Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5367/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ABC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, Domagojeva 18, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj P-394/2023-21 od 12. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj P-394/2023- 21 od 12. veljače 2024. pod točkama I., II., V., VI i VII. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj P-394/2023-21 od 12. veljače 2024. suđeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnom odredbe Ugovora o kreditu br. 9011609188, koji je zaključen između tužitelja i tuženika dana 29. lipnja 2006., a koji je solemniziran po javnom bilježniku Zoranu Vrsaloviću iz Labina, u predmetu pod posl.br. OU- 166/2006, kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u odredbi čl. 1. koja glasi: " koji odgovara protuvrijednosti od CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.", zatim sadržane u odredbi čl. 4. ,koja glasi: "Kamata se obračunava u CHF", zatim sadržane u odredbi čl. 5. koja glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate", zatim sadržane u odredbi čl. 6. 2. koja glasi: "CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.", zatim sadržane u dijelu odredbe čl. 9. koja glasi: "U tom slučaju Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.", zatim sadržane u odredbi čl. 11. 9. koja glasi: "Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.", pa stoga navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane. II. Nalaže se tuženici da isplati tužitelju iznos od 2.542,23 EUR1 / 19.154,46 kuna (dvijetisućepetstočetrdesetdva eura i dvadesettri centa / devetnaesttisućastopedesetčetiri kune i četdesetšest lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku:

- na iznos od 5,27 EUR / 39,69 kuna počev od 15. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 12,53 EUR / 94,37 kuna počev od 16. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 12,67 EUR / 95,45 kuna počev od 14. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 15,00 EUR / 112,99 kuna počev od 14. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 8,83 EUR / 66,53 kuna počev od 17. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 9,08 EUR / 68,44 kuna počev od 16. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 6,16 EUR / 46,42 kuna počev od 16. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 7,06 EUR / 53,20 kuna počev od 15. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 5,07 EUR / 38,22 kuna počev od 15. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 7,59 EUR / 57,19 kuna počev od 16. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 5,02 EUR / 37,83 kuna počev od 17. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 7,06 EUR / 53,17 kuna počev od 16. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 6,34 EUR / 47,75 kuna počev od 16. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 10,94 EUR / 82,39 kuna počev od 17. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 13,27 EUR / 100,02 kuna počev od 17. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 13,79 EUR / 103,91 kuna počev od 17. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 16,50 EUR / 124,31 kuna počev od 16. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 21,58 EUR / 162,61 kuna počev od 16. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 22,11 EUR / 166,59 kuna počev od 16. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 29,12 EUR / 219,39 kuna počev od 14. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 28,37 EUR / 213,78 kuna počev od 16. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 41,44 EUR / 312,21 kuna počev od 16. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 34,02 EUR / 256,35 kuna počev od 16. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 35,81 EUR / 269,83 kuna počev od 16. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 44,04 EUR / 331,79 kuna počev od 4. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 50,67 EUR / 381,80 kuna počev od 4. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 41,80 EUR / 314,92 kuna počev od 16. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 43,56 EUR / 328,22 kuna počev od 16. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 44,38 EUR / 334,40 kuna počev od 16. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 50,07 EUR / 377,23 kuna počev od 14. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 60,50 EUR / 455,86 kuna počev od 16. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 72,66 EUR / 547,48 kuna počev od 16. srpnja 2011 . do isplate,

- na iznos od 78,64 EUR / 592,52 kuna počev od 3. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 1.681,28 EUR / 12.667,60 kuna počev od 3. kolovoza 2011. do isplate, i to do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao utvrđenje ništetnom odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u čl. 4. Ugovora o kreditu br. 9011609188, koji je zaključen između tužitelja i tuženice dana 29. lipnja 2006., a koji je solemniziran po javnom bilježniku Zoranu Vrsaloviću iz Labina, pod posl. br. OU-166/2006, u dijelu koji glasi: "sukladno Odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila", te da stoga navedena odredba ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu preostalog iznosa od 703,91 eura / 5.303,61 kuna (sedamstotrieura i devedesetjedan cent / pettisućatristotri kune i šezdesetjednu lipu) sa zateznim kamatama.

V. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka isplatom 2.082,91 eura (dvijetisućeosamdesetdva eura i devedesetjedan cent) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. veljače 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

VI. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

VII. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u cijelosti."

2. Protiv navedene presude, pod točkama V. i VI. izreke, pravodobno se žali tužitelj sadržajno zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači. Traži naknadu troška žalbe

3. Protiv navedene presude, pod točkama I., II., V. i VII. izreke, pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili podredno ukine. Traži naknadu troška žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se odluka suda prvog stupnja može ispitati, izreke presude i rješenja su razumljive, ne proturječe same sebi niti razlozima presude i rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenja, kao i postupak koji im je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem te za isplatom utužene svote na ime vraćanja preplaćenog iznosa anuiteta zbog nepoštene odredbe u potrošačkom ugovoru, kao i zahtjev za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili su 29. lipnja 2006. Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila (dalje u tekstu: ugovor) temeljem kojeg ugovora je tuženik kao kreditor odobrio i stavio tužitelju na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 20.930,00 CHF, na rok otplate od 84 mjeseca;

- u članku 4. ugovora stranke su ugovorile redovnu kamatu od 4.99% godišnje, promjenjivu u skladu s odlukom o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila;

- u čl. 6. istog ugovora ugovorena je valuta uz koju je vezana glavnica u CHF te kako se kredit otplaćuje uz valutnu klauzulu vezanu uz CHF;

- za vrijeme trajanja otplate kredita tuženik je doista samostalno mijenjao kamatnu stopu;

- tijekom otplate kredita kurs CHF se u odnosu na kunu višekratno mijenjao, neko vrijeme je blago padao da bi potom značajno narastao;

- ugovorena je otplata kredita prema otplatnom planu u 84 mjesečne rate, od prve koja dospijeva 2. kolovoza 2006, pa nadalje;

- tužitelj je do 2. kolovoza 2011. otplatio čitav kredit, i to prije isteka roka, tako da je prilikom zadnje uplate otplatio sav preostali dug;

- stranke o ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao ni o valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak, nisu pojedinačno pregovarale, a one su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ove odredbe su bile unaprijed formulirane od strane tuženika tako da tužitelj zbog toga nije imao utjecaja na njihov sadržaj jer se radi o odredbama unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika kao trgovca;

- vještačenjem je utvrđeno kako je tužitelj, zbog primjene valutne klauzule vezane uz CHF, u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita platio tuženiku 19.154,46 kuna / 2.542,23 eura više no što bi platio po prvotnom tečaju po kojem mu je isplaćen kredit u kunama (list 128 spisa);

- Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, ustao je dana 4. travnja 2012. protiv više banaka, uključujući i tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu s tužbom za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a predmet je vođen pod poslovnim brojem P-1401/12;

- u tom je predmetu Trgovački sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. u kojoj se utvrđuje kako su tužene banke, a među njima i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, kao i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo;

- ova prvostupanjska odluka je djelomično potvrđena (u dijelu glede promjenjive kamatne stope) i preinačena (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.;

- odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.;

- protiv ove odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-

2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično je usvojena ustavna tužba (u dijelu glede valutne klauzule u CHF) pa je u tom dijelu predmet vraćen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak;

- potom Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući ponovo o reviziji, odlukom poslovni broj Revt-575/16 od 3. listopada 2017. djelomično ukida dio odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (glede valutne klauzule u CHF) te mu vraća predmet na ponovno suđenje u tom dijelu;

- nakon ponovnog suđenja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. odbija žalbu tuženih banaka i sad potvrđuje odluku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2021 i u dijelu glede valutne klauzule u CHF;

- odlučujući povodom revizije tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom poslovni broj Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019. potvrđuje presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke, uključujući i tuženika, u predmetnom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- dakle, u konačnici, u sporu za zaštitu interesa potrošača pravomoćno je utvrđeno kako je, između ostalih, i predmetni tuženik, u predmetnom razdoblju povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, i to:

1. u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i

2. u istim ugovorima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- stoga je tuženik povrijedio i prava tužitelja kao korisnika kredita kad je i u predmetnom ugovoru o kreditu uglavio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena jedna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, te ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 4., čl. 29., čl. 240. do 246., čl. 247.,čl. 269., čl. 272, čl. 322., čl. 323., čl. 323., čl. 324., čl. 326., čl. 328., čl. 1111 i čl. 1114., čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), 81. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, 46/07, 79/07, dalje: ZZP/03), čl. 3., od čl. 96. do čl. 102. i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, dalje: ZZP/07), čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15, 14/19, 19/22, dalje ZZP/14), pa odlučio kao u izreci.

9. Sud je prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud je prvog stupnja pravilno zaključio kako postupanje tuženika glede ugovaranja valutne klauzule u CHF nije bilo nužno niti dopušteno, kako je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te da iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega je odlučio kako je u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredaba čl. 324. st. 1. ZOO.

11. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio kako je nepoštena i suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te kako uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača ugovorna odredba o ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

12. Pritom se prvostupanjski sud pravilno pozvao na ovdje meritorne presude, u dijelovima u kojima su postale pravomoćne, Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014 i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Rev 221/2018 od 3. rujna 2019. povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača. Kao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U- III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. U konačnici je, kako kad i kako u kojem dijelu, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 postala pravomoćna u dijelovima u kojima je utvrđeno da su nepoštene i ništetne dvije ugovorne odredbe, ona o jednostrano promjenjivoj redovnoj kamati kao i ona o valutnoj klauzuli u CHF.

13. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

14. Ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, već potrošaču moraju biti na transparentan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja, koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz dotične ugovorne odredbe za njega proizlaze.

15. Predmetna ugovorna odredba, to jest što je u ugovorima o potrošačkim kreditima "ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak", je odlukama viših sudova ocijenjena nepoštenom i ništetnom. Najprije u sad pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, potom u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 3. listopada 2017. kojom je potvrđena dotična prvostupanjska odluka nižeg suda. Potom je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018. od 3. rujna 2019. odbijena revizija tuženih banaka u tom dijelu. U navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske se navodi kako je dotični uglavak kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak, a u svezi sa sklapanje tih ugovora o kreditu sa ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom te banke, i to zato jer su:

- ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,

- tužene banke kao trgovci bile su svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima,

- te su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, zbog čega su obje odredbe nepoštene i stoga ništetne.

16. Drugačija pravna shvaćanja tuženika koja on izlaže u svojoj žalbi nisu prihvatljiva.

17. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

18. Nisu prihvatljiva pravna shvaćanja tuženika kako osporeni dio predmetnog ugovora nije ništetan. To je utvrđenje iz pravomoćnog dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 gdje je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a o čemu je gore bilo riječi. Ovdje nije riječ o odredbi manjeg značaja, pa da zbog tog manjeg značaja, a ugovor je u cijelosti ispunjen, ništavost se nebi mogla isticati, a temeljem odredbe čl. 326. ZOO. Prema shvaćanju ovog višeg suda ne radi se o odredbi manjeg značaja. Riječ je o cijeni novca koja je jedna od osnovnih odredbi svakog ugovora o kreditu.

19. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti sadržano je u čl. 323. st. 1. ZOO koji glasi: "U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje."

20. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je u točki II. izreke osporene presude naložio tuženiku isplatu preplaćenog iznosa s osnova predmetne ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Visina pretplate utvrđena je adekvatnim dokazom – financijskim vještačenjem. Tuženik i ne osporava matematičku točnost ovog izračuna.

21. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, kog tuženik i u žalbi opetovano ističe, sud prvog stupnja ga je pravilno ocijenio neosnovanim. To iz razloga, što je Udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, dana 4. travnja 2012. pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenim ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu čl. 502. a ZPP, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP, te će sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

22. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., upravo za predmetne pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora, zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: "4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja (misli se na shvaćanja u predmetu Rev-2245/2017-2 i ono na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020.), počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka."

23. U predmetnom slučaju tužitelj je ustao s tužbom 26. kolovoza 2021, a s obzirom na ono gore rečeno, zastara je za restitucijski zahtjev zbog ništavosti odredbe o valutnoj klauzuli počela teći 14. lipnja 2018. Dakle, opći zastarni rok od 5 godina nije protekao prije utuženja za ovu osnovu.

24. Stoga kad je sud prvog stupnja na temelju svih okolnosti predmetnog slučaja, uključujući i utvrđenja iz presude povodom tužbe radi zaštiti kolektivnih interesa i prava, te činjenice da se radi o unaprijed formuliranom ugovoru trgovca na čiji sadržaj tužitelj nije mogao imati utjecaj, pravilno zaključio kako se o gore navedenoj predmetnoj ništetnom odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo.

25. O tijeku zateznih kamata sud je prvog stupnja odlučio pravilno, sadržajno primijenivši odredbu iz čl. 29. st. 1. i 2. ZOO u svezi s čl. 1115. ZOO. Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu, kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti, bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nerazmjera u davanjima. O tome je odlučeno u pravomoćnom dijelu presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Utvrđenja iz te presude po čl. 502.c ZPP vežu sud u ovom pojedinačnom sporu, a tužitelj se upravo poziva na njih. Zato je sud prvog stupnja pravilno odlučio kako zatezne kamate teku od dana stjecanja. Vještačenjem je utvrđeno kad je stečen pojedini dio utuženog zbirnog iznosa.

26. Status potrošača je dokazan tekstom samog ugovora o kreditu jer je vidljivo da je kredit utrošen na kupnju konkretnog osobnog vozila. Nije riječ o privrednom vozilu (Ford Focus C-Max Trend) već osobnom vozilu privatne manjene, pa je stoga uvjerljiv navod tužitelja kako on nije bio namijenjen trgovačkoj aktivnosti.

27. Tuženikovo opširno teoretiziranje o predmetnim pravnim odnosima stranaka, ukoliko je suprotno shvaćanjima suda prvog stupnja i ovog višeg suda, nije prihvatljivo.

28. I odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP. Tuženik je u cijelosti izgubio parnicu (u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev) pa je dužan protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tužitelju priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visinu troška zastupanja po odvjetniku sud je prvog stupnja sadržajno pravilno obredio prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: OT), mada se pogrešno pozvao na prethodni propis.

29. Nisu osnovani tužiteljevi žalbeni razlozi kako sud prvog stupnja nije pravilno obredio naknadu troškova za naznačene četiri stavke naknade troškova. Tako tužitelj tvrdi kako mu je sud za sastav opomene pred tužbu trebao obrediti iznos od 100,00 EUR +PDV temeljem Tbr. 33./1. (misli se na Tbr. 37./ 1. OT) za svaku stranicu 25 bodova (2 stranice x 25 bodova =50 bodova). Sud prvog stupnja je pravilno zaključio kako u ovoj vrsti postupaka radnja opomene pred tužbu nije nužna te se stoga ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice po čl. 155. st. 1. ZPP. To ne znači da odvjetnik nema pravo od stranke naplatiti tu nagradu, ali kod izračuna naknade troškove od stranke koja je izgubila parnicu uzimaju se u obzir samo troškovi potrebni za vođenje parnice po čl. 155. st. 1. ZPP.

30. Zatim tužitelj prigovara kako mu je za zastupanje na ročištu 6. prosinca 2022. valjalo priznati 200,00 EUR +PDV (100 bodova) budući se radi o pripremnom ročištu na kojem se raspravljalo. Poziva se na tumačenju Hrvatske Odvjetničke komore za zastupanje na ročištu na kojem tužitelj ostaje kod tužbe, a tuženik kod odgovara na tužbu radi o ročištu na kojem se raspravljalo i zbog čega se nagrada za zastupanje na takvom ročištu dosuđuje prema Tbr. 9./1. OT. Iz zapisnika s ovog ročišta je vidljivo kako se radi o pripremnom ročištu, prije kojeg su stranke razmijenile podneske te su se na ročištu tek pozvale na navode iz istih, i na kojem se zapravo raspravljalo o dokaznim prijedlozima. Stoga ovaj sud smatra kako je u ovom slučaju primjereno primijeniti odredbu iz Tbr. 9./2. OT.

31. Tužitelj se žali kako mu sud za sastav podneska od 23. prosinca 2022. nije priznao trošak ni po jednoj odredbi Tarife. Naime, podneskom od 23. prosinca 2022. god. tužitelj obrazlaže na koji bi se način financijsko vještačenje valjalo adekvatno provesti. Takvim se podnescima priznaje pravo na naknadu po Tbr. 8./1. OT. Zbog navedenog tužitelj smatra kako se podnesak od 23. prosinca 2022. god. ima smatrati podneskom kojim se ostvaruje pravo na naknadu po Tbr. 8./1. OT, odnosno trošak u iznosu od 200,00 EUR +PDV (100 bodova). Odredbom čl. 155. st. 1. ZPP sud je prvog stupnja ovlašten procijeniti koji su troškovi bili potrebni za vođenje parnice, a koji nisu, i samo za potrebne troškove obrediti naknadu. S obzirom na sadržaj ovog konkretnog podneska i ovaj viši sud smatra kako taj troška ne spada u potrebne po čl. 155. st. 1. ZPP.

32. Tužitelj se žali kako je iz podneska od 31. listopada 2023. god. razvidno je da se radi o obrazloženom podnesku, a koji je bio reakcija i očitovanje tužitelja na tuženikove navode i prijedloge. Da je kojim slučajem tužitelj propustio reagirati i protiviti se prigovorima i prijedlozima tuženika, tada bi takvo pasivno postupanje tužitelja moglo za njega imati negativne posljedice, što tužitelju nikako nije u interesu. Temeljem svega navedenog tužitelj smatra da se u odnosu na podnesak od dana 31. listopada 2023. ima primijeniti Tbr. 8./1. OT, odnosno trošak u iznosu od 200,00 EUR +PDV (100 bodova). Sud je prvog stupnja pravilno ocijenio kako se ovdje radi o podnesku iz Tbr. 8./3. OT.

33. Što se tiče prigovora kako je sud trebao priznati 3 sata izbivanja iz pisarnice umjesto samo jedan, valja kazati kako je sud prvog stupnja ovlašten, u slučaju nedostatka preciznog dokaza, procijeniti vrijeme izbivanja odvjetnika iz pisarnice, ali pritom valja voditi računa o najmanjem mogućem trajanju izbivanja. Sud prvog stupnja svakako poznaje mjesne prilike pa tužitelj svojim žalbenim razlozima nije doveo u pitanje valjanost ove odluke.

34. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. i 2. ZPP žalbe tužitelja i tuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u ožalbljenim dijelovima, jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

35. Zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadom troška žalbe nisu osnovani, jer sa žalbama nisu uspjeli pa ih je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti.

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević