Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2064/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Denis Pedić, odvjetnik u Popovači, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Šooš Maceljski, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P- 250/2021-27 od 17. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-250/2021-27 od 17. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.941,15 eura s dosuđenom zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2023. pa do isplate.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-250/2021- 27 od 17. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak preko iznosa od 1.941,15 eura o iznosa od 2,127,71 eura (za iznos od 186,56 eura), i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 186,56 eura sa zatraženom zateznom kamatom, kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke utvrđeno da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9011952885 koji su dana 26. rujna 2006. sklopili tužiteljica AK, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

U točki II izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 538,25 eur / 4.055,46 kn zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Pod točkom III izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.127,71 eur/ 16.031,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. ožujka 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška, kao i troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovanau odnosu na odluku o glavnoj stvari, a djelomično osnovana u pogledu sporednog potraživanja (troškova postupka).

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj 9011952885 od 26. rujna 2006. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te zahtjev za isplatu pretplaćenih iznosa toga kredita po osnovi stečenog bez osnove i to u ukupnom iznosu od 538,25 eur / 4.055,46 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana uplate pojedinih mjesečnih anuiteta i to u razdoblju od listopada 2008. do studenoga 2010. .

6. S obzirom da su u pobijanoj odluci navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi jasni te da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U tijeku prvostupanjskog postupka je pravilno utvrđeno:

- da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu broj 9011952885 od 26. rujna 2006. za iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 9.149,74 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita (članak 1. Ugovora), s namjenom kredita za kupnju vozila (članak 2. Ugovora), s rokom otplate 72 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora (članak 7. Ugovora).

- da je tužiteljica u iskazu navela kako je 2008. kupila automobil u autokući u Sesvetama, i to za obiteljske potrebe; da su joj u autokući rekli da imaju ugovor s tuženikom kod kojeg može dobiti kredit te da se radi o kreditu u švicarskim francima, koji je najpovoljniji i koji ima najpovoljniju kamatu te joj nisu nudili kredit u nekoj drugoj valuti; da su joj rekli koja će joj biti rata, ali se ne sjeća da su joj govorili da će se iznos rate mijenjati; da se ne sjeća da li su joj govorili da je rata kredita vezana uz tečaj švicarskog franka te joj nisu govorili o rizicima takvog kredita; da je otišla u banku gdje su joj samo rekli da potpiše ugovor kao i da joj je kamatna stopa 4,5%; da joj ništa nisu govorili o tečaju švicarskog franka te da nije mogla pregovarati o odredbama ugovora o kreditu; da joj u banci nisu nudili neki drugi kredit; da joj je rata s početnih 500,00 kn porasla na iznos od oko 1.000,00 kn, a nakon nekog vremena više nije mogla otplaćivati rate kredita te joj je banka oduzela automobil i prodala ga, dok je ostatak duga podmirila Croatia osiguranje, a tužiteljica je taj iznos morala vratiti Croatia osiguranju; da je uplate rata kredita vršila osobno i to na šalteru banke;

- da je na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije Jasmine Fijačko od 7. ožujka 2022., prvostupanjski sud utvrdio da je razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno platio i iznosa koji bi platio da je plaćao anuitete po tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita u odnosu na početni otplatni plan, iznosi 3.322,43 kuna, pri čemu se iznos od 4.055,46 kuna odnosi na rast tečaja u odnosu na datum korištenja kredita, a iznos od 733,03 kuna se odnosi na pad tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita (27.9.2006.).

8. Sud prvog stupnja je u obrazloženju pobijane presude također naveo da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključivanja i u vrijeme zaključivanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključivanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupao suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07 i 125/07) i odredbama Zakona o obveznim odnosima. Kolektivni interes potrošača (sadašnjih i budućih). Pritom je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je iz izreke navedenih presuda razvidno da se one odnose na ugovore o potrošačkom kreditiranju, dakle i na predmetni ugovor o kreditu neovisno o tome što se radi o kreditu čija je namjena kupnja novog vozila i neovisno o tome što je predmetni kredit otplaćen.

9. Nadalje, odredbom čl. 502. c ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP- a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu neposredno informirao tužiteljicu kao potrošača o svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima kao i da se o odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo, zbog čega je prvostupanjski sud zahtjev tužiteljice s osnova utvrđenja ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena vezanost za valutu CHF (članak 7. ugovora) ocijenio osnovanim

11. Opisani zaključak u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud .

12. Odredbama čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 – dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja spornog ugovora o kreditu, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranka na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

13. U čl. 87. st. 1. ZZP/03 je bilo propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a u st. 2. istog članka da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

14. Nadalje, prema čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

15. žalitelj u bitnome ističe da je u svakom pojedinačnom slučaju potrebno utvrditi je li sporna ugovorna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, je li se o istoj pojedinačno pregovaralo te, ukoliko bi se utvrdilo da se o spornoj odredbi nije pregovaralo, kumulativno utvrditi uzrokuje li znatno ravnotežu u pravila i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

16. Odredbom čl. 81. st. 4. ZZP/03 je propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

17. U konkretnom slučaju tuženik u tijeku postupka nije ni tvrdio da se pregovaralo o odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF niti je na okolnost eventualnog pregovaranja predložio bilo koji personalni dokaz pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da se o spornim odredbama pregovaralo.

18. S obzirom da je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđeno da prilikom sklapanja potrošačkih ugovora stranke nisu pojedinačno pregovarale o pojedinim odredbama ugovora, a što proizlazi iz iskaza tužiteljice, navedeno uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti.

19. Na žalbene navode tužitelja kako do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. ("Narodne novine" br. 143/13) nije bio u obvezi u postojećim ugovorima o kreditu definirati parametre promjenjivosti, već je samo imao obvezu objaviti kriterije promjenjivosti i o tome obavijestiti klijenta, odnosno tužitelja, valja odgovoriti da se navedeno odnosi na pitanje promjenjivosti kamatne stope, što nije predmet ovog postupka jer tužiteljica potražuje isplatu preplaćenih iznosa (samo) na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

20. S obzirom da je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene i ništetne, što podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije, to zatezna kamata teče od dana stjecanja od strane tuženika, a kao što je pravilno odlučeno pod točkom II izreke pobijane presude.

21. Žalitelj navodi i da se sud prvog stupnja bezrezervno oslonio na vještačenje provedeno od strane sudske vještakinje Jasmine Fijačko od 7. ožujka 2022. te da tuženik smatra kako je izračun vještakinje pogrešno uzet kao dokaz visine tražbine tužitelja, u bitnome ističući da je trebalo uzeti u obzir negativne razlike, a što je isticao i tijekom postupka u podnescima 19. travnja 2022. (list 202-203, očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka) i 28. prosinca 2022. (list 246-248 spisa, očitovanje na dotadašnji tijek postupka).

22. Opisani žalbeni navodi su neosnovani jer je sudski vještak Jasmina Fijačko u svom nalazu i mišljenju od 7. ožujka 2022. (list 184-248 spisa) sačinila izračun u kojem je navela da razlika između iznosa koji je tužiteljica po osnovi valutne klauzule stvarno platila i iznosa koji bi platila da je plaćala anuitete po tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita u odnosu na početni otplatni plan, iznosi 3.322,43 kuna, pri čemu se iznos od 4.055,46 kn odnosi na rast tečaja u odnosu na datum korištenja kredita, a iznos od 733,03 kn se odnosi na pad tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita (27.09.2006.). Također je vještakinja navela da je izvršila prijeboj na način da je na pozitivne i negativne tečajne razlike obračunala zateznu kamatu do 31. kolovoza 2010. te da je preostali iznos nakon prijeboja 3.121,92 kn (list 188 spisa), a koji dio nalaza i mišljenja vještaka tuženika očito nije pročitao.

23. Na žalbeni navod tuženika da je prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva bilo potrebno uzeti u obzir i razdoblja utvrđenih "negativnih" vrijednosti, odnosno vrijednosti manjih od početnog tečaja, treba odgovoriti da je pravilan pravni stav prvostupanjskog suda kako tuženik u pogledu tih vrijednosti nije istaknuo prigovor prijeboja niti podnio protutužbu pa sud prvog stupnja nije ni bio dužan navedeno uzeti u obzir.

24. Opisani stav prvostupanjskog suda je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., koje glasi:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

25. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, koji tuženik u žalbi opetovano ističe, treba reći da ga je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim u cijelosti, pravilno navodeći da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu za zaštitu kolektivnih prava (koja je podnesena 4. travnja 2012.) u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a prekinut tijek zastare, pa je zastara počela ispočetka teći donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 16. rujna 2021., to je razvidno da u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove, sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a.

26. U odnosu na odluku o troškovima postupka tuženik ističe da su tužiteljici neosnovano priznati troškovi pristupa na ročište za objavu presude jer taj trošak nije bio potreban, a osim toga „tužitelj nije dokazao da je na ročište za objavu presude zaista i pristupio“; da je tužitelju priznat trošak sastava obrazloženog podneska od 8. veljače 2023 po Tbr. 8. t. 1. Tarife, a tim podneskom je specificirao tužbeni zahtjev pa je trebao eventualno biti priznat trošak kao u kategoriji ostalih podnesaka po Tbr. 8. t. 3 Tarife.

27. Na opisane žalbene navode treba odgovoriti kako slijedi.

28. Odredbom čl. 335. st. 8. ZPP-a propisano je da će stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. U konkretnom slučaju je zamjenik punomoćnika tužiteljice pristupio na ročište za objavu presude održano 17. ožujka 2023. (dokaz: zapisnik s ročišta na listu 328-329 spisa). na kojem mu je uručen ovjereni prijepis presude. Budući da strankama kojima je na ročištu za objavu presude uručena sudska odluka od toga dana teče rok za žalbu sukladno odredbi čl. 348. st. 1. ZPP-a, trošak pristupa na to ročište je trošak koji je potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, neovisno o tome što je sud dužan presudu istaknuti na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

29. Kako je tužiteljica zahtjev za naknadu troška za pristup na ročište za objavu presude stavila do zaključenja glavne rasprave, čime je postupila sukladno odredbi čl. 164. st. 2. i 3. ZPP-a, to joj je primjenom odredaba Tbr. 9. t. 3. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa) pravilno priznat trošak pristupa na to ročište.

30. No, osnovano tuženik ističe da je tužiteljici za sastav podneska od 8. veljače 2023. (u kojem samo uređuje tužbeni zahtjev na način da dvojno iskazuje valutu - eur/kn, list 320-321 spisa), trošak trebao biti priznat primjenom Tbr. 8. t. 3. Tarife, odnosno u visini od 25 bodova, jer se radi o neobrazloženom podnesku koji ulazi u kategoriju ostalih podnesaka, što pomnoženo s vrijednošću boda od 1,99 eura iznosi 49,75 eura, a uvećano za PDV 12,44 eura iznosi ukupno 62,19 eura, dok joj je prvostupanjskom odlukom za taj podnesak priznat trošak od ukupno 248,75 eura (100 bodova x 1,99 eura + 49,75 eura). Stoga je za iznos od 186,56 eura odluku o troškovima postupka trebalo preinačiti, a u preostalom dijelu od 1.941,15 eura odluku potvrditi.

31. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke, a na osnovi odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a kao u točki II izreke ove presude.

32. S obzirom da je tuženik u žalbenom postupku uspio samo u pogledu odluke o trošku (i u to u neznatnom dijelu od 8,7% od ukupno dosuđenog troška), ali ne i u pogledu glavnog zahtjeva, temeljem odredaba čl. 35. st. 2., čl. 154. st. 5. i čl. 166. st. 2. ZPP-a nema pravo na naknadu troškova nagrade punomoćniku za sastav žalbe kao ni sudske pristojbe na žalbu (točka III izreke).

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac