Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-5389/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, kao sudac izvjestitelj i član vijeća Sanje Joka Umićević i Ines Kovačević kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje sa sjedištem u [adresa], OIB: 84397956623, kojeg zastupaju punomoćnici HĆ dipl. iur., CĆ dipl. iur. i IĆ dipl.iur., zaposlenici tužitelja, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], [adresa], OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Martin Vlašić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Župić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P- 272/2024-33 od 8. studenog 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-272/2024-33 od 8. studenog 2024. godine u točki I i II izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 7.505,25 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. svibnja 2022. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana. II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.420,03 €, u roku od 15 dana.
III Odbija se tuženik sa dijelom zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 242,98 €."
2. Protiv dijela te presude pod točkom I i II izreke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22.- dalje ZPP), uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 7.505,25.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je osiguranik tužitelja stradao kao suvozač u osobnom automobilu dana 2. listopada 2007., a kojim automobilom je upravljao osiguranik tuženika te je te zgode osiguranik tužitelja zadobio tjelesne ozljede, da je presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj K-676/07 od 24. studenog 2009. osiguranik tuženika proglašen krivim za navedenu prometnu nezgodu odnosno za kazneno djelo u svezi s tim, da je kod osiguranika tužitelja SĆ uslijed pretrpljenih ozljeda nastupila profesionalna nesposobnost za rad te mu je rješenjem tužitelja od 20. studenog 2009. priznato pravo na invalidsku mirovinu, da je tužitelj svom osiguraniku SĆ na ime invalidske mirovine za razdoblje od 1. travnja 2020. do 30. studenog 2021. isplatio iznos od 56.548,33 kn te da je, a što je među strankama i nesporno, osiguranik tužitelja GĆ prilikom prometne nezgode 2. listopada 2007. zadobio ozljede koje su se priznale kao ozljede na radu.
8. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev kojim tuženik traži da mu tužitelj plati utuženi iznos od 7.505,25 eura.
9. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.
10. Naime, prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno u konkretnom slučaju riječ je o obveznom osiguranju u prometu, a koja je materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.
11. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojeg Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8. st. 1. ZOOP reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi:
„Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“
12. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
13. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari trebalo je odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.
14. Prema čl. 27. ZOOP, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
15. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020. i Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021.
16. U konkretnom slučaju ne postoji obveza tuženika kao društva za osiguranje platiti tužitelju utuženi iznos, a to stoga jer tužitelj svom osiguraniku SĆ isplaćuje invalidsku mirovinu zbog povrede na radu (a što je među strankama i nesporno) te stoga ne može niti postojati razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a sukladno čl. 27. ZOOP.
17. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točki I pobijane prvostupanjske presude.
18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.
19. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (čl. 368. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 1. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Iris Gović Penić
