Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2211/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Sandi Mršić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Račkog 6, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Bojana Bogdan, odvjetnica U Odvjetničkom društvu Matulić i Bilić d.o.o. u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4315/2019-28 od 18. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4315/2019-28 od 18. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4315/2019-28 od 18. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4315/2019-28 od 18. ožujka 2025. naloženo je tuženiku da u roku od petnaest dana isplati tužitelju iznos od 3.134,42 eura sa pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to kako slijedi:

- na iznos od 0,16 eura od 03. 10. 2006. do isplate,

- na iznos od 9,70 eura od 04. 09. 2007. do isplate,

- na iznos od 9,58 eura od 04. 10. 2007. do isplate,

- na iznos od 9,47 eura od 05. 11. 2007. do isplate,

- na iznos od 9,36 eura od 06. 12. 2007. do isplate,

- na iznos od 9,24 eura od 07. 01. 2008.do isplate,

- na iznos od 9,13 eura od 06. 02. 2008. do isplate,

- na iznos od 17,58 eura od 04. 03. 2008. do isplate,

- na iznos od 17,35 eura od 04.04.2008. do isplate,

- na iznos od 17,13 eura od 05. 05. 2008. do isplate,

- na iznos od 16,91 eura od 04. 06. 2008. do isplate,

- na iznos od 16,69 eura od 04.07.2008. do isplate,

- na iznos od 16,46 eura od 04.08.2008. do isplate,

- na iznos od 16,23 eura od 04.09.2008. do isplate,

- na iznos od 16,00 eura od 07.10.2008. do isplate,

- na iznos od 22,81 eura od 04.11.2008. do isplate,

- na iznos od 17,73 eura od 04.12.2008. do isplate,

- na iznos od 28,43 eura od 05. 01. 2009. do isplate,

- na iznos od 27,75 eura od 04. 02. 2009. do isplate,

- na iznos od 29,09 eura od 05. 03. 2009. do isplate,

- na iznos od 24,35 eura od 06. 04. 2009. do isplate

- na iznos od 24,55 eura od 07. 05. 2009. do isplate,

- na iznos od 4,55 eura od 28. 05. 2009. do isplate,

- na iznos od 22,91 eura od 04. 06. 2009. do isplate,

- na iznos od 20,80 eura od 06. 07. 2009. do isplate,

- na iznos od 0,21 eura od 31. 07. 2009. do isplate,

- na iznos od 20,11 eura od 07. 08. 2009. do isplate

- na iznos od 0,78 eura od 31. 08. 2009.do isplate,

- na iznos od 8,10 eura od 04. 09. 2009. do isplate,

- na iznos od 14,66 eura od 30. 09. 2009. do isplate,

- na iznos od 19,25 eura od 06. 10. 2009. do isplate,

- na iznos od 8,12 eura od 31. 10. 2009. do isplate,

- na iznos od 11,41 eura od 05. 11. 2009. do isplate,

- na iznos od 15,26 eura od 30. 11. 2009. do isplate,

- na iznos od 6,41 eura od 04. 12. 2009. do isplate,

- na iznos od 16,38 eura od 31. 12. 2009. do isplate,

- na iznos od 7,68 eura od 04. 01. 2010. do isplate,

- na iznos od 18,32 eura od 31. 01. 2010. do isplate,

- na iznos od 8,81 eura od 05. 02. 2010. do isplate,

- na iznos od 18,56 eura od 28. 02. 2010. do isplate,

- na iznos od 7,64 eura od 05. 03. 2010. do isplate,

- na iznos od 21,70 eura od 31. 03. 2010. do isplate,

- na iznos od 8,90 eura od 06. 04. 2010. do isplate,

- na iznos od 21,98 eura od 30. 04. 2010. do isplate,

- na iznos od 7,74 eura od 04. 05. 2010. do isplate,

- na iznos od 24,21 eura od 31. 05. 2010. do isplate,

- na iznos od 7,69 eura od 04. 06. 2010. do isplate,

- na iznos od 35,37 eura od 30. 06. 2010. do isplate,

- na iznos od 9,77 eura od 05. 07. 2010. do isplate,

- na iznos od 34,84 eura od 31. 07. 2010. do isplate,

- na iznos od 6,43 eura od 06. 08. 2010. do isplate,

- na iznos od 43,51 eura od 31. 08. 2010. do isplate,

- na iznos od 7,09 eura od 06. 09. 2010. do isplate,

- na iznos od 43,60 eura od 30. 09. 2010. do isplate,

- na iznos od 3,60 eura od 04. 10. 2010. do isplate,

- na iznos od 40,14 eura od 31. 10. 2010. do isplate,

- na iznos od 1,38 eura od 04. 11. 2010.do isplate,

- na iznos od 52,26 eura od 30. 11. 2010. do isplate,

- na iznos od 65,61 eura od 31. 12. 2010. do isplate,

- na iznos od 55,95 eura od 31. 01. 2011. do isplate,

- na iznos od 59,09 eura od 28. 02. 2011. do isplate,

- na iznos od 54,23 eura od 31. 03. 2011. do isplate,

- na iznos od 54,65 eura od 31. 04. 2011. do isplate,

- na iznos od 0,06 eura od 31. 05. 2011. do isplate,

- na iznos od 72,44 eura od 03. 06. 2011. do isplate,

- na iznos od 4,16 eura od 30. 06. 2011. do isplate,

- na iznos od 62,73 eura od 05.07.2011. do isplate,

- na iznos od 14,70 eura od 31. 07. 2011. do isplate,

- na iznos od 81,94 eura od 03.08.2011. do isplate,

- na iznos od 21,00 eura od 31. 08. 2011. do isplate,

- na iznos od 55,76 eura od 14.09.2011. do isplate,

- na iznos od 23,31 eura od 30. 09. 2011. do isplate,

- na iznos od 45,92 eura od 19.10.2011. do isplate,

- na iznos od 21,83 eura od 31. 10. 2011. do isplate,

- na iznos od 46,49 eura od 14. 11. 2011. do isplate,

- na iznos od 25,29 eura od 30. 11. 2011. do isplate,

- na iznos od 45,81 eura od 27.12. 2011. do isplate,

- na iznos od 24,69 eura od 31. 12. 2011. do isplate,

- na iznos od 49,91 eura od 16. 01. 2012. do isplate,

- na iznos od 28,88 eura od 31. 01. 2012. do isplate,

- na iznos od 47,64 eura od 20. 02. 2012. do isplate,

- na iznos od 32,63 eura od 29. 02. 2012. do isplate,

- na iznos od 42,15 eura od 16. 03. 2012. do isplate,

- na iznos od 35,12 eura od 31. 03. 2012. do isplate,

- na iznos od 38,66 eura od 16. 04. 2012. do isplate,

- na iznos od 38,99 eura od 30. 04. 2012. do isplate,

- na iznos od 35,79 eura od 14. 05. 2012. do isplate,

- na iznos od 43,66 eura od 31. 05. 2012. do isplate,

- na iznos od 32,26 eura od 14. 06. 2012. do isplate,

- na iznos od 46,68 eura od 30. 06. 2012. do isplate,

- na iznos od 26,91 eura od 16. 07. 2012. do isplate,

- na iznos od 50,44 eura od 31. 07. 2012. do isplate,

- na iznos od 22,93 eura od 16. 08. 2012. do isplate,

- na iznos od 53,88 eura od 31. 08. 2012. do isplate,

- na iznos od 17,19 eura od 17. 09. 2012. do isplate,

- na iznos od 55,58 eura od 30. 09. 2012. do isplate,

- na iznos od 14,47 eura od 15. 10. 2012. do isplate,

- na iznos od 61,53 eura od 31. 10. 2012. do isplate,

- na iznos od 10,80 eura od 14. 11. 2012. do isplate,

- na iznos od 67,12 eura od 30. 11. 2012. do isplate,

- na iznos od 6,21 eura od 17. 12. 2012. do isplate,

- na iznos od 70,76 eura od 31. 12. 2012. do isplate,

- na iznos od 1,85 eura od 04. 01. 2013. do isplate,

- na iznos od 66,09 eura 31. 01. 2013. do isplate,

- na iznos od 71,10 eura od 28. 02. 2013. do isplate,

- na iznos od 71,04 eura od 31. 03. 2013. do isplate,

- na iznos od 68,48 eura od 30. 04. 2013. do isplate,

- na iznos od 62,19 eura od 31. 05. 2013.do isplate,

- na iznos od 61,95 eura 28. 06. 2013. do isplate.

Točkom I. izreke rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4315/2019-28 od 18. ožujka 2025. utvrđeno je da se smatra da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 10.005,14 eura sa zateznim kamatama. Točkom II. izreke navedenog rješenja naloženo je tuženiku da tužitelju u roku od petnaest dana naknadi parnični trošak u iznosu od 1.405,00 eura, sa pripadajućom zateznom kamatom.

2. Protiv navedene presude i rješenja pravodobno se žali tuženik u dijelu presude i u dijelu pod točkom II. izreke rješenja, zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) sa prijedlogom da sud preinači, podredno ukine pobijanu presudu te zahtijeva trošak sastava žalbe.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP.

5. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.134,42 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate s osnove razlike u tečaju i valutnoj klauzuli. Sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je između tuženika, kao kreditora, i tužitelja, kao korisnika kredita, dana 29. lipnja 2006. godine sklopljen Ugovor o kreditu broj 9011610137, s valutnom klauzulom na iznos od 21.710,00 CHF s rokom otplate u 84 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan plaćanja, namjena: kupnja vozila;

- da su stranke odredbom članka 4. Ugovora o kreditu ugovorile promjenjivu kamatnu stopu sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,50 %;

- da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit 28. lipnja 2013.;

- da je predmetni ugovor o kreditu ništetan u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i u dijelu u kojem je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak;

- da je zbog promjene tečaja tj. utjecaja valutne klauzule, osnovano potraživanje tuženika u iznosu od 2.459,81 eura, a zbog promjene kamatne stope, u iznosu od 674,61 eura;

- da nije osnovan tuženikov prigovor zastare.

6. Na ove utvrđene činjenice sud prvog stupnja primijenio je materijalno pravo iz odredbi članaka 277., 323., 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018.), te je presudio kao u izreci prvostupanjske odluke.

7. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. (kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.), kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora 18. svibnja 2006., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom te tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, i protivno odredbama ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).

8. Jednako tako, identične posljedice su u pogledu odluke iz istog spora koji se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za valutnu klauzulu u švicarskim francima (dalje: CHF). Naime, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke, (i tuženik u tom sporu) u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/2018 povodom revizije i u odnosu na žalitelja.

9. Na sve žalbene navode kojima se osporava primjena rezultata kolektivne tužbe na konkretni slučaj, ističe se da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, kako se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa utvrđivano je da li je osporena odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva, je li došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama potrošača i trgovca u potrošačkom ugovoru na štetu potrošača i je li to suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te pozitivna odluka iz tog postupka ima učinak prema svim potrošačima koji su s trgovcem protiv kojeg se vodi postupak kolektivne zaštite, sklopili ugovor s nepoštenom ugovornom odredbom. To znači da se potrošač u individualnom sporu može pozvati na utvrđenje da je ugovorna odredba nepoštena i u odnosu na njega ta odredba ga ne obvezuje.

10. Isto tako, neodlučno je pozivanje na činjenicu da je ugovor ispunjen. Odlučno je, je li ugovor sklopljen u razdoblju za koje je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno (u izreci) razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi, a što predmetni ugovor je, pa s obzirom na posljedice takvog utvrđenja, potrošač uživa zaštitu od nepoštene odredbe, i to sukladno posebnim odredbama potrošačkog prava. Nakon odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošač ima pravo zahtijevati od suda da se urede posljedice nepoštenih ugovornih odredbi. Tako je i u ovom predmetu tužitelj zahtijevao, a sud pružio pravnu zaštitu. Naime, jedna od posljedica neobvezujuće prirode nepoštene odredbe je pravo potrošača za naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe. Isplatom neosnovano plaćenih iznosa uspostavlja se ravnoteža između prava i obveza strana iz ugovora. U hrvatskom pravnom sustavu ne postoje posebne norme koje reguliraju postupak restitucije i samu restituciju kod pružanja zaštite potrošaču od nepoštenih odredbi, pa se primjenjuju opća pravila ZOO. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Pri vraćanju se primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove, sukladno odredbama članaka 1111. do 1120. ZOO. Vraća se sve ono što je neosnovano stečeno, ako je predmet obveze u novcu, isti broj novčanih jedinica u istoj valuti u kojoj je nastalo stjecanje bez osnove te se plaćaju zatezne kamate od dana stjecanja.

11. Nadalje, odredbom članka 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005. - dalje: ZOO) propisan je pojam ugovora o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

12. Valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, međutim, ona nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču jer je, kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen, neodvojivo povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovornog tečaja CHF prema kuni na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora - novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja.

13. Prema tome, prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze a na temelju kojih on može ocijeniti osobito ukupnu cijenu svog kredita. To, uz ostalo, uključuje informiranje o tome da potrošač snosi rizik od pada valute u kojoj ostvaruje dohodak a što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i s tim povezane rizike zajma u stranoj valuti.

14. Pritom, nije dostatno da je odredba samo gramatički razumljiva nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora, nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute ili kamatna stopa može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute i kamatne stope, a taj rizik promjene mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga banka, kao pružatelj usluge, mora iznijeti mogućne promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti tako da potrošač ima stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer je pravodobna informacija pružena prije sklapanja ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe pristupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.

15. Pored navedenog, navedene odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, suprotne su odredbi članka 4. ZOO kojom je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti. Navedenim načinom ugovaranja tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena prebacio na tužitelja, narušivši time ugovornu ravnotežu.

16. Nadalje, valja navesti kako su sudovi u presudama donesenim u sporovima radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da potrošača nisu informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, da potrošači nisu mogli imati utjecaj (reklamacijom) na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita.

17. Odlukama U-III-2521/2015 i dr. od 13. prosinca 2016. ("Narodne novine", br. 123/16.) i U-III-4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021. Ustavni je sud Republike Hrvatske odbio ustavne tužbe tuženih banaka protiv navedenih presuda. U kolektivnom sporu sudovi su zaključili da osporene ugovorne odredbe o kojima se nije moglo pojedinačno pregovarati, niti su prosječnom potrošaču razumljive uslijed izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz tržišne komunikacije davale banke, uzrokuju znatnu neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama (točka 19.2. odluke broj: U-III-4150/2019 i dr. od 3. veljače 2021.). Iz navedenog proizlazi da su u kolektivnom sporu, na temelju tamo izvedenih prikladnih dokaza, pravomoćno utvrđene sljedeće okolnosti: (ne)razumljivost osporenih ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke; (ne)mogućnost pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju; te posljedično tome postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama (tako Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-3581/2021 od 30. lipnja 2022.).

18. U posebnoj parnici koju osobno pokrene potrošač moguće je dokazivati je li tužitelju u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile u konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) na drugi način dana odgovarajuća obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovorenih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da li je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Naime, prvostupanjski sud je izveo predložene dokaze koje je tuženik predložio tijekom postupka. Kraj činjenice da je, na sporne okolnosti sud proveo predložene dokaze koje je pravilno ocijenio u smislu odredbe članka 8. ZPP, s kojom ocjenom se slaže i ovaj viši sud, prvostupanjski sud se nije nekritički pozvao isključivo na utvrđenja iz kolektivnog spora.

19. Prema odredbi članka 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom članka 1111. stavka 1. i 2. ZOO propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

20. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva (članak 1115. ZOO).

21. S obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata, u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka.

22. Pravilno je ocijenjen neosnovanim i prigovor zastare tražbine, jer se radi o restitucijskom zahtjevu prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, na temelju članka 323. stavka 1. ZOO. Kao posljedica utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba ugovora, zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, kako je to zaključio Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 30. siječnja 2020. Prema odredbi članka 245. stavaka 1., 3. i 6. ZOO, zastara nakon prekida počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru i navršava se za onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta. S obzirom na pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je na temelju presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 7129/2013 u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupila - 13. lipnja 2014., te pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je na temelju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nastupila - 14. lipnja 2018., dok je tužba podnesena 13. lipnja 2019. dakle u zakonskom roku od pet godina, pa prigovor zastare nije osnovan.

23. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja pravilnom je primjenom materijalnog prava prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku isplatiti tužitelju utuženi iznos sa zateznim kamatama tekućim od trenutka stjecanja svakog pojedinog anuiteta od strane tuženika do isplate, a na temelju odredaba članka 323. stavka 1. ZOO, članka 1111. i članka 1115. ZOO.

24. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP, budući da je tužitelj uspio u sporu u cijelost. Naime, omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva u skladu s člankom 154. stavkom 2. ZPP. Točkom I. pobijanog rješenja je utvrđeno da je tužba djelomično povučena, međutim člankom 158. ZPP propisana su posebna pravila za naknadu parničnih troškova u slučaju povlačenja tužbe te se u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva ne može primijeniti odredba članka 154. stavka 2. ZPP. Ujedno se ističe da tuženik nije u roku određeno postavio zahtjev za nadoknadu troškova postupka u odnosu na povučeni dio zahtjeva što je bio dužan u skladu s člankom 164. stavkom 2. i 8. ZPP u vezi s člankom 158. stavkom 1. ZPP. Dakle, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja trebao dosuditi razmjeran trošak.

25. Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP, odlučiti kao u izreci ove presude te temeljem članka 380. točke 2. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

26. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio, te je stoga valjalo, u skladu s člankom 154. stavku 1. i članku 166. stavku 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor