Poslovni broj: Usž-413/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, protiv tuženika Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, Dubrovnik, Vukovarska 16, OIB: 32082115313, radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-890/2024-6 od 4. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se žalba tužitelja i poništava presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-890/2024-6 od 4. studenog 2024.

II. Poništava se rješenje Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-03/23-02/18, URBROJ: 2117-09/5-24-2 od 31. siječnja 2024.

III. Poništava se rješenje Grada Ploče, Upravnog odjela za gospodarski razvoj, KLASA: UP/I-363-02/23-01/86, URBROJ: 2117-12-4-23-1 od 15. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/23-02/18, URBROJ: 2117-09/5-24-2 od 31. siječnja 2024., kojim je odbijena žalba tužitelja protiv rješenja Grada Ploča, Upravnog odjela za gospodarski razvoj, KLASA: UP/I-363-02/23-01/86, URBROJ: 2117-12-4-23-1 od 15. veljače 2023. godine.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, tužitelju je određena visina komunalne naknade za poslovni prostor Vojarna "SIDRIŠTE" na adresi [adresa] obračunske površine poslovnog prostora 555,00 m² u iznosu 0,52 eura po m² mjesečno, obračunske površine građevinskog zemljišta koje služi i u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti površine 17.836,00 m² u iznosu 0,05 eura po m² i obračunske površine neizgrađenog građevinskog zemljišta površine 0,00 m² u iznosu 0,0026 eura po m², što ukupno iznosi 1.209,06 eura; 9.109,66 HRK mjesečno, odnosno 14.508,67 eura godišnje (točka 1. izreke), uz popratna utvrđenja pod točkama 2. do 7. izreke tog rješenja.

2. Tužitelj presudu prvostupanjskog suda pobija u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom, smatra da je prvostupanjska presuda protivna odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18., 110/18., 32/20., dalje: ZKG), a posebno odredbi članka 93. ZKG-a. Navodi da Grad Ploče, temeljem suglasnosti Ministarstva državne imovine (pravnog prednika tužitelja), KLASA: 940-01/19-03/346, URBROJ: 536-03-01-03- 03/01-20-12 od 1. travnja 2020., nesporno koristi nekretninu označenu kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , u naravi vojarna „Sidrište“, kojoj odgovara zk. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u svrhu čuvanja, održavanja zelenih površina i zaustavljanja daljnje devastacije bivše vojne imovine. Navedena suglasnost izdana je na zahtjev Gradonačelnika Grada Ploče, da se istom navedena nekretnina ustupi na korištenje do okončanja postupka rješavanja imovinskopravnih odnosa, odnosno utvrđivanja granice pomorskog dobra na označenoj nekretnini, nakon čega će predmetna nekretnina, sukladno Zaključku Vlade Republike Hrvatske, KLASA: 022- 03/19-04/26, URBROJ: 50301-29/23-19-3 od 1. veljače 2019., biti darovana Gradu Ploče. Ministarstvo državne imovine izdalo je suglasnost u kojoj je navedeno da se Gradu Ploče suglasnost izdaje, pod uvjetom da od dana podnošenja zahtjeva Ministarstvu državne imovine za korištenje (5. veljače 2020.), podmiruje sve troškove nastale po osnovi čuvanja, komunalne i vodne naknade te sve druge troškove. Suprotno dogovorenom, Grad Ploče koristi predmetnu nekretninu, a umjesto da podmiruje i navedene troškove, Grad Ploče, Upravni odjel za gospodarski razvoj prvostupanjskim rješenjem od 15. veljače 2023. obvezalo je tužitelja na plaćanje komunalne naknade za predmetnu nekretninu. Tužitelj smatra da iz navedenog proizlazi da je Grad Ploče preuzeo prava iz navedene suglasnosti, ali ne i obveze. Stoga se tužitelj protivi zaključku prvostupanjskog suda kako se citirana suglasnost ne može prihvatiti kao pravna osnova za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade te tvrdi upravo suprotno, da se citirana suglasnost treba i može prihvatiti kao pravna osnova za korištenje predmetne nekretnine. Ističe da je suglasnost za korištenje predmetne nekretnine dana Gradu Ploče pod uvjetom da podmiruje komunalnu naknadu, a kako Grad Ploče nije ispunio navedeni uvjet, smatra da bespravno koristi predmetnu nekretninu te da bi trebalo primijeniti odredbu članka 93. stavka 2. točke 2. ZKG-a i utvrditi Grad Ploče kao obveznika plaćanja komunalne naknade jer nekretninu koristi bez pravne osnove. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijanu prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao osnovan.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je pobijanom presudom povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

6. U predmetnoj upravnoj stvari sporna je osoba obveznika plaćanja komunalne naknade, u smislu odredbe članka 93. stavka 1. ZKG-a.

7. Naime, iz podataka sveza spisa proizlazi da je Vlada Republike Hrvatske donijela Zaključak o iskazivanju namjere darovanja Gradu Ploče nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za ostvarivanje projekata od društvenog i gospodarskog sadržaja. S tim u vezi, na pisani zahtjev Grada Ploče od 3. veljače 2020. da mu se navedene nekretnine ustupe na korištenje do okončanja postupka rješavanja imovinskopravnih odnosa, odnosno utvrđivanja granice pomorskog dobra, a u svrhu održavanja zelenih površina i sprječavanja ilegalnog privezivanja privatnih brodica uz obalu, Ministarstvo državne imovine izdalo je 1. travnja 2020. suglasnost Gradu Ploče za čuvanje, održavanje zelenih površina i radi zaustavljanja daljnje devastacije bivše vojne imovine i to vojarne [adresa] u [adresa] izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana u posjedovni list br. 400 k. o. [katastarska općina], u posjedu Ministarstva obrane Republike Hrvatske, a kojoj odgovara zk. č. br. 3746/106 k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu Republike Hrvatske, do rješavanja imovinskopravnih odnosa na označenoj nekretnini, odnosno utvrđivanja granica pomorskog dobra za označenu nekretninu i rješavanja pitanja davanja koncesija za određene sadržaje sukladno važećim prostornim planovima Grada Ploča i drugim propisima. U predmetnoj suglasnosti se navodi da se Grad Ploče obvezuje, od dana podnošenja zahtjeva Ministarstvu državne imovine, podmirivati sve troškove nastale po osnovi čuvanja, održavanja zelenih površina i dr. za označenu nekretninu i to: utrošak električne i toplinske energije, plina, vode, dimnjačarske usluge, čistoće, komunalne i vodne naknade, radiotelevizijske pristojbe, telefona, interneta, pričuve, troškova investicijskog i redovitog održavanja nekretnine te sve druge troškove.

8. Prvostupanjski sud je potvrdio osporavano rješenje tuženika, ocijenivši da je Grad Ploče nesporno korisnik predmetnih nekretnina, za koje je poznato tko je vlasnik, te da iste koristi temeljem suglasnosti koja je, po ocjeni prvostupanjskog suda, valjana pravna osnova za korištenje, međutim, da Grad Ploče, iako korisnik, nije obveznik plaćanja komunalne naknade jer ta obveza na njega nije prenesena pisanim ugovorom, u smislu odredbe članka 93. stavka 2. točke 1. ZKG-a, sukladno kojoj korisnik nekretnine plaća komunalnu naknadu ako je na njega obveza plaćanja te naknade prenesena pisanim ugovorom.

9. Po ocjeni ovog Suda, u upravnom postupku i tijekom upravnog spora pogrešno je utvrđeno da obveza plaćanja komunalne naknade nije prenesena na Grad Ploče pisanim ugovorom, u smislu odredbe članka 93. stavka 2. točke 1. ZKG-a, pa je time pogrešno tužitelj utvrđen obveznikom plaćanja komunalne naknade.

10. Sukladno odredbi članka 94. stavka 1. ZKG-a, obveza plaćanja komunalne naknade nastaje danom izvršnosti uporabne dozvole odnosno danom početka korištenja nekretnine koja se koristi bez uporabne dozvole (točka 1.), danom sklapanja ugovora kojim se stječe vlasništvo ili pravo korištenja nekretnine (točka 2.), danom pravomoćnosti odluke tijela javne vlasti kojim se stječe vlasništvo nekretnine (točka 3.) te danom početka korištenja nekretnine koja se koristi bez pravne osnove (točka 4.).

10.1. Sukladno članku 93. stavku 2. ZKG-a, korisnik nekretnine plaća komunalnu naknadu ako je na njega obveza plaćanja te naknade prenesena pisanim ugovorom (točka 1.), ako nekretninu koristi bez pravne osnove (točka 2.) ili ako se ne može utvrditi vlasnik (točka 3.).

11. Naime, Ministarstvo državne imovine (pravni prednik tužitelja) izdalo je predmetnu suglasnost od 1. travnja 2020. na zahtjev Grada Ploče od 3. veljače 2020., pri čemu je u suglasnosti izričito navedeno da je Grad Ploče obvezan podmirivati, između ostalog, troškove na ime komunalne naknade. Iz spisa predmeta ne proizlazi da se Grad Ploče ikada protivio uvjetima izdane suglasnosti, temeljem koje koristi predmetnu nekretninu.

12. Sukladno članku 292. stavku 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO), zahtjev pisanog oblika sklapanja ugovora ispunjen je ako strane razmijene pisma ili se sporazume pomoću drugog sredstva koje omogućuje da se sa sigurnošću utvrde sadržaj i identitet davatelja izjave.

12.1. Sukladno odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

12.2. Sukladno odredbi članka 249. stavka 1. ZOO-a, volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave.

13. Imajući u vidu da Grad Ploče predmetnu nekretninu koristi na vlastiti zahtjev te da se nije usprotivio uvjetima korištenja kako su navedeni u suglasnosti, na osnovi koje koristi predmetnu nekretninu, ovaj Sud smatra da iz navedenog proizlazi da su, u konkretnom slučaju, u pisanom obliku ugovoreni bitni sastojci ugovora o korištenju predmetne nekretnine, kao i da je iz ponašanja ugovornih strana izražena volja za sklapanjem ugovora te je vidljiv njezin sadržaj, sve u smislu članka 292. stavka 4. i članka 294. ZOO-a u vezi s člankom 93. stavkom 2. točkom 1. ZKG-a. Na osnovi navedenog ne može se zaključiti da obveza plaćanja komunalne naknade nije prenesena na Grad Ploče pisanim ugovorom pa da bi zbog toga tužitelj kao vlasnik bio obveznik plaćanja komunalne naknade.

14. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nalazi da osporavano rješenje tuženika nije zakonito te cijeni osnovanim žalbene prigovore tužitelja usmjerene na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u sporu i pogrešnu primjenu materijalnog prava, radi čega je valjalo usvojiti žalbu i tužbeni zahtjev te poništiti osporavanu presudu te osporavano rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela.

15. Slijedom svega izloženog, temeljem odredbe članka 135. stavka 2. i članka 117. stavka 1. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Senjak Krunić