Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3903/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Vlaste Mrzljak, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gabriele Topić Kordej, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Marčan&Partneri, iz Rijeke protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrininović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P- 939/2019-31 od 1. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno poslovni broj P-939/2019-31 od 1. ožujka 2021. pod toč. I., II., III., toč. IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 34.601,00 kn sa zateznim kamata, te toč.V. izreke i u tim dijelovima predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici u roku 15 dana iznos 236.878,24 kn sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku od dospijeća pa do isplate, po stopama, sve kako je to pobliže navedeno u izreci presude (toč.I. izreke). Utvrđeno je, de je ništetna odredba članka 3. u dijelu u kojem se kamata naplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po važećem srednjem tečaju za CHF tuženice na dan plaćanja kao i odredba čl. 4 u dijelu kojim se ugovora obveza tužiteljice da će za vrijeme otplate kredita vršiti uplate u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju za CHF tuženice važećem na dan plaćanja, ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 28. svibnja 2007. godine (toč.II. izreke). Naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici u roku 15 dana iznos 115.399,71 kn sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku od dospijeća pa do isplate, po stopama, sve kako je to pobliže navedeno u izreci presude (toč.III. izreke). Naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 34.601,00 kn sa zateznim kamata koje teku na taj iznos od dana donošenja presude, tj. 1. ožujka 2021. do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude, dok je odbijen tužiteljičin zahtjev za nadoknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu 50.002,00 kn, zajedno sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata. (toč.IV. izreke). Konačno odbijen je tuženičin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka. (toč.V. izreke)

2. Protiv navedene presude, sadržajno pod toč. I., II., III., toč. IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 34.601,00 kn sa zateznim kamata, te toč.V. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 21/24-dalje: ZPP). Predlaže presudu u navedenim dijelovima ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu od 28. svibnja 2007. kako je to pobliže navedeno u izreci presude u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (o čemu je odlučeno kao o prethodnom pitanju), te u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule CHF te tužiteljica potražuje radi preplate po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope iznos od 236.878,24 eura, a po osnovi ništetnosti valutne klauzule iznos od 115.399,71 eura sa zateznim kamatama.

5. U žalbenom postupku, sporno je jesu li nepoštetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli, pravni interes tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti jer su stranke sklopile Aneks Ugovoru o kreditu dana 22. veljače 2016., visina zahtjeva te tijek kamata, kao i prigovor zastare.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP na koju upire tuženik.

8. Nadalje, to što sud prvog stupnja sukladno čl. 220. st. 2. ZPP nije izveo sve dokaze koje je tuženik i predložio, nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju upire tuženik.

9. Među stranka tijekom postupka nije bilo sporno da je između tužiteljice i prednika tuženika Hypo Alpe Adria Bank d.d. sklopljen Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 28. svibnja 2007, kojim kreditor stavlja na raspolaganje korisnici kredita iznos od 223.552,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan isplate.

10. Nadalje nije sporno da je između stranaka sklopljen Aneks Ugovoru o kreditu od 22. veljače 2016., sukladno čl. 19. b. Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15 dalje ZID ZPK) te izvršena konverzija predmetnog kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

11. Sud prvog stupnja, polazeći odlučio je o pravnoj valjanosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli predmetnog Ugovora o kreditu cijeneći sadržaj odredbi Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03-dalje ZZP/03), Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13-dalje ZZP/07) te Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14, 110/15 i 14/19-dalje ZZP/14) o nepoštenim ugovornim odredbama, rukovodeći se načelima obveznog prava iz Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 112/11, 78/15 i 29/18- dalje: ZOO) te odredbom o stjecanju bez osnova iz čl. 1111. st. 1. ZOO, uvažavajući ujedno prema odredbi čl. 502. c ZPP obvezujući učinak presude donesene u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 provedenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv više tuženika, među kojima je bila i ovdje tužena banka.

12. Raspravljajući utjecaj konverzije na osnovanost tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja ocjenjuje da tužiteljici pripada pravo tražiti isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i načinu promjene kamatne stope jer je konverzija sačinjena sukladno ZID ZPK-u, a cilj tog zakona nije bio obeštećenje dužnika zbog ništetnih odredbi, već isključivo izjednačiti potrošače čiji su krediti bili denominirani u CHF sa potrošačima koji su kredite imali denominirane u EUR. Iz tih razloga sud smatra da tužiteljici pripada pravo na isplatu preplaćenih iznosa na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbe o promjenjivoj valutnoj stopi i klauzuli.

13. Stoga, prihvaćanjem utvrđenje iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, te nalazeći prigovor zastare neosnovanim, prihvaća zahtjev tužiteljice i nalaze tuženiku isplatiti tužiteljici ime preplatila s osnove ništetne promjenjive kamatne stope iznos od 236.878,24 kn, a s osnove ništetne valutne klauzule iznos od 115.399,71 kn sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

14. Navedeni zaključak suda prvog stupnja za sada nije pravilan, te tuženik osnovano osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

15. Prema pravnom stajalištu iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. sama činjenica da su stranke sklopile dana 22. veljače 2016. Aneks (dodatak) Ugovora o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK kojim su izvršile konverziju kredita iz valutne klauzule u CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, a kojim su odredbe iz Ugovora o kreditu od 28. lipnja 2007. izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te da je postignut sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita, ovdje tužitelj izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. To stoga što tužitelj ističe da mu nije u cijelosti podmiren dug i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatom. Osim toga, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen), tako da tužitelj u konkretnom slučaju ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario svoja eventualna prava za koja smatra da mu pripadaju.

16. Nadalje je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020., izrazio pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

17. Slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019., Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. i Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. tužiteljica prihvatom ponude konverzije i sklapanjem Aneksa Ugovora o kreditu od 22. veljače 2016. nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti, pa suprotne žalbene navode tuženika nije moguće prihvatiti.

18. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 76/03-dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

19. Navedeno shvaćanje je također podudarno shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske koje je iznijeto u odluci tog suda broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022., da u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanje zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokazivanja, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora jer bi takvim tumačenjem nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena, niti ju je banka mogla dokazivati ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je suprotno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu.

20. U ovom predmetu tuženik je u odgovoru na tužbu predložio saslušanje svjedoka djelatnice tuženika UR i javnog bilježnika Davora Dušića, KI i GI a na što ukazuje i u žalbi o postojanju pregovora glede ugovornih odredbi u odnosu na koje tužiteljica traži utvrđenje njihove ništetnosti.

21. Međutim, sud je dokazni prijedloge saslušanjem djelatnika banke odbio, pa je ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik tvrdnjom kako sud uopće nije utvrđivao je li se pojedinačno pregovaralo o spornim odredbama Ugovora o kreditu jer je u podnesku od 3. veljače 2020. tuženik istaknuo kako su stranke pojedinačno pregovarale o uvjetima kredita.

22. Ovdje valja reći i to, da je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno odlučio kada je odbio izvesti predloženi dokaz saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor stranaka jer se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora.

23. Naime, javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru.

24. Stoga, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu ostvaren je žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik tvrdnjom kako sud uopće nije utvrđivao je li se pojedinačno pregovaralo o spornim odredbama Ugovora o kreditu jer je u odgovoru na tužbu tuženik istaknuo kako su stranke pojedinačno pregovarale o uvjetima kredita i valutnoj klauzuli.

25. Slijedom navedenog, iz navedenih razloga valjalo je pobijanu presudu ukinuti na temelju odredbe čl. 370. ZPP i predmet vratiti na ponovno suđenje budući da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno održati novu glavnu raspravu pred sudom prvog stupnja.

26. Obzirom na navedeno te da je neizvjestan uspjeh stranaka u postupku, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.

27. U ponovnom suđenju će sud, radi utvrđenja činjenice pojedinačnog pregovaranja, saslušati svjedoka UR na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenim odredbama te osporavanja izravne primjene utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača, kao i izvesti druge potrebne dokaze predložene po tužitelju i tuženiku, koji nisu do sada izvedeni, pa će donijeti novu i zakonitu odluku, kojom će se odlučiti i o cjelokupnim troškovima parničnog postupka. U ponovnom suđenju sud prvog stupnja će voditi računa i o ostalim žalbenim navodima tuženika vezano za pravo tužiteljice na isplatu utuženog iznosa.

28. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Mrzljak