REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4954/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik iz Bjelovara, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-1588/2021-3 od 5. srpnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj Pr-317/2016-33 od 8. rujna 2021., u sjednici održanoj 1. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-1588/2021-3 od 5. srpnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu broj Pr-317/2016-33 od 8. rujna 2021.

2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00

- službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17).

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio sljedeća pravna pitanja:

„1. Mogu li personalni dokazi – iskazi tužitelja i svjedoka, biti (dopunsko) dokazno sredstvo korektiv nepotpunih i netočnih materijalnih dokaza – evidencija o radu koje je podatke o radnom vremenu sukladno zakonu dužan voditi poslodavac?

2. Mogu li personalni dokazi – iskazi tužitelja i svjedoka, imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima – evidencijama o radu tuženika za koje je u postupku utvrđeno da su nepotpune?

3. Je li pravilno shvaćanje suda po kojem je u svrhu dokazivanja trajanja radnog vremena na terenima izvan sjedišta poslodavca (konkretno izvan sjedišta postrojbe) radnik (konkretno djelatna vojna osoba) prije pokretanja parnice protiv poslodavca za isplatu razlike plaće za neobračunati prekovremeni rad, rad subotama, nedjeljama, noću, blagdanima odrađen na terenu, u slučaju spora oko sadržaja evidencija radnog vremena koje vodi poslodavac, bio dužan evidenciju o radnom vremenu poslodavca prethodno osporiti u za to odgovarajućem postupku i dokazati da bi odgovorna osoba tuženika u te evidencije unosila neistinite podatke ili se pak treba smatrati kako je radnik ovlašten u parnici dokazivati da je njegovo radno vrijeme na terenima bilo različito od trajanja radnog vremena koje je poslodavac upisano u evidenciji radnog vremena?

4. Smatra li se da je tuženik vodio evidenciju o radnom vremenu tužitelja na pravno relevantan način sukladno čl. 4. st.1. i st. 2. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) odnosno čl. 5. st.1. ZR/14 i čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima (NN 37/11) ukoliko je propustio za pojedine dane terena (TR) upisati trajanje radnog vremena, ukoliko iskazuje sate prekovremenog rada za radno vrijeme koje odgovara samo redovnom radnom vremenu, ukoliko ne prikazuje ili iskazuje manje sati noćnog rada u odnosu na upisano radno vrijeme te je li slijedom takvih evidencija radnog vremena koje ne vode radno vrijeme na pravilan način, pravilno shvaćanje suda da u takvim okolnostima treba kao pravilnu prihvatiti evidenciju tuženika u odnosu na manje uvjerljive iskaze tužitelja i svjedoka, kao i da podatke o radnom vremenu zbog obimnosti i preciznosti nije moguće utvrditi iskazom tužitelja, niti iskazom svjedoka koji nemaju točna i precizna saznanja koliko je tužitelj točno radnih sati pojedinih dana proveo radeći?“.

4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica predlaže prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja odbiti kao neosnovan, podredno isti odbaciti kao nedopušten.

5. Prijedlog tužitelja djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP ocijenjeno je da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Prvo i treće postavljeno pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu se smatrati pravnim pitanjem koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i/ili za razvoj prava, jer je riječ o pitanjima kod kojih odgovor ovisi o okolnostima konkretnog slučaja (tako i revizijski sud u odluci Rev-488/2023 od 21. studenoga 2023.).

8. Također valja napomenuti da je ovaj sud u odluci broj Rev-927/2022 od 7. veljače 2023. (odlučujući o reviziji u predmetu u kojem je bio sporan način utvrđivanja sati prekovremenog rada i s tim u vezi sporno i pitanje odnosa između personalnih i materijalnih dokaza) naveo da tužitelj (radnik) može, osporavajući tvrdnju tuženice o urednoj evidenciji radnog vremena, predložiti saslušanje određenih svjedoka kako bi osporio vjerodostojnost evidencije tuženika.

9. U navedenoj odluci je izraženo shvaćanje da o svim okolnostima pojedinog slučaja ovisi kojim će dokazima sud dati prednost te da pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja zavisiti od svih okolnosti pojedinog slučaja. Kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu je nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne)istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje su isti jednim dijelom potpisali, a drugim dijelom nisu potpisivali, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju, bilo tužitelj, bilo svjedok, do pokretanja sudskih postupaka, iznosili primjedbe, i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne)obračunate prekovremene sate rada. Isto tako je navedeno da je potrebno ocijeniti je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe, osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.

10. Revizijski sud je ocijenio da drugo pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se radi o pitanju od čijeg odgovora ne ovisi ishod spora obzirom predmetno pitanje polazi od pretpostavki koje nisu ostvarene.

11. U četvrtom postavljenom pitanju tužitelj također problematizira način vođenja i sadržaj evidencija tuženika o radnom vremenu tužitelja, kao i dokaznu snagu predmetnih evidencija o radnom vremenu tužitelja u odnosu na iskaze tužitelja i svjedoka koji su dani tokom trajanja prvostupanjskog postupka. Međutim, takvo pitanje je činjenične naravi i vezano je za utvrđene okolnosti ovog pojedinačnog slučaja te se njime ne može uspostaviti opći standard primjenjiv na sve buduće slučajeve. Slijedom navedenog, takvo pitanje nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, već pitanje koje se odnosi na činjenične okolnosti konkretnog predmeta, pa samim time nije važno pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

12. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

13. Povrede ustavnih prava predlagatelj obrazlaže tvrdnjama da je drugostupanjski sud obrazložio svoju odluku proizvoljno, bez dostatnih razloga i uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, pa da se radi o arbitrarnosti u postupanju, kao i da je tužitelj tijekom postupka dovedena u neravnopravan položaj čime mu je bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

14. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 2. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da predlagatelj navedenim tvrdnjama nije učinio vjerojatnim da su mu u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primijenjenog materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).

15. Naime, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje ističe se da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva (uz određene iznimke). Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju je bilo omogućeno da iznese i obrazloži svoj zahtjev, da se izjasni o prigovorima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze, izjavljuje pravni lijek te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Odluke nižestupanjskih sudova donesene su u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskoj odluci obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.

16. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke ovog rješenja.

17. Nadalje, s obzirom da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 1. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug