Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2509/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Milene Frankić kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vlaste Mrzljak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz Zagreba, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, zastupanog po zaposlenici ŽA po generalnoj punomoći N1132/23, te umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz odvjetničkog društva Grgić i Partneri d.o.o iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-422/2018-126 od 25. studenog 2024. godine, dana 1. srpnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-422/2018-126 od 25. studenog 2024. godine, i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati naknadu štete u iznosu od 1.791,75 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 23. svibnja 2014. godine pa do isplate, a koja je određena do 31. srpnja 2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO (NN 155/23), tj. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove postupka u iznosu od 8.285,84 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. studenog 2024. godine pa do isplate a koja kamata je po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO (NN 155/23), tj. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi umješaču troškove parničnog postupka u iznosu od 3.396,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2025. godine pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi umješaču troškove žalbenog postupka u iznosu od 378,86 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2025. godine pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu štete u iznosu od 1.791,75 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. svibnja 2014. godine do isplate (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici parnične troškove postupka u iznosu od 8.285,84 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 25. studenog 2024. godine pa do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnose tuženik i umješač i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka, osobito povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP), povrede odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP kao i pogrešne primjene materijalnog prava, a žale se i na odluku o troškovima postupka. Tuženik predlaže da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, po potrebi da predmet vrati na ponovno suđenje, te da sukladno tome donese i novu odluku o parničnim troškovima. Umješač predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu te prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak ili preinači na način kako to tuženik predlaže ovom žalbom.

3. Tužiteljica je odgovorila na žalbu. U odgovoru navodi da su žalbe tuženika i umješača u cijelosti neosnovane.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 13.500,00 kn/1.791,75 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva dana 23. svibnja 2014. pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. Tužiteljica navedeni iznos glavnice potražuje od tuženika na ime naknade neimovinske i imovinske štete koja je nastala kada je tužiteljica stradala u štetnom događaju 12. veljače 2014. godine u Zagrebu, a koji se dogodio u autobusu tuženika, a do kojega je došlo zbog naglog kočenja vozača autobusa, zaposlenika tuženika, uslijed kojeg je tužiteljica glavom udarila u šipku koja se nalazila ispred sjedala na kojem je sjedila, a koji joj je udarac prouzročio natučenje glave, oguljotinu gornje usne usta i trzajnu povredu vrata. Autobus tuženika je na dan štetnog događaja bio osiguran kod EUROHERC osiguranja d.d. policom od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti br. 8100947372 dok je tuženik s CROATIA osiguranje d.d. na dan štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od posljedica nesretnog slučaja za razdoblje od 1. travnja 2013. do 1. travnja 2014. broj police: [broj police].

7. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP a koju povredu u žalbi ističu tuženik i umješač jer presuda nema nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, izreka je presude razumljiva i ne proturječi razlozima navedenim u obrazloženju. Nije utvrđena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP jer je sud obrazložio zašto je poklonio vjeru iskazu tužiteljice i nalazu i mišljenju vještaka. Nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, i to konkretno uvidom u podnesak CROATIA osiguranja d.d. od 11. kolovoza 2014. godine (list 31-32 spisa), odgovor na tužbu umješača od 13. kolovoza 2014. godine (list 34-36 spisa), mišljenje vještaka od 22. veljače 2016. godine (list 70 spisa), podnesak tužiteljice od 28. travnja 2016. godine (list 87-88 spisa), podnesak tužiteljice od 21. srpnja 2016. godine (list 91 spisa), dopunsko usmeno očitovanje sudskog vještaka dr. Filipovića saslušanog na ročištu 9. lipnja 2017. godine (list 103-105 spisa), nalaz i mišljenje dr. Ž od 30. rujna 2020. godine (list 201-204 spisa), podnesak tužiteljice od 15. lipnja 2021. godine (list 247- 248 spisa), podnesak umješača od 2. veljače 2022. godine (list 251-254 spisa), dopunsko usmeno očitovanje sudskih vještaka dr. Miškov, dr. Mušura i dr. Filipovića saslušanih na ročištu 8. svibnja 2023. godine (list 309-312 spisa), podnesak tužiteljice od 1. kolovoza 2023. godine (list 328-329 spisa) te priklopljenog spisa predmeta poslovni broj Pn-1972/2016, koristeći se pritom ovlaštenjem sadržanim u odredbi iz čl. 373. t. 3. ZPP, utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je tužiteljica stradala u štetnom događaju 12. veljače 2014. godine u Zagrebu,

- da je do štetnog događaja došlo u autobusu tuženika,

- da je autobus tuženika bio osiguran kod EUROHERC osiguranja d.d. policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti br. 8100947372, a da je tuženik kod CROATIA osiguranje d.d. imao sklopljenu policu osiguranja od posljedica nesretnog slučaja, broj police: [broj police],

- da se tužiteljica obratila tuženiku 23. svibnja 2014. godine s odštetnim zahtjevom, kojim je od tuženika potraživala naknadu imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 22.000,00 kn i to po kriteriju fizičkih bolova iznos od 9.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 7.000,00 kn, po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 5.000,00 kn i za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.000,00 kn,

- da je tuženik 23. svibnja 2014. godine obavijestio tužiteljicu da naknadu štete ne isplaćuje u mirnom postupku,

- da se tužiteljica 28. travnja 2014. godine obratila EUROHERC osiguranju d.d. s istim odštetnim zahtjevom,

- da je EUROHERC osiguranje d.d. 15. svibnja 2014. godine odštetni zahtjev tužiteljice ocijenio pravno neosnovanim,

- da nakon toga tužiteljica 4. lipnja 2014. godine podnosi tužbu protiv tuženika.

- da je sud obavijestio EUROHERC osiguranje d.d. i CROATIA osiguranje d.d. o tome da se vodi ova parnica,

- da je EUROHERC osiguranje d.d. podneskom 13. kolovoza 2014. godine obavijestio sud da stupa u parnicu na stranu tuženika kao umješač,

- da je CROATIA osiguranje d.d. podneskom od 11. kolovoza 2014. obavijestio sud da stupa u parnicu na stranu tuženika kao umješač pa je podneskom od 14. kolovoza 2014. opozvao izjavu o stupanju u parnicu,

- da je tijekom postupka provedeno vještačenje po dr. Filipoviću, kirurgu, koji je ocijenio da kao posljedica ozljeđivanja nisu zaostale trajne posljedice te da je tužiteljica zbog štetnog događaja trpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana te manjeg intenziteta 30 dana. Nadalje da je trpjela strah jačeg intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana dok se potom nastavilo stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 30 dana. Ocijenio je da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega 2h dnevno kroz 30 dana te da naruženje ne postoji. Vještak je iznio mišljenje da su se ozljede koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja,

- da je tužiteljica 15. lipnja 2021. godine, nakon što je vještak iznio svoje mišljenja, podneskom preinačila tužbeni zahtjev te od tuženika potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete i to po kriteriju fizičkih bolova iznos od 6.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 6.000,00 kn, za tuđu pomoć iznos od 1.500,00 kn, dakle ukupno potražuje 13.500,00 kn,

- da je tužiteljica podneskom 15. prosinca 2022. godine nakon uvođenja eura kao službene valute, uskladila tužbeni zahtjev prema fiksnom tečaju konverzije te potražuje od tuženika iznos od 1.791,75 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva dana 23. svibnja 2014. pa do isplate.

- da je na ročištu 8. svibnja 2023. proveden dokaz dopunskim usmenim saslušanjem vještaka te je izvršen uvid u navode vještaka kako nalaza neurologa i otorinolaringologa iz postupka koji se vodio protiv umješača kao tuženika, a na kojem su se vještaci usuglasili da trajne posljedice ozljeđivanja iznose 3 %.

9. Tužiteljica je 16. lipnja 2016. godine podnijela odvojenu tužbu i protiv umješača, kojom je od umješača tražila naknadu štete u ukupnom iznosu od 21.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama zbog povrede prava osobnosti. Tijekom tog postupka provedeno je vještačenje po dr. Miškov i dr. Mušura koje su ocijenile da tužiteljica iz štetnog događaja ima trajne tjelesne posljedice smanjenja opće životne i radne sposobnosti u iznosu od 3 %, da je zbog štetnog događaja trpjela bolove jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 6 dana, manjeg intenziteta mjesec dana, da je pretrpjela strah jačeg intenziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 4 tjedna, da joj je zbog pretrpljenih ozljeda i liječenja bila potrebna pomoć druge osobe i to 2 h dnevno kroz 4 tjedna. U konačnici vještaci su utvrdili da postoji slijed koji upućuje na povezanost štetnog događaja, zadobivenih ozljeda i posljedica tih ozljeda kod tužiteljice. Postupak protiv umješača iz ove parnice pravomoćno je okončan presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1972/16-21 od 17. siječnja 2019. godine. Tom presudom sud je ocijenio zahtjev tužiteljice osnovanim te je obvezao umješača da tužiteljici naknadi štetu u iznosu od 14.840,00 kn/1.969,61 eura zajedno sa zateznom kamatom od 16. lipnja 2016. pa do isplate (točka I. izreka), dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu daljnjih 6.160,00 kn/817,57 eura zajedno sa zatraženom kamatom (točka II. izreke). Umješač je ispunio svoju obvezu iz te presude te uplatio tužiteljici dosuđene iznose.

10. U ovoj fazi postupka ostalo je sporno postoji li obveza tuženika naknaditi tužiteljici štetu ili tuženik više nije u obvezi budući da je umješač naknadio štetu. Sporno je i ako postoji obveza tuženika, od kada teku kamate na dosuđeni iznos te koju Tarifu je trebalo primijeniti prilikom odlučivanja o troškovima postupka. Vezano za istaknute prigovore dvostruke litispendencije, valja istaknuti da je u ovoj fazi postupka prigovor dvostruke litispendencije neosnovan jer je postupak protiv umješača pravomoćno okončan.

11.1. Odredbama čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. - dalje: ZOO) propisana su opća načela pretpostavke odgovornosti za štetu, pa tako prema čl. 1045. st. 1. ZOO tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredba čl. 1069. ZOO propisuje da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik. Trećom osobom smatra se oštećenik koji nije ujedno vlasnik ni ovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila (čl. 1069. st. 4. ZOO). Dakle, u ovoj pravnoj stvari upravo je tužiteljica treća osoba. Također, primjena navedene odredbe iz čl. 1069. st. 1. ZOO ne isključuje primjenu odredbe iz čl. 697. st. 1. ZOO koja govori o prijevoznikovoj odgovornosti.

11.2. Odredbom čl. 17. st. 1. ZOOP propisano je da su vlasnici prijevoznih sredstava koja se koriste za prijevoz putnika u javnom prometu dužni sklopiti ugovor o osiguranju putnika od posljedica nesretnog slučaja. Odredbom čl. 18. st. 1. propisano je da se putnicima smatraju osobe koje se radi putovanja nalaze u jednom od prijevoznih sredstava određenih za obavljanje javnog prometa, bez obzira na to jesu li već kupile voznu kartu, a i osobe koje se nalaze u krugu kolodvora, pristaništa ili u neposrednoj blizini prijevoznog sredstva prije ukrcavanja, odnosno nakon iskrcavanja, koje su namjeravale putovati određenim prijevoznim sredstvom ili su njime putovale, osim osoba koje su zaposlene na prijevoznom sredstvu. Prema čl. 22. st. 1. ZOOP vlasnik vozila dužan je sklopiti i ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju upotrebom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, u skladu s odredbama ovoga Zakona, a odredba čl. 22. st. 3. ZOOP propisuje da su ugovorom o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka pokrivene i štete zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta. Pravo na naknadu štete regulirano je u odredbi čl. 20. ZOOP, pa tako prema čl. 20. st. 1. ZOOP putnik kojemu se dogodi nesretni slučaj, odnosno prema uvjetima osiguranja određeni korisnik u slučaju smrti putnika, ima pravo zahtijevati da društvo za osiguranje kod kojega je sklopljeno osiguranje neposredno njemu izvrši svoju obvezu iz ugovora o osiguranju, a čl. 20. st. 2. ZOOP propisuje da ako je za nastalu štetu odgovoran vlasnik prijevoznog sredstva koji je sklopio ugovor o osiguranju putnika u javnom prometu, u naknadu štete koja pripada oštećenoj osobi na temelju osiguranja od automobilske odgovornosti ne uračunava se iznos koji pripada oštećenoj osobi po osnovi obveznog osiguranja putnika u javnom prometu. Iz navedenog proizlazi da je tuženik kao vlasnik prijevoznog sredstva koje se koristi za prijevoz putnika u javnom prometu, dužan sklopiti i ugovor o osiguranju putnika od posljedica nesretnog slučaja (čl. 17. st. 1. ZOOP) kao i ugovor o osiguranju od odgovornosti koji mora sklopiti svaki vlasnik vozila – osiguranje od automobilske odgovornosti (čl. 22. st. 1. ZOOP). Slijedom navedenog, kod štetnih događaja u kojima je putnik pretrpio štetu vozeći se u prijevoznom sredstvu za javni promet, ako je za nastalu štetu odgovoran vlasnik vozila prijevoznog sredstva u kojem se putnik nalazio, tada oštećeniku (putniku) pripada pravo na naknadu i po ugovoru o osiguranju putnika u javnom prijevozu od posljedica nesretnog slučaja, ali i po ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti sukladno čl. 20. st. 2. ZOOP. Dakle, dopuštena je kumulacija zahtjeva po oba ugovora o osiguranju.

12. Tuženik u žalbi izričito priznaje da je ispunjena obveza umješača s osnova police od automobilske odgovornosti, a tijekom postupka ne osporava tvrdnju da je u trenutku štetnog događaja imao sklopljen ugovor o osiguranju putnika od posljedica nesretnog slučaja s CROATIA osiguranje d.d., broj police: [broj police], a što je u podnesku od 11. kolovoza 2014. godine iznio osiguratelj. Dakle neupitno je da je preostala odgovornost tuženika s osnova osiguranja putnika od posljedica nesretnog slučaja. No kod odgovornosti s osnova ugovora o osiguranju putnika od posljedica nesretnog slučaja ne radi se o obvezi tuženika da naknadi štetu već da isplati ugovorenu osiguranu svotu. Tužiteljica u ovom postupku ne traži isplatu osigurane svote već traži od tuženika naknadu imovinske i neimovinske štete u iznosu od 1.791,75 eura. No naknada štete joj je već isplaćena od strane umješača i to joj je isplaćen iznos od 1.969,61 eura, dakle s te joj je osnove već isplaćeno i više nego što u ovom postupku uopće potražuje, a ovom postupku i u postupku koji je vođen protiv umješača kao tuženika vještaci su izradili nalaz i mišljenje na temelju iste medicinske dokumentacije, vještačili su iste ozljede koje je prouzročio isti štetni događaj. Tužiteljica u ovom postupku nije priložila dokaze da su se naknadno pokazale tegobe koje ranije, do pravomoćnog okončanja postupka protiv umješača kao tuženika, nisu bile poznate, a i sama je u podnesku od 8. studenog 2016. predlagala spajanje ovog postupka s postupkom koji se vodio protiv umješača kao tuženika jer se u oba postupka provode isti dokazi. Pa budući da je umješač isplatio tužiteljici naknadu štete po pravomoćnoj presudi, a u kojoj je utvrđena visina štete na temelju nalaza i mišljenja vještaka koji je gotovo identičan nalazu i mišljenju vještaka danom u ovom postupku, primjenom tada važećih kriterija, tužiteljica je s te osnove namirena te nema pravo na dvostruko namirenje iste štete. Stoga budući da je postojala solidarna odgovornost tuženika i umješača za naknadu imovinske i neimovinske štete to je prvostupanjski sud pogrešno odlučio kada nije primijenio odredbu čl. 43. ZOO koja propisuje da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Dakle budući da tužiteljica u ovom postupku ne dokazuje da su se kasnije pokazale nove zdravstvene tegobe ili komplikacije već traži naknadu iste štete nastale u istom štetnom događaju trebalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan pa je primjenom čl. 373. t. 3. odlučeno kao u točki I. izreke.

13.1. Kako je pobijana odluka preinačena u korist tuženika i umješača na strani tuženika, to je ovaj sud primjenom odredbe čl. 166. st. 2. u svezi sa čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP preinačio i odluku o parničnom trošku.

13.2. Umješaču zastupanom po odvjetniku dosuđen je parnični trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25. - dalje: Tarifa) i to za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife) te za sastav četiri obrazložena podneska i to podneska od 25. ožujka 2016., podneska od 29. listopada 2020., podneska od 31. ožujka 2022. te podneska od 11. ožujka 2024. za svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), budući se istima očitovao se na nalaz i mišljenje vještaka, na navode tužiteljice te predlagao dokaze; za zastupanje na ročištima 10. prosinca 2014., 2. travnja 2015., 9. lipnja 2017., 8. veljače 2018., 8. svibnja 2023. te 10. listopada 2024., za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife). Za sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. t. 1. i to za sastav podneska od 27. siječnja 2021. i podneska od 2. veljače 2022. za svaki 50 bodova (Tbr. 8. t. 3. Tarife), a za pristup na ročišta 21. listopada 2016., 10. svibnja 2021., 7. veljače 2022. i 18. siječnja 2023. za svako 25 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), budući su ista bila odgađana, dakle ukupno 1.300 bodova što uz vrijednost boda od 2 eura (Tbr. 54 Tarife) iznosi 2.600,00 eura i uvećano za vrijednost PDV od (Tbr. 46 Tarife), iznosi 3.250,00 eura. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 146,00 eura pa je stoga umješaču valjalo ukupno dosuditi troškove postupka u iznosu od 3.396,00 eura, slijedom čega je odlučeno kao u t. II. izreke ove drugostupanjske presude.

13.3. Zahtjev umješača za naknadu troška za sastav podneska od 29. lipnja 2018., i podneska od 7. veljače 2020. valjalo je odbiti kao neosnovan, budući da isti nisu bili potrebni za vođenje parnice, a odbijen je i zahtjev za naknadu troška za pristup na ročište koje se održalo 16. listopada 2017. te zahtjev za naknadu troška za pristup na ročište na kojem se objavljuje presude jer umješač nije pristupio na navedena ročišta.

14. Budući da su tuženik i umješač na strani tuženika u cijelosti uspjeli sa žalbom, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, valjalo je dosuditi umješaču zatražene troškove žalbenog postupka, a koji se odnose na sastav žalbe od 9. prosinca 2024. 125 bodova (Tbr. 10/1 Tarife), što uz vrijednost boda od 2 eura (Tbr. 54 Tarife) iznosi 250,00 eura, uvećano za vrijednost PDV (Tbr. 46 Tarife) iznosi 312,50 eura. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 66,36 eura pa je slijedom navedenog umješaču valjalo ukupno dosuditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 378,86 eura, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u t. III. izreke ove drugostupanjske presude.

15. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu je odbijen jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 155. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod t. IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić