REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-178/2020-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Rađi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Javne ustanove Športski objekti - Split, javna ustanova, OIB 12492147815, sa sjedištem u Splitu, Osječka 11, zastupanog po punomoćniku Mladenu Oštri, odvjetniku u Splitu, radi isplate naknade plaće, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-321/2019-2 od 24. srpnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr- 554/2018 od 24. svibnja 2019., u sjednici održanoj 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-321/2019-2 od 24. srpnja 2019. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-554/2018 od 24. svibnja 2019. u dosuđujućem dijelu točke I. izreke i točke II. izreke i sudi:

''Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

1. Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana, na ime naknade plaće za razdoblje od 17. rujna 2015. do 30. studenog 2018., isplati tužitelju bruto iznos od 472.530,79 kuna / 62.715,61 EUR sa zateznim kamatama koje teku, na iznos od: - 6.846,49 kuna od 15. listopada 2015. pa do isplate,

- 14.671,05 kuna od 15. studenog 2015. pa do isplate,

- 14.671,05 kuna od 15. prosinca 2015. pa do isplate,

- 14.671,05 kuna od 15. siječnja 2016. pa do isplate,

- 14.671,05 kuna od 15. veljače 2016. pa do isplate,

- 14.671,05 kuna od 15. ožujka 2016. pa do isplate,

- 14.671,05 kuna od 15. travnja 2016. pa do isplate,

- 13.010,35 kuna od 15. svibnja 2016. pa do isplate,

- 11.761,32 kuna od 15. lipnja 2016. pa do isplate,

- 11.751,45 kuna od 15. srpnja 2016. pa do isplate,

- 11.765,15 kuna od 15. kolovoza 2016. pa do isplate,

- 11.765,83 kuna od 15. rujna 2016. pa do isplate,

- 11.753,39 kuna od 15. listopada 2016. pa do isplate,

- 11.757,85 kuna od 15. studenog 2016. pa do isplate,

- 11.744,48 kuna od 15. prosinca 2016. pa do isplate,

- 11.733,94 kuna od 15. siječnja 2017. pa do isplate,

- 11.762,48 kuna od 15. veljače 2017. pa do isplate,

- 11.784,13 kuna od 15. ožujka 2017. pa do isplate,

- 11.780,34 kuna od 15. travnja 2017. pa do isplate,

- 11.755,85 kuna od 15. svibnja 2017. pa do isplate,

- 11.776,48 kuna od 15. lipnja 2017. pa do isplate,

- 11.780,68 kuna od 15. srpnja 2017. pa do isplate,

- 11.779,75 kuna od 15. kolovoza 2017. pa do isplate,

- 11.779,06 kuna od 15. rujna 2017. pa do isplate,

- 11.745,38 kuna od 15. listopada 2017. pa do isplate,

- 11.741,16 kuna od 15. studenog 2017. pa do isplate,

- 11.728,17 kuna od 15. prosinca 2017. pa do isplate,

- 11.738,92 kuna od 15. siječnja 2018. pa do isplate,

- 11.777,99 kuna od 15. veljače 2018. pa do isplate,

- 11.767,19 kuna od 15. ožujka 2018. pa do isplate,

- 11.770,78 kuna od 15. travnja 2018. pa do isplate,

- 11.766,14 kuna od 15. svibnja 2018. pa do isplate,

- 11.777,91 kuna od 15. lipnja 2018. pa do isplate,

- 11.779,29 kuna od 15. srpnja 2018. pa do isplate,

- 11.773,99 kuna od 15. kolovoza 2018. pa do isplate,

- 11.760,50 kuna od 15. rujna 2018. pa do isplate,

- 11.761,88 kuna od 15. listopada 2018. pa do isplate,

- 11.761,15 kuna od 15. studenog 2018. pa do isplate,

- 11.765,02 kuna od 15. prosinca 2018. pa do isplate,

a koje zatezne kamate se obračunavaju po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana, na ime prigodne naknadu za razdoblje od 17. rujna 2015. do 31. srpnja 2018., isplati tužitelju iznos od 1.550,00 kuna / 205,72 EUR sa zateznim kamatama koje teku, na iznos od:

- 400,00 kuna od 1. siječnja 2017. pa do isplate,

- 800,00 kuna od 1. siječnja 2018. pa do isplate,

- 350,00 kuna od 1. svibnja 2018. pa do isplate, a koje zatezne kamate se obračunavaju po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju u roku od 8 dana parnični trošak u iznosu od 53.250,00 kn / 7.067,49 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja 24.5.2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.''.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 3.318,07 EUR, u roku od 15 dana.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju se odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku na ime naknade plaće za razdoblje od 17. rujna 2015. do 30. studenoga 2018. isplatiti tužitelju bruto iznos od 472.530,79 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je određeno pod točkom I/1. izreke, zatim je naloženo tuženiku na ime prigodne naknade za razdoblje od 17. rujna 2015. do 31. srpnja 2018. isplatiti tužitelju iznos od 1.550,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je određeno pod točkom I/2. izreke, dok je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom iznosu na ime naknade razlike plaće od 472.530,79 kn (točka I izreke). Nadalje, tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 53.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja 24. svibnja 2019. do isplate (točka II izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem nije dopuštena djelomična preinaka tužbe u dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži isplatu prigodne naknade za 2017. u iznosu od 850,00 kn tj. u iznosu većem od iznosa dosuđenog po toj osnovi od 800,00 kn sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2018. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena presuda suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu točke I. izreke i točki II. izreke.

3. Tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje nižestupanjskih presuda na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

4. Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu mu troška revizijskog postupka.

5. Revizija tuženika je osnovana.

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za razdoblje od 17. rujna 2015. (kao dana prestanka radnog odnosa) do 30. studenoga 2018. te zahtjev za isplatu prigodnih naknada, božićnice i uskrsnice za razdoblje od 17. rujna 2015. do 31. srpnja 2018.

8. U provedenom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužitelju odlukom tuženika od 4. kolovoza 2015. otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 25. travnja 2013. te da je tužitelju radni odnos prestao istekom otkaznog roka dana 17. rujna 2015.,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1080/15 od 24. svibnja 2017. utvrđeno da je navedena odluka o otkazu nedopuštena i naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na rad te da je tužitelj vraćen na rad 1. veljače 2019.,

- da je sudski vještak za financije i računovodstvo utvrdio da je prema obračunskim listama za tri mjeseca prije odluke o otkazu ugovora o radu prosječna bruto plaća tužitelja iznosila 14.671,05 kn,

- da iz ugovora o radu sklopljenog s Maritime Construction d.o.o. (Herceg Novi, Crna Gora) od 6. kolovoza 2018., preslike radne knjižice, potvrde o plaći, uvjerenja od 29. rujna 2018. i obračunskih lista proizlazi da je tužitelj u razdoblju od travnja 2016. do studenog 2018. bio u radnom odnosu kod drugog poslodavca,

- da je sudski vještak za financije i računovodstvo iskazao razlike prosječnih bruto plaća tužitelja koje bi isti primao da je radio kod tuženika u razdoblju od 17. rujna 2015. do 30. studenoga 2018. u ukupnom bruto iznosu od 472.530,79 kn.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja primjenom odredbe čl. 95. st. 3. i 5. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) ocjenjujući da dosuđeni iznos predstavlja razliku plaće koju bi tužitelj ostvario da nije bilo nezakonitog otkaza tuženika u odnosu na onu plaću koju je primao u utuženom razdoblju kod drugog poslodavca. Nadalje, prigodne naknade božićnicu i uskrsnicu za razdoblje od 17. rujna 2015. do 31. srpnja 2019. u neto iznosu dosudio je na temelju odredbe čl. 53. Pravilnika o plaćama i ostalim osobnim primanjima koje je upravno vijeće tuženika donijelo na sjednici od 11. veljače 2010.

10. Drugostupanjski sud potvrdio je prvostupanjsku presudu, ocjenjujući da tužitelj ima pravo na razliku naknade plaće zbog nezakonitog otkaza te je ostvarena plaća tužitelja samo ona plaća koju je ostvario temeljem ugovora o radu, a ne i prihod koji je eventualno ostvario kao vlasnik trgovačkog društva Maritime Construction d.o.o. (Herceg Novi, Crna Gora) jer da je u tom dijelu tužitelj eventualno ostvario prihod s osnove vlasništva trgovačkog društva, a ne temeljem rada i zaključenog ugovora o radu.

11. U ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev (u pretežitom dijelu), s time da su se pri donošenju odluke pozvali na odluku Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1080/15 od 24. svibnja 2017. kojom je utvrđeno da je odluka o otkazu tuženika nedopuštena i kojom je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad te je tužitelj vraćen na rad 1. veljače 2019. Navedena odluka potvrđena je odlukom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-272/2017-2 od 19. listopada 2017. Slijedom navedenog, u ovom predmetu su sudovi ocijenili da tužitelju, obzirom da je odluka o otkazu nedopuštena i vraćen je na rad, pripada naknada plaće za razdoblje od 17. rujna 2015. (kao dana prestanka radnog odnosa) do 30. studenoga 2018. te da ima pravo na isplatu prigodnih naknada, božićnice i uskrsnice za razdoblje od 17. rujna 2015. do 31. srpnja 2018.

12. Međutim, drugostupanjski sud u ovom konkretnom predmetu je prilikom donošenja odluke zanemario odluku ovog suda broj Revr-63/2018-2 od 7. svibnja 2019., kojom presudom je prihvaćena revizija tuženika i preinačene su nižestupanjske presude na temelju kojih je donijeta odluka u ovom predmetu, i to: presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1080/15 od 24. svibnja 2017. kojom je utvrđeno da je odluka o otkazu tuženika nedopuštena i kojom je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad te je tužitelj vraćen na rad 1. veljače 2019. i odluka Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-272/2017-2 od 19. listopada 2017., i to na način da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti.

12.1. Slijedom navedenog, odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju je dopuštena, stoga je otpala pravna osnova za isplatu naknade plaće tužitelju za razdoblje od 17. rujna 2015. (kao dana prestanka radnog odnosa) do 30. studenoga 2018., kao i za isplatu prigodnih naknada, božićnice i uskrsnice za razdoblje od 17. rujna 2015. do 31. srpnja 2018., obzirom da je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika 17. rujna 2015.

13. Naime, u ovoj konkretnoj pravnoj stvari glavna rasprava je zaključena 9. svibnja 2019. te je prvostupanjska presuda objavljena 24. svibnja 2019.

13.1. Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-63/2018-2 donijeta je 7. svibnja 2019., otpremljena je prvostupanjskom sudu 30. svibnja 2019. gdje je zaprimljena 3. lipnja 2019. te su ju stranke zaprimile 10. lipnja 2019.

13.2. U ovom konkretnom predmetu tuženik je podnio žalbu 3. lipnja 2019., a obzirom da je odluku Revr-63/2018-2 zaprimio 10. lipnja 2019., u žalbi nije naveo da je donijeta revizijska odluka. Međutim 13. lipnja 2019., prije nego je spis dostavljen drugostupanjskom sudu na odlučivanje povodom žalbe tuženika, tuženik je dostavio podnesak u kojem je naveo da je u predmetu koji se vodio povodom utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, prihvaćena revizija tuženika i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Međutim, drugostupanjski sud navedeno nije cijenio prilikom donošenja pobijane odluke.

14. Obzirom da je odlukom Revr-63/2018-2 od 7. svibnja 2019. odlučeno o prethodnom pitanju o kojem ovisi osnovanost predmetnog tužbenog zahtjeva te je otpala pravna osnova za isplatu naknade plaće i drugih materijalnih prava nakon prestanka radnog odnosa, valjalo je odlučiti kao u izreci presude, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

15. Odluka o troškovima u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, sve u vezi čl. 2. st. 1. ZPP, pa tuženiku pripada pravo na naknadu traženog troška sastava odgovora na tužbu od 23. kolovoza 2018. te za zastupanje na ročištu 9. svibnja 2019. po 500 bodova te za zastupanja na ročištima 11. listopada 2018., 13. studenog 2018., 23. siječnja 2019. te 3. travnja 2019. po 250 bodova, ukupno 2000 bodova odnosno 2.654,46 EUR uvećano za stopu PDV, primjenom Tbr. 8.1., 9.1. i 9.2., u vezi s Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), ukupno 3.318,07 EUR. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

15.1. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'', broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

15.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP). Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom III.

Zagreb, 1. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković