REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2195/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Meri Blaslov Pavasović, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Lesnina H d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 106, kojega zastupa punomoćnik Andreja Kožar, odvjetnica u Zagrebu, radi otkaza, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskoga suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-1/2025-2 od 13. siječnja 2025. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-859/2018-84 od 8. studenoga 2024., na sjednici 1. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke citirane u uvodu ove odluke.

2. Na taj prijedlog nije odgovoreno.

3. Prijedlog nije osnovan.

4. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) u svezi odredbe čl. 400. ZPP utvrđeno je da je predlagatelj naznačio pitanje:

"U situaciji kada se tužitelj kao tuženikov radnik koristio pravom na prekid rada iz odredbe čl. 134. st. 4. i st. 5. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17,98/19 – dalje ZoR) a za koji prekid rada je kasnijom pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da nije postojala krivnja tuženika kao poslodavca; dali tužitelj ima pravo od tuženika kao poslodavca u tom slučaju potraživati naknade plaće i za vrijeme trajanja takvog prekida rada?".

5. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužiteljice za isplatom naknade plaće za vrijeme prekida rada krivnjom poslodavca. U nižestupanjskom postupku utvrđeno je da je prvotno tužiteljici otkazan ugovor o radu 27. travnja 2016. te da je ta odluka o otkazu pravomoćno utvrđena nedopuštenom. Potom da je tuženik pozvao tužiteljicu da se vrati na rad, te je u konačnosti donesena nova odluka o otkazu ugovora o radu 19. lipnja 2018., gdje je 2. srpnja 2018. (dan uručenja odluke) prestao radni odnos. Tužiteljici je dosuđena naknada plaće za taj period od otkaza ugovora 2. svibnja 2016. pa do 2. srpnja 2018., što je dan dostave nove odluke o otkazu o radu. Dakle, tužiteljici je dosuđena naknada plaće koju bi ostvarila kod tuženika kao poslodavca da nije bilo nedopuštene odluke o otkazu, sve do nove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu – 2. srpnja 2018.

6. Prema sadržaju prvostupanjske odluke tuženik je podnio prijedlog za ponavljanje postupka navodeći da je tužiteljici dosuđena naknada plaće za mjesec lipanj i srpanj 2018. a da na to nema pravo jer da je radni odnos prestao 19. lipnja 2018., te da je pravomoćno odbijen njezin zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu od 19. lipnja 2018., - (datum pravomoćnosti 17. svibnja 2023.), koju novu činjenicu nije mogao isticati u ranijem tijeku postupka.

7. Naglašava se da je u postupku utvrđeno da je tužiteljici otkazan ugovor o radu s danom 2. srpnja 2018., uručenjem odluke o otkazu, a ne 19. lipnja 2018. kako predlagatelj tvrdi. Stoga naznačeno pitanje nije važno za uspjeh u sporu. To osobito stoga što tuženik naznačenim pitanjem polemizira vezano za korištenje prava na prekid rada (zbog zaštite dostojanstva radnika) za koji prekid tvrdi da je kasnijom odlukom utvrđeno da nije postojala krivnja tuženika kao poslodavca. Naime, prema odredbi čl. 134. st. 9. ZR - ako je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da nije povrijeđeno dostojanstvo radnika, poslodavac može zahtijevati povrat isplaćene naknade iz stavka 6. ovoga članka. Prema onome što je dostavljeno ovom sudu ne proizlazi da je činjenični supstrat prijedloga za ponavljanje postupa naznačena odlučna činjenica iz sadržaja citirane odredbe – da je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da nije povrijeđeno dostojanstvo radnika, već da je pravomoćno odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu iz 2018. Stoga se ocjenjuje da nije riječ o važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385. a. st. 1. ZPP.

8. Slijedom navedenoga prijedlog je odbijen na temelju odredbe čl. 389. b st. 1. ZPP.

Zagreb, 1. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug