Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2574/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi zakonskog nasljednika ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Jelena Grbešić, odvjetnica u [adresa] protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O- 6737/2019-29 od 24. ožujka 2025., dana 1. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zakonskog nasljednika ĆĆ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O- 6737/2019-29 od 24. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja je donio rješenje kojim se oglasio nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio zakonski nasljednik ĆĆ zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je ostavinski postupak iz pok. IĆ prvo pokrenut pred nadležnim sudom u Zagrebu 10. listopada 2019. dok je postupak koji je pokrenut pred sudom u [adresa] 9. lipnja 2020. obustavljen kao i da je nepravilno utvrđeno uobičajeno boravište ostavitelja u [adresa] pa smatra da se sud nepravilno oglasio nenadležnim za postupanje u ovom ostavinskom predmetu.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23
- dalje: ZPP) u vezi s člankom 175. stavkom 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine, broj“: 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015., 14/2019., dalje ZN) ispitao pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
5. Ispitujući na takav način pobijano rješenje, ocjena je ovog suda da u njegovu donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. U ovom postupku predlagatelj je sin pok. IĆ, umrlog **.**.2019. u [adresa], u [adresa], koji je upisan u maticu umrlih matičnog područja [adresa] za godinu 2019. pod rednim brojem 3419. koji u prijedlogu za provođenje ostavinskog postupka navodi da je ostavitelj imao otvorene račune u poslovnim bankama te je sačinio oporuku koju je pohranio kod Općinskog suda u Šibeniku a kojom je svojim oporučnim nasljednikom imenovao sina ĆĆ. Stoga predlaže da sud prvog stupnja provede ostavinu iza pok. IĆ.
7.Utvrđujući da je ostavitelj pok. IĆ u trenutku smrti imao prijavljeno prebivalište u [adresa], prvostupanjski se sud oglasio apsolutno nenadležnim za odlučivanje o nasljeđivanju jer je ostavitelj u trenutku smrti imao uobičajeno boravište u [adresa].
8. Sud prvog stupnja je na temelju iskaza ostaviteljeve supruge UĆ, s kojom je ostavitelj bio u braku od 1996. do smrti 24. lipnja 2019. utvrdio da je ostavitelj posljednjih 50 godina živio zajedno sa suprugom u [adresa], u [adresa], gdje je radio kao domar u školi, a da je Republiku Hrvatsku posjećivao godinama za vrijeme godišnjeg odmora u trajanju 2-3 tjedna i to po 2-3 puta godišnje, te da je nakon što je otišao u mirovinu posljednjih nekoliko godina u Republici Hrvatskoj ostajao po 2-3 mjeseca, kada bi posjećivao rodbinu ili boravio u kući u [adresa]. Isto tako sud je utvrdio da je ostavitelj umro u [adresa] te da je oporuku sastavio u [adresa]. Imajući u vidu navedeno činjenica da je ostavitelj imao prijavljeno prebivalište na teritoriju [adresa] do svoje smrti kao i da oporuka ostavitelja bila pohranjena kod Općinskog suda u Šibeniku nisu odlučne pa je stoga pravilno utvrdio da je ostavitelj IĆ u trenutku smrti imao uobičajeno boravište u [adresa].
9. Suprotno žalbenim navodima žalitelja pravilno je sud prvog stupnja primijenio članak 4. (odredbu o općoj nadležnosti) Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju (dalje: Uredba br. 650/2012) prema kojoj sudovi države članice u kojoj je umrli imao svoje uobičajeno boravište u trenutku smrti imaju nadležnost odlučivati o nasljeđivanju u cijelosti. Kada se pred sudom države članice pokrene postupak o nasljednoj stvari za koji taj sud nije nadležan u skladu s navedenom Uredbom, sud se po službenoj dužnosti proglašava nenadležnim (članak 15. Uredbe (EU) br. 650/2012 EU).
10. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da su navedene odredbe Uredbe (EU) 650/2012 mjerodavno pravo u ovom postupku. Za ocjenu nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj je bilo potrebno utvrditi gdje je bilo uobičajeno boravište ostavitelja IĆ.
11. Radi utvrđivanja uobičajenog boravišta ostavitelja u trenutku smrti, sud prvog stupnja je u skladu s 23. i 24. uvodnom izjavom Uredbe (EU) br. 650/2012 EU) izvršio ukupnu procjenu životnih okolnosti ostavitelja tijekom posljednjih godina njegovog života i u trenutku smrti, uzimajući u obzir sve odlučne činjenične elemente, posebno trajanje i stalnost prisutnosti ostavitelja IĆ u [adresa] te uvjete i razloge za tu prisutnost a utvrđeno uobičajeno boravište ostavitelja dovodi u blisku i stabilnu vezu sa [adresa]
12. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno, na temelju opće odredbe o nadležnosti iz članka 4. Uredbe (EU) br. 650/2012 pravilno utvrdio da nema nadležnosti hrvatskog suda za provođenje ostavinskog postupka iza ostavitelja pa se uz pravilnu primjenu članka 16. stavka 3. ZPP-a pravilno oglasio nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
13. Na žalbene navode da je sud u [adresa] donio rješenje kojim se postupak pred tim sudom obustavlja pa da je nadležan sud prvog stupnja koji je prvi pokrenuo postupak valja reći takvi žalbeni navodi nisu osnovani obzirom da je čl. 17. Uredbe (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. propisano da nakon što se utvrdi nadležnost suda koji je prvi započeo postupak, svi ostali sudovi proglašavaju se nenadležnim u korist toga suda. Kako se u konkretnom slučaju nije utvrdila nadležnost suda koji je prvi započeo postupak to se niti sud u [adresa] nije proglasio nenadležnim, sukladnoj navedenoj odredbi.
14. Neosnovano žalitelj u žalbi upire da je povrijeđeno pravo jednakosti oružja budući da nasljednik ĆĆ nije saslušan u postupku obzirom da je sud prvog stupnja potpuno utvrdio činjenično stanje te s obzirom na utvrđenje da je ostavitelj 50 godina neprekidno živio sa svojom suprugom i radio u [adresa] te otišao u mirovinu i umro u [adresa] ukazuje da je ostavitelj imao blisku i stabilnu vezu sa [adresa] kao mjestom uobičajenog boravišta a ne sa [adresa], kao mjestom prethodnog uobičajenog boravišta ostavitelja. Na temelju ovako utvrđenih činjenica ne može se poreći uvjerljivost zaključka prvostupanjskog suda da ostavitelj nije imao uobičajeno boravište u [adresa]. Protivno shvaćanju žalitelja, ovaj sud nalazi, da činjenica što je ostavitelj vlasnik nekretnina u Republici Hrvatskoj nije dovoljna za zaključiti da je on imao uobičajeno boravište u [adresa]. Kod ovakvog odlučivanja ovaj sud je pošao i od činjenice da predlagatelj u prijedlogu nije naveo niti jednu činjenicu na osnovu koje bi se moglo zaključiti da je uobičajeno boravište ostavitelja bilo u [adresa], kao što su na primjer činjenice prisutnosti ostavitelja u Republici Hrvatskoj, razlogu za njegovu prisutnost, a sve radi procjene o kakvim vezama između ostavitelja i Republike Hrvatske se radi, već je zahtjev temeljen samo na činjenici da je ostavitelj pohranio oporuku kod Općinskog suda u Šibeniku kojom je oporučnim nasljednikom imenovao svog sina ĆĆ. Na temelju te činjenice nije se mogao donijeti zaključak da je njegovo uobičajeno boravište u [adresa].
15. Stoga žalbeni navodi žalitelja nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.
16. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a odbiti žalbu žalitelja i potvrditi pobijano rješenje.
U Zagrebu 1. srpnja 2025.
Sutkinja
Jadranka Travaš
