Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-514/2022-4
Šibenik, S. Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Gerstner, odvjetnik u Kutini, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Sisak, Ferde Hefelea 57, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku broj 9 Pn-86/2020-13 od 6. svibnja 2022. godine, u sjednici održanoj dana 1. srpnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku broj 9 Pn-86/2020-13 od 6. svibnja 2022. godine.
II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev te je naloženo tuženoj da isplati tužitelju s osnove naknade neimovinske štete iznos od 120.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku od 16. listopada 2019. godine do isplate kao i da mu naknadi trošak postupka u iznosu od 15.000,00 kuna s kamatama koje pak na taj iznos po važećoj topi teku od 6. svibnja 2022. godine do isplate.
2. Protiv te presude žalbu je izjavila tužena zbog žalbenih razloga bitne povrede odredba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe presudu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva ili pak presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, zahtijevajući i naknadu troška žalbenog postupka.
2.1. Tužitelj u odgovoru na žalbu tužene predlaže istu kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, zahtijevajući naknadu troška za sastav tog podneska.
3. Žalba nije osnovana.
4. Povodom žalbe tužene ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) ovaj sud nije našao da je ista donesena uz neku od bitnih postupovnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP, pa kako tužena u žalbi ne ističe koje su povrede postupka počinjene, to se žalba tužene izjavljena zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje neosnovanom.
5. Nije u pravu tužena ni kada ističe da se prvostupanjska presuda temelji na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev kao osnovan prihvatio.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog izdržavanja zatvorske kazne od deset mjeseci nakon što je nastupila zastara izvršenja te kazne.
7. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenice bitne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari i to:
- da je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rabu poslovni broj K-20/08 od 29. listopada 2008. godine, u odsutnosti, osuđen na zatvorsku kaznu od deset mjeseci;
- povodom izdane tjeralice radi izdržavanja predmetne kazne tužitelj je uhićen 12. siječnja 2017. godine u Njemačkoj, da je bio u ekstradicijskom pritvoru do 10. veljače 2017. godine kada je predan zatvoru u Sisku, te da je predmetnu kaznu izdržao s danom 11. studenog 2017. godine;
- da je s danom 18. siječnja 2016. godine nastupila zastara izvršenja kazne zatvora po toj presudi čime je dovedena u sumnju dopuštenost izvršenja iste jer je tužitelj lišen slobode radi njenog izvršenja naknadno, tek dana 12. siječnja 2017. godine.
8. Pravilno je prvostupanjski sud iz navedenih činjenica izveo zaključak da je tužitelj trpio neimovinsku štetu uslijed lišenja slobode radi izvršenja presude kojom je osuđen na kaznu zatvora od deset mjeseci, a nakon što je nastupila zastara izvršenja kazne iz te presude čime izvršenje više nije bilo dopušteno, pa time i lišenje slobode tužitelja neopravdano. Nadalje pravilno je prvostupanjski sud utvrđujući da je takvo lišenje slobode tužitelja trajalo deset mjeseci (300 dana) tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu u visini 400,00 kuna po danu pozivajući se na odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 125/22, dalje: ZOO) uz primjenu odredbe članka 223. stavak 1. ZPP, s tim da je u slobodnoj ocjeni visine pravične novčane naknade prvostupanjski sud bio u okvirima sudske prakse sudova u Republici Hrvatskoj po istoj pravnoj osnovi.
9. Nije u pravu tužena kada u žalbi ističe da tužitelj ničim nije dokazao kakve je to duševne boli trpio zbog neosnovanog lišenja slobode pa da prvostupanjski sud temeljem odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO nije utvrdio jačinu i trajanje tih boli, tim više što nije izveo dokaze medicinskim vještačenjem i saslušanjem tužitelja na te okolnosti. Pravo na slobodu je temeljno ljudsko pravo i isto se može ograničiti samo u iznimnim situacijama i opravdano uslijed odluke ovlaštenog tijela, pa kada je lišenje slobode fizičke osobe, pojedinca od strane državne vlasti učinjeno, bili nezakonito bilo neopravdano, toj osobi je počinjena neimovinska šteta, zbog povrede prava osobnosti koje podrazumijeva, uz ostalo i pravo na slobodu, i sama ta činjenica da je netko bio neopravdano lišen slobode daje mu pravo na zaštitu bez potrebe dokazivanja okolnosti iz članka 1100. stavak 2. ZOO, jer se ne radi o povredama kao uslijed ozljeđivanja, pa neosnovano tužena u žalbi ističe te prigovore.
10. Nije od utjecaja na zakonitost pobijane presude niti činjenica što je nadležni sud tek naknadno, 30. siječnja 2018. godine utvrdio da je nastupila sumnja u dopuštenost izvršenja predmetne presude, jer zastara izvršenja kazne nastupa po sili zakona, o čemu sud vodi računa po službenoj dužnosti, i izvršenje takve kazne je nedopušteno nakon što je nastupila zastara izvršenja, bez obzira da li je i kada posebnom odlukom nadležni sud to utvrdio.
11. Neosnovani su žalbeni navodi tužene da prvostupanjski sud nije utvrdio „negativne pretpostavke“ koje moraju biti ispunjene da bi se otklonila odgovornost države sukladno odredbi članka 480. Zakona o kaznenom postupku iz 1997. godine, koji je bio na snazi u vrijeme vođenja predmetnog kaznenog postupka, a prema kojoj odredbi naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzročila uhićenje. Naime, način izvršenja zatvorske kazne propisan je posebnim zakonom te tužena nije dokazala čime je to tužitelj doprinio neopravdanom uhićenju i izdržavanju kazne, osim što je nedvojbeno bio nedostupan tijelima vlasti Republike Hrvatske, ali ta činjenica sama po sebi, po stavu ovog suda ne dovodi do situacije da bi opravdala izvršenje zastarjele kazne ili pravo tužitelja na naknadu neimovinske štete uslijed neopravdanog lišenja slobode.
12. Stoga, a kako tužena žalbenim razlozima nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude žalbu tužene kao neosnovanu je valjalo odbiti (članak 368. savak 1. ZPP) i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari tako i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, a u odnosu na koju tužena žalbom ne navodi posebne žalbene razloge.
13. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. ZPP, te tužena a kako nije uspjela u žalbenom postupku neosnovano od tužitelja zahtjeva naknadu troškova nastalih povodom žalbe, dok tužitelj neosnovano zahtjeva naknadu troška za sastav odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila potrebna za žalbeni postupak (članak 155. ZPP) slijedom čega je o zahtjevu stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka odlučeno kao u točci II. izreke.
14. U nepobijanom dijelu, rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe prvostupanjska odluka ostaje nepromijenjena.
U Šibeniku, 1. srpnja 2025. godine
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić
