Poslovni broj: Usž-61/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĆG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Boris Makarović, odvjetnik u Zagrebu, Trg Mažuranića 4, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva zdravstva, Zagreb, Ksaver 200a, OIB 88362248492, radi obnove postupka priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5191/2023-9 od 13. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5191/2023-9 od 13. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog upravnog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-118-01/22-01/18, URBROJ: 534-07-1-2/3-23-05 od 13. rujna 2023. (točka I. izreke), poništeno je rješenje Hrvatske komore medicinskih biokemičara, KLASA: UP/I-034-04/20-01/03, URBROJ: 406-01/23-15 od 20. lipnja 2023. (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate (točka III. izreke) te je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka IV. izreke).

2. Osporenim rješenjem tuženika od 13. rujna 2023. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Hrvatske komore medicinskih biokemičara, KLASA: UP/I-034-04/20- 01/03, URBROJ: 406-01/23-15 od 20. lipnja 2023., kojim je, po službenoj dužnosti, određena obnova upravnog postupka priznavanja inozemne stručne kvalifikacije okončanog rješenjem prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-034-04/20-01/03, URBROJ: 406-01-20-4 od 24. lipnja 2020., a kojim je tužiteljici priznata inozemna stručna kvalifikacija: magistrica medicinske biokemije i laboratorijske medicine stečena 13. ožujka 2020. na Sveučilištu u Ljubljani, Fakultetu za farmaciju. Nadalje je riješeno da se odgađa izvršenje rješenja od 24. lipnja 2020. te da će prvostupanjsko tijelo u obnovljenom postupku pribaviti mišljenje Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu o stečenom obrazovanju i ishodima učenja tužiteljice, a temeljem usporedbe studijskih programa obrazovnih ustanova koje je tužiteljica završila i programa obrazovanja studija Medicinska biokemija Sveučilišta u Zagrebu, Farmaceutsko- biokemijskog fakulteta, nakon čega će biti doneseno novo rješenje.

3. Tuženik je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu pobijajući istu u cijelosti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe se poziva na propise koji uređuju pitanje priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u zdravstvenoj djelatnosti i u ovom predmetu, i to Zakon o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 100/18., 125/19., 147/20., 119/22. i 33/23.), Zakon o medicinsko-biokemijskoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 121/03. i 117/08.) i Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 82/15., 70/19. i 47/20., dalje: Zakon). U bitnom, smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet za obnovu upravnog postupka propisan odredbom članka 123. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). To stoga jer je prvostupanjsko tijelo u predmetima iste pravne stvari, u kojima su podnositelji podnijeli zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije stečene na Sveučilištu u Ljubljani, Fakultetu za farmaciju, utvrdilo da njihove stručne kvalifikacije ne odgovaraju stručnim kvalifikacijama koje se za obavljanje regulirane profesije medicinski biokemičar zahtijevaju u Republici Hrvatskoj, te s tim u vezi tuženik smatra da navedeno predstavlja nove činjenice koje bi mogle dovesti do drugačijeg rješavanja zahtjeva tužiteljice za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije u obnovi postupka. Poziva se na Usporedbu studijskih programa Medicinsko-laboratorijske dijagnostike preddiplomske i diplomske razine koje izvodi Medicinski fakultet u Osijeku sa studijskim programima preddiplomske i diplomske razine Laboratorijske medicine koje izvodi Farmaceutski fakultet Sveučilišta u Ljubljani, koju je Medicinski fakultet u Osijeku izradio 2. prosinca 2021. na zahtjev Hrvatske komore zdravstvenih radnika, Strukovnog razreda za medicinsko-laboratorijsku dijagnostiku, iz koje, prema mišljenju tuženika, proizlazi da stručna kvalifikacija magistar laboratorijske biomedicine, koju je tužiteljica stekla na Sveučilištu u Ljubljani, Fakultetu za farmaciju odgovara stručnoj kvalifikaciji magistra medicinsko- laboratorijske medicine, koja se stječe završetkom diplomskog sveučilišnog studija Medicinsko-laboratorijske dijagnostike, a ne stručnoj kvalifikaciji regulirane profesije medicinski biokemičar. Ističe da je medicinsko-biokemijska djelatnost vrlo važan dio dijagnostike u zdravstvenoj djelatnosti bez koje je nezamislivo liječenje te postavljanje dijagnoze i terapije. Navodi da je, s obzirom da je javni interes zaštite zdravlja ljudi iznad privatnog interesa tužiteljice, u predmetnom slučaju bilo nužno obnoviti postupak, kako bi se utvrdilo odgovaraju li stručne kvalifikacije tužiteljice stručnim kvalifikacijama koje se za obavljanje regulirane profesije medicinski biokemičar zahtijevaju u Republici Hrvatskoj te kako bi se spriječilo obavljanje medicinsko- biokemijske djelatnosti osobama koje za istu nemaju potrebne stručne kvalifikacije. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu prvostupanjskog suda i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno predlaže vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno predlaže obvezati tužiteljicu na naknadu troška cjelokupnog postupka.

4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu prigovara da je žalbu izjavila neovlaštena osoba u smislu članka 21. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24., dalje: ZUS), jer je osporavano rješenje tuženika potpisao ministar, izv. prof. dr. sc. PG, dr. med., dok je žalbu potpisala državna tajnica (doc. dr. sc. OG, dr.med.), koja nije bila službena osoba koja je vodila upravni postupak, niti je od strane čelnika tuženika ovlaštena za poduzimanje radnji u upravnom sporu za tuženika. Smatra da se pobijanim rješenjem grubo vrijeđaju stečena prava tužiteljice, i to povreda prava na mirno uživanje vlasništva i pravo tužiteljice na obrazovanje, koja prava su zaštićena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. S obzirom da joj je rješenjem prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-034-04/20-01/02, URBROJ: 406-24-20-5 od 19. lipnja 2020., priznata inozemna stručna kvalifikacija, nakon čega je, sukladno tom rješenju, odradila pripravnički staž u trajanju od 12 mjeseci, u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice u Zagrebu, i u roku prijavila stručni ispit, smatra da je imala legitimno očekivanje da će joj biti omogućeno polaganje stručnog ispita i rad temeljem priznate inozemne kvalifikacije. Napominje da je njezinim brojnim kolegama koji su završili iste studije kao i tužiteljica, Hrvatska komora medicinskih biokemičara ranije donesenim izvršnim i pravomoćnim rješenjima priznala inozemnu stručnu kvalifikaciju na isti način kao što je to tužiteljici priznala rješenjem 24. lipnja 2020. i da temeljem tih ranije priznatih inozemnih stručnih kvalifikacija kolege uredno rade u Republici Hrvatskoj. Ukazuje da je pobijano rješenje prvostupanjskog tijela doneseno čak 690 dana nakon što je Hrvatska komora medicinskih biokemičara primila dokument pod nazivom Usporedba nastavnoga programa, KLASA: 602-04/21-03/41 URBROJ: 251-62-01-21-2 od 19. srpnja 2021., pa da je za obnovu postupka protekao rok propisan člankom 123. stavkom 3. ZUP-a. Smatra neosnovanim prigovor tuženika da je javni interes zaštite zdravlja ljudi iznad privatnog interesa tužiteljice jer navedeno nije zakonski razlog za obnovu postupka. Predlaže odbaciti žalbu, a podredno predlaže odbiti žalbu te naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi trošak sastava ovog odgovora na žalbu po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku, sa zateznom kamatom od dana donošenja odluke pa do isplate.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da presudom prvostupanjskog suda nije povrijeđen zakon na štetu tuženika, budući da je sud pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za obnovu upravnog postupka sukladno odredbi članka 123. stavka 1. točke 1. ZUP- a.

7. Iz obrazloženja rješenja prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-034-04/20-01/03, URBROJ: 406-01-20-4 od 24. lipnja 2020., koje je predmet obnove postupka, proizlazi da je Povjerenstvo za priznavanje stručnih kvalifikacija provelo postupak, izvršilo uvid u priloženu dokumentaciju, usporedilo je sa stručnim kvalifikacijama koje traže propisi Republike Hrvatske, kao uvjet za obavljanje profesije magistra medicinske biokemije te ocijenilo da je ista sukladna zahtjevima članka 17. Zakona i članka 5. Pravilnika o mjerilima za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 89/13., dalje: Pravilnik), a da sukladno članku 10. stavku 3. Pravilnika (koji propisuje da jednom izvršena usporedba obrazovnih programa iz stavka 2. ovoga članka vrijedi za sve iste stručne kvalifikacije), nije vršena usporedba dokumentacije studijskih programa. Slijedom izloženog, prvostupanjsko tijelo je tužiteljici priznalo inozemnu stručnu kvalifikaciju - magistrica medicinske biokemije i laboratorijske medicine, nakon čega je tužiteljica odradila pripravnički staž u trajanju od 12 mjeseci i prijavila polaganje stručnog ispita, sukladno točki 3. izreke tog rješenja.

7.1. Nadalje, prvostupanjsko tijelo je rješenjem od 20. lipnja 2023. po službenoj dužnosti odredilo obnovu upravnog postupka u kojem je doneseno rješenje od 24. lipnja 2020. godine.

7.2. Iz obrazloženja osporavanog rješenja tuženika proizlazi da je prvostupanjsko tijelo rješenjem od 20. lipnja 2023. pravilno ocijenilo da su ispunjeni uvjeti za obnovu upravnog postupka, jer je prvostupanjsko tijelo saznalo za nove činjenice koje nisu bile poznate u vrijeme donošenja rješenja od 24. lipnja 2020., odnosno da je prvostupanjsko tijelo u predmetima iste pravne stvari u kojima su podnositelji podnijeli zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije stečene na Sveučilištu u Ljubljani, Fakultetu za farmaciju, utvrdilo da njihove stručne kvalifikacije ne odgovaraju stručnim kvalifikacijama koje se za obavljanje regulirane profesije medicinski biokemičar zahtijevaju u Republici Hrvatskoj, a da bi te činjenice mogle dovesti do drukčijeg rješavanja zahtjeva tužiteljice za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistrica medicinske biokemije i laboratorijske medicine stečene na Sveučilištu u Ljubljani, Fakultetu za farmaciju.

8. Nasuprot ovakvom zaključku tuženika, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio nezakonitim stavove i obrazloženja javnopravnih tijela, jer u konkretnom slučaju nije ispunjen niti jedan uvjet za obnovu upravnog postupka propisan odredbom članka 123. stavka 1. ZUP-a, a time niti uvjet vezan za saznanje nove činjenice ili stjecanje mogućnosti da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

9. Naime, prvostupanjsko tijelo je rješenje o obnovi postupka priznanja inozemne stručne kvalifikacije od 20. lipnja 2023. donijelo pozivajući se na novi dokaz o činjenicama iz Usporedbe nastavnoga programa, KLASA: 602-04/21-03/41, URBROJ: 251-62-01-21-2 od 19. srpnja 2021., kojim dokazom u vrijeme donošenja rješenja kojim je tužiteljici priznata inozemna kvalifikacija, tijelo nije raspolagalo. Međutim, Sud nalazi da razlog obnove iz članka 123. stavak 1. ZUP-a nije učinjen vjerojatnim, jer su činjenice koje je Medicinski fakultet u Osijeku naveo u dokumentu Usporedba nastavnoga programa, KLASA: 602-04/21-03/41 URBROJ: 251-62-01-21-2 od 19. srpnja 2021., postojale i u vrijeme odlučivanja o zahtjevu tužiteljice te ih je prvostupanjsko javnopravno tijelo moglo utvrditi u dokaznom postupku usporedbom javno objavljenih studijskih programa. Stoga, u konkretnoj upravnoj stvari, one ne predstavljaju „nove činjenice“ koje bi bile valjana osnova za obnovu predmetnog upravnog postupka, već je prvostupanjsko rješenje posljedica pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije propisan razlog za obnovu upravnog postupka.

10. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tuženik u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe protiv prvostupanjske presude kojom je prvostupanjski sud pravilno, uz obrazloženje s kojim je ovaj Sud u potpunosti suglasan, ocijenio nezakonitim rješenja javnopravnih tijela.

11. Sukladno odredbi članka 67. stavka 2. Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva zdravstva („Narodne novine“, broj: 97/20., 14/21.), državni tajnik kojega odredi ministar zamjenjuje ministra u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti, stoga ovaj Sud ne nalazi osnovanim prigovor tužiteljice da bi u konkretnom slučaju žalbu podnijela neovlaštena osoba u smislu odredbe članka 21. stavka 3. ZUS-a.

12. Kako je tužiteljica uspjela u predmetnom upravnom sporu, pravilno joj je točkom III. izreke prvostupanjske presude dosuđen trošak upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. u vezi s člankom 144. stavkom 1. ZUS-a.

13. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku ovaj Sud je ocijenio neosnovanim jer taj podnesak, kao procesna radnja, sadržajno nije utjecao na donošenje odluke u ovoj stvari, radi čega se navedeni trošak, u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a, ne smatra opravdanim izdatkom učinjenim u tijeku spora.

14. Slijedom svega navedenog, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. i odredbu članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Senjak Krunić