Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1080/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja ŽU, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Metelku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Željka Lisac, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2401/2022-20 od 10. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 1. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2401/2022-20 od 10. listopada 2023.
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2401/2022-20 od 10. listopada 2023. u točki II izreke.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjske presude glasi:
" I. I.Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 4. 1. Ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženoga, br. [broj kredita] od 19.studenog 2007. koja u dijelu glasi: “Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana”.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4,318.21 eure/32.535,55 kuna sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:
50.90/ eura od 10/02/2008. do isplate
50.90 eura od 10/03/2008. do isplate
50.90 eura od 10/04/2008. do isplate
50.90 eura od 10/05/2008. do isplate
50.90 eura od 10/06/2008. do isplate
46.65 eura od 10/07/2008. do isplate
46.65 eura od 10/08/2008. do isplate
46.65 eura od 10/09/2008. do isplate
46.65 eura od 10/10/2008. do isplate
46.65 eura od 10/11/2008. do isplate
46.65 eura od 10/12/2008. do isplate
48.75 eura od 10/01/2009. do isplate
48.75 eura od 10/02/2009. do isplate
48.75 eura od 10/03/2009. do isplate
48.75 eura od 10/04/2009. do isplate
48.75 eura od 10/05/2009. do isplate
48.75 eura od 10/06/2009. do isplate
48.75 eura od 10/07/2009. do isplate
48.75 eura od 10/08/2009. do isplate
48.75 eura od 10/09/2009. do isplate
48.75 eura od 10/10/2009. do isplate
48.75 eura od 10/11/2009. do isplate
48.75 eura od 10/12/2009. do isplate
48.75 eura od 10/01/2010. do isplate
48.75 eura od 10/02/2010. do isplate
48.75 eura od 10/03/2010. do isplate
48.75 eura od 10/04/2010. do isplate
48.75 eura od 10/05/2010. do isplate
48.75 eura od 10/06/2010. do isplate
48.75 eura od 10/07/2010. do isplate
48.75 eura od 10/08/2010. do isplate
48.75 eura od 10/09/2010. do isplate
48.75 eura od 10/10/2010. do isplate
48.75 eura od 10/11/2010. do isplate
48.75 eura od 10/12/2010. do isplate
48.75 eura od 10/01/2011. do isplate
48.75 eura od 10/02/2011. do isplate
48.75 eura od 10/03/2011. do isplate
48.75 eura od 10/04/2011. do isplate
48.75 eura od 10/05/2011. do isplate
48.75 eura od 10/06/2011. do isplate
48.75 eura od 10/07/2011. do isplate
46.78 eura od 10/08/2011. do isplate
46.78 eura od 10/09/2011. do isplate
46.78 eura od 10/10/2011. do isplate
46.78 eura od 10/11/2011. do isplate
46.78 eura od 10/12/2011. do isplate
46.78 eura od 10/01/2012. do isplate
46.78 eura od 10/02/2012. do isplate
46.78 eura od 10/03/2012. do isplate
46.78 eura od 10/04/2012. do isplate
46.78 eura od 10/05/2012. do isplate
46.78 eura od 10/06/2012. do isplate
46.78 eura od 10/07/2012. do isplate
46.78 eura od 10/08/2012. do isplate
46.78 eura od 10/09/2012. do isplate
46.78 eura od 10/10/2012. do isplate
46.78 eura od 10/11/2012. do isplate
46.78 eura od 10/12/2012. do isplate
46.78 eura od 10/01/2013. do isplate
46.78 eura od 10/02/2013. do isplate
46.78 eura od 14/03/2013. do isplate
46.78 eura od 15/04/2013. do isplate
46.78 eura od 10/05/2013. do isplate
46.78 eura od 10/06/2013. do isplate
46.78 eura od 10/07/2013. do isplate
46.78 eura od 10/08/2013. do isplate
46.78 eura od 10/09/2013. do isplate
46.78 eura od 10/10/2013. do isplate
46.78 eura od 10/11/2013. do isplate
46.78 eura od 10/12/2013. do isplate
46.78 eura od 10/01/2014. do isplate
46.78 eura od 10/02/2014. do isplate
46.78 eura od 10/03/2014. do isplate
46.78 eura od 10/04/2014. do isplate
46.78 eura od 10/05/2014. do isplate
46.78 eura od 10/06/2014. do isplate
46.78 eura od 10/07/2014. do isplate
46.78 eura od 10/08/2014. do isplate
21.97 eura od 10/09/2014. do isplate
21.97 eura od 10/10/2014. do isplate
21.97 eura od 10/11/2014. do isplate
21.97 eura od 10/12/2014. do isplate
21.97 eura od 10/01/2015. do isplate
21.97 eura od 10/02/2015. do isplate
21.97 eura od 10/03/2015. do isplate
21.97 eura od 10/04/2015. do isplate
21.97 eura od 10/05/2015. do isplate
21.97 eura od 10/06/2015. do isplate
21.97 eura od 10/07/2015. do isplate
21.97 eura od 10/08/2015. do isplate
16.90 eura od 10/09/2015. do isplate
16.90 eura od 10/10/2015. do isplate
16.90 eura od 10/11/2015. do isplate
16.90 eura od 10/12/2015. do isplate
16.90 eura od 10/01/2016. do isplate
16.90 eura od 10/02/2016. do isplate
10.33 eura od 10/03/2016. do isplate
10.33 eura od 10/04/2016. do isplate
10.33 eura od 10/05/2016. do isplate
10.33 eura od 10/06/2016. do isplate
10.33 eura od 10/07/2016. do isplate
10.33 eura od 10/08/2016. do isplate
7.12 eura od 10/09/2016. do isplate
7.12 eura od 26/10/2016. do isplate
7.12 eura od 10/11/2016. do isplate
7.12 eura od 10/12/2016. do isplate
7.12 eura od 10/01/2017. do isplate
7.12 eura od 15/02/2017. do isplate
6.50 eura od 10/03/2017. do isplate
6.50 eura od 10/04/2017. do isplate
6.50 eura od 10/05/2017. do isplate
6.50 eura od 10/06/2017. do isplate
6.50 eura od 10/07/2017. do isplate
6.50 eura od 10/08/2017. do isplate
i to do 31.12.2007. po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. do 31.7.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.”
2. Izreka prvostupanjskog rješenja glasi:
“I. Dopušta se preinaka tužbe od 29. ožujka 2023.
II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.509,20 eura/ 11.371,07 kuna sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 10. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.”
3. Protiv te presude i odluke o trošku postupka iz točke II izreke prvostupanjskog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjske odluke, kao i postupak koji im je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koju tuženik ističe u žalbi.
5. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
6. Sud prvog stupnja je i pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Tužitelj je u tužbi podnesenoj 27. travnja 2022. naveo da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 9013293304 od 19. studenoga 2007. prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 501.144,43 kn. U predmetnom ugovoru u čl.4.1. ugovorena je nominalna, redovna kamatna stopa od 4,93 % godišnje, promjenjiva, koja se može povećavati/mijenjati odlukom kreditora. Tužitelj tvrdi da su gore navedene sporne odredbe implementirane u predmetni ugovor putem tipskog, standardiziranog obrasca ugovora koji je unaprijed pripremljen od strane tuženoga kao nesporno jače ugovorne strane, te o kojima tužitelj nije bio u mogućnosti pregovarati. Postupajući na navedeni način tužitelj smatra da je tuženi propustio na transparentan način predočiti tužitelju kao slabijoj ugovornoj strani parametre kojima se koristi prilikom donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, uzročno-posljedičnoj vezi kretanja tih parametara i njihovom utjecaju na visinu stope, kao što mu nisu bila predočena niti razdoblja u kojima će biti razmatrana korekcija stope ili rizici promjenjivosti stope.
Upravo suprotno, sporne ugovorne odredbe pisane su tipizirano, bez ikakvih tužitelju razumljivih i provjerljivih parametara i kriterija promjene kamatnih stopa iz kojih bi mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Stoga, tužitelj smatra da predmetna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u cijelosti odgovara pojmu nepoštene i posljedično ništetne ugovorne odredbe iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03). Osim toga, iste su u suprotnosti i sa odredbama čl. 269. -272. Zakona o obveznim odnosima, obzirom da kamate predstavljaju cijenu ugovora i ujedno činidbu koju je tužitelj dužan izvršiti kao svoju ugovornu obvezu.
Za tužitelja je, uslijed gore navedenih okolnosti netransparentnog ugovoranja promjenjive kamatne stope, ta činidba neodređena i neodrediva, te kao takva posljedično ništetna. Ističe da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da, između ostalih i ovdje tužena, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Iako se gore navedena presuda u svojoj izreci primarno odnosi na ugovore o kreditu sa valutnom klauzulom vezanom za CHF, tužitelj smatra da se ona u svojem meritumu i obrazloženju može primijeniti i na kunske ugovore o kreditu, obzirom da isti sadrže gotovo identične ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi.
Utvrđenjem ništetnosti odredbe ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, dolazi do anuliranja mjesečnih anuiteta na njihovu kunsku protuvrijednost sa početno ugovorenom kamatnom stopom kao jedino referentnom. Svaki mjesečni anuitet koji je naplaćen po tuženome primjenom kamatne stope veće od početno ugovorene, predstavlja razliku koju je tužitelj preplatio, odnosno tuženi stekao bez osnove, pa smatra da mu je isti dužan i vratiti zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana uplate svakog mjesečnog anuiteta do isplate. Tužitelj je temeljem prometa po kreditu i početnog otplatnog plana, prije utuženja napravio izračun preplaćenih mjesečnih anuiteta s osnova promjenjive kamatne stope, na okolnost pozitivne razlike između plaćene kamate unutar svakoga anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope.
7. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili Ugovor o kreditu broj 9013293304 od 19. studenog 2007. prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 501.144,43 kn. U predmetnom ugovoru u čl.4.1. ugovorena je nominalna, redovna kamatna stopa od 4,93 % godišnje, promjenjiva, koja se može povećavati/mijenjati odlukom kreditora. Nije sporno ni da se tijekom postupka mijenjala visina rate koju je tužitelj otplaćivao.
8. Sporno je među strankama je li odredba ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nepoštena odredba i slijedom toga ništetna kao i visina tužbenog zahtjeva koja predstavlja razliku u obračunu anuiteta do koje je došlo radi primjene takve odredbe ugovora.
9. U svom je iskazu tužitelj naveo da je ugovor o kreditu potpisao 2007. radi kupnje stana za privatne potrebe, da prilikom sklapanja ugovora nije o njemu pregovarao, nije ga pročitao niti je bio upozoren na eventualne rizike već ga je potpisao kako mu je i predočen.
10. Pravilno sud prvog stupnja navodi da je ugovorna kamata sadržajno naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorena kamata mora biti određena odnosno odrediva, imajući u vidu odredbu čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 – dalje: ZOO).
11. Međutim, sporna odredba čl. 4. Ugovora o kreditu ne sadrži podatke na temelju kojih bi se moglo zaključiti na koji način tuženik izračunava kamatnu stopu pa nisu jasni ni podaci o tome pod kojim uvjetima se ta kamatna stopa mijenjala. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužitelj, na temelju tako neodređenih uvjeta promjene kamatnih stopa nije mogao usporediti uvjete primjene kamatne stope tuženika s uvjetima promjene kamatne stope drugih banaka niti je mogao pratiti uvjete promjene kamatne stope pa time ni ocijeniti opravdanost povišenih kamatnih stopa u trenutku njihova povišenja. Sporna odredba Ugovora o kreditu ne sadrži jasne uvjete promjene ugovorene promjenjive kamatne stope koje bi bile razumljive prosječnom potrošaču. Terminologija korištena u propisima tuženika u odnosu na uvjete za promjenjivost kamatne stope i razlozi koji utječu na njezinu primjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja, prosječnim potrošačima nisu mogle biti razumljive. Razlozi za promjenjivost kamatne stope na koje razloge ukazuje tuženik tijekom postupka ne mogu se smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita.
12. Odredbom čl. 269. st. 1 ZOO-a propisano je da se ugovorna obveza može sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju, dok je st. 2. tog članka propisano da ona mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva. Odredbom čl. 270. ZOO-a propisano da, kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv da je ugovor ništav, dok je odredbom čl. 272.st.2. ZOO-a je propisano da ako treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu da je ugovor ništetan.
13. Odredbom čl. 81. st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, 45/07 i 79/07, dalje - ZZP), propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3 propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4. propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84. ZZP-a propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
14. Iz sporne odredbe čl. 4.1. ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4.93% godišnje, koja je uočljiva i jasna.
No, ugovorna kamata u Ugovoru o kreditu je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih na određeno razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. U smislu čl. 269. i čl. 272. ZOO-a ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva. Nadalje, tuženik u ovom postupku nije dokazao da je odredba čl. 4.1. predmetnog ugovora u dijelu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu određena odnosno odrediva, a isto tako nije dokazao da se prilikom sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo o toj spornoj odredbi.
Iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, pa po prirodi stvari se o odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati.
15. Slijedom navedenoga, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da općenita formulacija glede promjenljive kamatne stope iz sporne odredbe čl.4.1. nije u skladu s načelima obveznog prava jer je time od samog početka ugovornog odnosa tužitelj, kao potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, kao trgovca, s obzirom da je na temelju takve formulacije tužitelj mogao znati samo kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali nije mogao ocijeniti zašto, kako i na temelju čega te u kojem smjeru će se u budućnosti kamatna stopa kretati, što pak upućuje na daljnji zaključak da je tuženik mogao jednostrano donositi odluke i mijenjati kamatnu stopu.
Iz sadržaja sporne ugovorne odredbe i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi tužitelju kao prosječnom potrošaču, proizlazi da buduća kamatna stopa, ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, a niti odrediva, slijedom čega je pravilno sud prvog stupnja sud utvrdio da sadržaj takve ugovorne odredbe nije jasan niti razumljiv bilo kojem prosječnom potrošaču pa tako niti tužitelju.
16. Tuženik nije dokazao da je s tužiteljem u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi i da ga je upoznao s parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope te o posljedicama koje iz toga proizlaze, s tim da je banka dužna upoznati klijente s elementima koji utječu na promjenu kamatne stope kao i s posljedicama koje bi promjena kamatne stope mogla imati na visinu njegove obveze jer je znanje i iskustvo banke u kreditnom poslovanju neproporcionalno veće u odnosu na znanje prosječnog potrošača što u konkretnom slučaju nije učinjeno s obzirom na općenitu i nedorečenu formulaciju o promjenljivoj kamatnoj stopi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, koja formulacija je tužitelju, kao i svakom prosječnom potrošaču, nerazumljiva.
17. Tužitelju su u samom ugovoru morali biti određeno predočeni i objašnjeni rizici, razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope da bi na temelju određenih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje za njega iz ugovora mogu proizaći, pri čemu nije dovoljno da je tužitelj samo općenito znao da je kamatna stopa promjenjiva. S obzirom da je odredba ugovora o promjenjivosti kamatne stope od bitnog značaja i u konačnici ovisi isključivo o odluci jedne ugovorne strane tuženika, bez da su određeno i razumljivo navedeni uvjeti promjenjivosti, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da to predstavlja odredbu koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer kod ugovaranja promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o promjenjivom bitnom elementu i zato je posebno rizična jer potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, što je sve u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja.
18. Zbog prethodnog navedenog, kako sporna odredba nije određena niti odrediva, u smislu odredbe čl. 270. ZOO-a, kao takva prouzročila je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača te je zato nepoštena, a time i ništetna i u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a.
19. Pravilno sud prvog stupnja navodi da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje usvojeno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.). U konkretnom slučaju ništetnost je utvrđena tek presudom donesenom u ovom postupku pa je pravilno sud prvog stupnja tuženikov ocijenio prigovor zastare neosnovanim.
20. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
20.1. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.
Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamata zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate s obzirom je da u utvrđenim okolnostima tuženik koji je postupao u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja nesavjesni stjecatelj.
21. Pravilno je sud prvog stupnja na temelju vještačnja kojim je utvrđena razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope, tužitelju dosudio iznos od 32.535,58 kn.
22. U odnosu na žalbene navode tuženika treba dodati da sud je prvog stupnja sam utvrđivao (ne)poštenost predmetne ugovorne odredbe, a nije se primjenom čl. 502. c ZPP-a pozvao na utvrđenja iz drugih sudskih postupaka. Ovdje je prvostupanjski sud temeljem provedenih dokaza ocijenio savjesnost i poštenje tuženika u postupanju prilikom sklapanja i realizacije ugovora o kreditu.
Isto tako, okolnost da tuženik u vrijeme sklapanja kredita nije postupao protivno pozitivnim zakonskim propisima koji su uređivali ugovorni odnos stranaka u smislu bankarskog poslovanja pravno nije odlučna pored činjenice da je utvrđeno da je predmetna ugovorna odredba o promjenjivoj kamtnoj stopi prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača zbog čega je ta odredba nepoštena.
23. Slijedom navedenoga, žalba tuženika protiv presude je kao neosnovana odbijena te je prvostupanjska presuda potvrđena primjenom čl 368. st. 1. ZPP-a.
24. I odluka o trošku tužitelja pravilno je utemeljena na članku 154. st. 1. ZPP-a pa je primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a žalba tuženika protiv rješenja u dijelu odluke o troškovima postupka kao neosnovana odbijena te je prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu potvrđeno.
25. Primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.
U Zagrebu, 1. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević
