REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-943/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Badel 1862 d.d., OIB:36749512860, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćnici Petri Jurčić Vujičić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jurčić i Prpić u Zagrebu, protiv tuženika OH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Ramljaku, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1528/2022-2 od 11. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1918/2018-119 od 28. rujna 2022., u sjednici održanoj 1. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Preinačuju se točka I. izreke presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1528/2022-2 od 11. svibnja 2023. i točke I. i III. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1918/2018-119 od 28. rujna 2022. i sudi:
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I Nalaže se tuženiku HH, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Badel 1862 d.d., OIB: 36749512860, iznos 4.988,07 kuna / 662,03 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2011. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja ja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, po istoj kamatnoj stopi u roku 15 dana.".
II. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak revizijskog postupka u iznosu od 428,08 EUR u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.988,07 kn / 662,03 EURA sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2011. do isplate (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 50,19 kn / 6,66 EURA sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2011. do isplate (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 20.775,00 kn / 2.757,32 EURA sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. rujna 2022. do isplate (točka III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem žalba tuženika djelomično je odbijena kao neosnovana, a djelomično prihvaćena pa je presuda suda prvog stupnja:
- potvrđena pod točkom I. izreke u odnosu na dosuđeni iznos od 4.988,07 kn /662,03 EURA s dosuđenim zakonskim zateznim kamatama te u odnosu na odluku o troškovima postupka pod točkom III. izreke za iznos od 16.712,50 kn / 2.218,13
EURA s dosuđenim zakonskim zateznim kamatama,
- preinačena u dijelu točke III. izreke na način da je odbijen zahtjev tužitelja u dijelu za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 4.062,50 kn /539,19 EURA sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovanim,
- preinačena u dijelu točke I. i III. izreke vezano za dobrovoljni rok ispunjenja dosuđenih obveza, na način da je naloženo tuženiku da iste ispuni u roku od 15 dana (točka I. izreke).
2.1. Nadalje, u nepobijanom dijelu pod točkom II. izreke presuda suda prvog stupnja je ostala neizmijenjena (točka II. izreke), a trošak žalbe tuženiku i odgovora na žalbu tužitelju nisu dosuđeni (točka III. izreke).
3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-469/2024-2 od 7. veljače 2024. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
''Ako je ugovorom o prodaji i prijenosu dionica ugovoreno da će kupac platiti porez i prirez s time da će isti u ime kupca platiti prodavatelj, a kupac se obvezao da će isplatiti prodavatelju iznos koji je prodavatelj platio po osnovi poreza i prireza pa prodavatelj plati poreze i prireze koje nije bio dužan platiti niti prodavatelj niti kupac, ima li prodavatelj pravo tražiti od kupca da mu naknadi plaćeni iznos?''.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojeg je ovaj sud dopustio podnošenje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da ovaj sud odgovori na postavljeno pitanje te preinači nižestupanjske odluke, podredno ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovni postupak.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu te potražuje troškove revizijskog postupka.
6. Revizija je osnovana.
7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP ispitana samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. Prema pobijanim nižestupanjskim presudama tužitelj svoja potraživanja temelji na Ugovoru o prodaji i prijenosu dionica društvu Badel 1862. i Aneksu tog ugovora pa kako je navedena odredba ugovornog karaktera tuženik je dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje. Nadalje, ocjenjuje da iako predmetna obveza plaćanja poreza ne postoji po Zakonu o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 177/04 - dalje u tekstu: ZPD) ista činjenica ne čini odredbu čl. 3. Ugovora ništetnom, jer navedena ugovorna obveza nije protivna prisilnim propisima radi čega tužitelj, koji je ispunio svoju ugovornu obvezu ima pravo na povrat iznosa uvećanog za ugovorne kamate.
9. Ovakav zaključak nižestupanjskih sudova nije u skladu s pravnim shvaćanjem ovog suda.
10. Naime, o postavljenom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je shvaćanje u presudi broj Rev-746/2021-4 od 9. travnja 2024. a koje glasi:
''Sukladno čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 - dalje: ZOO) u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. U suprotnom sudionik iz obveznog odnosa koji postupa suprotno načelu savjesnosti i poštenja ne može se pozivati na pravo koje bi za istog proizlazilo iz samoga zakona.
U predmetnom slučaju tužitelj je, ugovarajući obvezu plaćanja poreza i prireza na predmetno stjecanje dionica, nametnuo izdatak koji niti tužitelj niti tuženik sukladno zakonu nisu bili dužni učiniti. Ispunivši ugovorom preuzetu obvezu na plaćanje poreza, koja nije utemeljena na konkretnim zakonskim odredbama, tužitelj je ujedno i osoba koja u eventualnom zasebnom postupku prema trećoj osobi ima pravo potraživati povrat plaćenog bez osnove.
Nadalje, sukladno odredbi čl. 1119. ZOO tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.
Iz navedene odredbe, argumentum a contrario, proizlazi da osoba koja učini izdatak za drugoga, što ovaj po zakonu nije bio dužan učiniti, nema pravo zahtijeva naknadu od njega.
Kako je tužitelj plaćajući porez i prirez na predmetno stjecanje dionica učinio izdatak koji tuženik po zakonu nije bio dužan učiniti, isti nema pravo od tuženika zahtijevati naknadu istog.“.
11. Prema tome, pravno shvaćanje ovog revizijskog suda glede postavljenog pravnog pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije suprotno je pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena pobijana presuda pa je stoga revizija tuženika osnovana u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja 1. ZPP pa je sukladno odredbi čl. 391. st. 7. ZPP valjalo preinačiti nižestupanjske presude zbog pogrešnog pravnog pristupa i odlučiti kao u izreci ove presude.
12. S tim u vezi valjalo je preinačiti odluku o troškovima parničnog postupka, a sve sukladno odredbi čl. 166. st. 2., u vezi s čl. 154. st. 4. ZPP, jer niti tužitelj niti tuženik nisu u ovom postupku uspjeli sa svojim zahtjevima pa je uspjeh stranaka približno jednak.
12.1. Međutim, obzirom da je tuženik uspio u revizijskom postupku valjalo mu je dosuditi trošak prijedloga za dopuštenje revizije te trošak revizije, sukladno pobijanom dijelu presude (4.988,07 kn / 662,03 EUR), prema Tbr. 10. toč. 5., Tbr. 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) u iznosu od po 187,50 EUR za sastav prijedloga i revizije te prema Tbr. 3. toč. 1. u vezi s Tbr. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19, 92/21 i 37/23) trošak sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije i na reviziju u iznosu od po 26,54 EUR, slijedom čega je valjalo dosuditi ukupan trošak revizijskog postupka u iznosu od 428,08 EUR.
13. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 1. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
