Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Zk-190/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Marijana Vugića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Đaković Vranković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NC, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Podravske banke d.d. OIB 97326283154 iz Koprivnice, Opatička 3, zastupanih po punomoćniku Željku Damijancu, odvjetniku u Požegi, radi brisovne tužbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj: P-362/2021-17 od 30. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj: P-362/2021-17 od 30. travnja 2025.
II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da ne postoji pravni odnos između tužitelja NC iz [adresa] i tuženika, Podravska banka d.d., registrirano sjedište na adresi: 48000 Koprivnica, Opatička 3, MBS 010000486 Trgovačkog suda u Varaždinu, OIB: 97326283154, koji bi se temeljio na ugovoru o kreditu, broj partije:36-000462-8, označenim datumom, 1.12.2002 godine, kao datum njegovog zaključenja i iznosom od 8.000 Eura. a koji bi ugovor na dan, 12.12.2002 godine bio potvrđen po javnom bilježniku, Brekalo Anti iz Požege, pod poslovnim brojem OU-1613/02.
2. Nalaže se brisanje, ovršne hipoteke upisane kod Općinskog suda Požega, u predmetu Z-4638/02, upisane na kč. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u selu od 960 m2, i kč. br. [katastarska čestica] Vinograd [adresa] od 709 m2agzk.ul. broj 63 k. o. [katastarska općina] za dužni iznos od osamtisuća EUR uz kamate, sve upisano pod brojem Z-4638/02 od dana 13.prosinca 2002, za korist Požeške banke d.d. Požega, te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe." II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 937,50 eura u roku od 15 dana.“
2. Protiv ove presude žali se tužitelj i svi žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. - dalje: ZPP-a) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka (koji nije specificiran).
3. Žalba nije osnovana.
4. Suprotno navodima žalbe nije učinjena ona bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP-a pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
5. Prvostupanjski sud navodi slijedeće:
U odnosu na postojanje pravnog odnosa između stranka, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da prilikom zaključenja spornog ugovora kod tužitelja i pravnog prednika tuženika nije postojao nesklad između volje i očitovanja. Naime tužitelj ne osporava da je zaključenje ugovora o kreditu bila njegova prava volja već navodi da je predmetni ugovor zaključio za Kamen Ingrad d.d. (dakle za treću osobu) jer su mu tako rekli FC i PC, a da će u suprotnom dobiti otkaz u Komunalcu u kojem je tada radio što je smatrao mogućim jer ga je FC tamo i postavio. Već je navedeno da prividan (simulirani) ugovor nastaje kad se ugovorne strane sporazumno i namjerno očituju o sklapanju određenog ugovora da bi se kod trećih osoba izazvao lažan dojam, iako one ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje. Sud smatra utvrđenim da u konkretnoj pravnoj stavi ne postoji svjestan nesklad između volje i očitovanja jer su ugovorne stranke željele da ugovor nastane i pravno djeluje. Ukoliko je točno da je tužitelj eventualno zaključio ugovor pod utjecajem (psihičke) prisile, to bi bila osnova za pobojnost ugovora (psihička prisila odnosno prijetnja predstavlja manu volje koja je razlog za poništenje ugovora sukladno odredbi čl. 279. st. 1. ZOO, i to samo ako je riječ o nedopuštenoj prijetnji, koja je izazvala opravdani strah kod druge ugovorne strane, tako da je ona zbog toga bila prisiljena sklopiti ugovor). Dakle, radi se o razlogu pobojnosti odnosno relativne ništetnosti ugovora, a relativno ništetni ugovori proizvode pravne učinke i obvezuju ugovorne strane sve dok se konstitutivnom odlukom suda ne ponište, međutim sud se nije upuštao u ocjenu ovih okolnosti jer je predmet spora utvrđenje nepostojanja pravnog odnosa (simulirani ugovor). Tužitelj u ovom postupku navodi i da su sredstva kredita bez njegovog naloga prenesena Kamen Ingradu d.d. ali o tome nije priložio dokaz. Ukoliko bi sredstva kredita po nalogu tužitelja bila prenesena na Kamen Ingrad d.d., tada bi se postavilo pitanje je li riječ o prividnom pravnom poslu između ugovornih stranaka ili svjesnom preuzimanju obveza pa makar i u ime i za račun trećih osoba. U vezi navedenog, pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost (članak 273. ZOO-a).
5.1. Stoga je sud odbio deklaratorni zahtjev tužitelja na utvrđenje da ne postoji pravni odnos između stranaka koji bi se temeljio na predmetnom ugovoru o kreditu, te nastavno nisu ispunjene niti pretpostavke za brisanje ovršne hipoteke upisane na nekretninama tužitelja temeljem predmetnog ugovora radi osiguranja tražbine iz ugovora, pa je i u ovom dijelu sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
6. Ova odluka suda I. stupnja žalbenim navodimo nije dovedena u sumnju.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, na žalbene navode valja reći da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio, a suprotno navodima tužitelja, da je tužitelju isplaćen iznos kredita od tadašnjih 58.296,15 kn a podlogu za takvo utvrđenje pravilno nalazi po tuženiku dostavljenu isplatnicu kao dokaz da je kredit isplaćen, zatim izvješće o stavljanju kredita u otplatu i dospijeće anuiteta od 31. prosinca 2022. Požeške banke d.d. te zahtjev tužitelja za izdavanjem brisovnog očitovanja upućen tuženiku u kojem sam tužitelj navodi da je ispunio svoju ugovornu obvezu iz predmetnog kredita, a iz čega onda proizlazi da mu je i banka taj kredit isplatila.
8. Odgovaraju navodi iz žalbe da na isplatnici nema adrese tužitelja, niti broja osobne karte tužitelja, niti tadašnjeg JMBG-a, nema žiga banke, potpis službene osobe iz banke a niti potpisa blagajnika, međutim, očito se radilo o internoj isplatnici o isplati kredita na šalteru banke, pa samo te činjenice ne čine upitnim utvrđenje prvostupanjskog suda da je iznos kredita tužitelju i isplaćen.
9. Osim toga, valja reći da u svom iskazu tužitelj je samo ponovio da nije primio iznos kredita, a makar mu je isplatnica predočena, nije osporio da se na njoj nalazi njegov potpis.
10. Međutim, sve to u biti nije pravno odlučno, jer ukoliko tužitelj i nije primio iznos kredita onda je mogao tražiti ispunjenje ugovora o kreditu ili isti raskinuti a ne tražiti da se utvrdi da ne postoji pravni odnos između njega i banke nastao iz ugovora o kreditu.
11. Žalbeni navodi da tuženik nije nikada protiv jamaca pokrenuo zapljenu njihovih plaća, samo treba reći da to ovisi o dispoziciji banke, a niti su takvi navodi pravno odlučni sa stajališta tražene pravne zaštite.
12. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tužitelja i sa traženom pravnom zaštitom pod točkom II. izreke. Naime, kako je utvrđeno da postoji pravni odnos između tužitelja i tuženika koji bi se temeljio na ugovoru o kreditu u kojem je točkom 9. ugovora tužitelj radi osiguranja tražbine iz ugovora o kreditu dao suglasnost i dozvolu da se uknjiži ovršna hipoteka na njegovim nekretninama, onda je time i pravilno odbio tužitelja sa tužbenim zahtjevom kojim je tražio brisanje ovršne hipoteke.
13. Zbog navedenog, a kakove sumnje je našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365 st.1. ZPP-a, temeljem članka 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci (točka I. izreke).
14. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166 st. 1 uvezi čl. 154. st. 1. ZPP-a (točka II. izreke).
U Zagrebu 1. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Grgić
