REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2357/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Katarina Šarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glinska & Mišković u Zagrebu, protiv tuženika Cadcam desing centar d.o.o. Zagreb, Ulica Pavla Štoosa 1, OIB 61566151994, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-3/2025-2 od 22. siječnja 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1231/2023- 14 od 29. studenog 2024., na sjednici održanoj 1. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude navedene u uvodu ove odluke. Zahtijeva troškove tog prijedloga.
2. U odgovoru na taj prijedlog tuženik se istom protivi i predlaže ga odbaciti. Zahtijeva troškove tog odgovora.
3. Prijedlog nije osnovan.
4.1. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) prema ocjeni ovog revizijskog suda, naznačena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije koja glase:
"1. Je li prilikom donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika, dužan u pisanom obrazloženju odluke o otkazu navesti koji su konkretni kriteriji u smislu članka 115. stavka 2. Zakona o radu (NN br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., dalje u tekstu: „ZOR“) u tom konkretnom slučaju bili odlučujući pri odabiru kojem će od više radnika dati poslovno uvjetovani otkaz te predstavlja li nedopuštenost otkaza ugovora o radu propust poslodavca da navedeno iznese u pisanom obrazloženju odluke o otkazu?
2. Je li prilikom donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika, dužan u pisanom obrazloženju odluke o otkazu navesti tko čini usporednu skupinu radnika u odnosu na koje je primijenio socijalne kriterije u smislu članka 115. stavka 2. ZOR te predstavlja li nedopuštenost otkaza ugovora o radu propust poslodavca da navedeno iznese u pisanom obrazloženju odluke o otkazu?",
nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, s obzirom na to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama izrazio odgovarajuće pravno shvaćanje.
4.2. Tako je u ovosudnoj odluci Revr-445/2017-6 od 22. siječnja 2019. rečeno:
"Pritom u vezi revidentovih navoda valja istaknuti da okolnost što u odluci o otkazu ugovora o radu nisu navedeni kriteriji kojima se tuženik (poslodavac) rukovodio prilikom otkazivanja (uzgred, isti su navedeni u odluci kojom je tuženik djelomice preinačio odluku o otkazu), prema pravnom shvaćanju ovog suda, u konkretnom slučaju ne dovodi do nedopuštenosti odluke o otkazu. Naime, te kriterije tuženik je određeno naznačio tijekom ovog parničnog postupka, a drugostupanjski sud je, suprotno tvrdnji revidenta, pravilno zaključio da je tuženik dokazao da je vodio računa o navedenim kriterijima i naznačio kojima od njih je dao prednost, a što je njegovo autonomno pravo.".
4.3. Isto tako u Revr-52/16 od 28. veljače 2017. je izraženo shvaćanje:
"Suprotno tvrdnji revidenta, sudovi su pravilno zaključili da je tuženik dokazao da je vodio računa o navedenim kriterijima, a da okolnost što u odluci o otkazu nije naveo kojim kriterijima se je rukovodio pri odlučivanju o otkazu otkaz ne čini nedopuštenim i slijedom toga pravilnom primjenom materijalnog prava, zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu ocijenili neosnovanim.".
4.4. Stoga je pravni pristup drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi u pogledu postavljenih pravnih pitanja utemeljen na pravnom shvaćanju ovoga revizijskog suda, zauzetog u tim odlukama, kada je ocijenjeno da se ne može na teret tuženika staviti da nije u pisanom obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu određeno naveo da se rukovodio kriterijem radnog staža (s obzirom da ni jedan od dva radnika nema obvezu uzdržavanja i da su približno iste životne dobi). Utvrđeno je i to da je tuženik te kriterije iz zakonske odredbe razmotrio i primijenio (odlomak 18. drugostupanjske odluke), a u samoj odluci o otkazu je naznačeno kojima se to kriterijima rukovodio (odlomak 12. prvostupanjske odluke, odnosno 5. drugostupanjske) i u postupku je utvrđeno koji su to bili usporedni radnici.
5. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
6. O troškovima postupka odlučeno je na temelju ovlasti u smislu odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, te tužiteljici koja nije uspjela s prijedlogom trošak nije dosuđen osnovom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, a tuženiku osnovom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer nije bio potreban taj trošak za vođenje parnice.
Zagreb, 1. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
