Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-628/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gorana Stošića predsjednika vijeća, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Ane Jeleč-Pecirep i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg po punomoći zastupa Gordana Grubeša odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grubeša i partneri u Zagrebu, Iblerov trg 10/5, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu – Agronomski fakultet, OIB 76023745044, Zagreb, Svetošimunska cesta 25, kojeg po punomoći zastupa Irena Čaček odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grubišić&Lović&Lalić u Zagrebu, Radnička cesta 52/2, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-12/22-14 od 26. listopada 2023., u sjednici održanoj dana 1. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-12/22-14 od 26. listopada 2023.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao da se tuženiku naloži isplatiti mu iznos od 3.318,07 EUR/25.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.243,75 EUR/9.371,03 kn s zakonskom zateznom kamatom od 26. listopada 2023. (točka II. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno, predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje pred drugim sucem pojedincem. Zahtijeva troškove sastava žalbe u iznosu od 311,07 EUR i sudsku pristojbu žalbe od 79,63 EUR.

3. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijeva troškove sastava odgovora na žalbu i sudsku pristojbu za tu radnju, sve u ukupnom iznosu od 289,82 EUR.

4. Žalba je neosnovana.

5. Neutemeljeno tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer suprotno žalbenim navodima žalitelja, presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a o istima ne postoji niti proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima svjedoka AOĆ, EO i TO danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

6. Nije ostvarena ni daljnja u žalbi tužitelja istaknuta bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP koju nalazi ostvarenom time što prvostupanjski sud nije izveo dokaz vještačenjem po vještaku medicinske struke na okolnosti visine utužene štete, ističući da je na pripremnom ročištu sud odredio izvođenje i tog dokaza da bi protivno tome na ročištu od 13. rujna 2023. rješenjem odredio da se daljnji dokazi neće izvoditi. Naime, u smislu odredbe čl. 292. st. 6. ZPP, sud u daljnjem tijeku postupka nije bio vezan prijašnjim rješenjem s pripremnog ročišta kojim je prihvatio izvođenje predmetnog dokaza, pa je pravilno naknadnim rješenjem odredio da se taj dokaz neće izvoditi u situaciji kada je prema rezultatima ostalih do tada izvedenih dokaza utvrdio da ne postoji odgovornost tuženika za utuženu štetu, pa bi bespredmetno bilo utvrđivati njezinu visinu vještačenjem po vještaku medicinske struke.

7. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe i prigovor – da je prvostupanjski sud protivno čl. 8. ZPP temeljio svoju odluku na selektivnoj interpretaciji kako materijalnih tako i personalnih dokaza, jer je prvostupanjski sud protivno tome, izvedene dokaze prosudio po svom slobodnom uvjerenju koje je opravdao uvjerljivim i dostatnim razlozima, slijedom čega ne postoji povreda navedene odredbe parničnog postupka, pa kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je žalba tužitelja podnesena zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.

8. Nije u pravu tužitelj ni kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 3.318,07 EUR/25.000,00 kn s zateznom kamatom na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, utemeljen na tvrdnji da je predmetnu štetu prouzročio tuženik time što je odbio odobriti mu mirovanje studentskih obveza za akademsku 2019/2020 kao i time što ga nije informirao o njegovim pravima kao studenta sa zdravstvenim poteškoćama po kojoj osnovi je imao pravo zahtijevati i ostvariti pravo na prilagođeni program studiranja.

10. Suprotno žalbenim prigovorima tužitelja, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o predmetu spora, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da je tužitelj 2011. upisao Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, preddiplomski sveučilišni studij Ekološka poljoprivreda,

- da je u srpnju 2011. prilikom pada udario glavom u beton, uslijed čega je pretrpio, prema činjeničnim navodima tužbe, multifragmentarnu impresijsku frakturu zida desnog frontalnog sinusa krova i medijalne strane desne orbite, a kao posljedicu postoperativnog zahvata javile su se glavobolje koje i dalje ima te je u redovitom praćenju psihijatra i neurologa,

- da je zbog predmetnih zdravstvenih teškoća tužitelj zatražio a tuženik mu odobrio mirovanje studentskih obveza za akademske 2011/2012, 2012/2013, 2013/2014, 2014/2015, 2015/2016, 2016/2017 i 2017/2018,

- da je tužitelj i za akademsku 2018/2019, zbog istih zdravstvenih teškoća podnio zahtjev za mirovanje studentskih obveza, kojeg je tuženik odbio Odlukom od 11. studenoga 2019. s obrazloženjem kako ne ispunjava uvjete za mirovanje u smislu odredbe čl. 9. Pravilnika i čl. 29. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, a odredba čl. 9. Pravilnika studiranja na preddiplomskim i diplomskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu propisuje da pravo na mirovanje studentskih obveza između ostalog postoji, i u drugim, osim taksativno navedenim, opravdanim slučajevima, sukladno općem aktu Fakulteta, na temelju podnesenog pisanog zahtjeva s obrazloženjem i pripadajućom dokumentacijom. Prema st. 3. Pravilnika studentu se može odobriti mirovanje obveza u trajanju od jednog semestra ili jedne akademske godine. Vrijeme mirovanja ne računa se u vrijeme trajanja studiranja. Ograničenje višekratnog mirovanja obveza određuje Fakultet. Stavak 4. istog čl. Pravilnika određuje da za vrijeme mirovanja obveza student može polagati ispite ako je za polaganje tih ispita ispunio uvjete,

- da je tužitelj u siječnju 2020. podnio zahtjev za odobravanje pohađanja prilagođenog procesa nastave i polaganja ispita po tom programu zbog istih naprijed navedenih zdravstvenih teškoća, što je tuženik odobrio,

- da je tužitelj nakon toga samoinicijativno zatražio i ishodio ispis s fakulteta smatrajući kako neće stići položiti ispite do lipnja te godine,

- da je prema iskazu svjedoka AOĆ, koordinatorice tuženika za studente s invaliditetom koja tu dužnost obnaša 12 godina, tuženik na početku svake akademske godine sve studente prve godine informirao o postojanju mogućnosti koje stoje na raspolaganju osobama s invaliditetom, da je isto istaknuto i u vodiču za brucoše, kao i na web stranici putem web servisa, na kojima su i podaci o tome da je upravo ona kordinatorica između tuženika i studenata s invaliditetom, što je tužitelju sve bilo dostupno, pa je tužitelj imao mogućnost još 2015. podnijeti takav zahtjev, a što nije učinio svojim propustom, već tek 2020.,

- da je u odnosu na studente kojima je odobreno mirovanje studentskih obveza tuženik pratio koliko je student napredovao kroz studij u prethodnim godinama mirovanja, da je u konkretnom slučaju, tužitelj za 8 godina mirovanja davao po jedan ispit godišnje, te je zbog navedenog bio upozoren da će mu se uskratiti daljnje mirovanje, dok je tužitelj u nekim predmetima izgubio pravo na studiranje iz razloga što ispit nije položio niti iz osmog pokušaja, a pravilo dopuštenog broja izlazaka je 3+1 i 3+1 (iskaz zz tuženika).

- da je prema iskazu tužitelja, nakon odbijanja zahtjeva za mirovanje za 2019/2020 mu rečeno od strane tuženika da im sustav ne dopušta daljnje mirovanje, jer je već ponavljao jednu godinu po dva puta, da je potom otišao kod pravobraniteljice ĆO i tek tada je saznao za mogućnost podnošenja zahtjeva za prilagodbu nastave i polaganja ispita po tom prilagođeno programu, te je podnio naprijed navedeni zahtjev koji mu je tuženik odobrio, nakon čega ga je zakonski zastupnik tuženika pozvao kod sebe rekavši mu da uči i da dođe polagati ispite i da će on javiti profesorima te će tako položiti, međutim, neovisno od toga kako je uvidio da neće stići do lipnja položiti ispite, zahtijevao je ispis s fakulteta koji mu je odobren, a pravnu zaštitu zbog neodobravanja daljnjeg mirovanja i neinformiranja o mogućnosti podnošenja zahtjeva za studiranje po prilagođenom programu odlučio je zahtijevati u ovom postupku zahtjevom za naknadu neimovinske štete,

- da je uvidom u web stranice tuženika (list 78-80 spisa) vidljivo da u izborniku stoji naznaka informacija koje se odnose na studente s invaliditetom i da te informacije sadrže i podatke o koordinatorici za studente s invaliditetom, njezinom imenu i prezimenu, lokaciji ureda, brojem telefona te e-mail adresom, a u prilogu se nalazi i Vodič za studente s invaliditetom i ostalim zdravstvenim teškoćama, te da je u istoj rubrici navedeno i da se može donijeti preporuka za prilagodbu nastavnog procesa i polaganja ispita, s uputom da taj postupak pokreće student pred Uredom za studente s invaliditetom, a tužitelj se prema njegovom iskazu služi kompjuterom i e-mailom, zbog čega da se radi o javno objavljenim informacijama, koje su dostupne svakom studentu, pa i tužitelju, a pritom se studenti o tome i usmeno obavještavaju na predavanju koje se održava na početku akademske godine.

11. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno zaključio o neosnovanosti tužiteljeve tvrdnje o nezakonitom odbijanju mirovanja u akademskoj 2019/2020, jer iz naprijed navedene odredbe čl. 9. Pravilnika mirovanje se u pravilu odobrava u trajanju od samo jednog semestra ili jedne akademske godine, dok ograničenje višekratnog mirovanja obveza određuje tuženik svojom diskrecionom odlukom, pa imajući u vidu da je tužitelju mirovanje odobravano u kontinuitetu od 2011. do 2019. odnosno za punih osam akademskih godina, tuženik se prilikom donošenja negativne odluke za daljnju akademsku godinu rukovodio činjenicom nemogućnosti daljnjeg mirovanja kao i okolnosti da u tom razdoblju tužitelj nije postigao potrebnu efikasnost studiranja.

12. Jednako tako, na temelju naprijed navedenih i pravilno utvrđenih odlučnih činjenica, prvostupanjski je sud pravilno zaključio i o neosnovanosti navoda tužitelja o propustu tuženika da ga za ranije godine informira o mogućnosti ostvarenja prava studiranja po prilagođenom nastavnom programu, jer se radilo o javno objavljenim i svim studentima tuženika (pa tako i tužitelju) dostupnim informacijama, koje tužitelj svojim propustom nije ostvario prije akademske 2019/2020, već je u tom razdoblju zahtijevao mirovanje studentskih obveza, imajući pri tome u vidu i da je tužitelj sam zatražio ispis s fakulteta nakon što mu je tuženik odobrio prilagođeni program i polaganje ispita tom programu.

13. Kako je odluku o neosnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud donio na temelju tako pravilno izvedenih zaključaka, time je pobijanom presudom pravilno primijenio materijalno pravo odbijajući tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer tužitelj, protivno svojoj obvezi prema čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP, nije dokazao protupravnost tuženika kao jednu od kumulativno potrebnih pretpostavki odgovornosti za naknadu utužene štete u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), pa suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjska presuda nije donesena arbitrarno i protivno njegovom pravu na pravično suđenje.

14. Neutemeljeno tužitelj u žalbi ističe i daljnje žalbene prigovore kojima ustraje u ranijim tvrdnjama da je upravo navedenim radnjama tuženika prouzročena mu neimovinska šteta navodeći da je tuženik pravovremeno podnio zahtjev za mirovanje i za akademsku 2019/2020 te da je odluka o odbijanju pogrešna što je de facto priznao i tuženikov prodekan ponudivši mu naknadni upis godine, kao i da ga tuženik ranije nije obavijestio o mogućnosti podnošenja zahtjeva za odobrenje nastave po prilagođenom programu zbog čega je zapao u psihičku agoniju te se na koncu predao odlučivši podnijeti zahtjev za ispis ne želeći više zbog proceduralnih grešaka djelatnika tuženika trpjeti daljnju torturu i šikaniranje.

15. Prvostupanjski sud je, protivno navedenim prigovorima, pravilno zaključio da je Odluka tuženika o odbijanju zahtjeva za mirovanje i za akademsku 2019/2020 pravilna i zakonita, utemeljena na odredbi čl. 9. Pravilnika tuženika, a okolnost da je prodekan tuženika mu nudio mogućnost naknadnog upisa godine nema onaj značaj koji mu pridaje tužitelj, već govori u prilog okolnosti da je tuženik i na taj način pokušao uvažiti zdravstvene teškoće tužitelja, te da je tužitelj očito odbivši i tu mogućnost, samoinicijativno zatražio ispis i to nakon što mu je tuženik odobrio pohađanje nastave i polaganje ispita po prilagođenom programu, pa se ne može govoriti o torturi ili šikaniranju od strane tuženika, dok su podaci tuženika o mogućnosti pohađanja nastave po prilagođenom programu i za razdoblje prije nego je to odobreno tužitelju, javno i transparentno objavljeni i time bili dostupni tužitelju, te se tom mogućnošću nije ranije koristio isključivo svojim propustom kako to pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud, a ne propustom tuženika.

16. Nadalje, tužitelj žalbom osporava i odluku o obvezi naknade troškova postupka, s tim što pri tome nije posebno istaknuo niti obrazložio razloge koji se odnose na osporavanje prvostupanjske odluke u tom dijelu u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava, zbog čega u tom pravcu žalba nije posebno ni razmatrana, imajući u vidu da drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na taj žalbeni razlog u odnosu na odluku o parničnom trošku (čl. 365. st. 2. ZPP).

17. Sukladno naprijed navedenom, budući nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tužitelja valjalo je odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

18. Odluka iz točke II. izreke utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP, a zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti, jer nije uspio sa podnesenom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP).

19. Ujedno, odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troškova u vezi odgovora na žalbu, jer je podnošenje odgovora na žalbu predviđeno kao mogućnost a ne i obveza protivne stranke prema čl. 359. st. 1. ZPP, pa ta parnična radnja tuženika nije bila potrebna radi odlučivanja o žalbi tužitelja (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Šibeniku 1. srpnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Goran Stošić