Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2765/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Andreasu Mlikoti, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska 69, OIB:53056966535, zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta, iz Zagreba, radi ništetnosti, odlučujući, o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-435/2024-22 od 8. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-435/2024-22 od 8. svibnja 2025. u točki I i II izreke u cijelosti te u točki III izreke u dijelu kojim je tužitelju priznato pravo na naknadu troškova postupka do iznosa od 3.335,67 eura sa zateznim kamatama.
II Preinačava se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P- 228/2019-30 od 11. studenoga 2020. u točki III izreke u dijelu kojim je tužitelju priznato pravo na naknadu troškova postupka preko iznosa od 3.388,76 eura do iznosa od 3.691,85 eura sa zateznim kamatama i sudi:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka preko iznosa od 303,09 eura sa zateznim kamatama.
III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjske presude glasi:
"I/ Utvrđuju se ništetnim dijelovi odredbi Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 27. studenog 2006.g., solemniziranog dana 28. studenog 2006.g. kod javnog bilježnika Dragice Dumančić iz Osijeka, pod br. OU-856/06, a koje glase:
- u čl. 2. : „… je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.“
II/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 tužitelju SJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 1.341,21 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa (mjesečni anuiteti će se specificirati nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja) i to do 31. srpnja 2015.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022. sa zateznom kamatom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa sve do isplate sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to:
- na iznos od 16,82 Eura od 31. siječnja 2008.g. do isplate
- na iznos od 16,82 Eura od 29. veljače 2008.g. do isplate
- na iznos od 16,71 Eura od 31. ožujka 2008.g. do isplate
- na iznos od 16,66 Eura od 30. travnja 2008.g. do isplate
- na iznos od 16,57 Eura od 31. svibnja 2008.g. do isplate
- na iznos od 19,76 Eura od 30. lipnja 2008.g. do isplate
- na iznos od 19,62 Eura od 31. srpnja 2008.g. do isplate
- na iznos od 19,38 Eura od 31. kolovoza 2008.g. do isplate
- na iznos od 19,16 Eura od 30. rujna 2008.g. do isplate
- na iznos od 19,29 Eura od 31. listopada 2008.g. do isplate
- na iznos od 19,05 Eura od 30. studenog 2008.g. do isplate
- na iznos od 19,50 Eura od 31. prosinca 2008.g. do isplate
- na iznos od 19,55 Eura od 31. siječnja 2009.g. do isplate
- na iznos od 19,55 Eura od 28. veljače 2009.g. do isplate
- na iznos od 19,61 Eura od 31. ožujka 2009.g. do isplate
- na iznos od 19,43 Eura od 30. travnja 2009.g. do isplate
- na iznos od 19,08 Eura od 31. svibnja 2009.g. do isplate
- na iznos od 18,91 Eura od 30. lipnja 2009.g. do isplate
- na iznos od 18,93 Eura od 31. srpnja 2009.g. do isplate
- na iznos od 18,82 Eura od 31. kolovoza 2009.g. do isplate
- na iznos od 18,62 Eura od 30. rujna 2009.g. do isplate
- na iznos od 18,38 Eura od 31. listopada 2009.g. do isplate
- na iznos od 18,52 Eura od 30. studenog 2009.g. do isplate
- na iznos od 18,40 Eura od 31. prosinca 2009.g. do isplate
- na iznos od 18,33 Eura od 31. siječnja 2010.g. do isplate
- na iznos od 18,12 Eura od 28. veljače 2010.g. do isplate
- na iznos od 17,99 Eura od 31. ožujka 2010.g. do isplate
- na iznos od 17,87 Eura od 30. travnja 2010.g. do isplate
- na iznos od 17,81 Eura od 31. svibnja 2010.g. do isplate
- na iznos od 17,54 Eura od 30. lipnja 2010.g. do isplate
- na iznos od 17,58 Eura od 31. srpnja 2010.g. do isplate
- na iznos od 17,53 Eura od 31. kolovoza 2010.g. do isplate
- na iznos od 17,47 Eura od 30. rujna 2010.g. do isplate
- na iznos od 17,48 Eura od 31. listopada 2010.g. do isplate
- na iznos od 17,56 Eura od 30. studenog 2010.g. do isplate
- na iznos od 17,37 Eura od 31. prosinca 2010.g. do isplate
- na iznos od 17,32 Eura od 31. siječnja 2011.g. do isplate
- na iznos od 17,22 Eura od 28. veljače 2011.g. do isplate
- na iznos od 17,04 Eura od 28. ožujka 2011.g. do isplate
- na iznos od 16,86 Eura od 30. travnja 2011.g. do isplate
- na iznos od 16,92 Eura od 31. svibnja 2011.g. do isplate
- na iznos od 12,33 Eura od 30. lipnja 2011.g. do isplate
- na iznos od 12,37 Eura od 31. srpnja 2011.g. do isplate
- na iznos od 12,32 Eura od 31. kolovoza 2011.g. do isplate
- na iznos od 12,26 Eura od 30. rujna 2011.g. do isplate
- na iznos od 12,16 Eura od 31. listopada 2011.g. do isplate
- na iznos od 12,08 Eura od 30. studenog 2011.g. do isplate
- na iznos od 12,03 Eura od 31. prosinca 2011.g. do isplate
- na iznos od 12,00 Eura od 31. siječnja 2012.g. do isplate
- na iznos od 11,92 Eura od 29. veljače 2012.g. do isplate
- na iznos od 11,72 Eura od 31. ožujka 2012.g. do isplate
- na iznos od 11,66 Eura od 30. travnja 2012.g. do isplate
- na iznos od 11,60 Eura od 31. svibnja 2012.g. do isplate
- na iznos od 11,42 Eura od 30. lipnja 2012.g. do isplate
- na iznos od 11,34 Eura od 31. srpnja 2012.g. do isplate
- na iznos od 11,17 Eura od 31. kolovoza 2012.g. do isplate
- na iznos od 11,02 Eura od 30. rujna 2012.g. do isplate
- na iznos od 11,05 Eura od 31. listopada 2012g. do isplate
- na iznos od 10,96 Eura od 30. studenog 2012.g. do isplate
- na iznos od 10,85 Eura od 31. prosinca 2012.g. do isplate
- na iznos od 10,80 Eura od 31. siječnja 2013.g. do isplate.
- na iznos od 10,69 Eura od 28. veljače 2013.g. do isplate
- na iznos od 10,58 Eura od 31. ožujka 2013.g. do isplate
- na iznos od 10,49 Eura od 30. travnja 2013.g. do isplate
- na iznos od 10,31 Eura od 31. svibnja 2013.g. do isplate
- na iznos od 10,06 Eura od 30. lipnja 2013.g. do isplate
- na iznos od 10,00 Eura od 31. srpnja 2013.g. do isplate
- na iznos od 9,98 Eura od 31. kolovoza 2013.g. do isplate
- na iznos od 9,92 Eura od 30. rujna 2013.g. do isplate
- na iznos od 9,82 Eura od 31. listopada 2013.g. do isplate
- na iznos od 9,72 Eura od 30. studenog 2013.g. do isplate
- na iznos od 9,60 Eura od 31. prosinca 2013.g. do isplate
- na iznos od 9,50 Eura od 31. siječnja 2014.g. do isplate
- na iznos od 9,38 Eura od 28. veljače 2014.g. do isplate
- na iznos od 9,26 Eura od 31. ožujka 2014.g. do isplate
- na iznos od 9,07 Eura od 30. travnja 2014.g. do isplate
- na iznos od 8,92 Eura od 31. svibnja 2014.g. do isplate
- na iznos od 8,77 Eura od 30. lipnja 2014.g. do isplate
- na iznos od 8,73 Eura od 31. srpnja 2014.g. do isplate
- na iznos od 8,58 Eura od 31. kolovoza 2014.g. do isplate
- na iznos od 8,45 Eura od 30. rujna 2014.g. do isplate
- na iznos od 8,36 Eura od 31. listopada 2014.g. do isplate
- na iznos od 8,24 Eura od 30. studenog 2014.g. do isplate
- na iznos od 7,02 Eura od 31. prosinca 2014.g. do isplate
- na iznos od 6,93 Eura od 31. siječnja 2015.g. do isplate
- na iznos od 6,81 Eura od 28. veljače 2015.g. do isplate
- na iznos od 6,66 Eura od 31. ožujka 2015.g. do isplate
- na iznos od 6,48 Eura od 30. travnja 2015.g. do isplate
- na iznos od 6,36 Eura od 31. svibnja 2015.g. do isplate
- na iznos od 6,22 Eura od 30. lipnja 2015.g. do isplate
- na iznos od 6,11 Eura od 31. srpnja 2015.g. do isplate
- na iznos od 5,95 Eura od 31. kolovoza 2015.g. do isplate
- na iznos od 5,89 Eura od 30. rujna 2015.g. do isplate
- na iznos od 5,74 Eura od 31. listopada 2015.g. do isplate
- na iznos od 5,63 Eura od 30. studenog 2015.g. do isplate
- na iznos od 4,52 Eura od 31. prosinca 2015.g. do isplate
- na iznos od 4,43 Eura od 31. siječnja 2016.g. do isplate
- na iznos od 4,29 Eura od 29. veljače 2016.g. do isplate
- na iznos od 4,13 Eura od 28. ožujka 2016.g. do isplate
- na iznos od 4,00 Eura od 30. travnja 2016.g. do isplate
- na iznos od 3,90 Eura od 31. svibnja 2016.g. do isplate
- na iznos od 3,80 Eura od 30. lipnja 2016.g. do isplate
- na iznos od 3,66 Eura od 31. srpnja 2016.g. do isplate
- na iznos od 3,55 Eura od 31. kolovoza 2016.g. do isplate
- na iznos od 3,45 Eura od 30. rujna 2016.g. do isplate
- na iznos od 3,33 Eura od 31. listopada 2016.g. do isplate
- na iznos od 3,23 Eura od 30. studenog 2016.g. do isplate
- na iznos od 2,66 Eura od 31. prosinca 2016.g. do isplate
- na iznos od 2,52 Eura od 31. siječnja 2017.g. do isplate
- na iznos od 2,41 Eura od 28. veljače 2017.g. do isplate
- na iznos od 2,30 Eura od 28. ožujka 2017.g. do isplate
- na iznos od 2,22 Eura od 30. travnja 2017.g. do isplate
- na iznos od 2,10 Eura od 31. svibnja 2017.g. do isplate
- na iznos od 2,00 Eura od 30. lipnja 2017.g. do isplate
- na iznos od 1,89 Eura od 31. srpnja 2017.g. do isplate
- na iznos od 1,78 Eura od 31. kolovoza 2017.g. do isplate
- na iznos od 1,70 Eura od 30. rujna 2017.g. do isplate
- na iznos od 1,59 Eura od 31. listopada 2017.g. do isplate
- na iznos od 1,49 Eura od 30. studenog 2017.g. do isplate
- na iznos od 1,22 Eura od 31. prosinca 2017.g. do isplate
- na iznos od 1,11 Eura od 31. siječnja 2018.g. do isplate
- na iznos od 1,02 Eura od 28. veljače 2018.g. do isplate
- na iznos od 0,92 Eura od 28. ožujka 2018.g. do isplate
- na iznos od 0,82 Eura od 30. travnja 2018.g. do isplate
- na iznos od 0,72 Eura od 31. svibnja 2018.g. do isplate
- na iznos od 0,62 Eura od 30. lipnja 2018.g. do isplate
- na iznos od 0,51 Eura od 31. srpnja 2018.g. do isplate
- na iznos od 0,41 Eura od 31. kolovoza 2018.g. do isplate
- na iznos od 0,31 Eura od 30. rujna 2018.g. do isplate
- na iznos od 0,22 Eura od 31. listopada 2018.g. do isplate,
sve u roku petnaest dana, pod prijetnjom ovrhe.
III/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 tužitelju SJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.691,85 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 8. svibnja 2025. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.”
2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Ispitujući odluku suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) jer prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. No, istu će otkloniti ovaj sud primjenom čl. 373. b ZPP-a. Osim navedene, nisu počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP- a kao niti one koje tuženik ističe u žalbi.
4.1. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio i čl. 338. st. 4 ZPP-a i dao je obrazloženje o svim bitnim pitanjima sukladno čl. 338. st. 4. ZPP-a. Obveza je suda da sumarno izloži zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. U dovoljnoj mjeri, a s obzirom na materijalno pravo koje je temeljem utvrđenih činjenica bilo potrebno primijeniti, sud prvog stupnja dao je navode i obrazloženje koji su potrebni.
4.2. Niti žalbeni navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 186. te čl. 186.b ZPP-a nisu osnovani. Naime, sud prvog stupnja vezano uz navedene odredbe nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja bi utjecala na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude. Ako u trenutku podnošenja tužbe i nisu bile ispunjene pretpostavke za tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186. b ZPP-a, s obzirom da je tužitelj u konačnici postavio zakonit i pravilan tužbeni zahtjev o kojem sud odlučio, nema povrede odredaba parničnog postupka koje bi u ovoj fazi postupka utjecale na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude.
4.3. Neosnovano tuženik u žalbi navodi i to da je zbog neprimjene čl. 191. st. 1. i čl. 190. st. 1. ZPP-a počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Naime, sud prvog stupnja zaista nije posebnim rješenjem odlučio o preinaci tužbe, ali ovaj propust suda prvog stupnja nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude jer je preinaka sukladna čl. 190. st. 2. ZPP-a s obzirom da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Naime, tužitelj je mogao konačno postaviti tužbeni zahtjev tek nakon provedenog financijskog vještačenja pa nema njegove krivnje za preinaku nakon zaključenja prethodnog postupka tako da je preinaka tužbe svakako dopuštena.
4.4. Zbog navedenoga je neosnovan i žalbeni navod da je sud prvog stupnja prekoračio tužbeni zahtjev.
5. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.
6. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 27. studenoga 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj: [broj kredita], na iznos od 15.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 30 godina s time da su početno ugovoreni anuiteti iznosili 138,36 eura u kunskoj protuvrijednosti. Osim toga tužitelj je sukladno čl. 3. st. 2. Ugovora bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je čl. 4. Ugovora bila promjenjiva u skladu s Odlukama tuženika, a na dan sklapanja iznosila je 6,19% godišnje. Za trajanje otplate kredita po ugovoru redovna kamatna stopa s početnih 6,19% godišnje više puta mijenjana na štetu tužitelja i to: 1. travnja 2008. 6,50%, 1. prosinca 2008 7,20%, 1. svibnja 2009., 7,65%, 1. siječnja 2015. 7,40%, 1. srpnja 2015. 7,20%, a 1. siječnja 2016. 7,11%. Tužitelj se poziva na odluku Visokog trgovačkog suda posl. broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a kojom je potvrđena u t. II. presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kao i na revizijsku odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.
7. Tužitelj u svom iskazu navodi da je kod tuženika podizao stambeni kredit za adaptaciju kuće u valuti euro. Kod tuženika kao njegove matične banke je odabrao proizvod ovakvog kredita budući da nije bilo kredita u kunama i sa fiksnom kamatnom stopom te je bila promjenjiva kamatna stopa. Nitko mu nije objasnio da kamatna stopa može znatno porasti, a on je sebi odredio da rata kredita bude oko 1.000,00 kuna mjesečno. Početne rate su bile oko 1.000,00 kuna, a narasle su na oko 1.200,00 kuna. Kredit je iskoristio za adaptaciju kuće. U vrijeme podizanja kredita nije bio vlasnik obrta, trgovačkog društva i nije imao poslovne udjele. Navodi da mu u banci nitko nije objasnio od kojih parametara ovisi povećanje kamatne stope. Poštom je dobivao od banke obavijesti o promjeni kamatne stope. Nije se obraćao banci za to, već je prihvatio kao nekakvu obavezu. Može reći da je prije potpisivanja pročitao ugovor i nije tražio nekakva daljnja pojašnjenja. Rate kredita je otplaćivao on.
8. Iz nalaza i mišljenja vještaka Bernarde Hunjadi od 19. travnja 2018., proizlazi da razlika više obračunatih i naplaćenih anuiteta zbog promjene kamatne stope naspram ugovorene početne kamatne stope iznosi 1.341,21 eura.
9. Pogrešno sud prvog stupnja smatra da se tužitelj može pozivati na pravno utvrđenje iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 iako se odnosi na kredit u CHF. Naime, u tom postupku odlučivalo se o kreditima u CHF, a ovdje se odlučuje o kreditu u eurima.
10. Međutim, iz provedenog postupka proizlazi da su sporne ugovorne odredbe ništetne iz istih razloga koji su navedeni u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu. Navedeno proizlazi iz iskaza tužitelja iz kojega proizlazi da se nije pojedinačno pregovaralo o uvjetima kredita vezanim uz promjenjivu kamatnu stopu kao i da tužitelj nije bio informiran o parametrima I metodologiji temeljem kojih će se ta stopa mijenjati.
10.1. Dakle, tuženik je, zaključujući ugovor o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovoru o potrošačkom kreditiranju - ugovoru o kreditu na način da nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) i Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Tuženik je u ugovoru o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorio redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i tužitelj kreditne usluge kao potrošač nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tuženik promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu tužitelja kao potrošača.
11. Kako je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, proizlazi da tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju, primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).
Pri tome je pravno neodlučno što je kredit otplaćen. Tužitelj neovisno o tome ima pravo na vraćanje stečenog bez osnove jer otplatom kredita to pravo nije izgubio. Isto tako, pogrešno tuženik smatra da je riječ o zabrani manjeg značaja zbog čega da bi trebalo primijeniti čl. 326. ZOO-a jer razlozi ništetnosti nisu manjeg značaja u smislu čl. 326. ZOO-a.
11.1. Tužitelju primjenom čl. 1115. ZOO-a pripadaju zatezne kamata od dana kada je tuženik nepripadno stekao iznose koje tužitelj potražuje jer je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da je u ugovor o kreditu stavljao ništetne odredbe.
11.2. Zbog navedenoga tuženik neosnovano tvrdi da je trebalo ocjenjivati je li tuženik opravdano mijenjao kamatne stope. Naime, navedeno nije odlulčno pored činjenica koje su utvrđene temeljem iskaza tužitelja, a to je da se nije pojedinačno pregovaralo o uvjetima kreditiranja niti je tuženik tužitelja informirao o parametrima i metodologiji promjene kamatne stope.
11.3. Pogrešno je i pravno shvaćanje tuženika da bi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015. bio od utjecaja na ovaj spor. Ovaj spor odnosi se na ugovor o kreditu za euro, a ne za CHF, pa je pravno nevažan prethodno spomenuti zakon za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja u ovom sporu.
12. Iznos od 1.341,21 eura koji tužitelj potražuje od tuženika predstavlja razliku između plaćene kamate u kunama unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram ugovorene početne kamatne stope od 4,95%, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.
13. Nadalje, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
Kako je ništetnost utvrđena tek ovom presudom, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je neosnovan prigovor zastare s obzirom da isti tek počinje teći danom donošenja ove drugostupanjske presude.
14. Odluka o trošku postupka pravilno je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.
14.1. Neosnovano tuženik smatra da tužitelju naknada troškova zastupanja po odvjetniku nije trebala biti priznata prema vrijednosti boda iz tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 dalje: Tarifa) u iznosu od 2 eura. Naime, noveliranom odredbom Tbr. 50. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura i sukladno Tbr. 48. stavka 3. Tarife primjenjuje se i u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.
14.2. Isto tako, za ročišta održana 17. ožujka 2022. i 27. travnja 2022. tužitelju pripada naknada kao za ročišta na kojima se raspravljalo o predmetu spora, a ne samo o procesnim pitanjima jer se na tim ročištima zaista raspravljalo o predmetu spora.
14.3. Za sastav podneska od 23. rujna 2024. tužitelju pripada nagrada jer je riječ o podnesku koji je bio potreban za vođenje spora.
15. No, sud prvog stupnja pogrešno je tužitelju priznao 100 bodova za trošak sastava podneska od 18. veljače 2020. jer takav podnesak se ne nalazi u spisu. Nadalje, sudska pristojba na presudu u iznosu od 53,09 eura nije plaćena pa tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška koji nije imao.
16. Slijedom navedenoga, prvostupanjska je presuda u pobijanom dijelu pretežnim dijelom potvrđena, a žalba tuženika je pretežnim dijelom kao neosnovana odbijena (čl. 373.a ZPP-a), dok je u dijelu odluke o troškovima postupka prvostupanjska za iznos od 303,09 eura (sastav podneska 200,00 eura uvećano za PDV od 25 % i sudska pristojba 53,09 eura) presuda preinačena na način da je dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (čl. 373. ZPP-a).
17. Kako je tuženik uspio sa žalbom samo u dijelu odluke o troškovima postupka, obijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, a primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a.
U Zagrebu 1. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević
