REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2456/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nada Milić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika EŠŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Biloš, odvjetnica u Zagrebu, radi ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-262/2022-4 od 16. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1365/2020-58 od 24. siječnja 2022., na sjednici održanoj 1. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu u kojoj se odnosi na pravna pitanja, odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog nije osnovan u odnosu na naznačena pitanja i nije dopušten u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava.
4. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., - dalje: ZPP) utvrđeno je da je predlagateljica naznačila pitanja kako slijedi:
"1. Može li jedan bračni drug slobodno raspolagati u korist drugog bračnog druga nekretninom koja je stečena u ovršnom postupku temeljem ovršne isprave koja je pravomoćnom sudskom odlukom oglašena ništavom?
2. Može li se bračni drug koji stekne pravo vlasništva nekretnine od drugog bračnog druga smatrati u dobroj vjeri, u situaciji kada je vlasništvo nekretnine stečeno rješenjem o dosudi u ovršnom postupku temeljem ovršne isprave koja je pravomoćnom sudskom odlukom oglašena ništavom ?
3. Je li bračni drug bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja pravnog posla s drugim bračnim drugom, odnosno u trenutku kad je zahtijevao upis, znao odnosno s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, odnosno da je ovršna isprava temeljem koje je drugi bračni drug stekao pravo vlasništva oglašena ništavom?
4. Je li bračni ugovor ništetan kada je sklopljen samo radi isključenja zakonskih vlasnika nekretnina koje su navedene u bračnom ugovoru, i predstavlja li to nedopuštenu pobudu?
5. Je li bračni ugovor ništetan kada je sklopljen samo radi toga da se izbjegne provođenje pravomoćnih presuda prema kojima je jedan bračni drug (prednik tuženika) nekretnine koje su navedene u bračnom ugovoru trebao vratiti u vlasništvo tužiteljice?
6. Predstavlja li nedopuštenu pobudu sklapanje bračnog ugovora samo da se onemogući zakonskim vlasnicima predmetnih nekretnina prema pravomoćnim presudama vraćanje tih nekretnina u njihovo vlasništvo?".
5. Ujedno je tužiteljica istaknula da su joj zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske (Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst, - dalje: Ustav).
6. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev za tužiteljice za utvrđenje ništetnosti i da je bez pravnog učinka ugovor sklopljen između ĐŠ i ĐŠŠ (prednici tuženika), te eventualno kumulirani zahtjev za poništenje tog ugovora.
7. U nižestupanjskim postupcima utvrđeno je da je pravni prednik tuženika kao kupac nekretnine stekao pravo vlasništva danom pravomoćnosti rješenja suda o dosudi nekretnine. Tužiteljica je podnijela tužbu tvrdeći da su te nekretnine koje su dosuđene predniku tuženika u ovršnom postupku na temelju ovršne isprave – ugovora o zajmu koji je on sklopio s tužiteljicom, a da je ta ovršna isprava odnosno ugovor o zajmu pravomoćno utvrđen ništetnim te da su ovrhe koje su pokrenute protiv tužiteljice i založnog dužnika obustavljene iz navedenog razloga.
8. Kako je predmetni ugovor sklopljen između ĐŠ i sada pokojnog IŠ sklopljen šest mjeseci nakon pravomoćne presude kojom je ugovor o zajmu utvrđen ništetnim, a supružnici su o tome imali saznanja, zahtijeva pravnu zaštitu da se taj ugovor između ĐŠ i IŠ utvrdi ništetnim.
9. Nižestupanjski sudovi pravnog su pristupa da sukladno stabilnoj sudskoj praksi ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine, kao ni obustava ovrhe i ukidanje provedenih ovršnih radnji, ne utječu na stjecanje prava vlasništva kupca u smislu odredbe čl. 101. Ovršnoga zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08). Stoga da je sada pokojni IŠŠ u trenutku sklapanja ugovora bio vlasnik nekretnina predmet spornog ugovora i da je sa istima mogao slobodno raspolagati pa tako i priznati pravo vlasništva svojoj supruzi sada pokojnoj ĐŠ s osnova bračne stečevine.
10. Tužiteljica u razlozima važnosti naznačenih pitanja poziva se na sudske odluke vezane uz nedopuštenost pobude prilikom sklapanja ugovora. Međutim, sve te odluke donesene su u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (darovni ugovor, pitanje savjesnosti i dobre vjere načela povjerenja u zemljišne knjige, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen radi isključenja zakonskih nasljednika itd.).
11. Na navedeni način predlagateljica zapravo izražava svoje nezadovoljstvo pobijanom odlukom ističući i bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava, ali na opisani način nije upućeno na odluke sudova u smislu odredbe čl. 385.a ZPP u kojem bi bilo izraženo pravno shvaćanje nepodudarno s onim izraženim u pobijanoj odluci niti je na ikoji drugi način dostatno obrazložena važnost naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava. Dakle, predlagateljica ne naznačuje adekvatne razloge važnosti i ne ukazuje konkretno da postoji različita praksa nižestupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti ili da se radi o situaciji da odluka odstupa od prakse ovog suda ili da bi trebalo preispitati sudsku praksu, a što je osnovni smisao revizijskog postupka. Njeno pozivanje na suprotnu sudsku praksu nije adekvatno s obzirom na odlučnu činjenicu koju su sudovi utvrdili a to je da je pravni prednik tuženika kao kupac predmetne nekretnine pravo vlasništva stekao na dan pravomoćnosti rješenja suda o dosudi nekretnine. Stoga je on mogao slobodno raspolagati tom nekretninom i priznati pravo vlasništva svojoj supruzi kao bračnu stečevinu a što je kao takvo u postupku utvrđeno.
12. Zbog navedenoga je ocijenjeno da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nemaju zahtijevanu važnost jer ne ispunjavaju kumulativne pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, pa je (u izreci ovog rješenja) prijedlog u tom dijelu odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
13. Predlagateljica je u uvodnom dijelu svoga prijedloga naznačila da je došlo i do povrede njenih temeljnih ljudskih prava, međutim ona uopće nije određeno naznačila koje to temeljno ljudsko pravo je povrijeđeno. Posljedično nije učinila takvu tvrdnju vjerojatnom.
14. Stoga je u tom preostalom dijelu prijedlog odbačen na temelju ovlasti iz odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP kao nedopušten.
Zagreb, 1. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
