REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-462/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Bojana Ivanišević, odvjetnica u Zagrebu protiv tuženice Podravka, prehrambena industrija d.d., Koprivnica, Ante Starčevića 32, OIB: 18928523252, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o trošku dijela postupka povodom revizije tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2346/2021-2 od 8. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3093/2019-148 od 29. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženoj isplatiti tužiteljici 301.886,15 kn sa zateznim kamatama kako je tamo naznačeno na pojedinačne iznose (točka I. izreke, očitom omaškom numerirana kao toč. „II.“), naloženo joj je plaćati novčanu rentu u mjesečnom iznosu 1.997,05 kn počevši od ožujka 2020. sa dospijećem svakog petnaestog dana u sljedećem mjesecu sa zateznim kamatama od dospijeća, sve dok tužiteljica stekne uvjete za starosnu mirovinu (toč. II. izreke) te je odlučeno o troškovima postupka (toč. III. i IV. izreke).

2. Drugostupanjskom je presudom potvrđena prvostupanjska u točkama I., II. i III. izreke te je odbijen zahtjev tužene za naknadu troška žalbe.

3. Odlučujući povodom revizije tužene protiv drugostupanjske presude, revizijski je sud, 21. veljače 2023., donio presudu poslovnog broja Rev 1242/2022-3, kojom je reviziju tužene odbio kao neosnovanu (toč. I. izreke) i odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju (toč. II. izreke).

4. Protiv te odluke revizijskog suda tužiteljica je podnijela ustavnu tužbu, povodom koje je Ustavni sud Republike Hrvatske, odlukom U-III-3069/2023 od 15. travnja 2025., ustavnu tužbu usvojio (toč. I. izreke), ukinuo točku II. presude iz toč. 3. obrazloženja ovoga rješenja te u ukidnom dijelu predmet vratio na ponovni postupak revizijskom sudu, te je odlučio o trošku sastava ustavne tužbe (toč. III. izreke).

5. Dakle, predmet odlučivanja u ovom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na reviziju, a ocjenjujući taj zahtjev primjenom čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), ovaj sud ga je ocijenio neosnovanim, jer, u smislu te odredbe ZPP, ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije.

6. Ustavni sud Republike Hrvatske je u navedenoj ukidnoj odluci (u bitnom) naveo sljedeće:

„ […] 8.1. Ustavno pravo na pravično suđenje propisano člankom 29. stavkom 1. Ustava jamči i zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. Obrazloženja sudskih odluka odnosno odluka drugih nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu.

Koliko će široka biti obveza suda da u pisanom obrazloženju odluke navede razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju uvijek ovisi o osobitim okolnostima svakog konkretnog slučaja (mjerilo dostatnosti). S druge strane, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju odluke u pravilu će se smatrati relevantnim ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente objektivno mjerodavne za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i pri tome nisu zanemarili dokaze koje su sudu prezentirale stranke i sl. Ukratko, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju odluke moraju obuhvatiti sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku suda (mjerilo relevantnosti, v. primjerice odluku Ustavnog suda broj: U-III-4358/2019 od 18. veljače 2021.; www.usud.hr).

9. U ustavnoj tužbi podnositeljica prigovara da je odgovor na reviziju tužiteljice bio svrsishodan jer sadržava praksu Ustavnog suda i Vrhovnog suda koja je od utjecaja pri donošenju presude Vrhovnog suda kojom je odbijena revizija tuženice i potvrđene nižestupanjske presude, donesene u njezinu korist.

10. Vrhovni sud ocijenio je da u konkretnom postupku odgovor na reviziju nije od utjecaja na donošenje odluke o reviziji, u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a, prema kojem će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, a pri tome sud će ocijeniti sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a, a troškovi se odmjeravaju prema odvjetničkoj tarifi.

11. Uzevši u obzir da je Vrhovni sud u ovom predmetu dopustio reviziju tuženiku, a podnositeljica, tužiteljica (koja je uspjela u provedenom pravomoćno okončanom parničnom postupku radi naknade štete koja joj je nastala na radu), podnijela je odgovor na reviziju, Ustavni sud utvrđuje da je Vrhovni sud kod odlučivanja o zahtjevu za naknadu troška odgovora na reviziju morao cijeniti okolnosti predmeta i utjecaj odgovora na reviziju podnositeljice na ishod revizijskog postupka, a što, kako proizlazi iz obrazloženja točke II. osporene presude, nije učinio.

Stoga, u osobitim okolnostima ovog slučaja, Ustavni sud ne nalazi da je Vrhovni sud za svoju odluku u vezi s troškom odgovora na reviziju podnositeljice dao relevantne i dostatne razloge. Time je osporenim dijelom revizijske presude podnositeljici povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava. […]“.

7. Revizijski je sud u ponovljenom odlučivanju sagledao ovaj predmet u svjetlu okolnosti na koje je uputio Ustavni sud Republike Hrvatske u citiranoj odluci.

8. Upućivanje na sudsku praksu sudova prilikom podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije, u smislu 385.a ZPP, je formalna pretpostavka za dopuštenje revizije, sukladno relevantnim odredbama ZPP, te se trošak sastava prijedloga mora (u slučaju konačnog prihvaćanja revizije) odrediti revidentu, jer se radi o podnesku nužnom za iniciranje postupka povodom izvanrednog pravnog lijeka.

9. Kada je revizija podnesena, revizijski će sud, pri odlučivanju o reviziji, uzeti u obzir i navode odgovora na reviziju. No, da bi stranci priznao trošak sastava tog odgovora, taj podnesak (osim što je uopće podnesen) mora biti potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP). Odgovor na reviziju predstavlja parničnu radnju koju (revidentu) protivna strana može u konkretnom slučaju obaviti, no podnošenje tog odgovora nije samo po sebi potrebno za daljnje vođenja postupka povodom revizije. Da bi se taj podnesak u konkretnom slučaju ocijenio nužnim za vođenje parnice (pa da bi se ostvarilo pravo na naknadu troška tog podneska), stranka koja podnosi taj odgovor mora navodima tog podneska supstancijalno doprinijeti rješavanju predmeta povodom revizije.

10. Taj se doprinos može odražavati (npr.) u ukazivanju na neke nove, do tada neiznesene pravno-teorijske momente relevantne za konkretan slučaj, koji doprinose rješenju spora ili možda čak i na one elemente činjenične naravi koje se odnose na odgovaranje na novote iznesene u reviziji (no to uz stroga ograničenja koja se odnose na iznošenje novota u revizijskom postupku), a koja će ocjena ovisiti o okolnostima svakog, konkretnog slučaja.

11. Iako odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika određuju vrijednost odgovora na reviziju, to ne znači da će se u svakom slučaju podnošenja tog odgovora, po automatizmu, primjenom te tarife, trošak tog odgovora i dosuditi podnositelju tog odgovora, nego će se (da bi se to učinilo) morati utvrditi potrebnost toga podneska (kao, uostalom i svakog drugog određenog tom tarifom, za koji se samo načelno tom tarifom određuje vrijednost) u svakom konkretnom slučaju za vođenje parnice, sukladno čl. 155. st. 1. ZPP.

12. Primjenjujući tako izraženo pravno shvaćanje na ovaj, konkretni slučaj, ovaj sud na sljedeći način ocjenjuje navode tužiteljičinog odgovora na reviziju.

12.1. Tužiteljica je u odgovoru na reviziju uputila na praksu revizijskog suda u usporedivim (ili u nekim neusporedivim) pravnim situacijama. Međutim, upućivanje na sudsku praksu revizijskog suda u odgovoru na reviziju, pritom navodeći da su nižestupanjske odluke s njom u skladu (ili da je konkretna situacija neusporediva sa onom u konkretnoj odluci revizijskog suda), ne može se smatrati takvim elementom supstancijalnog doprinosa odlučivanju po reviziji, jer je sam revizijski sud upoznat sa odlukama koje je donio, njihovim kontekstom i činjeničnopravnim okolnostima u kojima su donesene.

12.2. Također, odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske na koje upućuje tužiteljica u odgovoru na reviziju su javno objavljene i kao takve poznate revizijskom sudu i redovito se prate, što zbog svoje zakonske snage, što zbog snage njihovog pravnog autoriteta.

12.3. Velik dio navoda iz odgovora na reviziju se iscrpljuje u dokazivanju činjenice faktične nemogućnosti tužiteljice da se zaposli (zbog njezinog zdravstvenog stanja i stanja na tržištu rada). No, revizijski je sud pravno shvaćanje (u pogledu merituma spora) izrazio oslanjajući se na činjenično stanje kakvo su utvrdili nižestupanjski sudovi, jer je utvrđenje činjeničnog stanja pravo upravo pridržano tim sudovima. Revizijski sud provodom revizije izražava shvaćanje o pravnom pitanju, ne upuštajući se u činjenična preispitivanja. Zato se ti navodi osporavanja činjeničnog stanja ukazuju bez utjecaja na odluku povodom revizije.

12.4. Velik dio navoda iz odgovora na reviziju se svodi na citiranje ovopredmetnih nižestupanjskih odluka i definiranja pravnih shvaćanja tih sudova, kao i citiranje pravnih shvaćanja revidenta, što, jasno je, predstavlja suvišak i kao takav ne doprinosi supstancijalnom rješavanju predmeta po reviziji.

12.5. Navodi koji su usmjereni na određivanje visine štete također nisu bili od utjecaja na donošenje odluke, jer se revizijom odlučivalo samo o pitanju zbog kojeg je ona dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP), a to pitanje nije problematiziralo visinu, nego samu osnovanost tužbenog zahtjeva, pri čemu je odlučujući element razmatranja bio utjecaj činjenice tužiteljičinog netraženja posla s preostalom radnom sposobnošću na ostvarenje prava na naknadu razlike plaće i mirovine.

12.6. Konačno, dio navoda iz odgovora na reviziju predstavlja navode koji su ponavljajući u odnosu na neke prethodne podneske, pa samim time, kao takvi ne mogu biti troškovno valorizirani, jer ponavljajući navodi nisu bitni za odluku u sporu, nego su relevantni samo u svom prvom spominjanju. Napominje se da, s obzirom na pravnu prirodu odgovora na reviziju, ovaj sud unaprijed ne isključuje mogućnost da će se ponovljeno naglašavanje pojedinih navoda već iznesenih tijekom postupka, u slučajevima kada je to neotklonjivo potrebno da bi se s uspjehom otklonili revizijski navodi, možda i moći kvalificirati kao potrebni za donošenje odluke povodom revizije. Takva će se ocjena potrebnosti možda i trebati donijeti u nekim pojedinim slučajevima, no, koji će (iskustveno gledajući) ipak predstavljati izuzetak, koji se u ovom, konkretnom slučaju ne prepoznaje, jer se ne vidi utjecaj ijednog navoda iz odgovora na reviziju na ishod odluke po reviziji, osobito imajući u vidu navode iz prethodnih pet točaka ovoga obrazloženja.

13. To sve predstavlja razloge zbog kojih je revizijski sud ocijenio da odgovor na reviziju, s obzirom na njegov konkretni sadržaj, nije bila radnja od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije, pa tako ni potrebna za vođenje parnice, zbog čega je, na temelju čl. 155. st. 1., u svezi čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 1. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug