Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-732/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ksenije Grgić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Diana Milin, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić&partneri u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Pn- 460/2019-57 od 11. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Croatia osiguranja d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Pn- 460/2019-57 od 11. prosinca 2024. pod stavkom I. izreke, te pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku Croatia osiguranju d.d. naloženo naknaditi tužiteljici ŠS trošak parničnog postupka u iznosu od 5.199,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2024. pa do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Pn- 460/2019-57 od 11. prosinca 2024. pod stavkom III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku Croatia osiguranju d.d. naloženo naknaditi tužiteljici ŠS trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 625,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2024. pa do isplate i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice ŠS za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 625,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2024. pa do isplate kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Pn-460/2019-57 od 11. prosinca 2024. pod stavkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu (očitom omaškom pogrešno navedeno pravičnu novčanu naknadu na ime naknade neimovinske štete) iznos od 7.150,15 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2020. pa do isplate. Stavkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe pa do 17. lipnja 2020. Stavkom III. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 5.824,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2024. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude pod stavcima I. i III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade neimovinske i imovinske štete koju je ista pretrpjela u štetnom događaju koji se dogodio dana **.**.2019. u [adresa], kada je tužiteljica nastradala kao putnica u autobusu [obrt], gradska linija broj 7, i to zbog naglog kočenja autobusa, kojom prilikom je pala i zadobila teške tjelesne ozljede. Tužiteljica naknadu štete potražuje od tuženika budući da je u vrijeme štetnog događaja autobus marke „Mercedes Conecto“, registracijske oznake i broja [registarska oznaka] Komunalnog društva Autotrolej d.o.o. iz Rijeke bio osiguran kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj [broj police osiguranja].

5. Osnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da obrazloženje prvostupanjske presude u pogledu visine naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu koja je tužiteljici bila potrebna sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a čime je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Međutim, unatoč navedenom, pravilno je prvostupanjskom presudom pod stavkom I. izreke tužiteljici na ime naknade štete dosuđen upravo iznos od 7.150,15 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2020. pa do isplate (od čega se iznos od 6.347,45 EUR odnosi na naknadu neimovinske štete, a iznos od 802,70 EUR na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu), a što će biti detaljnije obrazloženo u nastavku ove odluke.

7. Iz predmetnog spisa proizlazi sljedeće:

- da je tužiteljica stradala kao putnica u autobusu [obrt], gradska linija broj 7, i to zbog naglog kočenja autobusa, kojom prilikom je pala i zadobila teške tjelesne ozljede,

- da je u predmetnom postupku bilo provedeno medicinsko vještačenje po sudskom vještaku specijalistu opće kirurgije i traumatologije dr. sc. ŽS, na čiji nalaz i mišljenje je tužiteljica imala prigovore, nakon čega je provedeno nadvještačenje po Sveučilištu u Zagrebu, Medicinskom fakultetu u Zagrebu, i to po vještacima prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću, specijalistu opće kirurgije, subspecijalistu traumatologije, specijalistu ortopedije i traumatologije i prof. dr. sc. Ninoslavu Mimici, specijalistu psihijatru, subspecijalistu iz forenzičke, biologijske i socijalne psihijatrije,

- da iz provedenog nadvještačenja po vještacima prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću i prof. dr. sc. Ninoslavu Mimici proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom 4. do 9. rebra na lijevoj strani prsnog koša uz nakupljanje slobodnog zraka i krvi u lijevom prsištu, da je liječena u bolnici 10 dana, da je učinjena drenaža lijevog prsišta, da je zbog zaostalih bolova i nezaraštavanja rebara operirana nakon 9 mjeseci, a da je 17. ožujka 2020. učinjena osteosinteza rebara,

- da su, prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu te pregledu tužiteljice, po završetku liječenja kod tužiteljice zaostali kronični bolovi na mjestu prijeloma rebara koji se pojačavaju kod pokreta tijelom, kod podizanja lijeve ruke i kod promjene vremena, da je zaostao manji pleuralni izljev lijevo, da su kod tužiteljice izražene restriktivne ventilacije srednjeg stupnja koje su dijelom posljedica i ranije preboljele upale pluća u dva navrata, preboljelog Covida 19, i dugogodišnjeg pušenja,

- da smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice iznosi 18%, uslijed čega da trpi i odgovarajuće duševne boli,

- da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda tijekom liječenja (operacija) trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 20 dana i manjeg intenziteta tri mjeseca kumulativno (dugotrajno liječenje tužiteljice), a da su zaostali kronični bolovi uključeni u smanjenje životne aktivnosti,

- da je tužiteljica pretrpjela tzv. primarni strah jakog intenziteta u trajanju od nekoliko sati, potom tzv. sekundarni strah jakog intenziteta u kumulativnom trajanju od 6 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 25 dana, te strah slabog intenziteta kumulativno 60 dana,

- da posttoperativni ožiljak na stražnjoj strani prsišta duljine 16 cm i širine oko 4 mm, tamniji od okolne kože, predstavlja naruženje manjeg stupnja koje je povremeno vidljivo trećim osobama,

- da je tuđa pomoć i njega tužiteljici bila potrebna nakon otpusta iz bolnice **.**.2019. u opsegu 4 sata dnevno tjedan dana, u opsegu 3 sata dnevno tjedan dana, u opsegu 2 sata dnevno dva tjedna, u opsegu tri sata dnevno dva puta tjedno kroz naredno razdoblje sve do hospitalizacije 16. ožujka 2020. za pomoć pri obavljanju osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za vođenje na kontrolne preglede, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.,

- da je nakon otpusta iz bolnice **.**.2020. tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu 4 sata dnevno tjedan dana, tri sata dnevno tjedan dana, dva sata dnevno dva tjedna i jedan sat dnevno dva tjedna,

- da su vještaci utvrdili da je liječenje tužiteljice završeno tri mjeseca iza operacije koja je bila **.**.2020.,

- da na nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Božidara Šebečića i prof. dr. sc. DS stranke nisu imale primjedbi,

- da je tuženik u mirnom postupku tužiteljici na ime naknade štete isplatio ukupno 20.000,00 kuna/2.654,45 EUR[1] , od čega na ime naknade neimovinske štete iznos od 19.100,00 kuna/2.535,00 EUR, a na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 900,00 kuna/119,45 EUR.

8. Uzimajući u obzir težinu tjelesnih ozljeda tužiteljice i lokalitet ozljeđivanja, zatim pretrpljene bolove i strah, trajne posljedice navedenih ozljeda koje smanjuju opću životnu sposobnost tužiteljice za 18%, neugodnosti prilikom liječenja, postojanje naruženja, dob tužiteljice (rođena 1953.), kao i cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, te imajući pritom u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi iz čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19. , 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24), valja reći da, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 8.882,45 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2020. pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 19. st. 1. i 2., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 1046., čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

9. Imajući u vidu da je tuženik u mirnom postupku tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplatio ukupno 2.535,00 EUR, pravilno je prvostupanjskom presudom pod stavkom I. izreke tužiteljici dosuđena naknada neimovinske štete u daljnjem iznosu od 6.347,45 EUR (8.882,45 EUR umanjeno za isplaćeni iznos od 2.535,00 EUR), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od

18. lipnja 2020. pa do isplate.

10. Pritom valja istaknuti da tuženik u žalbi neosnovano ističe da nastale ozljede tužiteljice nisu mogle prouzrokovati strah, te da dosuđeni iznos na ime pretrpljenog straha, s obzirom na njegov intenzitet, nije primjeren.

11. Naime, iz fakultetskog mišljenja vještaka prof. dr. sc. Božidara Šebečića i prof. dr. sc. DS proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela tzv. primarni strah jakog intenziteta u trajanju od nekoliko sati, potom tzv. sekundarni strah jakog intenziteta u kumulativnom trajanju od 6 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 25 dana, te strah slabog intenziteta kumulativno 60 dana. S obzirom da su nalaz i mišljenje vještaka izrađeni stručno i objektivno, te kako tuženik nije imao prigovora na fakultetsko mišljenje vještaka, tako su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da nastale ozljede tužiteljice nisu mogle prouzrokovati strah kod iste. U odnosu na tuženikove prigovore u pogledu visine dosuđene naknade neimovinske štete prvenstveno valja reći da za povredu prava na zdravlje, kao dio prava osobnosti iz čl. 19. st. 2. ZOO-a sud treba odmjeriti jedan iznos pravične novčane naknade, a ne pojedinačne iznose za strah, fizičke boli i smanjenje životne aktivnosti. Dakle, imajući u vidu fakultetsko mišljenje vještaka u njegovoj ukupnosti, kao i druge okolnosti slučaja navedene u odlomku 8. ove odluke, tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 8.882,45 EUR, odnosno nakon umanjenja za već isplaćeni iznos od 2.535,00 EUR, istoj pripada pravična novčana naknada u daljnjem iznosu od 6.347,45 EUR.

12. Nadalje, tužiteljica ima pravo i na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, s time da valja uzeti u obzir da je, prema nalazu i mišljenju vještaka prof. dr. sc. Božidara Šebečića i prof. dr. sc. Ninoslava Mimice, tužiteljici ista bila potrebna nakon otpusta iz bolnice 26. lipnja 2019. u opsegu 4 sata dnevno tjedan dana, zatim u opsegu 3 sata dnevno tjedan dana, zatim u opsegu 2 sata dnevno dva tjedna, te u opsegu tri sata dnevno dva puta tjedno kroz naredno razdoblje sve do hospitalizacije 16. ožujka 2020., a onda nakon otpusta iz bolnice 20. ožujka 2020. da je istoj bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu 4 sata dnevno tjedan dana, zatim tri sata dnevno tjedan dana, zatim dva sata dnevno dva tjedna te jedan sat dnevno dva tjedna.

13. Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica imala potrebu za tuđom pomoći i njegom u ukupnom trajanju od 372 sata (u prvoj fazi od 27. lipnja 2019. do 16. ožujka 2020. 281 sat (28+21+28+204), a od 21. ožujka 2020. još 91 sat (28+21+28+14)). Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, za 372 sata tuđe pomoći i njege, a uzimajući pri tome iznos od 2,48 EUR kao cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege, tužiteljici pripada naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 922,15 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2020. pa do isplate, sve u smislu odredaba iz čl. 1095. st. 1. i čl. 1103. ZOO-a, u svezi čl. 223. ZPP-a. Uzimajući u obzir da je tuženik u mirnom postupku tužiteljici na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplatio iznos od 119,45 EUR, istoj pripada daljnji iznos od 802,70 EUR po navedenoj osnovi.

14. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je naveo da tužiteljici na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada ukupno 802,70 EUR, međutim, prvostupanjski sud je u obzir uzeo samo jedno razdoblje (91 sat) u kojem je, prema fakultetskom mišljenju vještaka, postojala potreba tužiteljice za tuđom pomoći i njegom, iako je istovremeno u obrazloženju naveo da je upravo na nalazu i mišljenju vještaka utemeljio svoju odluku, a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica imala potrebu za tuđom pomoći i njegom u ukupnom trajanju od 372 sata kako je to u prethodnom odlomku obrazloženo. Dakle, obrazloženje prvostupanjske presude u pogledu visine naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu koja je tužiteljici bila potrebna proturječno je samo sebi, odnosno sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a čime je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

15. Međutim, pravilno je prvostupanjskom presudom pod stavkom I. izreke tužiteljici na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu dosuđen iznos od 802,70 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2020. pa do isplate, s obzirom da upravo taj iznos, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavlja daljnji iznos koji tužiteljici na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u konačnici pripada (922,15 EUR umanjeno za već isplaćeni iznos od 119,45 EUR).

16. U pogledu odluke o trošku parničnog postupka valja reći da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je tužiteljici priznao pravo na naknadu sljedećeg troška parničnog postupka: sastava tužbe od 13. prosinca 2019. (200,00 EUR), sastava obrazloženih podnesaka od 21. svibnja 2020. (200,00 EUR), 16. rujna 2022. (200,00 EUR), 14. listopada 2022. (200,00 EUR) i 5. srpnja 2024. (200,00 EUR), zastupanja na ročištu održanom 27. rujna 2022. (200,00 EUR) i zastupanja na ročištu održanom 18. listopada 2022. (200,00 EUR po Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: Tarifa) jer se na istom nije raspravljalo samo o procesnim pitanjima kako to tvrdi tuženik, već se raspravljalo i o glavnoj stvari - list 115 spisa).

17. Međutim, za zastupanje na ročištima održanima 14. listopada 2020., 6. studenog 2020., 2. ožujka 2022., 14. travnja 2022. i 3. listopada 2024., tuženik osnovano ističe da se na istima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, pa stoga tužiteljica ima pravo na naknadu troška zastupanja na navedenim ročištima u ukupnom iznosu od 500,00 EUR (5x 100,00 bodova prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife).

18. Prema tome, tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.900,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 475,00 EUR, troškove vještačenja u iznosu od 2.579,96 EUR, te troškove sudskih pristojbi na tužbu (126,09 EUR) i presudu (117,95 EUR), ukupno iznosi 5.199,00 EUR, sve u smislu odredaba iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i 2., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife, čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23. i 35/24), Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19), Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 37/23), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. i 51/23), te čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

19. S obzirom na navedeno, tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 5.199,00 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2024. pa do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, dok ista nema pravo na naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 625,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2024. pa do isplate.

20. Stoga je primjenom odredaba iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a odlučeno kao pod stavkom I. izreke ove odluke, dok je primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić