REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5152/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Križanec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene OTP banke d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, koju zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužene protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-614/2023-2 od 6. rujna 2024., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4902/2020-25 od 27. ožujka 2023., u sjednici održanoj 1. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je naznačila pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
2.1. Uz to se pozvala i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
5. U pogledu naznačenih pravnih pitanja kojim smjera na pitanje tzv. negativne tečajne razlike – a (naglašava se sljedeće polazište) polazeći od toga da sudovi nisu utvrdili, niti je tužena uz prijedlog za dopuštenje revizije dostavila dokaze (čl. 387. st. 3. ZPP) da bi kakav zahtjev u tom smislu tužena postavila (dakle, nije postavila materijalnopravni prigovor prijeboja, procesni prigovor radi prebijanja niti protutužbu) – za zaključiti je da je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci u skladu s recentnijom sudskom praksom – odlukom revizijskog suda poslovni broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023.
6. Zato je prijedlog za dopuštenje revizije, u pogledu postavljenih pravnih pitanja, valjalo odbiti, na temelju čl. 389.b st. 1. ZPP, dakle, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
O prijedlogu podnesenom u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
7. Tužena u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda nižestupanjski sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije i/ili čl. 29. st. 1. Ustava.
8. Glede navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
8.1. Iz dijelova spisa dostavljenih uz prijedlog za dopuštenje revizije proizlazi da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženoj bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Ne proizlazi iz dostavljenih dijelova spisa da u svojim presudama nižestupanjski sudovi nisu odgovorili na sve odlučujuće navode. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje (niti na razini vjerojatnosti) na zaključak da tužena nije imala pravično suđenje.
9. Ostaje neobrazloženo, a sasvim sigurno i nedokazano (čak niti na razini vjerojatnosti) u čemu bi se očitovala povreda prava na jednakost svih pred zakonom. Ništa ne ukazuje niti na vjerojatnost diskriminacije, a čak ni sama tužena u prijedlogu ne konkretizira o diskriminaciji na kojoj diskriminatornoj osnovi bi se radilo.
10. Nije učinjena vjerojatnim niti povreda temeljnog prava na uživanje vlasništva, jer ništa ne ukazuje da je tuženoj oduzeto pravo za to predviđenim postupovnim sredstvima (gore navedeni prigovori ili protutužba) zahtjeva ostvarenje tog svog pravo, o kojem bi se (da su ti prigovori ili protutužbeni zahtjev bili istaknuti) meritorno odlučivalo u postupku.
11. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojem se poziva na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo je, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
Zagreb, 1. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
