REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2519/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TAJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ante Galešić, odvjetniku u Zadru, protiv 1. tuženice TA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženice LA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. tuženice ŠA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. i 3. tuženice zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kranjčec i Kamber u Zadru, radi predaje u suposjed, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-761/2024-2 od 30. siječnja 2025. kojom je dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-2405/2022-22 od 8. srpnja 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-2405/2022-29 od 29. kolovoza 2024., na sjednici održanoj 1. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja, odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke.
2. U odgovoru na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije drugo i treće tuženice se protive prijedlogu i predlažu odbaciti podredno odbiti prijedlog.
3. Prijedlog nije osnovan u odnosu na naznačena pitanja niti je dopušten u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava.
4. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., - dalje: ZPP) utvrđeno je da je predlagateljica naznačila pitanja kako slijede:
"1. Da li se jednostrana izjava potpisana od jedne ugovorne strane može smatrati ugovornim odnosom, ukoliko je ista potpisana prije izvršenja činidbe od strane druge ugovorne strane, te da li se takva izjava može jednostrano opozvati od strane potpisnika iste?
2. Može li se smatrati da je ugovor prešutno raskinut ukoliko sve ugovorne strane postupaju u suprotnosti s bitnim odredbama tog ugovora?".
5. U obrazloženju svoga prijedloga predlagateljica se poziva na razlog važnosti u smislu ovosudne odluke poslovnog broja Rev-x-1091/2010, te se u prijedlogu poziva da je došlo do povrede ustavnih i konvencijskih prava jer da su zaključci drugostupanjskog suda samovoljni i arbitrarni, te da je povrijeđeno pravo vlasništva.
6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice kao suvlasnice nekretnine, za predaju u suposjed u naravi obiteljske kuće s dvorištem, za koju ona tvrdi da je onemogućena u korištenju iste. U nižestupanjskom postupku je utvrđeno da je treće tuženica svojim sredstvom obnovila kuću nakon rata što joj je tužiteljica izjavom od 2. studenoga. 2023. potvrdila uz popis svih izvršenih radova te je tužiteljica izjavila da se odriče prava korištenja kuće u ime sebe i svoje obitelji, a da u slučaju prodaje će treće tuženici nadoknaditi troškove ulaganja i opremanja, a ostatak ravnomjerno raspodijeliti.
7. Prvostupanjski sud polazeći od pravnog pristupa da ne postoji sporazum o korištenju nekretnine u suvlasništvu stranaka, a da je tužiteljica svoje jednostrano očitovanje o odricanju korištenja povukla, zaključuje da je zahtjev za predaju u suposjed nekretnine osnovan. Drugostupanjski sud je pravnog pristupa da, tumačenjem zajedničke volje stranaka s obzirom na sadržaj navedene izjave tužiteljice (i tuženice NA), je izjava koja je potpisana sporazum koji obvezuje ugovorne strane i da je sačinjena kao posljedica prethodne suglasnosti volje odnosno prethodno sklopljenog sporazuma stranaka o načinu uređenja prava i obveza u odnosu na nekretninu u njihovu suvlasništvu, a sve u smislu odredbe čl. 42. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst, 94/17. - ispravak pročišćenog teksta i 52/25.). U smislu te odredbe da su se stranke kao suvlasnice mogle sporazumjeti o tome da vlasničke ovlasti koje se odnose na korištenje i posjed stvari barem na određeno vrijeme izvršavaju samo drugo i treće tuženice i da nije moguće drugačije cijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva.
8. Kada tužiteljica kao predlagateljica naznačuje pravna pitanja, prethodno citirana, i poziva se na razlog važnosti na ovosudnu odluku poslovni broj Rev-x-1091/2010, u kojem da je izraženo shvaćanje da volja ugovornih stranaka za raskidom ugovora može biti prešutno izražena, razvidno je da se na taj način predlagateljica nije pozvala na adekvatne razloge koji bi doveli do zaključka da je riječ o pravnom pitanju u kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili da postoji nejedinstvena praksa viših sudova ili ovoga suda ili da je o tome ovaj sud već zauzeo odgovarajuće pravno shvaćanje ili je došlo do promjene u pravnom sustavu, a sve u svezi pitanja tumačenja izjave kojom se suvlasnik odriče prava korištenja nekretnine a nakon nekog vremena tu izjavu povuče. Stoga naznačena pitanja nemaju opći karakter u smislu da je odgovor na njega primjenjiv na neograničeni broj slučaja jer su u svojoj osnovi vezana za konkretan predmet.
9. Stoga je ocijenjeno da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nemaju zahtijevanu važnost jer ne ispunjavaju kumulativno pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije pa je dijelom odlučeno kao u izreci na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP i prijedlog je odbijen.
10. U preostalom dijelu u kojem je prijedlog koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, prijedlog je odbačen, jer nije učinjeno vjerojatnim da bi došlo do povrede temeljnog ljudskog prava - prava na pravično suđenje kada se predlagateljica poziva na arbitrarnost, proizvoljnost i samovoljnost, jer takvo što se ne nalazi, već suprotno, iz razloga odluke drugostupanjskog suda je moguće zaključiti da je taj sud stvarno ispitao slučaj jer je dao dostatne i odgovarajuće razloge vezano za žalbene prigovore ovdje predlagateljice. Isto tako kraj činjenice da je tužiteljica potpisala naznačenu izjavu nakon postignutog dogovora između stranaka kojima su vlasničke ovlasti koje se odnose na korištenje stvari, posjed stvari, podijeljene tako da isto izvršavaju drugo i treće tuženice, nije učinjeno vjerojatnim da je došlo do povrede prava vlasništva pa je u smislu odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP u tom dijelu prijedlog odbačen kao nedopušten.
Zagreb, 1. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
