Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1304/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Kovačiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika ČĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku iz Bjelovara, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-193/2020-52 od 10. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-193/2020-52 od 10. siječnja 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovo suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja suđeno je:

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I Utvrđuje se da je tužiteljica EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dosjelošću stekla pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II Ovlašćuje se tužiteljica da po pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama koje se kod Općinskog suda u Puli-Pola vode za katastarsku općinu [katastarska općina] ishodi uknjižbu prava vlasništva na nekretninama označenim kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na svoje ime i u svoju korist, a što je tuženik dužan trpjeti.

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 (petnaest) dana tužiteljici naknadi trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim kamatama koje teku od dana presuđena pa do namirenja tužiteljice po kamatnoj stopi propisanoj č1.29. st. 2. ZOO primjenom uvećanja eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena."

II Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. siječnja 2025. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica.

3. Tužiteljica se žali protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 21/24-dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode i predlaže žalbu tužiteljice odbiti.

5. Žalba tužiteljice je osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine, upisane u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tuženika pri čemu tužiteljica tvrde da se osobno i putem svojih prednika nalazi u samostalnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine preko 50 godina, pa da je slijedom toga stekla vlasništvo putem dosjelosti.

7. Sud prvog stupnja, na temelju utvrđenja:

-da je otac tuženika nekretninu stekao u postupku komasacije 1969.

-da se kao vlasnik upisao 1969. pod brojem Z-490/69,

-da u dostavnoj naredbi rješenja o komasaciji stoji dostava i uredu za katastar,

-da prednici tužiteljice nikada nisu bili upisani kao posjednici sporne nekretnine,

-da je tuženik upisan kao posjednik od 1993. temeljem rješenja o nasljeđivanju koji se nalazi u zbirci isprava pod Poslovni broj Z-1395/84,

-da tužiteljica nije predložila dokaze na utvrđenje činjenica na temelju koje osnove i od kada su njezini prednici uknjiženi kao vlasnici nekretnine (susjedne nekretnine), je li to bila kupoprodaja, nasljeđivanje, komasacija ili sl., kao i da je njezin otac bio jedini nasljednik njezinog djeda,

-da iz spisa proizlazi samo činjenica da je otac tužiteljice bio vlasnik kč. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] u trenutku njegove smrti 7. studenog 1998. i da su istu naslijedile tužiteljica i sestra HĐ svaka u 1⁄2 dijela,

-da nije dokazano niti tužiteljica tvrdi da su primjerice otac ili djed tužiteljice, prigovarali prijedlogu komasacije da se sporna nekretnina u vrijeme provođena postupka komasacije, što ne proizlazi iz povijesnog posjedovnog lista koji predstavlja javnu ispravu, kako to tužiteljica tvrdi,

-da tužiteljica nije primjerice dostavila povijesni vlasnički list ili zbirku isprava na temelju koje bi navedene činjenice (vrijeme i način stjecanja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od strane prednika tužiteljice, oca, djeda), bitne za donošenje odluke u ovoj pravoj stvari, s obzirom na osporeno poštenje od strane tuženika, bile vidljive, pa su prednici tužiteljice zasigurno znali, odnosno, ukoliko su u vrijeme provođenja postupka komasacije bili upisani kao vlasnici kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a za što u spisu nema materijalnih dokaza, odnosno nije im moglo ostati nepoznato da sporna nekretnina nije njihovo vlasništvo

-da je tužiteljica vlasništvo susjedne nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] stekla na temelju rješenja o nasljeđivanju iza svog pok. oca, u kojem je jasno naznačena oznaka katastarske čestice koju nasljeđuje, pa joj uzevši u obzir izneseno nije moglo ostati nepoznato, da sporna nekretnina nije njezino vlasništvo, odnosno predmet nasljeđivanja

-da je tužiteljica u posjedu sporne nekretnine, a da tuženik ne obrađuje spornu nekretninu od 1980-tih godina, odnosno smrti njegovih roditelja

zaključuju da posjed tužiteljice nije pošten (savjestan), zbog čega je pozivom na odredbu čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14-dalje: ZV) te odredbu čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91-dalje: ZOVO), odbija zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica vlasništvo predmetne nekretnine stekla dosjelošću.

8. U pravu je tužiteljica kada navodi da se shvaćanje suda prvog stupnja o (ne) ispunjenu materijalnopravnih pretpostavki stjecanja prava vlasništva dosjelošću ne može, barem za sada prihvatiti jer za navedeni zaključak nisu potpuno i pravilno utvrđene odlučne činjenice.

9. Time se ne može ispitati niti pravilnost primijenjenog materijalnog prava.

10. Odredbom čl. 388. ZV propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako nije drugačije određeno (st. 1.), a stjecanje, promjena, pravni učinci i pristanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (st. 2.).

11. Dakle, da bi se vlasništvo moglo steći dosjelošću, mora, osim isteka potrebnog vremena, biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama ZV (čl. 159.) koji je sada na snazi i u vrijeme podnošenja tužbe, tako i prema odredbama čl. 28. ZOVO koji se primjenjuje od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996., tako i prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (paragraf 1460), koja pravila su se primjenjivala do 1. rujna 1980. kao dana stupanja na snagu ZOVO.

12. Naime, dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki, prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je poštenje posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme (kao i da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti kao i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću). Radi se o tome da se činjenično stanje pretvara u pravno.

13. Dosjelošću posjednik koji dulje vrijeme posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik, a posjed ima određene kvalitete, stječe pravo vlasništva te stvari. Posjed može biti različite kakvoće, što uvjetuje različite vrste dosjelosti; redovnu, utemeljenu na zakonitom, istinitom i savjesnom/poštenom posjedu te izvanrednu, utemeljenu na posjedu koji je samo savjestan/ pošten (čl. 159. ZV).

14. Prema tome, za stjecanje prava vlasništva nije nužno da posjed bude i zakonit (pravni temelj posjedovanja).

15. Kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću na temelju neprekidnog trajanja poštenog posjeda na tužitelju je teret dokaza činjenice posjeda i njegovog trajanja, a na tuženiku je teret dokazati da postoje činjenica i okolnosti iz kojih se može razumno zaključiti da posjed tužitelja ne udovoljava zakonskoj definiciji savjesnog/ poštenog posjeda. Nasljednik postaje savjesnim/poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i kad je ostavitelj bio nesavjestan/nepošten posjednik, a nasljednik to nije znao niti mogao znati, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljedstva (VSH Rev-943/81 od 22. rujna 1981.).

16. Pravni standard "poštenog posjednika" određuje onog koji nije znao niti je iz okolnosti slučaja mogao znati da netko drugi ima pravo na posjed (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 857/13-3 od 4. travnja 2018.). Poštenje posjednika se predmnijeva, ali radi se o oborivoj zakonskoj predmnjevi kako to proizlazi iz odredaba ZV, ali i iz odluke Ustavnog suda RH broj U-III-6116/2020 od 24. veljače 2021. Nesavjesnost posjednika kao zapreka za stjecanje vlasništva dosjelošću ne može se izvesti iz same okolnosti da je kao vlasnik nekretnine upisana druga osoba, već onaj koji se na nesavjesnost poziva dužan je to i dokazati (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: Rev 389/2014-5 od 29. svibnja 2019., Rev 32/97 od 16. rujna 1997., Rev 2468/10 od 21. veljače 2012. i Rev 2426/90 od 15 veljače 1991.). Nepošten je posjednik koji zna ili mora znati da nema pravo (samostalno) posjedovati nekretninu. Činjenica da je posjedovana nekretnina upisana u zemljišnim knjigama na drugu osobu ne čini sama po sebi posjed nepoštenim, a do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da povjerava stanje u zemljišnim knjigama (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev x 76/2014 od 21. listopada 2014.).

17. Dakle, činjenica da su prednici tužiteljice i tužiteljica kao posjednici mogli znati ili pak znali da je predmetne nekretnina u razdoblju njihova posjedovanja bile upisane kao vlasništvo tuženika ili njegovih prednika, ne čini samo za sebe posjed prednika tužiteljice i tužiteljice nesavjesnim ili nepoštenim - ako su prednici tužiteljice i tužiteljica za tog razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja (primjerice: u situaciji kada im posjed nitko nikada nije osporavao iako su na nekretninama vršili i vlasničkopravna ovlaštenja -u vidu obrađivanja, uređivanja i ulaganja u predmetnu nekretnine a upisani vlasnik svo vrijeme posjedovanja - bio potpuno pasivan u iskazivanju ikoje vlasničke ovlasti na istim nekretninama, u svojatanju nekog prava na njima, u iskazivanju i znanja da je vlasnik - pa nije vodio niti računa kako se koriste i gdje se one nalaze, imali razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovali da posjed vrše kao vlasnici, a koje činjenice u postupku nisu utvrđene.

18. Nije jasno na temelju čega sud prvog stupnja izvodi zaključak da time što tužiteljica nije dostavila povjesni vlasnički list ili zbirku ispava (iz koje bi bio vidljiv način stjecanja kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od strane prednika tužiteljice, dakle nekretnine koja je vlasništvo tužiteljice) prednici tužiteljice zasigurno su znali, odnosno ukoliko su u vrijeme proviđenje komasacije bilo upisani kao vlasnici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a za što nema dokaza) da im nije moglo ostati nepoznato da predmetne nekretnina nije njihovo vlasništvo.

19. Naime, iz dostavljenih isprava-Rješenja o komasaciji Z-490/69 proizlazi da je navedeno rješenje dostavljeno ocu tuženika OĐ - po staratelju za poseban slučaj, a koje rješenje nije bilo niti provedeno u katastru sve do 1993., kada je kao posjednik evidentiran tuženik, prema rješenju o nasljeđivanju iza pok. oca), pa nije utvrđeno je li otac tuženika OĐ uopće znao da je predmetnu nekretninu stekao u postupku komasacije 1969., a poglavito jesu li takovo saznanje i na temelju čega imati prednici tužiteljice, kao i mogućnosti prednika tužiteljice prigovarati prijedlogu komasacije.

20. Okolnost da je predmetna nekretnina nije sadržana u rješenju o nasljeđivanju iza pok. E (oca tužiteljice) sama po sebi, bez utvrđenja ostalih okolnosti, nije dokaz o nesavjesnosti tužiteljice. Osim toga, tužiteljica svoj zahtjev za utvrđenje prava vlasništva temelji na tvrdnji da je pravo vlasništva stekla dosjelošću, a ne nasljeđivanjem.

21. Nadalje, nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno je, da je nekretnina k. č. [katastarska čestica] upisana kao maslinjak površine 3642 m2, da je upisani posjednik OĐ ČĐ i da je k. č. [katastarska čestica] upisana kao maslinjak površine 4033 m2, a upisani posjednici su svaka u 1⁄2 EĐ (tužiteljica) i njezina sestra HĐ, da parcele u naravi čine cjelinu definiranu suhozidom na kojoj se nalaze masline i nadstrešnica sa kamp kućicom. Ulaz sa metalnim portunom je na sjeveroistočnom uglu do puta – javno dobro k. č. [katastarska čestica]. Uz istočnu granicu do k. č. [katastarska čestica] postoji makadam prolaz. Do ulaza u suhozidu na k. č. [katastarska čestica] postoji kažun. U naravi nema vidljive granice između k. č. [katastarska čestica].

22. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je, nakon što je željela obnoviti kažun u masliniku koji se nalazi unutar suhozida kčbr. [katastarska čestica] [katastarska općina] ishodovala vlasnički list (2017. godine), saznavši tada da se "maslinik" koji je naslijedila iza pok. oca sastoji od dvije čestice i to kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], te da je kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] upisan tuženik. Od tog trenutka, tužiteljica je pokušala s tuženikom mirnim putem ishoditi priznanje toga prava, ali do toga nije došlo.

23. Iako se sud prvog stupnja (općenito) pozvao na ocjenu iskaza stranaka i saslušanih svjedoka, koji imaju relevantnih saznanja o odlučnim okolnostima vezanima za kvalitetu i trajanje posjeda tužiteljičinih prednika i tužiteljice na predmetu spora, u obrazloženju presude nisu analizirani njihovi iskazi te je izostao zaključak i ocjena izvedenih dokaza, dakle ne postoje razlozi o tome kojim je iskazima sud povjerovao, a kojima nije i iz kojih razloga je tako postupio.

24. Stoga se, barem za sada ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja suda da su prednici tužiteljice i tužiteljica nepošteni posjednici predmetne nekretnine jer nije sa dovoljnim stupnjem vjerojatnosti dokazano da su prednici tužiteljice i tužiteljica za cijelo vrijeme posjedovanja predmetne nekretnine znali odnosno morali znati da nemaju pravo (samostalno) posjedovati nekretninu.

25. Navedenim postupanjem, odlučne činjenice nisu u dovoljnoj mjeri raspravljene da bi se moglo pravilno odlučiti o (ne) poštenom (nesamostalnom) posjedu prednika tužiteljice i nje same.

26. Dakle, kako zbog pogrešnog pravnog pristupa, nisu potpuno utvrđene odlučne činjenice za ocjenu kvalitete posjeda pravnih prednika tužiteljice (i nje same), iz navedenog razloga se, za sada, ne mogu prihvatiti kao valjani razlozi, niti se kao pravilan može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja u pogledu (ne)poštenja posjeda pravnih prednika tužiteljice (i nje same), kao subjektivnog obilježja posjeda o kojem se odlučuje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno zaključak o tome da je prednici tužiteljice, a i tužiteljica znali da predmetne nekretnina nije njihovo vlasništvo.

27. Zbog svega navedenog, temeljem odredbe čl. 370. ZPP presuda je ukinuta i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje.

28. U ponovnom suđenju sud prvog stupnja će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će utvrditi činjenice odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, dati jasne i prihvatljive razloge u pogledu (ne) poštenja posjeda pravnih prednika tužiteljice (i nje same), nakon što na adekvatan način raspravi je li se, i od kada prednici tužiteljice, a i tužiteljica samostalno nalaze u posjedu predmetne nekretnine, kao i jesu li i kada ispunjene pretpostavke sukladno gore navedenim odredbama za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, i je su li uopće nastupili pravni učinci dosjelosti (vodeći računa o činjenici da je teret dokaza o početku i trajanju posjeda na tužiteljici, a o nepoštenju posjeda na tuženiku), u kom pravcu će, kao i u svemu naprijed navedenom, upotpuniti činjenično stanje, raspraviti i ostale žalbene prigovore (ukoliko su od utjecaja na ishod ovog postupka), a potom na temelju rezultata cjelokupnog postupka, o tužbenom zahtjevu donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 163. st. 3. ZPP

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović