REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-309/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Borojević, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jurica Borojević i Domagoj Jugović iz Nove Gradiške, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-498/2024-2 od 17. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-32/2024-9 od 24. srpnja 2024., u sjednici održanoj 1. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-498/2024-2 od 17. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-32/2024-9 od 24. srpnja 2024.
2. Tuženica u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivom na odredbu članaka 382. i 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačuje četiri pravna pitanja u odnosu na koja ističe da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a pitanja glase:
„1) Da li drugostupanjski sud ne cijeneći žalbene razloge tuženice i ne dajući nikakvo obrazloženje i razloge o odlučnim činjenicama u pogledu istaknutih žalbenih navoda od strane tuženice (samo navodeći da je prvostupanjski sud pravilno postupio i navodeći utvrđenja suda prvog stupnja bez dovođenja istih u odnos s navodima žalbe) čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku;
2) Postupaju li sudovi protivno relevantnim odredbama Zakona o policiji („Narodne novine“ broj 34/11 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19), Uredbe o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“ broj 129/11, 82/12, 25/13, 140/13, 32/15, 40/15, 40/16, 11/17, 129/17, 5/18, 66/18, 09/18 i 24/19) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 93/08, 23/09, 39/09 i 90/10, dalje: KU/08 koji je bio u primjeni od 31.07.2008. do 31.07.2012. godine, zatim „Narodne novine“ broj 89/12, dalje: KU/12, koji je bio u primjeni od 01.08.2012. do 31.07.2013. godine, te „Narodne novine“ broj 104/13, 150/13, 159/13, 77/15, 71/16 i 123/16, dalje: KU/13, koji je bio u primjeni od 01.08.2013. do 31.10.2017.), kada za slučaj obavljanja policijskih poslova u višednevnim službama na moru paušalno određuju stvarno odrađene sate rada na terenu (24 sata minus 8 sati odmora minus sati redovnog radnog vremena-sati prekovremenog rada, te 24 sata minus osam sati odmora - sati stvarnog radnog vremena) i na taj način utvrđuju koji iznos na ime prekovremenog rada je tuženica dužna platiti tužitelju, bez da su utvrdili stvarno (faktično) odrađene sate rada obzirom na radno mjesto i nalog-zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova (a za što je tuženica sudu ponudila relevantne dokaze: radne naloge i evidencije za obračun plaće u kojima je točno definirano što je naloženo, što je odrađeno i što je i na ime čega isplaćeno policijskom službeniku, ovdje tužitelju);
3) Dakle, mogu li se svi ostali sati koje je službenik (tužitelj) proveo na radu na terenu na brodu, a pritom se misli na sate koji se dobiju nakon što se od 24 sata jednog dana oduzmu sati redovnog radnog vremena i sati odmora, odrediti na taj način u paušalnom iznosu i smatrati prekovremenim radom, bez da se utvrdi da li je za vrijeme tih ostalih sati tužitelj stvarno (faktično) radio s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog (i za koje sate mu onda pripada pravo na uvećanu plaću za prekovremeni rad) ili je za te ostale sate potrebno utvrditi da li je za vrijeme istih tužitelj stvarno aktivno radio ili pak bio u pasivnoj pripravnosti na brodu ili u luci izvan broda (a za što mu je tuženica i isplatila odgovarajuću naknadu);
4) Je li za obavljanja policijskih poslova u višednevnim službama na moru, vrijeme izvan redovnog radnog vremena (izuzev vremena kada je policijski službenik- tužitelj odmarao), a za koje policijski službenik-tužitelj nije aktivno radio, nego bio u pripravnosti na brodu ili u luci, vrijeme prekovremenog rada ili vrijeme pasivnog dežurstva (članak 57. Kolektivnog ugovora, naknada po članku 44. stavak 4.)?“.
2.1. Predlagateljica u odnosu na naznačena pitanja nalazi da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda odstupa od prakse revizijskog suda izražene u odlukama broj Rev-1127/13-2 i Revr-753/09-2, te da smisao navedenih odluka nije takav kako ga je protumačio drugostupanjski sud u pobijanoj odluci.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj navodi da je prijedlog neosnovan te potražuje troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stavkom 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Tijekom postupka među strankama je bilo sporno ima li tužitelj pravo zahtijevati isplatu naknade razlike plaće s osnove neplaćenog prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u smjenama, za razdoblje od srpnja 2011. do listopada 2013. i to za vrijeme višednevne službe na brodu.
5.1. U vezi prvog naznačenog postupovnopravnog pitanja koje se odnosi na to je li drugostupanjski sud u pobijanoj odluci propustio obrazložiti neke činjenice odnosno odgovoriti na neki žalbeni prigovor, koje predlagateljica smatra odlučnima, te je li na taj način donio odluku koja bi bila nepodudarna shvaćanjima iz spomenutih odluka ovoga revizijskoga suda, ističe se da se navedeno pitanje tiče postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju. Prvenstveno valja reći kako u situaciji kad takva bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda ili drugog drugostupanjskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP. Povrh navedenog, prema ocjeni revizijskog suda, koja se oslanja na praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice, presuda od 21. siječnja 1999. u predmetu Ruiz Garcia protiv Španjolske, zahtjev broj 30544/96), nije nužno da drugostupanjski sud primjenom odredbe članka 375. stavka 1. ZPP čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja bi bila ili mogla biti od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke, usprkos tome što je detaljnije i podrobnije obrazloženje poželjno. To najznačajnijim dijelom ovisi o tome jesu li u detalje izloženi činjenični i pravni razlozi na temelju kojih je sud prvog stupnja odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju činjenični i pravni razlozi za prihvaćanje tužbenog zahtjeva su od strane prvostupanjskog suda obrazloženi jasno, ozbiljno, detaljno, logično, uvjerljivo i dostatno. Stoga kada se drugostupanjski sud u obrazloženju drugostupanjske presude pozvao na tako utvrđeno i obrazloženo činjenično stanje i tako obrazloženu primjenu materijalnog prava, tada nije počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 375. stavak 1., člankom 338. stavak 4. ZPP i člankom 8. ZPP. Takva se presuda ne može smatrati nedostatno obrazloženom, usprkos tome što bi podrobnije obrazloženje bilo poželjno (tako i ESLJP, spomenuta presuda Garcia Riuz protiv Španjolske). Stoga ona u okolnostima konkretnog slučaja udovoljava standardima prava na obrazloženu sudsku oduku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje koje je zajamčeno člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), a koja u bitnom osigurava temeljna procesna jamstva.
5.2. Preostala naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, pitanja su činjenične naravi i potpuno vezana za okolnosti svakog pojedinog slučaja (koliko je sati tužitelj radio dok je bio u pripravnosti na brodu odnosno je li faktično stvarno aktivno radio ili se odmarao), a takva pitanja, koja su utemeljena na preispitivanju činjeničnih okolnosti konkretnog predmeta koje predlagatelj ocjenjuje drugačije od suda, ne mogu biti predmet preispitivanja u revizijskom postupku, a niti su tako naznačena važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. U opisanim je okolnostima prijedlog tuženice za dopuštenje revizije valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
7. Tužitelju nisu dosuđeni traženi troškovi na ime odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.
Zagreb, 1. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
