno za potrebe posla pa nije bilo u svakom trenutku dostupno,

- da su se po području oko zajedničkog službenog mjesta za obavljanje granične kontrole za vrijeme pauze policijski službenici mogli kretati na način da su mogli koristiti prostorije u objektu koje su namijenjene korištenju službenika Republike Hrvatske i mogli su se kretati oko te zgrade, ali nisu mogli ulaziti u prostorije slovenskih službenika niti ulaziti dublje u teritorij Republike Slovenije,

- da je na malograničnom prijelazu Lipa - Novokračine, od teritorija Republike Hrvatske udaljenog oko 10 m, organizacija rada i korištenja dnevnog odmora bila drukčija i to zato što je na tom prijelazu bio raspoređen samo jedan djelatnik u smjeni i nije bilo organizirano da ga za vrijeme pauze mijenja drugi djelatnik pa se pauza koristila u prostorijama zgrade, a tamo je službenicima na raspolaganju bila čajna kuhinja,

- na tom prijelazu nije bilo organiziranog prijevoza službenim vozilom do teritorija Republike Hrvatske niti su službenici na raspolaganju imali službeno vozilo te

- da je na graničnom prijelazu Lipa - Novokračine bilo organizirano korištenje dnevnog odmora tako da službenika za vrijeme trajanja pauze zamijeni službenik Policijske granične policije Rupa, ali to se u praksi tako nije odvijalo.

8. Na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sud je ocijenio da u konkretnom slučaju za razdoblje do studenog 2017. treba primijeniti mjerodavno tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 20. svibnja 2014. te je stoga sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za navedeno razdoblje, odnosno za isplatu iznosa od 2.585,44 eur/19.480,00 kn.

8.1. Što se tiče razdoblja od prosinca 2017. do kolovoza 2018. ocjena je prvostupanjskog suda da tužitelj ne može ostvarivati pravo na terenski dodatak jer se granični prijelazi Starod - Pasjak i Lipa - Novokračine imaju smatrati mjestom rada tužitelja te se takav rad ne može tretirati kao rad na terenu, a nisu ispunjene pretpostavke iz Tumačenja 1/50 pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen time da ne postoje iznimne okolnosti pod kojima bi tužitelju pripadalo pravo na terenski dodatak obzirom da od oba granična prijelaza udaljenost u jednom smjeru do teritorija Republike Hrvatske iznosi manje od 500 m, a s obzirom da na tu udaljenost službenici mogu za vrijeme pauze samostalno prijeći na teritorij Republike Hrvatske.

9. Međutim, terenski dodatak priznaje se ovisno o tome je li konkretni rad službenika izvršen u stalnom mjestu rada ili izvan tog mjesta. Prvostupanjski sud je pogriješio u primjeni materijalnog prava kod tumačenja pojma stalnog mjesta rada tužitelja zato što je taj pojam u slučaju tužitelja tumačio proizvoljno, bez obzira na propise kojima je uređeno mjesto rada tužitelja kao policijskog službenika za zaštitu granice u nadležnosti konkretne policijske postaje.

10. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice valja najprije imati na umu da je odredbom članka 25. stavka 3. Zakona o nadzoru državne granice (Narodne novine, broj: 83/13,27/16, 114/22 i 151/22 - dalje: ZNDG) propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom članka 37. stavka 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

11. Kada je riječ o međunarodnoj suradnji između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole, taj međunarodni ugovor predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u Kopru 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 2/2004 - dalje: Sporazum).

12. Tim je Sporazumom u članku 2. stavku 1. ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U stavku 3. članka 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

13. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom članka 4. stavka 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne državne vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema stavku 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

14. Na temelju članka 2. stavka 4. naprijed spomenutog Sporazuma te članka 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole.

15. Policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta.

16. Tužitelj je tužbu utemeljio na tvrdnji da mu predmetni terenski dodatak pripada zbog činjenice što njegovo mjesto rada obuhvaća i područje koje se nalazi izvan mjesta sjedišta policijske postaje u Rupi smatrajući da ta činjenica znači da je on upućen na rad izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen. Pritom se tužitelj pozvao na odredbu članka 56 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj: 104/13 - dalje: KU/13), odnosno članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj: 112/17 - dalje: KU/17) kojima je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.

17. Imajući na umu naprijed navedeni pravni okvir, ovaj sud ocjenjuje pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj u obavljanju službe na radnom mjestu policijskog službenika za zaštitu granice u policijskoj postaji Rupa koja je ustrojena kao policijska postaja III. kategorije radi obavljanja poslova zaštite i prelaska državne granice u čijoj nadležnosti su temeljem Uredbe o graničnim prijelazima Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 79/13) čl. 18. i 19. određeni granični prijelaz Pasjak - Starod i pogranični prijelaz Lipa - Novokračine radio na terenu. Odredbama ZNDG i to čl. 25 st. 3. propisano je da se granična kontrola ili dio te kontrole može obavljati i na području druge države.

17.1. Stoga je postaja granične policije Rupa nadležna za obavljanje poslova granične kontrole i u mjestu Starod i Novokračine koji se nalaze u Republici Sloveniji. Tužitelj je raspoređen na rad u postaju granične policije Rupa i svoj rad obavlja isključivo na području nadležnosti te policijske postaje.

18. Kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i spomenuti međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i geografski prostor domaće države i geografski prostor susjedne strane države. Tako tužitelj zbog činjenice da stalno mjesto njegovog rada obuhvaća i područje druge države nije upućen na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već je raspoređen na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, uključuje i rad na području druge, susjedne države.

19. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev i na temelju ocjene da se konkretnom slučaju ima primijeniti Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 u vezi s primjenom članka 55. i 56. KU/16 prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u predmetnom slučaju u Rupi, na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju.

20. U pravnom shvaćanju izraženom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-391/09-2 od 3. lipnja 2009. koje je primjenjivo i na ovaj slučaj proizlazi da rad policijskog službenika unutar jedne policijske postaje u kojoj su pojedine točke u kojima se taj rad obavlja međusobno udaljene, ali čine cjelinu sastava te policijske postaje ne može se smatrati radom na terenu niti je obuhvaćen odredbom čl. 56. KU/13 niti čl. 50 KU/17, jer policijski službenik u takvim okolnostima radi unutar svog mjesta rada.

21. Utemeljeno tuženik ukazuje na nepravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja spomenutog Tumačenja kao osnove za ocjenu osnovanosti konkretnog tužbenog zahtjeva. Naime, ovo je Tumačenje dano u drugačijim činjeničnim okolnostima i to u okolnostima upućivanja djelatnika PU Zagrebačke i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje Graničnog prijelaza Dobova uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova izdano na temelju članka 9. Sporazuma pri čemu u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na području Republike Slovenije i granični prijelaz Dobova ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP.

22. U okolnostima konkretnog slučaja, tužitelj je redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređen na rad na radno mjesto policijskog službenika za zaštitu državne granice u Policijskoj upravi primorsko - goranskoj, Postaja granične policije Rupa, a ta policijska postaja, u skladu s posebnim propisima, obuhvaća područje graničnog prijelaza u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza u Republici Sloveniji za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom članka 4. Sporazuma, a ne na temelju odredbe članka 9. Sporazuma kao u slučaju na koji se odnosi spomenuto Tumačenje. Osim toga, sadržaj pitanja koje je postavljeno Zajedničkoj komisiji upućuje da u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na teritoriju Republike Slovenije, što je u skladu s odredbama članaka 25. i 27. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (Narodne novine, broj 117/11, 50/14, 32/15). U takvim se okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti.

23. Time, svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. To stoga što nadležnost Policijske uprave primorsko - goranske, Postaja granične policije Rupa obuhvaća područje graničnog prijelaza u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza u Republici Sloveniji te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.

24. Stoga, tužitelj nema pravo na isplatu terenskog dodatka s obzirom na policijsku postaju u koju je raspoređen u odnosu na granični prijelaz niti u razdoblju od lipnja 2016. do svibnja 2018.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a. Kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu to mu u cijelosti pripada i pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 995,40 eur-a (list 137 spisa).

26. Kako je tuženiku već prvostupanjskom odlukom priznato pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 289,06 eur-a/2.177,92 kn, to je valjalo naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u daljnjem iznosu od 706,34 eur-a.

27. Stoga na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373.a st. 1. i 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 1. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić