Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-33/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bruni Petrovčiću, odvjetniku u Koprivnici, Opatička 5/II, protiv tuženika FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Rajku Radeliću, odvjetniku u Koprivnici, Trg bana Josipa Jelačića 16, radi utvrđenja prava suvlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-65/2024-13 od 9. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-65/2024-13 od 9. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je tužiteljica suvlasnica u 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] kuća broj 79 i dvorište u [adresa] od 98 čhv i kčbr. [katastarska čestica] vrt u [adresa] od 280 čhv, tužbeni zahtjev tužiteljice za priznanjem prava suvlasništva i trpljenjem upisa u zemljišnim knjigama, kao i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke do isplate (točka I. izreke). Tužiteljici je naloženo i da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 933,34 eura (točka II. izreke).

2. Protiv presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava suvlasništva na kčbr. [katastarska čestica] kuća broj 79 i dvorište u [adresa] od 98 čhv i kčbr. [katastarska čestica] vrt u [adresa] od 280 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s osnove bračne stečevine.

6. Sud prvog stupnja utvrdio je da je u prvostupanjskom postupku da je u zemljišnim knjigama na nekretninama koje su predmet postupka i tužbenog zahtjeva u trenutku podnošenja tužbe kao vlasnik bio upisan tuženik. Također, utvrdio je da je tijekom postupka tuženik vlasništvo nad nekretninama prenio na TE. Na temelju takvog utvrđenja sud prvog stupnja je smatrao da tuženik više nije pasivno legitimiran u postupku, te je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio.

7. Međutim, pravna shvaćanja suda prvog stupnja su pogrešna na što s pravom u žalbi ukazuje tužiteljica. Naime, u svezi u praksi spornog pravnog pitanja pasivne legitimacije i otuđenja stvari u slučajevima kada tuženik tijekom parnice otuđi stvar na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj dana 21. listopada 2019. prihvaćeno slijedeće pravno shvaćanje :

"Kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe iz čl. 162. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku isključuje primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle, mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe".

8. Dakle, uz odgovarajuću primjenu odredbe čl. 162. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), sud prvog stupnja trebao je odlučiti o tužbenom zahtjevu prema činjeničnom stanju koje je postojalo u vrijeme podnošenje tužbe, tako da okolnost što je tuženik nekretnine koje su predmet spora prenio na drugu osobu tijekom parničnog postupka, ne predstavlja, sama za sebe, razlog zbog kojeg je tužbeni zahtjev trebalo odbiti.

9. Sud prvog stupnja je dakle, pogrešno primijenio materijalno pravo i odredbu čl. 195. st. 1. ZPP, te zbog takvog pogrešnog pravnog pristupa pobijana presuda ne sadrži razloge o ostalim odlučnim činjenicama o kojima ovisi osnovanost tužiteljičina tužbenog zahtjeva. Stoga je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

10. Međutim, iako je u sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, u konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke za primjenu odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP budući se činjenice koje su bitne za donošenje odluke mogu, u smislu odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu. To pogotovo kada se ima u vidu da su svi dokazi koje su stranke predložile tijekom postupka, osim dokaza novim građevinskim vještačenjem o čemu će biti govora dalje u presudi, izvedeni.

11. Tijekom postupka između stranaka je sporno da li radovi i ulaganja koji su izvršeni u razdoblju dok su tužiteljica i tuženik bili u bračnoj zajednici predstavljaju dogradnju, nadogradnju i adaptaciju odnosno ulaganja na koje se odnosi odredba čl. 156. st. 1. ZVDSP, u kojem bi slučaju tužiteljica imala osnova isticati samo obveznopravni zahtjev, ili se radi o radovima i ulaganjima kojima je izmijenjen identitet stvari, u kojem slučaju bi tužiteljica imala osnovu za isticanje stvarnopravnog zahtjeva.

12. U svrhu utvrđivanja da li je izvedenim radovima izmijenjen identitet stvari izveden je dokaz vještačenjem po vještaku Filipu Kašiku. U pisanom očitovanju podnijetom 15. svibnja 2024. (str. 198-199 spisa) vještak je naveo da na glavnoj nekretnini, odnosno u kući koja je u nalazu označena slovom A, nije rađena dogradnja i nadogradnja, već adaptacija i uređenje kuće tako da nije došlo do promjene identiteta nekretnine. U odnosu na ostale zgrade označene u nalazu slovima B do F iste su također adaptirane i djelomično dograđivane i nadograđivane s time da za iste nisu priložene dozvole koje bi dokazale legalitet zgrada i dogradnje. Navedene pomoćne i gospodarske zgrade u sveukupnoj tržišnoj vrijednosti nemaju značajniju vrijednost, većim dijelom su u lošem stanju, te stoga vještak smatra se da takvim uređenjem, adaptacijom i djelomičnom dogradnjom i nadogradnjom ne može promijeniti identitet nekretnine.

13. U svom usmenom očitovanju danom na ročištu održanom dana 27. svibnja 2024. (str. 203-204 spisa) vještak je ostao kod pisanog očitovanja podnijetog 15 svibnja 2024., te je naveo da nadogradnjom stambenog prostora iznad radionice koji je u nalazu označen slovom D nije došlo do promjene identiteta cjelokupne nekretnine jer je tom mjestu već bio izgrađen objekt na kojem je netko nestručno, bez ikakvih dozvola, nadogradio prostor bez definirane namjene koje su korištene kako dvije sobe i hodnik ukupne površine od nekih 27 m[2] , bez vanjskih stepenica pri čemu je pristup kroz postojeću radionu. Što se tiče ostalih objekata isti su postojali od ranije, isti su održavani u određenoj mjeri pa sukladno tome i obnavljani, no nisu izgrađeni novi objekti. Sve te pomoćne zgrade nemaju neku vrijednost, a nisu u cijelosti i na novo izgrađene. Da je procjenjivao tržišnu vrijednost nekretnina te gospodarske zgrade ne bi imale značajniji udio u tržišnoj vrijednosti posebno onih koje su drvene i u poluruševnom stanju.

14. Dakle, iz navedenog nalaza i mišljenja vještaka, kojeg ovaj sud prihvaća jer je isti logičan i uvjerljiv, te je dan u skladu sa pravilima struke, proizlazi da je radovima i ulaganjima koji su izvršeni u razdoblju dok su tužiteljica i tuženik bili u bračnoj zajednici nije izmijenjen identitet stvari, već da isti predstavljaju dogradnju nadogradnju i adaptaciju kojima se međutim, sukladno odredbi čl. 156. st. 1. ZVDSP, ne može steći vlasništvo. S obzirom navedeno, tužiteljica nema osnove isticati stvarnopravni zahtjev za utvrđenjem prava suvlasništva na predmetnim nekretninama, već eventualno obveznopravni. Slijedom toga, tužbeni zahtjev tužiteljice je neosnovan, ali ne zbog promašene pasivne legitimacije zbog kojeg razloga je isti odbio prvostupanjski sud, već stoga što tužiteljica, s obzirom na karakter radova i ulaganja, nema osnove postavljati stvarnopravni zahtjev za utvrđenjem prava suvlasništva na spornim nekretninama.

15. Tužiteljica je na ročištu održanom dana 27. svibnja 2024. predložila da se provede novo građevinsko vještačenje na okolnost povećanja vrijednosti nekretnine i na okolnost da je ulaganjima došlo do promjene identiteta nekretnine. Međutim, o promjeni odnosno nepostojanju promjene identiteta nekretnine očitovao se vještak koji je prigovore tužiteljice na taj dio nalaza i mišljenja otklonio jasnim i logičnim razlozima koje prihvaća i ovaj sud. Nalaz i mišljenje vještaka Filipa Kašika nije nejasan, nepotpun ili proturječan u smislu odredbi čl. 261. st. 2. i 3. ZPP, tako da nije bilo osnove za izvođenjem dokaza novim građevinskim vještačenjem kako je to predlagala tužiteljica. Stoga je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je taj dokazni prijedlog tužiteljice odbio.

16. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu, 1. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj