REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2272/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i mr. sc. Dražena Jakovine članova vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ŠH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice OH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice mlt. CH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zz OH i 4. tužitelja MH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Krešimiru Škarica, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB 94472454976, zastupan po punomoćniku Davoru Bubalo, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-762/2023-3 od 19. veljače 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1658/2019-37 od 20. travnja 2023., u sjednici održanoj 1. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji je temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-762/2023-3 od 19. veljače 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1658/2019-37 od 20. travnja 2023.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3.1. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je tuženik naznačio pet pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te je naznačio razloge važnosti. Tuženik je istaknuo i da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, pravo na pravično suđenje.
3.2. U ovom sporu nižestupanjski sudovi su ocijenili da je 3. tužiteljica s roditeljima živjela u zajedničkom kućanstvu s djedom, da je djed sudjelovao u njezinom odgoju i da je postojala čvrsta obiteljska povezanost svih članova uže obitelji kao i da je mlt. 3. tužiteljica u dobi od sedam godina bila svjesna smrti djeda uz kojeg je odrastala i da je trpjela intenzivne duševne boli zbog njegove smrti. Tuženik je osporavao pravo 3. tužiteljice na naknadu štete zbog duševnih boli koje trpi zbog smrti djeda.
4.1. Naznačenim procesno pravnim pitanjima (prvim i petim pitanjem) predlagatelj polazi od pogrešne procesne pretpostavke da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka stoga o odgovorima na takva pitanja ne ovisi odluka u sporu i naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4.2. Treće naznačeno pitanje kojim predlagatelj pita „vjeruje li sud strankama“ nije pitanje u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP dok preostalim pitanjima predlagatelj konstruira drugačiju činjeničnu situaciju od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova odnosno preispituje činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova što nije dopušteno u revizijskom stadiju postupka. Stoga naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Slijedom iznesenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke.
6. Predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije ističe i da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
7. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
8. Ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznese činjenice i predloži dokaze te ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj presudi sud je odgovorio na sve odlučujuće navode. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
9. Slijedom iznesenog predlagatelj nije učinio vjerojatnim da je u postupku pred nižim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
10. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a. st. 4. ZPP valjalo riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 1. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
