Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2957/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ksenije Grgić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB:38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Ilija Krivić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić&Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-657/2019-33 od 19. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Adriatic osiguranja d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-657/2019-33 od 19. travnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Adriatic osiguranja d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn- 657/2019-33 od 19. travnja 2024. pod stavkom I. izreke, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku Adriatic osiguranju d.d. naloženo naknaditi tužitelju TH trošak parničnog postupka u iznosu od 2.282,58 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2024. pa do isplate.

II. Uvažava se žalba tuženika Adriatic osiguranja d.d. kao djelomično osnovana, preinačava se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn- 657/2019-33 od 19. travnja 2024. pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku Adriatic osiguranju d.d. naloženo naknaditi tužitelju TH trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 62,50 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2024. pa do isplate i rješava:

Odbija se zahtjev tužitelja TH za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 62,50 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2024. pa do isplate kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika Adriatic osiguranja d.d. za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-657/2019-33 od 19. travnja 2024. pod stavkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 1.273,48 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. kolovoza 2019. pa do isplate. Stavkom II. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i troškove prijevoza radi liječenja iznos od 75,78 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2024. pa do isplate. Rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn- 657/2019-33 od 19. travnja 2024. pod stavkom I. izreke dopuštena je objektivna preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 19. lipnja 2020. Stavkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.345,08 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2024. pa do isplate.

2. Protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-657/2019-33 od 19. travnja 2024. žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), u svezi čl. 381. ZPP-a. Predlaže presudu i rješenje prvostupanjskog suda preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 365,59 EUR.

3. Žalba tuženika protiv presude prvostupanjskog suda je neosnovana, dok je žalba protiv prvostupanjskog rješenja djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naknade neimovinske i imovinske štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju – prometnoj nezgodi od 21. lipnja 2019., koju je u [adresa] skrivila BH, kao vozačica osobnog vozila marke VW Golf, registracijske oznake [registarska oznaka] 577, a koje je bilo osigurano kod inozemnog osiguravajućeg društva Euroherc osiguranje d.d. (Bosna i Hercegovina) po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 1282503056.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda i rješenje prvostupanjskog suda u pobijanim dijelovima mogu se ispitati, izreka presude i rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude i rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje i rješavanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanih dijelova prvostupanjske presude i rješenja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a.

6. Prilikom ispitivanja pobijanih dijelova prvostupanjske presude i rješenja i postupka koji im je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a.

7. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 21. lipnja 2019. u [adresa],

- da je u prometnoj nezgodi, prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka spec. ortopeda, dr. med. NH, tužitelj pretrpio površinske ozljede prsnog koša, površinske ozljede potkoljenice, i trzajnu ozljedu vrata,

- da je tužitelj zbog zadobivenih ozljeda odlazio na fizikalnu terapiju i nosio Schantzov ovratnik,

- da je bolove jakog intenziteta tužitelj trpio jedan dan, zbog navedenih udaraca i trzajne ozljede vrata, zatim srednjeg intenziteta jedan tjedan i slabog intenziteta još jedan mjesec,

- da umanjenje životnih aktivnosti iznosi 2%, jer će zbog ozljeda tužitelj povremeno ulagati pojačane napore kod težih tjelesnih radova, kod promjene vremena, te kod dužeg držanja vrata u prisilnom položaju,

- da je tuđa pomoć i njega za vrijeme nošenja Schantzovog ovratnika tužitelju bila potrebna 5 dana po 1 sat dnevno, kao nemedicinska pomoć,

- da je vještak dr. NH u usmenom nalazu i mišljenju u potpunosti otklonila sve prigovore tuženika, te da je u cijelosti ostala kod ranije danog nalaza i mišljenja,

- da je, prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka spec. psihijatra, dr. med. OH, tužitelj u trenutku ozljeđivanja doživio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od pola minute, da se zatim nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1-2 dana (taj strah je bio potenciran strahom za dijete, koje je bilo putnik u tom vozilu, a koje je isto zadobilo tjelesne ozljede), zatim da se strah srednjeg intenziteta pojavio u trajanju od sedam dana, a da je strah blažeg intenziteta s iste osnove u različitim vremenskim intervalima trajao od 4-6 tjedana, i da je uvjetovao da se tužitelj javio psihijatru na pregled,

- da je tuženik u mirnom postupku na ime naknade neimovinske štete tužitelju isplatio iznos od 862,70 EUR,

- da su tužitelju nemedicinsku pomoć i njegu pružali ukućani, a da je isti zatražio naknadu prema Cjeniku usluga Doma za starije i nemoćne osobe Lovret u iznosu od

35 kuna/4,65 EUR[1] po satu,

- da tužitelj ima prebivalište u [adresa], a da je putovao na preglede u Klinički bolnički centar Split, i to, prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji, dana 22. lipnja 2019., 27. lipnja 2019., te 29. srpnja 2019.,

- da iz priloženog cjenika autoprijevoznika Getbybus proizlazi da je cijena putne karte u jednom smjeru na relaciji [adresa],00 kuna/8,76 EUR,

- da je podneskom od 19. lipnja 2020. tužitelj preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva na način da na ime naknade neimovinske štete konačno zahtijeva isplatu iznosa od 9.595,00 kuna/1.273,48 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. kolovoza 2019. pa do isplate, a na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu te troškove prijevoza radi liječenja iznos od 571,00 kunu/75,78 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

8. Prvostupanjski sud je zaključio da iz svega navedenog proizlazi da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, i da mu, vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha i cilju kojemu služi pravična novčana naknada, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.208,51 EUR, pri čemu je sud uzeo u obzir da je dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5, na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenja dotadašnja praksa o visini naknade neimovinske (nematerijalne) štete, a koje novo pravno shvaćanje se primjenjuje na sve postupke naknade neimovinske štete.

9. Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio da je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva koju je tužitelj učinio podneskom od 19. lipnja 2020. dopuštena i svrsishodna za konačno rješenje spora u ovoj pravnoj stvari, jer se tužitelju ne može staviti na teret propust da prije donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima nije tužbenim zahtjevom tražio povećane iznose naknade štete jer bi tada s takvim iznosima prema prevladavajućoj sudskoj praksi bio odbijen, dakle da tužitelj može preinačiti tužbeni zahtjev povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima nakon zaključenja prethodnog postupka, iako je prethodni postupak zaključen prije druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na kojoj je zauzeto predmetno pravno shvaćanje o takvoj izmjeni, primjenjujući odredbu čl. 190. st. 2. ZPP-a, te uzevši u obzir izrijekom navedenu primjenjivost tih izmjena i na parnične postupke u tijeku (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1024/23-2 od 3. siječnja 2024.).

10. S obzirom da je tuženik u mirnom postupku na ime naknade neimovinske štete tužitelju isplatio iznos od 862,70 EUR, a da je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijevao iznos od 1.273,48 EUR, prvostupanjski sud je, sukladno čl. 2. st. 1. ZPP-a, dosudio tužitelju naknadu neimovinske štete u zatraženom iznosu od 1.273,48 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. kolovoza 2019., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa do isplate.

11. Prvostupanjski sud je zaključio i da tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 23,25 EUR (5x4,65 EUR) prema Cjeniku usluga Doma za starije i nemoćne osobe Lovret, Split, iz kojeg proizlazi da je cijena sata pružanja njege 35,00 kuna/4,65 EUR, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, kao i da tužitelju za troškove prijevoza radi liječenja pripada pravo na naknadu imovinske štete u vidu cijene autobusne karte na relaciji [adresa], u ukupnom iznosu od 52,56 EUR (6x8,76 EUR), zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

12. Uzimajući u obzir težinu tjelesnih ozljeda tužitelja i lokalitet ozljeđivanja, neugodnosti prilikom liječenja, pretrpljene bolove i strah, zatim trajne posljedice koje smanjuju opću životnu sposobnost tužitelja za 2%, dob tužitelja (rođen 1983.), kao i cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, te imajući pritom u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi iz čl. 40. st. 2. („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24), kao i visok stupanj inflacije u razdoblju od kolovoza 2020. do veljače 2024., valja reći da, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripada pravična novčana naknada upravo u iznosu od 2.208,51 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. kolovoza 2019. (od podnošenja odštetnog zahtjeva) pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 19. st. 1. i 2., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 1046., čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), te čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., dalje: ZOOP).

13. Imajući u vidu da je tuženik u mirnom postupku na ime naknade neimovinske štete tužitelju isplatio iznos od 862,70 EUR, tužitelju bi na ime naknade neimovinske štete pripadao daljnji iznos od 1.345,81 EUR, no kako je isti konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtijevao iznos od 1.273,48 EUR, tako je pravilno prvostupanjski sud postupio kada mu je, sukladno čl. 2. st. 1. ZPP-a, u konačnici dosudio iznos od 1.273,48 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. kolovoza 2019. pa do isplate.

14. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio i da tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 23,25 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2024. pa do isplate, sve u smislu odredaba iz čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 2. st. 1. ZPP-a, imajući pritom u vidu da je tužitelju ista bila neophodna u trajanju od 5 sati, da su mu je pružali ukućani, te uzimajući pri tome iznos od 4,65 EUR kao cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege prema dostavljenom Cjeniku usluga Doma za starije i nemoćne osobe Lovret, Split. Ovdje valja istaknuti da je nagrada za tuđu pomoć izvorno naknada troškova i novčani oblik materijalne štete, tj. onaj iznos novčanih jedinica koje bi tužitelj platio trećoj osobi za pružanje nemedicinske pomoći i njege, pri čemu treba navesti da tužitelj ima pravo na ovaj vid naknade i kad se ista pruža besplatno od strane članova obitelji. U situaciji kad tužitelj nije dokazao da je te troškove platio trećoj osobi pripada mu pravo na naknadu u visini neto zarade osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti tu uslugu. To, u pravilu, nije opća cijena rada neke kvalificirane osobe, već cijena rada koju za tu vrste usluge oštećenik mora prosječno platiti u sredini u kojoj živi. Konkretno, s obzirom da je tužitelj u spis dostavio Cjenik usluga Doma za starije i nemoćne osobe Lovret, Split, iz kojeg proizlazi da cijena jednog sata tuđe pomoći i njege iznosi 4,65 EUR, a da je prvostupanjski sud upravo na temelju Cjenika tužitelju dosudio naknadu u iznosu od 23,25 EUR (5x4,65 EUR), neosnovano tuženik u žalbi ističe da je naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu tužitelju pogrešno utvrđena i enormno visoka.

15. Što se tiče naknade troškova prijevoza radi liječenja, ovdje valja istaknuti da tuženik neosnovano ističe da tužitelj navedeno potraživanje nije dokazao niti jednim valjanim dokazom. Naime, iz medicinske dokumentacije u spisu je razvidno da je tužitelj obavio preglede u Kliničkom bolničkom centru Split dana 22. lipnja 2019., 27. lipnja 2019. te 29. srpnja 2019., a kako iz priloženog cjenika autoprijevoznika Getbybus proizlazi da je cijena putne karte u jednom smjeru na relaciji [adresa],00 kuna/8,76 EUR, tako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelju po navedenoj osnovi za tri povratna putovanja (od mjesta prebivališta u [adresa] do Kliničkog bolničkog centra Split i natrag), pripada zatraženi iznos od 52,56 EUR (8,76 EUR x 6), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2024. pa do isplate, sve u smislu odredaba iz čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 2. st. 1. ZPP-a.

16. Nadalje valja reći da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je pobijanim rješenjem pod stavkom I. izreke dopustio preinaku tužbe. Za svoju odluku o dozvoli objektivne preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon provedenih vještačenja, koju je smatrao svrsishodnom za konačno rješenje spora među strankama, a imajući u vidu i mijenjanje Orijentacijskih kriterija na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., koji se primjenjuju na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006., pa tako i u ovom konkretnom slučaju, a po kojim su povećani orijentacijski kriteriji iz 2002. za 50%, prvostupanjski sud je dao logične i uvjerljive razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju. Stoga su u tom pogledu neodlučna razmatranja u žalbi tuženika, jer predstavljaju samo drugačije, i to pogrešno, viđenje primjene odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 190. st. 1. ZPP-a.

17. U odnosu na žalbene navode tuženika u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete po preinačenom tužbenom zahtjevu valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 9. srpnja 2021. zauzet stav da kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno tužbe. Nadalje valja reći da navedeni stav nije promijenjen niti na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2022. usprkos donošenju odluke Vrhovnog suda Republika Hrvatske poslovni broj Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021. u kojoj je na postavljeno pitanje od kada je tuženik dužan platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva izraženo shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego ga je uopće postavio preinačenim zahtjevom. Prigodom zauzimanja takvog shvaćanja na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu posebice se imalo u vidu da povećanje naknade prema Orijentacijskim kriterijima nije od utjecaja na pravo oštećene osobe da zahtijeva zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku s obzirom da je odredbom čl. 12. st. 6. ZOOP-a, koji se primjenjuje kao lex specialis, propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa se osiguratelj koji nije tada isplatio naknadu neimovinske štete (u iznosima koji su oštećeniku pripadali prema tadašnjim Orijentacijskim kriterijima) ne može osloboditi plaćanja neimovinske štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima, niti se može osloboditi plaćanja zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Isto tako, valja reći da se kod naknade neimovinske štete radi o jedinstvenom zahtjevu o visini kojeg se odlučuje u trenutku presuđenja koja se ne može cjepkati na dijelove. Prema tome, u konkretnom slučaju tužitelju je i na povišeni iznos naknade štete valjalo dosuditi pripadajuću zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kako je to pravilno prvostupanjski sud i dosudio.

18. U pogledu odluke o trošku parničnog postupka valja reći da tuženik neosnovano u žalbi ističe da je rješenje o trošku parničnog postupka (stavak II. izreke prvostupanjskog rješenja) nezakonito jer se temelji na odredbama Tbr. 48. st. 3. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22), temeljem kojih odredaba je prvostupanjski sud priznao i dosudio tužitelju parnični trošak za sve poduzete parnične radnje primjenom vrijednosti boda u iznosu od 15,00 kuna/1,99 EUR, iako je predmetna odredba tarife stupila na snagu 1. studenog 2022., dok je do tada na snazi bila tarifa prema kojoj je za poduzete parnične radnje stranci mogao biti priznat parnični trošak primjenom vrijednosti boda u iznosu od 10,00 kuna/1,33 EUR.

19. Naime, dana 19. travnja 2024., kada je prvostupanjski sud odlučivao o trošku parničnog postupka na snazi je bila Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: Tarifa) kojom je propisana vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife), a koja se primjenjuje od 25. studenog 2023.

20. Odredbom iz Tbr. 52. st. 3. Tarife propisano je da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

21. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je primjenom Tarife koja je bila na snazi u trenutku donošenja odluke o trošku postupka, a kojom je propisana vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife), tužitelju priznao pravo na naknadu sljedećeg troška parničnog postupka: sastava odštetnog zahtjeva od 21. kolovoza 2019. (200,00 EUR), sastava tužbe od 20. studenog 2019. (200,00 EUR), sastava podneska od 11. veljače 2020. (200,00 EUR po Tbr. 8. toč. 1. Tarife jer je riječ o obrazloženom podnesku kojim se tužitelj očitovao na tuženikov odgovor na tužbu), zastupanja na ročištu održanom 20. veljače 2020. (200,00 EUR po Tbr. 9. toč. 1. Tarife jer se na istom nije raspravljalo samo o procesnim pitanjima kako to tvrdi tuženik, već je na istom tuženik istaknuo da ne osporava osnovu odgovornosti za štetu), zatim zastupanja na ročištu održanom 18. lipnja 2020. (200,00 EUR), sastava obrazloženog podneska od 19. lipnja 2020. (200,00 EUR), zastupanja na ročištu održanom 25. ožujka 2024. (200,00 EUR), te zastupanja na ročištu za objavu presude (100,00 EUR). Međutim, za sastav podneska od 21. studenog 2019. tuženik osnovano ističe da je riječ o ostalom podnesku u smislu Tbr. 8. toč. 4. Tarife, pa stoga tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava navedenog podneska u iznosu od 50,00 EUR.

22. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.550,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 387,50 EUR, troškove vještačenja u iznosu od 238,90 EUR, te troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od po 53,09 EUR, ukupno iznosi 2.282,58 EUR, sve u smislu odredaba iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i 4., Tbr. 9. toč. 1. i 3., Tbr. 32. toč. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife, čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23. i 35/24), Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 37/23), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. i 51/23), te čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

23. S obzirom na navedeno, tužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.282,58 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2024. pa do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, dok isti nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 62,50 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2024. pa do isplate.

24. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude, primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja, dok je primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

25. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je isti sa žalbom uspio samo djelomično u pogledu troška parničnog postupka kao sporednog potraživanja, dok u pogledu glavnog potraživanja nije uspio, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić