REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2304/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica Grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 10.942,64 eura, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-269/2025-2 od 28. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-446/2023-56 od 14. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 1. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tužitelju revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-269/2025-2 od 28. siječnja 2025. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
„Da li se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) prema pravnom načelu „lex posterior derogat legi priori“, odnosno da kasniji zakon derogira raniji ili pak odredba čl. 27. st.. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05) s obzirom na to da isto pravno pitanje uređuju na različiti način?“.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-269/2025-2 od 28. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-446/2023-56 od 14. kolovoza 2024. na temelju članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22., 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je osnovan.
4. Tužitelj je postavio pet pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:
„1. Da li se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) prema pravnom načelu „lex posterior derogat legi priori“, odnosno da kasniji zakon derogira raniji ili pak odredba čl. 27. st.. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05) s obzirom na to da isto pravno pitanje uređuju na različiti način?
2. Da li se u slučaju kada tužitelj potražuje naknadu štete isplaćene obiteljske mirovine priznate obitelji pok. osiguranika tužitelja zbog smrti osiguranika tužitelja koja smrt je posljedica ozljeda pretrpljenih u prometnoj nesreći koju je uzrokovao osiguranik tuženika primjenjuje odredba čl. 27. st. 3. ZOOP-a (NN 151/05) koja ne spominje obiteljske mirovine?
3. Ako šteta za tužitelja nastaje prilikom isplate svake invalidske/obiteljske mirovine, a prema čl. 27. ZOOP-a (NN 151/15) štetu predstavlja razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a taj iznos se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju, koji propis o mirovinskom osiguranju treba primijeniti kada važeći Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) propisuje da štetu za tužitelja predstavljaju novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu?
4. Ako tužitelj isplaćuje mirovinu obitelji pok. osiguranika koju po redovnom tijeku stvari, da nije bilo prometne nesreće, ne bi isplaćivao i isplatama tako priznate mirovine tužitelj trpio štetu, zašto bi ta šteta predstavljala razliku između visine priznate mirovine i one koja bi bila priznata zbog ozljede na radu?
5. Ako sud zauzima stav da tužitelju šteta, koju trpi, predstavlja razliku između visine priznate mirovine i one koja bi bila priznata zbog ozljede na radu, pripada li tužitelju razlika između isplaćene i pretpostavljene mirovine bez obzira na njezin negativni predznak (obzirom da je mirovina koja se priznaje zbog ozljede na radu- privilegirani oblik koja se uvijek računa za 40 godina staža veća od mirovne koja se priznaje zbog ozljede izvan rada?“.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo je da je pitanje naznačeno u izreci rješenja važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. tog Zakona za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Riječ je, naime o pravnom pitanju o kojem sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, jer je u vezi s njim pravno shvaćanje zauzeto u pobijanoj presudi u suprotnosti s onim zauzetim u presudama Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-602/2021-2 od 1. lipnja 2021., Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-877/2022, a o njemu nema prakse revizijskog suda.
6. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 1. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
