Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-546/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mijo Kladarić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-229/2021-33 od 2. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj P-229/2021-33 od 2. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I, II, IV i V izreke.

II Odbija se tužitelj ŽM sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 /51400607-5102289608, od dana 16.03.2005. godine, sklopljenog između tužitelja ŽM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., [adresa]., kao kreditora, a koja u članku 2. glasi "=54.700,00 CHF (pedesetčetiritisućesedamstoCHF) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj." odredba dijela članka 7. stavka 2. glasi: "Iznos anuiteta =319,09 CHF. VALUTNA KLAUZULA.

Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim promjenama uslijed promjene tečaja." odredba dijela članka 8. stavka 1. koja glasi: "...je promjenjiva i..." odredba dijela članka 8. stavka 2. koja glasi: "Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke."

II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 9.481,72 eura[1] / 71.440,02 kuna na ime razlike u iznosima anuiteta nastalih zbog korištenja ništetne odredbe Ugovora kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, koje je banka koristila prilikom izračuna visine anuiteta u odnosu na iznose anuiteta koji bi se dobili primjenom ugovorene kamatne stope po stopi od 5,49% godišnje i bez primjene ništetne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi koja je do 31.12.2007. godine propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

- za iznos od 1,49 eura / 11,26 kuna počevši od 7.1. 2009.

- za iznos od 5,97 eura/ 44,99 kuna počevši od 7.2. 2009.

- za iznos od 10,21 euro / 76,93 kuna počevši od 7.3. 2009.

- za iznos od 2,55 eura / 19,22 kuna počevši od 7.4.2009.

- za iznos od 0,15 eura / 1,15 kuna počevši od 7.5. 2009.

- za iznos od 1,14 eura / 8,57 kuna počevši od 7.1. 2010.

- za iznos od 4,17 eura / 31,45 kuna počevši od 8. 2. 2010.

- za iznos od 3,90 eura / 29,38 kuna počevši od 8. 3. 2010.

- za iznos od 8,90 eura / 67,05 kuna počevši od 7. 4. 2010.

- za iznos od 11,54 eura / 86,93 kuna počevši od 7. 5. 2010.

- za iznos od 14,83 eura / 111,76 kuna počevši od 7. 6. 2010.

- za iznos od 22,15 eura / 166,92 kuna počevši od 7.7. 2010.

- za iznos od 15,52 eura / 116,94 kune počevši od 7. 8. 2010.

- za iznos od 30,99 eura / 233,53 kune počevši od 7. 9. 2010.

- za iznos od 26,35 eura / 198,52 kune počevši od 7. 10. 2010.

- za iznos od 30,64 eura / 230,83 kune počevši od 8. 11. 2010.

- za iznos od 40,41 euro / 304,49 kuna počevši od 7. 12. 2010.

- za iznos od 49,86 eura / 375,66 kuna počevši od 7. 1. 2011.

- za iznos od 44,47 eura / 335,09 kuna počevši od 7. 2. 2011.

- za iznos od 43,63 eura / 328,70 kuna počevši od 7. 3. 2011.

- za iznos od 40,20 eura / 302,85 kuna počevši od 7. 4. 2011.

- za iznos od 47,10 eura / 354,85 kuna počevši od 17. 5. 2011.

- za iznos od 55,55 eura / 418,53 kuna počevši od 7. 6. 2011.

- za iznos od 57,28 eura / 431,61 kuna počevši od 7. 7. 2011.

- za iznos od 83,61 euro / 629,95 kuna počevši od 8. 8. 2011.

- za iznos od 60,91 euro / 458,94 kune počevši od 7. 9. 2011.

- za iznos od 54,50 eura / 410,64 kune počevši od 7. 10. 2011.

- za iznos od 66,27 eura / 499,33 kune počevši od 7. 11. 2011.

- za iznos od 63,35 eura / 477,34 kune počevši od 7. 12. 2011.

- za iznos od 67,98 eura / 512,23 kune počevši od 7. 1. 2012.

- za iznos od 72,31 eura / 544,79 kuna počevši od 7. 2. 2012.

- za iznos od 71,96 eura / 542,20 kuna počevši od 7. 3. 2012.

- za iznos od 69,77 eura / 525,69 kuna počevši od 7. 4. 2012.

- za iznos od 70,44 eura / 530,76 kuna počevši od 7. 5. 2012.

- za iznos od 72,87 eura / 549,07 kuna počevši od 8. 6. 2012.

- za iznos od 70,33 eura / 529,90 kuna počevši od 7. 7. 2012.

- za iznos od 71,02 eura / 535,10 kuna počevši od 7. 8. 2012.

- za iznos od 67,92 eura / 511,76 kuna počevši od 7. 9. 2012.

- za iznos od 67,52 eura / 508,73 kuna počevši od 9. 10. 2012.

- za iznos od 70,26 eura / 529,35 kuna počevši od 7. 11. 2012.

- za iznos od 69,68 eura / 525,01 kuna počevši od 7. 12. 2012.

- za iznos od 70,84 eura / 533,73 kuna počevši od 7. 1. 2013.

- za iznos od 66,59 eura / 501,76 kuna počevši od 7. 2. 2013.

- za iznos od 67,43 eura / 508,06 kuna počevši od 7. 3. 2013.

- za iznos od 71,15 eura / 536,08 kuna počevši od 8. 4. 2013.

- za iznos od 67,21 eura / 506,42 kuna počevši od 7. 5. 2013.

- za iznos od 63,30 eura / 476,93 kuna počevši od 7. 6. 2013.

- za iznos od 62,59 eura / 471,58 kuna počevši od 8. 7. 2013.

- za iznos od 64,57 eura / 486,54 kuna počevši od 7.8.2013

- za iznos od 64,99 eura / 489,67 kuna počevši od 7.9.2013

- za iznos od 69,21 eura/ 521,47 kuna počevši od 7.10.2013

- za iznos od 67,83 eura/ 511,05 kuna počevši od 7.11.2013.

- za iznos od 70,01 eura/ 527,52 kuna počevši od 7.12.2013.

- za iznos od 68,71 eura/ 517,69 kuna počevši od 7.1.2014.

- za iznos od 113,62 eura/ 856,05 kuna počevši od 7.2.2014.

- za iznos od 114,43 eura/ 862,18 kuna počevši od 7.3.2014.

- za iznos od 113,02 eura/ 851,55 kuna počevši od 7.4.2014.

- za iznos od 112,65 eura/ 848,76 kuna počevši od 7.5.2014 .

- za iznos od 111,55 eura/ 840,49 kuna počevši od 7.6.2014.

- za iznos od 112,21 eura/ 845,47 kuna počevši od 7.7.2014.

- za iznos od 114,12 eura/ 859,80 kuna počevši od 7.8.2014.

- za iznos od 115,55 eura/ 870,65 kuna počevši od 8.9.2014.

- za iznos od 114,71 eura/ 864,30 kuna počevši od 7.10.2014.

- za iznos od 73,11 eura/ 550,84 kuna počevši od 7.11.2014.

- za iznos od 74,12 eura/ 558,43 kuna počevši od 8.12.2014.

- za iznos od 73,75 eura/ 555,68 kuna počevši od 7.1.2015.

- za iznos od 106,59 eura/ 803,07 kuna počevši od 7.2.2015.

- za iznos od 99,86 eura/ 752,40 kuna počevši od 7.3.2015 .

- za iznos od 106,37 eura/ 801,43 kuna počevši od 7.4.2015.

- za iznos od 106,15 eura/ 799,78 kuna počevši od 7.5.2015 .

- za iznos od 102,62 eura/ 773,22 kuna počevši od 8.6.2015 .

- za iznos od 104,75 eura/ 789,24 kuna počevši od 7.7.2015 .

- za iznos od 97,93 eura/ 737,89 kuna počevši od 7.8.2015.

- za iznos od 84,19 eura/ 634,30 kuna počevši od 7.9.2015.

- za iznos od 94,31 eura/ 710,58 kuna počevši od 7.10.2015.

- za iznos od 94,41 eura/ 711,36 kuna počevši od 7.11.2015.

- za iznos od 95,20 eura/ 717,29 kuna počevši od 7.12.2015.

- za iznos od 95,98 eura/ 723,19 kuna počevši od 7.1.2016.

- za iznos od 91,19 eura/ 687,06 kuna počevši od 8.2.2016.

- za iznos od 102,17 eura/ 769,82 kuna počevši od 7.3.2016.

- za iznos od 90,34 eura/ 680,68 kuna počevši od 7.4.2016.

- za iznos od 87,07 eura/ 656,02 kuna počevši od 7.5.2016.

- za iznos od 85,94 eura/ 647,50 kuna počevši od 7.6.2016.

- za iznos od 91,38 eura/ 688,48 kuna počevši od 7.7.2016.

- za iznos od 90,39 eura/ 681,04 kuna počevši od 8.8.2016.

- za iznos od 88,39 eura/ 665,98 kuna počevši od 7.9.2016.

- za iznos od 88,78 eura/ 668,93 kuna počevši od 7.10.2016.

- za iznos od 91,70 eura/ 690,92 kuna počevši od 7.11.2016.

- za iznos od 91,69 eura/ 690,81 kuna počevši od 7.12.2016.

- za iznos od 95,51 eura/ 719,59 kuna počevši od 7.1.2017.

- za iznos od 91,65 eura/ 690,51 kuna počevši od 7.2.2017.

- za iznos od 90,73 eura/ 683,57 kuna počevši od 7.3.2017.

- za iznos od 91,34 eura/ 688,19 kuna počevši od 7.4.2017.

- za iznos od 88,38 eura/ 665,87 kuna počevši od 8.5.2017.

- za iznos od 86,31 eura/ 650,29 kuna počevši od 7.6.2017.

- za iznos od 84,09 eura/ 633,59 kuna počevši od 7.7.2017.

- za iznos od 72,81 eura/ 548,56 kuna počevši od 7.8.2017.

- za iznos od 74,85 eura/ 563,97 kuna počevši od 7.9.2017.

- za iznos od 76,14 eura/ 573,70 kuna počevši od 7.10.2017.

- za iznos od 73,80 eura/ 556,01 kuna počevši od 7.11.2017.

- za iznos od 72,98 eura/ 549,88 kuna počevši od 7.12.2017.

- za iznos od 67,91 eura/ 511,67 kuna počevši od 8.1.2018.

- za iznos od 70,79 eura/ 533,40 kuna počevši od 7.2.2018.

- za iznos od 70,59 eura/ 531,86 kuna počevši od 7.3.2018.

- za iznos od 67,02 eura/ 504,97 kuna počevši od 7.4.2018.

- za iznos od 63,44 eura/ 477,97 kuna počevši od 7.5.2018.

- za iznos od 68,35 eura/ 514,95 kuna počevši od 7.6.2018.

- za iznos od 68,61 euro / 516,96 kuna počevši od 1.7.2018.

- za iznos od 70,96 eura/ 534,67 kuna počevši od 7.8.2018.

- za iznos od 76,32 eura/ 575,00 kuna počevši od 7.9.2018.

- za iznos od 72,96 eura/ 549,72 kuna počevši od 9.10.2018.

- za iznos od 72,65 eura/ 547,36 kuna počevši od 7.11.2018.

- za iznos od 74,31 eura/ 559,89 kuna počevši od 7.12.2018.

- za iznos od 76,04 eura/ 572,91 kuna počevši od 7.1.2019.

- za iznos od 72,68 eura/ 547,61 kuna počevši od 7.2.2019.

- za iznos od 73,65 eura/ 554,94 kuna počevši od 7.3.2019.

- za iznos od 76,40 eura/ 575,64 kuna počevši od 8.4.2019.

- za iznos od 72,19 eura/ 543,88 kuna počevši od 7.5.2019.

- za iznos od 76,74 eura/ 578,23 kuna počevši od 7.6.2019.

- za iznos od 77,12 eura/ 581,05 kuna počevši od 8.7.2019.

- za iznos od 80,84 eura/ 609,06 kuna počevši od 7.8.2019.

- za iznos od 81,27 eura/ 612,36 kuna počevši od 7.9.2019.

- za iznos od 81,40 eura/ 613,33 kuna počevši od 7.10.2019.

- za iznos od 80,33 eura/ 605,21 kuna počevši od 7.11.2019.

- za iznos od 80,95 eura/ 609,93 kuna počevši od 7.12.2019.

- za iznos od 83,78 eura/ 631,21 kuna počevši od 7.1.2020.

- za iznos od 86,71 eura/ 653,33 kuna počevši od 7.2.2020.

- za iznos od 90,37 eura/ 680,92 kuna počevši od 7.3.2020.

- za iznos od 95,62 eura/ 720,44 kuna počevši od 7.4.2020.

- za iznos od 94,71 eura/ 713,62 kuna počevši od 7.5.2020.

- za iznos od 86,87 eura/ 654,55 kuna počevši od 8.6.2020.

- za iznos od 90,97 eura/ 685,43 kuna počevši od 7.7.2020.

- za iznos od 85,21 eura/ 642,02 kuna počevši od 7.8.2020.

- za iznos od 86,46 eura/ 651,43 kuna počevši od 7.9.2020.

- za iznos od 87,68 eura/ 660,59 kuna počevši od 7.10.2020.

- za iznos od 88,87 eura/ 669,63 kuna počevši od 7.11.2020.

- za iznos od 85,37 eura/ 643,20 kuna počevši od 7.12.2020.

- za iznos od 85,95 eura/ 647,61 kuna počevši od 7.1.2021.

- za iznos od 86,28 eura/ 650,10 kuna počevši od 8.2.2021.

- za iznos od 80,72 eura/ 608,18 kuna počevši od 8.3.2021.

III Odbija se tužba i tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 1.015,61eura/ 7.652,11 kuna.

IV Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 5.020,08 eura/ 37.823,83 kuna istaknuto u prigovoru radi prijeboja.

V Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 2.100,70 eura/ 15.827,74 kuna zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a koja teče od donošenja prvostupanjske presude do dana plaćanja, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude a prema obrazloženju žalbe u dijelu pod točkom I, II, IV i V izreke, žali se tuženik zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno primijenjenog materijalnog prava i pogrešno te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. Tužitelj se u odgovoru na žalbu protivi navodima tuženika i njegovu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska odluka razumljiva i može se ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe tuženik u žalbi.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 15. studenog 2023. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim dijela odredbi čl. 2., 7. i 8. Ugovora o kreditu kojega su nesporno, 16. ožujka 2005. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor na svotu od 54.700,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunatim po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja valute u tečaj (dalje: Ugovor o kreditu) a kojim odredbama je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa kao i zahtjev za isplatu preplaćenog u ispunjenju označenih ništetnih ugovornih odredbi.

7. Prvostupanjski sud pobijanim dijelom odluke prihvaća dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ništetnost dijela ugovornih odredbi Ugovora o kreditu upućujući na direktni učinak tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača ocjenjujući neosnovanim istaknuti prigovor radi prijeboja jer nije sukladan odredbi čl. 323. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) te sudi tužitelju preplaćene svote koje je platio tuženiku zbog ugovorene valutne klauzule.

8. Tuženik u izjavljenoj žalbi opširno obrazlaže svoje stajalište vezano uz subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, smatrajući kako je potrebno razmotriti postoje li okolnosti u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP odnosno, da sudac ili njemu bliska osoba ima/ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom/i/ili valutnom klauzulom neovisno da li kod tuženika ili drugih banaka ili da bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu-a u kojem slučaju se izjavljena žalba tuženika ima smatrati u tom dijelu zahtjevom za izuzeće u smislu nastavnih odredbi čl. 73. ZPP s time, da tuženik istovremeno i predlaže postupanje sukladno odredbi čl. 72. st. 2. ZPP.

9. Ovaj sud međutim navedene prijedloge nije ocijenio pravno obvezujućim u odnosu na svoje postupanje s obzirom da se radi o teoretskoj analizi hipotetske situacije (jer tuženik ne konkretizira niti osobu suca niti konkretnu situaciju) u kojoj se uređujući sudac (ili njemu bliska osoba) nalazi u činjeničnoj i pravnoj situaciji u kakvoj se nalaze i stranke predmetnog postupka a čime, kako tvrdi, bi bila uvjetovana njihova pristranost pa stoga niti žalbeni prijedlog da se uređujući suci preispitaju u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP i potom postupe u smislu daljnje odredbe čl. 72. st. 2. ZPP ovaj sud ne smatra zahtjevom za izuzeće s tim više što je podnijet, kako sam tuženik navodi – uvjetno, ukoliko bi uređujući suci našli da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost a niti odredbe ZPP ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće.

10. Budući da je Ugovor o kreditu zaključen 6. ožujka 2005., u ovoj parnici se imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91., 73/91., 11/93., 3/94., 107/96., 91/96., 112/99., 88/01.- dalje: ZOO) kao i odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP).

11. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. ZZP kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

13. Saslušanjem svjedoka, zaposlenika tuženika NM moguće je utvrditi da je kod sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu uobičajeno tužitelju dao ponudu sa letkom na kojem su bili uvjeti i mogućnosti odobravanja kredita te dakle nije utvrđeno da je uopće postojala mogućnost pregovaranja o uvjetima kredita dok je saslušanjem tužitelja utvrđeno da mu je djelatnik tuženika u najboljoj namjeri preporučio kredit u CHF kao najpovoljniji te dakle niti označenim dokazom nije utvrđeno da se o odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo pa nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik tvrdnjom, kako mu nije bilo omogućeno dokazivati da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo.

14. Prema odredbi čl. 3. st. 1. ZZP je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti a na sastanku predsjednika odjela građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenog 2023. zaključeno je da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP (iskazom tužitelja na kojega nije bilo nikakvih primjedbi je utvrđeno kako mu je kredit tužitelju odobren u svrhu uređenja kuće odnosno, njezine kupnje u kojoj i danas sa obitelji stanuje i nije ju nikada iznajmljivao niti je u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu imao firmu niti bio vlasnik obrta dok je d.o.o. otvorio tek 2006. godine) a ako tuženik to osporava, onda je teret dokaza na banci da taj status tužitelj nema, što tuženik u ovoj parnici da nije učinio pa svojstvo potrošača ne može s uspjehom žalbenim navodima osporavati tužitelju.

15. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

16. Dijelom Ugovora o kreditu, gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope tuženik je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP, s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope, što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP i naročito odredbe čl. 82. alineja 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP koja predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

17. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe čl. 46. st. 2. ZOO a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

18. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

19. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ova odredba u dijelu čl. 8. Ugovora o kreditu, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, označeni dio odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu suprotan je odredbi čl. 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

20. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

21. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

22. Označenim dijelom odredbe Ugovora o kreditu gdje je ugovorena isplata protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita te obveza tužitelja na pristanak rizika i učinaka vezanih uz promjenu tečajnih odnosa tuženik je, ugovarajući ih, također postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1.ZZP.

23. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 104. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 210. st. 1. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

24. Tuženik je nadalje nepošteni stjecatelj jer je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na štetu potrošača, čime je također postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP i odredbama ZOO.

25. Tužitelj kao korisnik kredita nije izgubio pravni interes za utvrđenje pojedinih odredbi Ugovora o kreditu ništetnim s obzirom da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla s time, da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Zbog toga nije isključena mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih njegovih odredbi jer se ne radi o uzroku ništetnosti koji predstavljao zabranu manjeg značenja u smislu odredbe čl. 107. st. 1. ZOO, kako s obzirom na obvezujuće učinke odluka u kolektivnom sporu tako i činjenicu da su označene odredbe Ugovora o kreditu koje su predmet prijepora, predstavljale njegove bitne sastojke.

26. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.

27. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

28. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 12. srpnja 2021. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetne i nepoštene ugovorne odredbe glede valutne klauzule nastupila dana 14. lipnja 2018., tužba tužitelja je glede kondemnatornog zahtjeva u odnosu na valutnu klauzulu podnijeta u roku propisanom odredbom čl. 371. ZOO.

29. Budući da je nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka, izrađen sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP, a stranke na njega nisu imale primjedbi niti daljnjih dokaznih prijedloga nakon dopuna nalaza i saslušanja vještaka na ročištu održanom 19. rujna 2023. prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na prihvaćeni dio zahtjeva za isplatu.

30. Podneskom od 31. listopada 2023. tuženik je podnio „uvjetni“ prigovor radi prebijanja koji se kao procesnopravni prigovor može staviti samo do zaključenja prethodnog postupka a tek materijalnopravni prigovor do zaključenja glavne rasprave. Ovdje se radilo o procesnopravnom prigovoru kod kojeg oba potraživanja (i potraživanje tužitelja i potraživanje tuženika) egzistiraju i istaknuti prigovor ih ne gasi već predstavlja tek zahtjev o kojem je sud dužan odlučiti konstitutivnom odlukom, s time da se sukladno odredbi čl. 288.a st. 7. ZPP-a prigovor radi prebijanja može istaknuti samo na pripremnom ročištu do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka.

31. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tečaja. Tzv. negativna razlika predstavlja iznose tečajne razlike kada je tužiteljica plaćala anuitete po nižem tečaju CHF u odnosu na početni tečaj u vrijeme osnivanja kredita i za to potraživanje tuženika ne postoji pravna osnova.

32. Naime, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništavog ugovora odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništavosti ugovora ako ovaj nije znao i prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništavosti, pa stoga tuženik na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje takvog ugovora ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužiteljice. Tuženik nadalje nije potrošač i na njega se ne može odnositi kolektivna zaštita pa ako je tijekom otplate predmetnog kredita došlo do preplate u korist tužitelja u odnosu na početni tečaj CHF, tzv. negativne tečajne razlike, za to ne postoji odgovornost tužitelja a niti je tužitelj po osnovi tzv. negativne tečajne razlike nešto stekao, da bi to morao vratiti tužitelju.

33. Stoga tuženik, na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje takvog ugovora ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužitelja. Kako tuženik nema pravo na isplatu tražbine radi koje je istaknuo prigovor radi prebijanja, pravilno je taj prigovor prvostupanjski sud odbio odnosno, odlučio kao u točki IV izreke.

34. Slijedom svega iznijetog nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa kako je prvostupanjski sud odluku donio pravilnom primjenom odredbi čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 1115. ZOO, nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika te je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP trebalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I, II, i IV izreke..

35. Odluka o parničnom trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. ZPP. Prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa) koja je važila u vrijeme donošenja pobijane odluke i to odredbi Tbr. 52.2., kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka zbog čega je i u ovom dijelu pobijane odluke pravilno primijenjeno materijalno pravo te su žalbeni navodi tuženika o zabrani retroaktivnog djelovanja Tarife kao i vrijednosti boda ocijenjeni neosnovanim.

36. Stoga je je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika i potvrđena odluka o parničnom trošku tužiteljice sadržana pod točkom V izreke pobijane prvostupanjske odluke.

37. Tužitelju nije priznat trošak odgovora na žalbu jer odgovor nije radnja potrebna radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis