Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4786/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i suca izvjestitelja, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆAN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Brankici Šola, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Mariju Depolu, odvjetniku u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Ljubuški, Bosna i Hercegovina, Nikole Kordića bb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj Pn-93/2019-48 od 3. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj Pn-93/2019-48 od 3. srpnja 2024. pod točkom I. stavak 1. izreke i točkom I. stavak 2. izreke.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj Pn-93/2019-48 od 3. srpnja 2024. pod točkom II. stavak 1. izreke.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj Pn- 93/2019-48 od 3. srpnja 2024. pod točkom III. izreke, i rješava:

1. Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547, nadoknaditi tužiteljici ĆAN, [adresa], Poslovna [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.742,41 EUR, zajedno s zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.758,56 EUR.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji u prihvaćenom dijelu glasi:

"1. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 1.900,55 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, tekućom od 29.10.2015. godine do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici na ime imovinske štete u vidu troškova za tuđu pomoć i njegu iznos od 925,05 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03.srpnja 2024. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice koji u odbijajućem dijelu glasi:

"1. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici na ime neimovinske štete iznos od 2.081,07 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, tekućom od 29.listopada 2015., do isplate.

2. Dužan je tuženik plaćati tužiteljici na ime imovinske štete za tuđu pomoć na ime trajno povećanih potreba-mjesečne rente, iznos od 71,67 eura/ 540,00 kn počevši od 01.06.2015. pa ubuduće do svakog 15. -og u mjesecu, dospjele obroke odjednom, sa zakonskom zateznom kamatom, na dospjele a neisplaćene mjesečne obroke, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29.st.2.ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema Eskontnoj stopi Hrvatske Narodne Banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena u roku od 15 dana."

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

2. Protiv točke I. stavak 1. i 2. prvostupanjske presude i točke III. prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ističe da je u mirnom postupku za naknadu štete tužiteljici isplatio iznos od 20.669,45 EUR, a time u cijelosti namirio tužiteljicu s osnove predmetnog štetnog događaja. Tuženik posebice ističe kako je prvostupanjski sud previsoko odmjerio naknadu štete po kriteriju pretrpljenog straha u predmetnom štetnom događaju, a radi čega je neosnovano dosudio naknadu štete po tom kriteriju. Kada bi prvostupanjski sud pravilno odmjerio naknadu u skladu sa strahom kojeg je pretrpjela tužiteljica, tuženik smatra da bi tada prvostupanjski sud došao do zaključka da je tužiteljica u potpunosti namirena u mirnom postupku za naknadu štete. S obzirom na navedeno, tuženik smatra da je tužiteljica trebala biti u cijelosti odbijena sa tužbenim zahtjevom. Nadalje, kako je, u smislu žalbenih navoda tuženika, tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, tuženik smatra da je tužiteljica dužna nadoknaditi prouzročeni parnični trošak tuženiku. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti te obveže tužiteljicu da nadoknadi parnični trošak tuženiku. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR.

3. Protiv točke II. stavak 1. prvostupanjske presude i točke III. prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tužiteljica smatra da prvostupanjski sud, prilikom ocjenjivanja naknade neimovinske štete, ne smije primijeniti isključivo kriterij medicinske posljedice u predmetnom štetnom događaju. Osim medicinskih posljedica, prvostupanjski sud je morao uzeti u obzir i druge činjenice i okolnosti koje utječu na iznos naknade neimovinske štete, a te okolnosti su i dob i zanimanje oštećenika te promjene u kvaliteti života koje oštećenik trpi radi posljedica u predmetnom štetnom događaju. Tužiteljica je, u vrijeme nastanka štetnog događaja, imala svega 41 godinu života. U vrijeme nastanka štetnog događaja, njezina djeca su bila malodobna (starija kći je imala 14 godina, sin je imao 10 godina, a najmlađa kći svega 3 godine). Tužiteljica je preživjela ogroman strah u trenutku nastanka štetnog događaja, tj. u trenutku prometne nezgode jer se u automobilu nalazilo uz tužiteljicu svo troje malodobne djece koja su tom prilikom također ozlijeđena. Od trenutka nezgode, tužiteljica više nije bila u stanju odgajati svoju djecu kao što je činila do tada jer su joj teške ozljede u cijelosti promijenile život i ugrozile kvalitetu istog. Naime, nakon prometne nezgode, tužiteljica se morala liječiti više od dvije godine i brinuti se isključivo o svome zdravlju, a čari majčinstva morala je prepustiti drugima. Dakle, tužiteljica je bila zakinuta što se tiče kvalitete njezinog privatnog života, kao što su i djeca i suprug tužiteljice također zakinuti za kvalitetan, lijep i suradljiv obiteljski život svih članova obitelji zajedno. Nadalje, tužiteljica ističe da je fakultetski obrazovana osoba, a radi predmetnog štetnog događaja je zakinuta i u profesionalnom razvoju, budući da od doživljene nezgode nije zaposlena jer je u konstantnom anksiozno-depresivnom stanju. Naposljetku, tužiteljica se bavila sportom (skijanjem), a što joj je predstavljalo veliko zadovoljstvo. Međutim, radi štetnog događaja, tužiteljica se više ne može baviti sportom, a što također predstavlja povredu prava osobnosti. Uzevši u obzir sve navedene okolnosti, tužiteljica smatra da prvostupanjski sud neosnovano odbio tužiteljicu sa preostalim iznosom za isplatu neimovinske štete u iznosu od 2.081,07 EUR. Nadalje, tužiteljica ističe kako je prvostupanjski sud neosnovano odbio zahtjev tužiteljice u zahtjevu da se provede dokazno sredstvo vještačenja po liječniku neurologu. Tužiteljica je, u tijeku postupka, predložila novo vještačenje po liječniku neurologu, budući da je bila nezadovoljna vještačenjem liječnika neurokirurga Mire Jurinovića i dopunom njegovog vještačenja, ali je sud odbio njezin prijedlog za provođenjem novog vještačenja. Tuženica prigovara i odluci o troškovima postupka, navodeći da joj je, ako bi uspjela u svojoj žalbi, potrebno dosuditi u cijelosti pripadajući parnični trošak. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a koji sud će izvesti novo vještačenje po vještaku neurološke struke. Podredno predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 4.910,74 EUR na ime neimovinske štete u iznosu od 3.981,68 EUR (pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah, smanjenje životne aktivnosti, naruženje) i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege u iznosu od 925,05 EUR, zajedno sa zateznom kamatom, a koja šteta je nastala frontalnim sudarom vozila kojim je upravljala tužiteljica i vozila kojim je upravljao ĆA, uslijed čega je tužiteljica zadobila teške tjelesne ozljede.

6.1. Osim neimovinske štete radi povrede prava osobnosti i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, tužiteljica je potraživala i naknadu u obliku novčane rente radi trajno povećanih potreba tuđe pomoći, a koja naknada bi se plaćala mjesečno. Tužiteljica je potraživala s te osnove iznos od 71,67 EUR, s time da bi plaćanje naknade započelo od 1. lipnja 2015. pa nadalje, svakog 15-tog dana u mjesecu.

6.2. Prvostupanjski sud je usvojio zahtjev tužiteljice na ime neimovinske štete u iznosu od 1.900,55 EUR (pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah, smanjenje životne aktivnosti, naruženje) i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege u iznosu od 925,05 EUR, dok je odbio zahtjev tužiteljice na ime neimovinske štete u preostalom zatraženom iznosu od 2.081,07 EUR. Prvostupanjski sud je odbio i zahtjev tužiteljice za isplatu naknade u obliku novčane rente radi trajno povećanih potreba tuđe pomoći u iznosu od 71,67 EUR mjesečno.

7. U predmetnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je, dana 18.svibnja 2012., došlo do prometne nezgode na način da je ĆA izgubio nadzor nad vozilom kojim je upravljao i u zavoju prešao na suprotni kolnički trak, a uslijed čega je došlo do frontalnog sudara sa vozilom kojim je upravljala tužiteljica ĆMA

- da je, zbog posljedica koje je pretrpjela u predmetnom štetnom događaju, tuženik isplatio tužiteljici iznos od 20.699,45 EUR

- da je tužiteljica, u predmetnom štetnom događaju, zadobila sljedeće ozljede: prijelom kirurškog vrata lijeve nadlaktične kosti, prijelom akromijalnog nastavka lijeve lopatice, otvoreni prijelom lijeve podlaktice prvog stupnja, prijelom desne nadlaktične kosti, nagnječenje unutarnjeg kondila lijeve bedrene kosti, tri manje rane na licu i ozljedu desnog radijalnog živca

- da su kod tužiteljice, radi zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju, zaostale trajne posljedice koje se očituju u ograničenju svih poslova vezanih kod upotrebe lijeve ruke

- da je tužiteljici umanjena životna aktivnost u omjeru od 24%

- da je tužiteljica pretrpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednje jakog intenziteta u trajanju od 15 dana i lakog intenziteta u trajanju od 217 dana

- da je tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede u trajanju od 2-3 minute, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 7 dana i sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 4 tjedna

- da će tužiteljica trpjeti strah blagog intenziteta cijeli život zbog ograničenja u svakodnevnom životu

- da je tužiteljici bila potrebna pomoć i njega druge osobe od ukupno 383 sata (u razdoblju od 21. lipnja do 19. srpnja 2012. po 3 sata dnevno, tj. ukupno 84 sata, u razdoblju od 20. srpnja do 30. studenoga 2012. po dva sata dnevno, tj. ukupno 266 sati, u razdoblju od 13. rujna do 5. listopada 2013., po jedan sat dnevno, tj. ukupno 22 sati, u razdoblju od 20 .svibnja do 31. svibnja 2014. po jedan sat dnevno, tj. ukupno 11 sati)

- da su kod tužiteljice, radi predmetnog štetnog događaja, vidljivi postoperacijski ožiljci dugi cca 10-15 cm, i to na lijevom ramenu i nadlaktici, na lijevoj podlaktici i na desnoj nadlaktici, a koji ožiljci predstavljaju naruženje većeg stupnja i koje je vidljivo kada tužiteljica nosi odjeću kratkih rukava

- da kod tužiteljice, radi predmetnog štetnog događaja, nije došlo do trajnog oštećenja živca radialisa

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio u pobijanom dijelu nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14

- dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. U tijeku prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka među strankama nije bio sporan nastanak štetnog događaja niti odgovornost tuženika za štetu koju je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju.

10. Među strankama je sporna visina pretrpljene štete u predmetnom štetnom događaju. Naime, tuženik smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužiteljici kada joj je, prije pokretanja predmetnog parničnog postupka, isplatio iznos od 20.699,45 EUR. S druge strane, tužiteljica smatra da tom isplatom nije u cijelosti namirena, a radi čega je i pokrenula predmetni parnični postupak. Nadalje, tužiteljica smatra da je u prvostupanjskom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje u pogledu trajnog smanjenja životne aktivnosti radi ozljede oštećenja živca radialisa, a radi čega je potrebno provesti novo vještačenje po vještaku neurologu.

11. Iz nalaza i mišljenja dr. Mire Jurinovića, sudskog vještaka za neurokirurgiju, od dana 12. studenog 2019. (list 170-173 spisa) proizlazi da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju oštećen živac radialis. Međutim, vještak smatra da tužiteljica ne trpi trajne posljedice radi te ozljede. Naime, u medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu ne postoje klinički znaci temeljem kojih bi se donio zaključak o oštećenju živca radialisa koje je rezultiralo trajnom posljedicom – parezom. Pritom ističe kako je tužiteljica odlazila na specijalno liječenje u Specijalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju Biokovka u Makarskoj, a koje liječenje je bilo iscrpno i koje je trajalo više mjeseci 2012. i idućih godina, a to liječenje je potkrijepljeno s deset nalaza specijalista za fizikalnu medicinu iz 2012., 2014., 2015. i 2016., a u kojima nema pisanog traga o oštećenju živca radialisa desno. Dakle, vještak zaključuje da nije ostala trajna posljedica nakon nagnječenja živca radialisa desno pri zadobivenoj frakturi desne nadlaktične kosti, budući da se u specijalističkim nalazima specijalista za fizikalnu medicinu i neurologa ne bilježi motorički deficit za desnu podlakticu i desnu šaku, a iz čega da proizlazi kako nije ostala trajna posljedica nakon oštećenja živca radialisa u vidu nagnječenja, zadobivenog pri prijelomu desne nadlaktične kosti u predmetnom štetnom događaju. Registrirana EMNG oštećenja su se odnosila na senzorne niti živca (niti odgovorne za osjet), ali ne i na motorne niti živca radialisa, a oštećenje tjelesnog zdravlja se ne može cijeniti po osnovi oslabljenog osjeta.

11.1. Tužiteljica je prigovarala nalazu i mišljenju dr. Jurinovića na ročištu održanom dana 5. ožujka 2020. (list 183 - 185 spisa), navodeći da doktor Jurinović nije izvršio klinički pregled tužiteljice, premda je riječ o teškom slučaju u kojem je tužiteljica doživjela niz teških tjelesnih ozljeda. Tužiteljica smatra da je nemoguće da kod nje nije zaostala trajna posljedica nakon nagnječenja živca radialisa, a kako je to zaključio dr. Jurinović. Tuženik nije prigovarao nalazu i mišljenju dr. Jurinovića.

11.2. Vještak Miro Jurinović se, podneskom od 11. ožujka 2024. (list 239-242 spisa), očitovao na prigovore tužiteljice te na taj način nadopunio svoj nalaz i mišljenje. Ističe kako je obavio klinički pregled tužiteljice u Zavodu za neurokirurgiju, Ambulanti za neurokirurgiju. Ističe da su motoričke funkcije desne ruke tužiteljice uredne i da nema kliničkih znakova oštećenja živca radialisa, a da je i ostali neurološki pregled u granicama normale. Navodi da se na primjeru tužiteljice može zaključiti da je moguće da nakon nagnječenja živca nema trajnih posljedica, jer je operacijsko liječenje uspješno odrađeno i živac je oslobođen od pritiska. Zaključno, vještak ostaje pri svom ranije pisanom nalazu kako kod tužiteljice nije trajno preostalo oštećenje s neurokirurškog stajališta i nije umanjena životna funkcija, budući da je živac radialis uredan.

11.3. Tužiteljica je, podneskom od 14. svibnja 2024. (list 254-255 spisa), izjavila da ostaje kod svojih prigovora na nalaz i mišljenje dr. Jurinovića. Tužiteljica ističe kako osjeća trnce u rukama godinama nakon nastanka štetnog događaja, a što ukazuje na oštećenje živčanog sustava. Tužiteljica je predložila novo vještačenje po vještaku neurologu, smatrajući kako je on kompetentniji utvditi oštećenje živaca u odnosu na vještaka neurokirurga.

11.4. Na ročištu održanom dana 16. svibnja 2024. godine, prvostupanjski sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem vještačenja po vještaku neurologu jer je vještak Miro Jurinović dao svoj nalaz i mišljenje i sa neurološkog aspekta.

11.5. Tužiteljica u žalbi prigovara takvoj odluci prvostupanjskog suda, smatrajući da je prvostupanjski sud trebao provesti vještačenje po vještaku neurologu.

11.6. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, nalaz i mišljenje vještaka Mire Jurinovića je stručan, jasan, obrazložen, sačinjen u skladu sa pravilima struke i sukladno čl. 258 st. 1. ZPP-a. Vještak Jurinović je u svome nalazu logično i uvjerljivo objasnio zašto tužiteljici nije trajno oštećen živac radialis, a radi čega ga ovaj sud prihvaća kao vjerodostojan dokaz. Slijedom navedenog, nije osnovan žalbeni navod tužiteljice da je potrebno provesti novo vještačenje po vještaku neurologu.

12. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., dalje: ZOO).

13. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Među strankama nije sporno da je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 20.699,45 EUR na ime posljedica koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju.

15. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je pravilno procijenio iznos pravične novčane naknade od 22.600,00 EUR. U odnosu na žalbu tužiteljice, valja napomenuti da su prilikom ocjenjivanja pravične novčane naknade, osim pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha, smanjenja životne aktivnosti tužiteljice od 24% i naruženja većeg stupnja koje je vidljivo trećima, svakako uzete u obzir i posljedice koje tužiteljica trpi u svom privatnom životu. Tužiteljica je u vrijeme predmetnog štetnog događaja imala 41 godinu. Radi pretrpljenih ozljeda nije mogla primjereno sudjelovati u odgoju svoje djece, tj. bila je onemogućena u ostvarivanju kvalitetnog obiteljskog života. Kod tužiteljice su, radi zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju, zaostale trajne posljedice koje se očituju u ograničenju svih poslova vezanih kod upotrebe lijeve ruke. Kod tužiteljice je, radi predmetnog štetnog događaja, prisutan stalno flotirajući strah, osjećaj manjka energije, zadovoljstva i interesa, a često se javlja osjećaj umora i kod najmanjih napora, što utječe na mogućnost profesionalnog napredovanja tužiteljice. Opisane psihičke smetnje će trajati cijeli život i u značajnoj mjeri će ograničavati svakodnevno funkcioniranje tužiteljice (osobno, emocionalno i socijalno). Kada se sve navedeno uzme u obzir, naknada od 22.600,00 EUR predstavlja primjerenu satisfakciju u odnosu na sve posljedice koje su tužiteljici nastale u predmetnom štetnom događaju.

16. Kada se od pravične novčane naknade u iznosu od 22.600,00 EUR oduzme iznos od 20.699,45 EUR koji je tuženik isplatio tužiteljici u mirnom postupku radi naknade štete, proizlazi da je tužbeni zahtjev na ime neimovinske štete osnovan u iznosu od 1.900,55 EUR, dok nije osnovan u iznosu od 2.081,07 EUR, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

17. Dakle, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, uzimajući u obzir narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju (fizičke bolove, pretrpljeni strah, smanjenje životne aktivnosti u iznosu od 24%, naruženje), dob tužiteljice, posljedice koje ona trpi u svom privatnom životu te činjenicu da je tuženik već platio tužiteljici iznos od 20.699,45 EUR, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.900,55 EUR, sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO. U odnosu na više zatraženi iznos od 2.081,07 EUR, prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev.

18. Nadalje, s obzirom na to da je, radi predmetnog štetnog događaja, tužiteljici bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od ukupno 383 sati, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik dužan tužiteljici isplatiti naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 925,05 EUR, tj. 2,42 EUR po satu, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO.

19. S obzirom na sve navedeno, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika usmjereni na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva u pogledu neimovinske štete i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, a nisu osnovani ni žalbeni navodi tužiteljice usmjereni na odbijajući dio tužbenog zahtjeva u pogledu neimovinske štete (točka I. i II. izreke drugostupanjske presude).

20. Međutim, žalba tužiteljice je osnovana u pogledu odluke o troškovima postupka, tj. točke III. izreke prvostupanjske presude.

20.1. Naime, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 4. ZPP-a, ocijenivši da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, a radi čega je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove.

20.2. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, stranke nisu uspjele u približno jednakim dijelovima, a radi čega je potrebno primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a koja propisuje postupanje kada svaka stranka djelomično uspije u parnici. Također treba napomenuti da se prilikom određivanja uspjeha u parnici razmatra uspjeh u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva (kvalitativan i kvantitativan uspjeh).

20.3. Tužiteljica je kvalitativno (u pogledu osnove) uspjela u sporu s 100%, budući da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja.

20.4. U odnosu na uspjeh u pogledu visine tužbenog zahtjeva, potrebno je odrediti točnu visinu odbijajućeg dijela koji se odnosi na plaćanje novčane rente radi trajno povećanih potreba tuđe pomoći u iznosu od 71,67 EUR mjesečno. Prema članku 36. ZPP-a, ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa se po njihovu zbroju, ali najviše do iznosa koji odgovara zbroju davanja za vrijeme od pet godina. Budući da tužbeni zahtjev glasi na trajno plaćanje novčane rente, primjenom odredbe čl. 36. ZPP-a, potrebno je odrediti zbroj davanja mjesečne rente u iznosu od 71,67 EUR za vrijeme od 5 godina, a taj zbroj iznosi 4.300,20 EUR (71,67 EUR x 12 mjeseci x 5 godina). Dakle, visina odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva u pogledu novčane rente iznosi 4.300,20 EUR.

20.5. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu od 2.825,60 EUR (1.900,55 EUR u pogledu neimovinske štete + 925,05 EUR u pogledu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu), a nije osnovan u iznosu od 6.381,27 EUR (2.081,07 EUR u pogledu neimovinske štete + 4.300,20 EUR u pogledu novčane rente), tužiteljica je kvantitativno uspjela u sporu s 30,69%, a tuženik s 69,31%.

20.6. Konačni uspjeh stranaka u sporu je taj da je tužiteljica uspjela s 65,35%, a tuženik s 34,65%. Primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, kada se uspjeh tužiteljice oduzme s uspjehom tuženika (65,35% - 34,65% = 30,70%), tužiteljica ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 30,70%, dok tuženik nema pravo na naknadu troška.

20.7. S obzirom na navedeno, potrebno je preinačiti odluku o troškovima postupka na način da se odluči o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka.

21. Tužiteljica potražuje naknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.500,97 EUR, sukladno troškovniku predanom na ročištu dana 16. svibnja 2024. godine (list 269 spisa), i to: iznos od 3.625,00 EUR na ime troškova za rad odvjetnika te iznos od 875,67 EUR na ime predujmova položenih za izvođenje dokaza (vještačenja).

21.1. Temeljem čl. 154. st 2., čl. 155. ZPP i čl. 166. st. 2. ZPP, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23), odlučeno je o zahtjevu tužiteljice za naknadom parničnog troška. Tužiteljica ima pravo na naknadu sljedećeg troška parničnog postupka:

- trošak sastava tužbe od 21. svibnja 2015. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7.1

- trošak sastava odštetnog zahtjeva od 24. listopada 2014. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr 32.1. u svezi s Tbr. 7.1.

- trošak sastava dvaju podnesaka od 29. travnja 2019. i 14. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr 8.1. (2 x 200,00 EUR = 400,00 EUR

- trošak sastava četiri podneska od 30. listopada 2015., 14. lipnja 2019., 22. ožujka 2021. i 7. ožujka 2024. u iznosu od 50,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr 8.4. (4 x 50,00 EUR = 200,00 EUR)

- trošak zastupanja na šest ročišta održanima dana 12. studenog 2015., 8. lipnja 2018., 18. travnja 2019., 15. svibnja 2019., 5. ožujka 2020. i 16. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr 9.1. (6 x 200,00 EUR = 1.200,00 EUR)

- trošak zastupanja na ročištu održanom dana 25. travnja 2018. u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr 9.5.

Sveukupno je riječ o iznosu od 2.250,00 EUR, uvećano za PDV od 25% prema Tbr 46., što iznosi 2.812,50 EUR. Tužiteljica ima pravo i na naknadu troška koje je imala u pogledu položenih predujmova za provođenje medicinskih vještačenja u iznosu od 875,67 EUR jer su ti troškovi bili potrebni za vođenje ovog postupka.

21.2. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška sastava podneska od 12. lipnja 2019. Naime, tužitelj u navedenom podnesku obavještava prvostupanjski sud o radnji plaćanja predujma za izvođenje dokaza, a koju činjenicu prvostupanjski sud može provjeriti putem računovodstva suda. S obzirom na navedeno, trošak sastava tog podneska nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP- a. Nadalje, tužiteljici je priznat trošak sastava četiri podnesaka od 30. listopada 2015., 14. lipnja 2019., 22. ožujka 2021., 7. ožujka 2024., ali u manjem iznosu od traženoga. Naime, predmetnim podnescima se isključivo navodi da je dostavljena nova medicinska dokumentacija tužiteljice, dok isti ne sadrže obrazložene činjenične ili pravne navode, a radi čega se trebaju smatrati kao ostali podnesci u smislu Tbr. 8.4.

21.3. Međutim, određivanje odvjetničkog troška u iznosu od 2.812,50 EUR podrazumijeva da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 30,70 %, a pri čemu je potrebno razmjerno sniziti priznati odvjetnički trošak s 2.812,50 EUR na 863,44 EUR, dok trošak predujma za medicinska vještačenja u iznosu od 875,97 EUR nije potrebno sniziti. Naime, u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2024., poslovni broj: Rev-1312/2024-2). Dakle, tuženik je u obvezi nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.742,41 EUR i zahtjev tužiteljice je u tom iznosu osnovan, dok je zahtjev za naknadu troška u preostalom iznosu od 2.758,56 EUR valjalo odbiti (točka III. stavak 1. i 2. drugostupanjske odluke).

21.4. Tužiteljica potražuje i ima pravo i na zatezne kamate koje teku na iznos priznatih troškova postupka od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, tj. od dana donošenja ove drugostupanjske odluke, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

22. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te primjenom odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude. Nadalje, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao djelomično neosnovanu te primjenom odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke drugostupanjske presude. Naposljetku, valjalo je djelomično usvojiti žalbu tužiteljice te primjenom odredbe iz članka 373. stavak 3. ZPP-a odlučiti kao u točki III. stavku 1. i 2. izreke drugostupanjske presude.

23. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevima tuženika i tužiteljice za naknadu troška nastalog povodom njihovih žalbi. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav žalbe, budući da sa žalbom nije uspio (točka IV. izreke drugostupanjske presude). Tužiteljica je također odbijena sa zahtjevom za naknadu troška za sastav žalbe, budući da je sa žalbom uspjela samo djelomično u pogledu troška parničnog postupka kao sporednog potraživanja. (točka V. izreke drugostupanjske presude).

U Zagrebu, 1. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić