Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-276/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ani Gradišek kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Koprivnica, OIB: 52966791065, Koprivnica, Trg Eugena Kumičića 2, zastupanog po v. d. predstojniku VĆ, mag. iur., protiv prvo protustranke ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], drugo protustranke SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], uz sudjelovanje mllljt UĆ i mlljt TĆ, koji su zastupani po posebnoj skrbnici MĆ, iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, radi lišenja prava na roditeljsku skrb, odlučujući o žalbi I. i II. protustranke, protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj R1 Ob-152/2025-11 od 30. travnja 2025., dana 1. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba prvo i drugo protustranke i ukida se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj R1 Ob-152/2025-11 od 30. travnja 2025. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem, prvo i drugo protustranke lišeni su prava na roditeljsku skrb u odnosu na mlt. UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2019. i mlt. TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenu **.**.2021. godine, s prebivalištem u [adresa].

2. Rješenje pobijaju prvo i drugo protustranke iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlažu, prihvatiti navode žalbe, i preinačiti pobijano rješenje na način da se odbije prijedlog za lišenje prava na roditeljsku skrb u odnosu na mlljt UĆ i mlljt TĆ, uz naknadu troškova žalbenog postupka, podredno, da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu protustranaka predlagatelj je podnio odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

4. Žalba je osnovana.

5. Nisu pobijanim rješenjem ni postupkom koji mu je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23-u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Prvostupanjski sud je u ovom predmetu odlučivao o prijedlogu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Koprivnica za lišenjem prava na roditeljsku skrb prvo i drugo protustranke, u odnosu na njihovog mlljt sina UĆ i njihovu mllljt kćer TĆ.

7. Uz prijedlog, predlagatelj je dostavio Obiteljsku procjenu za protustranke i mlljt. V i mlljt TĆ (list 5-13 spisa), izvješće socijalnog radnika o kontaktima i odnosu roditelja i djece (list 16-18 spisa), službenu zabilježbU s terenskog izvida (list 20-21 spisa).

Iz spisa proizlazi da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, Poslovni broj Rj Ob-702/24 od 3. srpnja 2024. roditeljima, prvo i drugo protustranici produljenja mjera oduzimanja prava na stanovanje s mlljt UĆ i mlljt TĆ, te su djeca povjerena na svakodnevnu skrb Centru za djecu Zagreb, Odjel skrbi o djeci Jarun, te su određeni osobni odnosi roditelja s djecom, u ustanovi, svaku prvu subotu u mjesecu u vremenu od 14:00 do 16:00 sati. Roditelji su dužni doprinositi za uzdržavanje svoje mlljt djece iznos od 66.36 Eur.

8. Sporno u ovom predmetu je, je li u skladu s najboljim interesom i dobrobiti mlljt UĆ i mlljt TĆ, lišiti prava na roditeljsku skrb, prvo i drugo protustranke, odnosno, zloupotrebljavaju li roditelji ili grubo krše svoju roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava.

9. Prvostupanjski sud prihvaća prijedlog predlagatelja te donosi svoju odluku sukladno odredbi čl. 170. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 – dalje ObZ) kojom je propisano da će sud roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kad utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava, te sukladno odredbi čl. 171. st. 1. toč. 3. i 4. ObZ, kojom je propisano da osim u slučaju iz članka 170. ovoga Zakona, sud u izvanparničnom postupku roditelja može lišiti prava na roditeljsku skrb ako na temelju izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad proizlazi da roditelj ne poštuje mjere, odluke i upute koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio Hrvatski zavod za socijalni rad ili sud i ako na temelju izvješća i procjene Hrvatskog zavoda za socijalni rad proizlazi da bi povratak djeteta u obitelj nakon provedene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj.

10. Svoju odluku, prvostupanjski sud temelji na izvješću stručnog tima predlagatelja, te navodi kako iz Izvješća i stručnog mišljenja predlagatelja proizlazi da su roditelji donekle uredili materijalne prilike za stanovanje, ali ne u potpunosti; predlagatelj posebno ističe da protustrankama nije uspjelo, ostvariti bolju komunikacije s djelatnicima predlagatelja koji su bili u njihovom nadzoru i pomoći, te ističu činjenicu da nije došlo do napretka u njihovim roditeljskim kompetencijama. Sud navodi kako je dao priliku I. i II. protustrankama da pokušaju promijeniti ne samo svoje materijalne prilike, već više svoje roditeljske kompetencije, pa je stoga i prihvatio prekid postupka, kao što je prihvatio i prijedlog za vještačenje koje nije provedeno, obzirom protustranke nisu uplatile iznos potreban za vještačenje.

11. Temeljem iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene opće pretpostavke iz članka 170. ObZ kao i posebne pretpostavke iz članka 171. stavak 1. toč. 3. i 4. ObZ, za lišenje protustranaka roditeljske skrbi, navodeći pritom da sud mora paziti na interes mlljt djece i na sposobnost roditeljskih kompetencija, pazeći da se mlljt djeci pruži prilika razvoja, odgoja i sigurnosti koju im biološka obitelj nije bila sposobna pružiti.

12. Ovakav zaključak barem za sada ne može prihvatiti ovaj žalbeni sud. Naime, u smislu navedenih zakonskih odredbi, roditeljska skrb se može oduzeti samo radi zaštite djetetovih osobnih interesa, prava i dobrobiti i to roditeljima koji grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava, a svi razlozi, utvrđeni po sudu prvoga stupnja, sami po sebi za sada nisu dostatni za donošenje odluke kojom se roditelje lišava prava na roditeljsku skrb. Tako sud u obrazloženju navodi kako su roditelji samo donekle uredili materijalne prilike za stanovanje, ali nisu poboljšali komunikaciju sa djelatnicima predlagatelja, protustranke nisu uplatile predujam za vještačenje roditeljskih kompentencija te nisu podmirili niti jedan iznos uzdržavanja.

13. Naime, u svojoj odluci prvostupanjski sud se poziva na roditeljske kompetencije, navodeći kako su iste nedostatne kod prvo i drugo predlagatelja, a da za takav zaključak ne daje jasne i utvrđene razloge, te ne navodi na koji način je utvrdio roditeljske kompetencije prvo i drugo protustranke. Na tu okolnost, protustranke su predložile provođenje dokaza vještačenjem, no zbog teške materijalne situacije, nisu bili u mogućnosti platiti vještačenje. Kako se je s vještačenjem suglasio i predlagatelj, te čak predložio da se vještači i emotivna vezanost mlljt djece i roditelja, to je sud imao mogućnost obvezati predlagatelja na plaćanje troškova vještačenja.

14. Kraj činjenice da su protustranke teškog financijskog stanja, da je prvo protustranka nezaposlena i nema prihode, te da tijekom postupka nisu imali stručnu pomoć prilikom zastupanja, uz činjenicu da, sukladno odredbi čl. 366. st. 1. ObZ sud o troškovima postupka može slobodno odlučiti vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, to je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud postupio suprotno citiranoj odredbi ObZ kada je odustao od provođenja vještačenja na okolnost roditeljskih kompetencija prvo i drugo protustranke.

15. Nadalje, prvostupanjski sud navodi kako protustranke ne doprinose uzdržavanju svoje mlljt djece, te time ne izvršavaju jednu od osnovnih sadržaja roditeljske skrbi, međutim ta okolnost sama po sebi ne opravdava primjenu odredbe čl. 170.-171. ObZ. Iz obrazloženja pobijane odluke, ne proizlazi da je sud donio odluku u najboljem interesu mlljt. UĆ i mlljt TĆ, a nije jasno utvrđeno jesu li ispunjene zakonske pretpostavke da se protustranke liši prava na roditeljsku skrb, te jesu li na strani protustranaka postojali i određeni objektivni razlozi zbog kojih je njihova skrb u proteklom razdoblju izostajala, a prvostupanjski sud ih nije cijenio. Tu prvenstveno treba uzeti u obzir činjenicu da su protustranke popravile uvjete stanovanja, a da zbog financijske situacije nisu bili u prilici češće posjećivati djecu koja su smještena u Centar za djecu Zagreb, dok protustranke žive u [adresa].

16. Kako u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih fizičke osobe, javne ili privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta moraju imati prednost, na što obvezuje načelo sadržano u odredbi čl. 3. st. 1. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj: 12/93 i 20/97) te istovjetnoj odredbi čl. 24. st. 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2010), SL EU C83. Pritom valja voditi računa i o drugim odredbama Konvencije o pravima djeteta (čl. 9), koja u načelu zabranjuju odvajanje djeteta od roditelja, koje je dopušteno u izuzetnim slučajevima, no uz uvažavanje najboljeg interesa djeteta.

17. Nadalje, kada je riječ o primjeni Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, broj: 18/97 i 4/02), s pripadajućim Protokolima broj 1,4, 6,7, 11,12 i 13, Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da omogući roditeljima da budu uključeni u postupak kojim se odlučuje o skrbi nad djetetom, i to do stupnja koji će im omogućiti potrebnu zaštitu njihovih interesa. Pritom je Sud naglasio kako pri odlučivanju o izvršavanju roditeljskih prava, država mora uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja (mutatis mutandis, Sahin protiv Njemačke, broj: 30943/96, § 65, § 66, presuda od 8. srpnja 2003., te Elsholz protiv Njemačke, § 50, ibid.). Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama broj U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. (Narodne novine, broj: 108/14) broj U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014., (Narodne novine br. 34/14), zauzeo shvaćanje: „da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta.“

18. Prema odredbi članka 170. ObZ, sud će roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kad utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava, dok su posebne pretpostavke za određivanje ove mjere propisane odredbom čl. 171. ObZ. Lišenje prava na roditeljsku skrb najdrastičnija je obiteljsko-pravna mjera koja se može izreći roditelju radi zaštite djetetovih osobnih interesa i prava.

19. Smisao izricanja te mjere je potpuno onemogućavanje roditelja u njihovoj skrbi za dijete zbog štetnih postupaka i ona se izriče kao nužnost i potreba zaštite djetetovih najboljih interesa. Svrha i opravdanje mjere oduzimanja roditeljske skrbi zahtijeva potrebu i nužnost zaštite dobrobiti i interesa djeteta. Pritom, valja reći kako lišenje prava na roditeljsku skrb nije i ne može biti sankcija roditelju, nego se roditelj toga prava može lišiti da bi se zaštitio interes djeteta, a što prema rezultatima dokaznog postupka, barem za sada, ovdje nije slučaj. Naime, mjera oduzimanja roditeljske skrbi je posljednja mjera usmjerena prema zaštiti interesa djeteta, i to kada su sve druge aktivnosti i mjere svih nadležnih tijela te roditelja iscrpljene tako da se dovodi do zaključka da roditelji doista ne izvršavaju sadržaj roditeljske skrbi koji su dužni izvršavati.

20. Dakle, lišenjem prava na roditeljsku skrb sud se kao tijelo javne vlasti na sasvim izravan i vrlo ozbiljan način miješa u pravo protustranke na njegov obiteljski život jer je smisao ove mjere potpuno onemogućiti roditelja u njegovoj skrbi za dijete kada je njegovo postupanje štetno za dijete i kada je to nužno za zaštitu djetetovih najboljih interesa jer je najbolji interes djeteta temeljno načelo u pitanju odlučivanja o pravima djeteta. U konkretnom slučaju nije utvrđeno kontinuirano poduzimanje potrebnih mjera i radnji u svrhu uspostavljanja boljeg odnosa mlljt UĆ i mlljt TĆ s roditeljima, te nije na relevantan način utvrđena roditeljska kompetencija protustranaka.

21. Pritom je važno naglasiti da je u ovom predmetu u potpunosti izostao angažman posebne skrbnice, koja ne samo da nije pristupila niti na jedno ročište, nego iz njezinih podnesaka kojima ispričava nedolazak na ročište (19. lipnja 2024. i 67. ožujka 2025., 28. travnja 2025.) ne proizlazi da je stupila u kontakt s mlljt UĆ i mlljt TĆ, a nije jasno iz kojeg razloga smatra da je u najboljem interesu mlljt djece oduzeti pravo protustrankama na roditeljsku skrb, obzirom taj svoj stav ne obrazlaže, osim što navodi da je suglasna sa svim prijedlozima koje je istakao predlagatelj.

22. Odredbom čl. 276. st. 5. ObZ propisano je da u postupku radi izricanja mjere lišenja prava na roditeljsku skrb stranke su dijete, roditelji te Hrvatski zavod za socijalni rad, a državni odvjetnik za mladež ako je pokrenuo taj postupak. Kako prvostupanjski sud nije u izreci naveo mlljt UĆ i mlljt TĆ kao stranke ovog postupka, to je sud počinio bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

23. Kako je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, valjalo je ukinuti prvostupanjsko rješenje i temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP riješiti kao u izreci.

24. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će raspraviti i utvrditi sve odlučne činjenice na koje mu je ukazano ovim rješenjem, neophodne za donošenje pravilne i na zakonu osnovane odluke, te će tek nakon toga odlučiti o predmetnom prijedlogu predlagatelja, novom, valjano obrazloženom odlukom, te će u novoj i zakonitoj odluci navesti i mlljt djecu kao stranke ovog postupka.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 1. srpnja 2025.

Sudac

Ana Gradišek