Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1909/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i suca izvjestitelja, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176 zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Pn- 418/2020-23 od 20. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Pn-418/2020-23 od 20. ožujka 2023. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 1.327,22 EUR i pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog postupka za iznos od 2.082,17 EUR, i sudi:

1. Nalaže se tuženiku HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, isplatiti tužiteljici ĐO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.327,22 EUR, zajedno s zateznom kamatom tekućom od 26. lipnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 26. lipnja 2020. pa do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, nadoknaditi tužiteljici ĐO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.082,17 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 1. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Pn-418/2020-23 od 20. ožujka 2023. pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 13,54 EUR.

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, nadoknaditi tužiteljici ĐO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak žalbenog postupka u iznosu od 310,94 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 106,18 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja usvojen je tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 929,06 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 26. lipnja 2020. do isplate, dok je odbijen tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 1.327,22 EUR (točka I. prvostupanjske presude). Nadalje, pobijanom presudom usvojen je tužbeni zahtjev na ime naknade imovinske štete u iznosu od 388,34 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, dok je odbijen tužbeni zahtjev na ime naknade imovinske štete u iznosu od 13,54 EUR (točka II. prvostupanjske presude). Naposljetku, pobijanom presudom je naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 103,47 EUR (točka III. prvostupanjske presude).

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 1.327,22 EUR, protiv točke II. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 13,54 EUR te protiv točke III. prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.082,17 EUR, tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica ističe kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica navodi da prvostupanjski sud nije cijenio sve razloge bitne za dosuđivanje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti. Naime, tužiteljica smatra da je prvostupanjski sud isključivo cijenio činjenice koje je utvrdio medicinski vještak (pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah i umanjenje životne aktivnosti od 5%), dok nije cijenio druge činjenice poput dobi tužiteljice (22 godina), neugodnosti koje je tužiteljica imala radi štetnog događaja i činjenicu da tužiteljica, radi predmetnog štetnog događaja, nije položila ispite nužne za upis sljedeće akademske godine. Nadalje, tužiteljica navodi da prvostupanjski sud nije cijenio povećanje Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH. Smatra da joj pripada naknada neimovinske štete u iznosu kako je to zatraženo u tužbi. Što se tiče imovinske štete, tužiteljica smatra kako prvostupanjski sud nije obrazložio zašto je odbio tužbeni zahtjev u pogledu troškova liječenja u iznosu od 13,54 EUR, a koji iznos predstavlja troškove prijevoza iz [adresa] na liječnički pregled u Splitu. Ističe kako su određeni troškovi prijevoza priznati, stoga nije jasno zašto svi troškovi prijevoza nisu priznati. Nadalje, tužiteljica pobija i odluku o troškovima postupka. Navodi da prvostupanjski sud nije cijenio uspjeh tužiteljice u osnovi tužbenog zahtjeva, već isključivo u visini. Dakle, prvostupanjski sud nije cijenio kvalitativan uspjeh tužiteljice, nego samo kvantitativan uspjeh. Tužiteljica predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu njenih žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 417,12 EUR, i to 310,94 EUR za sastav žalbe te 106,18 EUR za trošak sudske pristojbe za žalbu.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu. Ističe da nije osporavao osnovu tužbenog zahtjeva, tj. nije bila sporna njegova odgovornost za predmetni štetni događaj, a kao prilog tome ističe da je tužiteljici u mirnom postupku za naknadu štete isplatio iznos od 1.327,23 EUR (10.000,00 kn). Tuženik osporava isključivo visinu tužbenog zahtjeva. Naime, tuženik smatra da je iznos neimovinske štete koju tužiteljica potražuje suviše visok i nerealan te nije u korelaciji sa ozljedama zadobivenima u štetnom događaju. U bitnome navodi da je prvostupanjski sud dosudio pravilan iznos imovinske i neimovinske štete. Tuženik predlaže odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.658,17 EUR, i to: na ime neimovinske štete u iznosu od 2.256,29 EUR (pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah, smanjenje životne aktivnosti,) i na ime imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege i troškova liječenja u iznosu od 401,88 EUR, zajedno sa zateznom kamatom, a koja šteta je nastala sudarom vozila kojim je upravljala tužiteljica i vozila kojim je upravljao ŽO (osiguranik tuženika), uslijed čega je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede.

6. U predmetnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je, dana 15. prosinca 2019., došlo do prometne nezgode na način da je došlo do sudara vozila kojim je upravljala tužiteljica i vozila kojim je upravljao ŽO (osiguranik tuženika)

- da je, zbog posljedica koje je pretrpjela u predmetnom štetnom događaju, tuženik isplatio tužiteljici iznos od 1.327,23 EUR (10.000,00 kn)

- da je tužiteljica, u predmetnom štetnom događaju, zadobila trzajnu ozljedu vratne kralješnice

- da su kod tužiteljice, radi zadobivene ozljede u predmetnom štetnom događaju, zaostale trajne posljedice koje se očituju u formiranju blage grbe između petog i šestog vratnog kralješka, u umanjenoj pokretljivosti vrata i ukočenosti vrata, te u poteškoćama pri nošenju predmeta težih od 3 kg

- da je tužiteljici umanjena životna aktivnost u omjeru od 5%

- da je tužiteljica pretrpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 2-3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10-15 dana te slabog intenziteta u trajanju od 30 dana

- da je tužiteljica pretrpjela strah jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5-7 dana i slabog intenziteta u trajanju od 15-20 dana, a koji strah je prešao u sekundarni strah u smislu zabrinutosti za ishod liječenja koji je trajao 20 dana

- da je tužiteljici bila potrebna pomoć i njega druge osobe od ukupno 70 sata, tj. 3 sata dnevno u trajanju od dva tjedna te 2 sata dnevno u trajanju od dva tjedna

- da kod tužiteljice nema naruženja

- da je tužiteljica u vrijeme nastanka štetnog događaja imala 22 godine

- da je tužiteljica trpjela neugodnosti u vidu nošenja okovratnika i odlaska na liječnike kontrole i preglede

- da je tužiteljica imala troškove liječenja u vidu troškova prijevoza radi odlaska na liječničke preglede iz [adresa] u [adresa]

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio u pobijanom dijelu nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19

- dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

10. U tijeku prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka među strankama nije bio sporan nastanak štetnog događaja niti odgovornost tuženika za štetu koju je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju. Također nije ni sporno da je tuženik, prije pokretanja predmetnog parničnog postupka, isplatio tužiteljici iznos od 1.327,23 EUR (10.000,00 kn), radi posljedica koje je ona (tužiteljica) pretrpjela u predmetnom štetnom događaju.

11. Među strankama je sporna visina pretrpljene štete u predmetnom štetnom događaju.

12. Osnovan je žalbeni navod tužiteljice da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo prilikom određivanja pravične novčane naknade koja joj pripada s osnove pretrpljene neimovinske štete u predmetnom štetnom događaju.

13. Tužiteljica je u štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Antonija Alujevića, danog na ročištu održanom 4. studenog 2022. (list 60-62 spisa) proizlazi da tužiteljica, prije predmetnog štetnog događaja, nije imala tegobe sa vratnom kralježnicom. Radi predmetnog štetnog događaja, tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 2-3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10-15 dana te slabog intenziteta u trajanju od 30 dana. Nadalje, tužiteljica je trpjela strah jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5-7 dana i slabog intenziteta u trajanju od 15-20 dana, a koji strah je prešao u sekundarni strah u smislu zabrinutosti za ishod liječenja koji je trajao 20 dana. Tužiteljici je umanjena životna aktivnost u omjeru od 5%, a koje umanjenje se očituje u formiranju blage grbe između petog i šestog vratnog kralješka, u umanjenoj pokretljivosti vrata i ukočenosti vrata, te u poteškoćama pri nošenju predmeta težih od 3 kg. Tužiteljici je bila potrebna pomoć i njega druge osobe od ukupno 70 sata, tj. 3 sata dnevno u trajanju od dva tjedna te 2 sata dnevno u trajanju od dva tjedna.

14. Osim navedenih posljedica, valja uzeti u obzir i druge, specifične okolnosti konkretnog slučaja. Naime, tužiteljica je u vrijeme predmetnog štetnog događaja imala 22 godinu. Dakle, riječ je o osobi mlade životne dobi, a radi čega ju smanjenje životne aktivnosti teže pogađa u odnosu na osobu srednje i starije životne dobi. Nadalje, tužiteljica je u tijeku liječenja trpjela neugodnosti u pogledu nošenja okovratnika i odlaska na liječnike kontrole i preglede, a prilikom čega je morala putovati iz [adresa] u [adresa]. Nadalje, tužiteljici je šteta nastala u prometnoj nezgodi, a u kojoj je tužiteljica sudjelovala kao mlad i neiskusan vozač, a radi čega osjeća strah od vožnje. Naposljetku, predmetni štetni događaj je utjecao na redovito ispunjavanje akademskih obveza tužiteljice.

15. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 – dalje u tekstu ZOO)

16. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Uzevši u obzir sve navedene posljedice koje je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju (fizički bolovi, pretrpljen strah, smanjenje životne aktivnosti od 5%), te druge okolnosti slučaja (dob tužiteljice, neugodnosti u liječenju, utjecaj na obrazovanje i druge aspekte života), ali i činjenicu da je tuženik, u mirnom postupku radi naknade štete, isplatio tužiteljici iznos od 1.327,23 EUR, ovaj sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev u pogledu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti osnovan u cijelosti, sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a. Dakle, tužiteljica je osnovano potraživala iznos od 2.256,29 EUR te joj je tužbeni zahtjev trebao biti prihvaćen u cijelosti, a ne samo u iznosu od 929,06 EUR.

18. U pogledu imovinske štete u iznosu od 401,88 EUR, tužiteljica je potraživala iznos od 325,18 EUR radi naknade štete u vidu tuđe pomoći i njege te iznos od 76,71 EUR radi naknade štete u vidu troškova liječenja, tj. troškova prijevoza radi odlaska na liječenje iz [adresa] u [adresa].

19. Prvostupanjski sud je zahtjev u pogledu imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege priznao u cijelosti u iznosu od 325,18 EUR.

20. Što se tiče imovinske štete u vidu troškova liječenja, tj. troškova prijevoza radi odlaska na liječenje iz [adresa] u [adresa], prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev u iznosu od 63,18 EUR, dok je u preostalom iznosu od 13,54 EUR zahtjev odbijen kao neosnovan.

21. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev na ime imovinske štete u iznosu od 13,54 EUR. Naime, tužiteljica je odlazila na liječenje iz [adresa] u [adresa] sedam puta, a trošak [adresa] je specificirala u iznosu cijene autobusne karte u smjeru [adresa]. Kada se uzme u obzir trošak prijevoza te broj odlazaka na liječenje (sedam), proizlazi da je tužiteljica po toj osnovi tražila i više nego što joj pripada, a kako je to zaključio i prvostupanjski sud.

22. Slijedom navedenog, primjenom odredbe iz čl. 373. st. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. stavku 1. izreke te preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tužiteljici dosuđen iznos od 1.327,22 EUR na ime neimovinske štete, a primjenom odredbe iz čl. 368 st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki II. izreke te potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 13,54 EUR na ime imovinske štete.

23. Zbog izmijenjenog uspjeha stranaka u postupku povodom preinačavanja prvostupanjske presude, temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, donesena je odluka o troškovima postupka u točki I. stavku 2. izreke ove drugostupanjske odluke.

24. Tužiteljica je kvalitativno uspjela u sporu s 100%, budući da je tuženik odgovorni za nastanak štetnog događaja. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev osnovan u iznosu od 2.644,63 EUR, a nije osnovan u iznosu od 13,54 EUR, tužiteljica je kvantitativno uspjela u sporu s 99,49%, a tuženik s 0,51%. Konačni uspjeh stranaka u sporu je taj da je tužiteljica je uspjela s 99,75%, a tuženik s 0,25%.

25. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Stoga je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka, sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a.

26. Prvostupanjski sud je priznao kao osnovan sljedeći trošak tužiteljice: odvjetnički trošak u iznosu od 1.741,99 EUR (13.125,00 kn), trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 71,11 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR. Sveukupno je riječ o iznosu od 2.131,64 EUR.

27. S obzirom na to da je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu na način da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, valjalo je tužiteljici dosuditi cjelokupni osnovani trošak parničnog postupka, sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a. Od osnovanog troška tužiteljice u iznosu od 2.131,64 EUR valja oduzeti već dosuđeni iznos od 103,47 EUR, dakle, tužiteljica ima pravo na naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 2.082,17 EUR te je u tom smislu valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka koja se nalazi u točki III. prvostupanjske presude.

28. Tužiteljica potražuje i ima pravo i na zatezne kamate koje teku na iznos priznatih troškova postupka od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, tj. od dana donošenja ove drugostupanjske odluke, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

29. Slijedom navedenog, primjenom odredbe iz čl. 373. st. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. stavku 2. izreke te preinačena je prvostupanjska presuda na način da je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 2.082,17 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove drugostupanjske odluke.

29. Temeljem čl. 154. st 5. ZPP, čl. 155. ZPP i čl 166. st. 2. ZPP, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23), odlučeno je o zahtjevu tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka. S obzirom da je uspjela sa svojom žalbom u pogledu odluke o glavnoj stvari gotovo u cijelosti, dok nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, tužiteljica ima pravo i na naknadu za trošak sastava žalbe protiv prvostupanjske presude u zatraženom iznosu od 310,94 EUR prema Tbr 10.1. i Tbr. 46. U odnosu na zatraženi trošak sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 106,18 EUR, iz stanja spisa proizlazi da tužiteljica nije platila navedenu sudsku pristojbu, a radi čega joj taj trošak ne može biti priznat jer nije niti nastao. Slijedom navedenog, zatraženi trošak žalbenog postupka je osnovan u iznosu od 310,94 EUR, dok nije osnovan u iznosu 106,18 EUR (točka III. i IV. drugostupanjske presude).

U Zagrebu, 1. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić